www.tebe-trazim.com

blago tebi, ja onu prvu curu ne bih odbio,al ovu drugu možda

..da si bolje gledo..a ne durio se..mogao si se djevojkom
..porazgovarati..
..pomoći joj ..
..možda jooj nije bilo dobro..(hi..hi)
..ovako si je samo..kao slučajno..
..propustio kroz C.T.
..možda je to bila , žena tvog života...
..koju si ti trebao ..spasiti...svojom dobrotom..

..grješka...grješaka..velika grješka...
..od čitavog bića, ti zapamtiš samo guzicu..
..a gdje su drugi dijelovi...( hi..hi..)

..više bi napravio da si s njom ..popričo..
..možda je neka ženska s našeg foruma...
.pa te prepoznala...

cek samo malo jel se ona vrtila oko mene ili ja oko nje... pa ja sam cekao da ona povuce prvi potez... a kako je bilo jako malo vremena morao sam se pokupiti inace bi morao ici kuci pjesice

da je cura sa ovog foruma nebi sigurno stala tamo i gledala nego prozborila nesto...

neznam zasto ali imam osjecaj da sam ostao neshvacen na ovo sto sam napisao... no dobro svatko na svoj nacin shvaca, mozda sam ja to u losem svijetlu prenio... hehe

..malo te zezam..
..pa kod žena je prvi potez ..to što te gleda...
..a ti čekaš da te počne...pipati (hi..hi)
..budeš se načekao...

vidis vidis na to nisam ni pomislio... mozda bi to bilo sljedece da se nisam pokupio

mislim da smo sad otisli predaleko... pustimo mi sad te cure na miru... neka zive kako znaju i umiju i neka se zabavljaju i opijaju dok jos mogu... kasnije kada dodu djeca morat ce prestati sa tulumima pa neka se sada ispusu

na nagovor par clanova ovog foruma zamoljen sam da stavim svoje zivotno (siromasno) svjedocanstvo na ovaj forum pa cu to i napraviti jer nemam se cega sramiti... neka svi procitaju i probaju izvuci neku poruku ako uopce postoji...

dakle prije nego pocnem cilj ovog svjedocenja nije kako bi pokazao kako je ziovt lijep i lagodan... kako se sve moze dobiti na dlanu... to sam izbacio i pisao sam samo one najcrnje trenutke u svome zivotu tj u zadnjih par godina dok mi je zivot postao trnovit i prestao biti lagan... no svatko od nas nosi svoj kriz pa tako i ja svoj...

u nastavku cu staviti stranicu po stranicu jer ih ima ukupno 5 u wordu

Dakle krenut cu od onog jednog dogadaja koji mi je puno znacio i tada nisam znao kako me Bog zastitio od propasti. Bilo je to jedno popodne kada sam se vracao iz prakse doma. Vani je bilo vruće i sparno i jedva se moglo disati kako je zrak bio tezak. Čekam bus na stanici i odjednom mi stane jedan čovjek koji me podsjetio na jednog kolegu iz prakse pa sam usao unutra jer sam mislio da je to on. Nisam ni znao kakvu sam uzasnu gresku napravio. Čovjek unutra poceo me ispitivati gdje živim, gdje izlazim, s kime se druzim, apasolutno sve kao neki psihijatar. Jedino me nije pitao kako se zovem i prezivam. I vozimo se mi i nesto mi je govorilo da se ne vezem pojasom i nisam. Lik se vozio kao luđak i skoro napravio sudar pod isprikom da mu se žuri negdje. I tako približavamo se jednom semaforu gdje se ide ravno ili skrene lijevo i on odjednom skrene u trku za lijevo jer je kao bliže a ja znam da nije. Odjednom na semaforu nagla promjena iz zelenog u žuto pa crveno i to je bio trenutak spasa koji sam cekao. Izletio sam iz auta i pobjegao. Dakle samo me Bog mogao spasiti iz te užasne situacije jer da je skrenuo lijevo tko zna gdje bi me odveo i sto bi napravio samnom. To je bio pocetak moga nagloga preokreta u životu. Nakon par mjeseci jednog jutra osjetio sam jednu naglu promjenu koja me jos i danas prati. Najvjerojatnije sam obolio psihički. Ni sam neznam kako sve se to dogdilo preko noći. No to nije sad da sam obolio na živce, ni da sad ne mogu razmisljati i da sad drugi moraju umjesto mene donositi odluke u mome životu, no to me naruseno psihicko stanje dovelo do toga da se razbolim. Zbog tolikog stresa koji sam iz dana u dan prezivljavao zbog toga narusenog pshičkog stanja unistio mi se zeludac. Dobio sam gastritis i skoro cir na zelucu sve zbog stresa. A povod stresa je bilo to psihicko stanje. Prestao sam se smijati tj rijetko kada se smijem i rijetko kada nadem radost u zivotu. Postao sam odjednom kralj drame. Sve sam poceo gledati crno. Nista nije bilo lijepo, nista nije bilo smijesno i nista me nije moglo ispuniti. Kako je vrijeme prolazilo pocele su mi dolaziti misli kako bi najbolje bilo da si odem okoncati ovaj jadan zivot jer kao ovaj zivot vise nema smisla. No uvijek kada je trebalo nesto uciniti po tom pitanju uvijek me netko povukao za rukav i sprijecio. Dakle to nije bilo materijalno bice nego nas dragi Isus. Uvijek me rijesio tih misli na vijeme prije nego sto ucinim i dao mi nadu. Iako tada nisam ni znao da je to bio On. Tada sam bio slijep i nisam vidio prst pred nosom. I tako zivot je isao sa puno padova i boli i patnje i bez smisla za zivot. Negdje godinu dana nakon pocetka moga „pakla“ na Zemlji tj od kada su nastali ovi moji problemi poceo sam moliti molitvu Sv. Marte koja obecava da nakon 9 utoraka ce se dogoditi sto god pozelimo ako je naravno razumna zelja. I ja krenem sav prljav od grijeha i igrajuci igre koje nadahnjuju smrt. Nakon prvog utorka super nije bilo nikakve promjene pa cak ni nakon drugog utroka. Kada je dosao treci pocele se dogadati cudne stvari. Pocele su cudne reakcije. Jedna od njih je izlijetanje iz tijela prije spavanja. Nesto me izvlacilo i vuklo prema gore. Tada sam se izderao „Oce da li me to ti zoves!!“ I naravno odgovora nije bilo i tada sam odlucio kako se necu prepustiti ovome i da cu to presjeci i bilo je tako i vratio sam se ponovo u tijelo. Par minuta iza ponovo repriza i tada sam odmah presjekao i nisam dopustio da se ponovi isto. Nakon toga sam zaspao kao beba. Jos jedan primjer je bio da sam sjedio u kuhinji i ucio oko ponoci i odjednom sam cuo neke sumove i tada me nesto strefilo ravno u srce. Nesto kao munja i pocelo mi srce jako jako brzo kucati i vrtilo mi se. Pogledam u mracniji dio dnevnog boravka a tamo neke zrake oblijecu poput raketa po prostoriji. Nakon nekog vremena je sve proslo. Zanimljivo sve se to dogadalo izmedu 23:30 do 24:00. Prije tog dogadaja oko 18:00 ucim za skolu i odjednom me kao netko probo iglom u vrat. Dakle ja sam to fiziski osjetio ali nije bilo vanjskih znakova da se to dogodilo. U meni je u tom trenu nastao veliki nemor. Poceo sam luditi, sve rusiti oko sebe i nisam se moga bas kontrolirati. Majka sva u panici donjela tamjan i prosla time sobu i tek tada sam se donekel smirio i dosao k sebi. Nakon toga poceo sam osjecati stalno neke ubiode.

Na podrucju leda, penisa, na skoro pa svim dijelovima. Kao da me netko cijelo vrijeme drzi na piku a za to nije bilo razloga. Majka mi je na cudan nacin i potrgala ruku. Kaze da je prelazila cestu i da joj se naglo zamracilo pred ocima i nije vidjela da prelazi preko crvenog i kako bi izbjegla da ju ne pokupi motor naglo je napravila par koraka iz i pala na leda i potrgala ruku. Mucila se sa rukom kojih pola godine ako se na varam ni nikako da prestane boliti. Na terapije isla i nista joj nije moglo pomoci. Jednog dana kada je bilo lijepo vrijeme vani otisla je stihati vrt. I u vrtu nasla svinjsku kost. Uzela je svetu vodu polila tu kost i bacila u smece i to je rijesila. Kad je to napravila istog trena bol u ruci je nestala. Mogla je raditi sa njom sto god je htjela a prije nije moga ni zlicu drzati koliko ju je boljelo. Nakon toga sam isao razgovarati oci u oci sa fra. Smiljanom Kozulom i on mi je samo jedno pitanje postavio: „Da li si ikada zazivao duhove?“ kada sam mu spominjao za moje reakcije. A ja naravno nisam jer kao prvo mislio sam da duhovi ne postoje a kako bi ih jos i isao zazivati. Nakon sto je on izmolio nad mojom glavom i odrijesio me svih mogucnosti da se radi o vracanju, magijama i tim vrstama posto sam mu rekao kako je majka nalazila oko kuce svakakve gluposti (primjer: nekakva krtica kojoj je bilo rastvoreno truplo i izvadeni organi i obliveno krvlju) i nakon sto je on ozmolio takve reakcije nisam imao. Dakle postoji mogucnost da je to mozda bilo moj razlog reakcija. Nakon njegovog razgovora otisao sam i na seminar „Pokret krunice za obraćanje i mir“. Na tome seminaru vidio sam uzasne stvar. Stvari za koje sam mislio kako postoje samo na horor filmovima. Takve reakcije koje su mi neko vijeme tjerale suze na oci. Taj seminar je trajao 3 dana i treci dan se dogodilo nesto prekrasno. Bila je jedna slika gospe jako velika iz oltara. I ja se onako bezveze zagledam u tu sliku i odjednom kao da je slika ozivjela. Odjednom sam vidio naglu promjenu lica na slici. Vise nije bila zabrinuta vec sam vidio jedan osmjeh. Gospa je bila ziva. Vidio sam ju vlastitim ocima. No kako sam ja bio nevjerni Toma i nisam vjerovao pitam majku koja je sijedila pokraj mene: „Sto vidis?“. A ona mi odgovori: „Nista ne vidim. Obicna slika i zabrinuta Gospa.“. A ja se skamenim. Zasto se meni Gospa smije a ja prolazim kroz pakao na zemlji. Sto sve to znaci nisam imao pojima ni dan danas neznam zasto se smijala. No vjerujem da ce buducnost otkriti. Na kraju treceg dana svi smo imali priliku jesti Tijelo Kristovo i Piti Krv Kristovu. Nakon toga krenuh kuci i na ulazu u mjesto gdje zivim cuo sam nekakav zvuk. Isti onaj zvuk kao na seminaru kako se ljudi oslobadaju zloduha. I nista mislio sam kako ja sve to umisljam i kako nije nista. A u meni se gomila uzasan strah. Majka mi kaze da kako se mogu svega bojati pa jeo si Tijelo i pio Krv, pa nema nista jaceg od toga. No usprkos tome ja sam se i dalje bojao. Nisam skoro nista spavao. Misli su mi bile uzasno crne. Nisam mogao zaspati bez upaljenog svijetla jer nisam mogaop podnjeti tamu u ocima. Bili su to dani uzasnog zlostavljanja jer nisam znao kome se obratiti, tko mi moze pomoci da se izvicem iz svega toga. Svaki dan sam bio molio krunicu u nadi da ce mi to pomoci. I dalje sam cuo zloduhe kada mi se priblizavaju a najgore je bilo kada sam molio krunicu i cujem kako mi se priblizava i utjerava mi strah. Kako je strah bio toliko velik nisam moga sam spavati. Starce sam stalno gnjavio i spavao sa njima. Mozda zvuci tako sramotno ali to je bila zbilja kako me sotona zlostavljao i utjeravao mi uzasan strah. Nisam se usudio ni kod kuce ostati sam pogotovo ne po noci. Doslo je do toga da nisam moga ni na misi biti. . I kada bi se udaljio od crkve bilo bi mi ponovo super. Tjeralo me nesto van stalno. Poslije Tijela Kristove osjecao sam velike napasti. Nesto prestrasno i nisam se mogao tome oduprijeti i dalje sam grijesio iako sam bio odlucio da necu. I vuklo se sve to do jedne veceri. Pisao sam zadacu a brat mi je gledao na RTL sapunicu Zabranjena Ljubav i sad dode jedna rijec a ona glasi:“Oprastam ti“ i tada sam osjetio uzasno veliku toplinu u rukama. U obliku kruga i to na dlanovima. I nakon nekog vremena dosle su ove rijeci:“Krenuti ispocetka“ i tada ponovo ista toplina. Ta toplina je bila toliko jaka da bi se mogal usporediti sa vatrom u upaljacu. Kao da drzite upaljac na dlanovima. Tako sam sigurno znao da mi se to Krist obraca jer nitko nije bio osim njega probijen cavlima na dlanovima i to jos u obliku kruga. Ta vecer mi je promjenila zivot. Mislim da sam jos tu vecer napisao na papir svaki grijeh kojeg se zelim rijesiti i otisao sam spavat. Sljedeceg jutra probudio sam se kao nova osoba.

Preporodio sam se. Sa novim ocima na ovaj svijet. Shvatio sam kako sam cijelo vrijeme zivio u lazi i kako sve znam a zapravo nisam nista znao. Gorke suze sam lio zato sto sam tek tada shvatio u kakvom svijetu zivim. Tada sam se polako poceo rjesavati straha i izgubio sam dar da mogu cuti zloduhe. Poceo sam ponovo mirno spavati no bolest je i dalje bila prisutna. Patnja i bol i dalje su bili moji sastavni dio zivota. Bez osmjeha i radosti poceo sam i dalje koracati u zivot jedino sto mi vise ne pada na pamet da si oduzmeme zivot jer sada znam sto to znaci. I tako poceo sam ponovo padati jer patnja me svakodnevno rusi i unistava i cesto mislim kako ja to vise ne mogu podnjeti. Sad da malo poblize opisem moje zdravstveno stanje. U pocetku sam napisao da je rijec o psihickom stanju no to psihicko stanje me dovelo do toga da se izoliram. Napustio sam svo drustvo, vise niskim ne komuniciram previse, zatvorio sam se u potpunosti iako neznam zasto je to potrebno bilo. Dakle nisam ja odlucio da to bude tako vec sam „prisiljen da tako bude“. Zasto? Ni ja nemam pojima zasto to tako mora biti no Isus ima sigurno neki plan za mene kada moram svaki dan prolaziti kroz sve ovo. Onog dana kada sam rekao da predajem zivot svoj u ruke Bozje da se vise necu opirati nicemu niti vise postavljati pitanje zasto sve ovo mora biti tako saznao sam da Bog zeli da idem studirati teologiju, nakon toga mi je pokazao kako je jedna cura koja boluje od epilepsije zaljubljena u meni i to na jedan cudan nacin. Sad cu opisati kako je to bilo. Jedan dan vozim se busom i stane pored mene ta cura sa jos jednom prijateljicom. I nista pricaju one medusobno i ja ih ne dozivljavam. Buljim van kroz prozor i slusam galzbu. Odjednom ona me pogleda direktno u oci pocene se smijati iz neznam ni ja kojeg razloga. U tom trenutku kao da su njezini osjecaju presli na mene. Osjetio sam jaku toplinu oko srca kao da sam zaljubljen u nju. Osjecao sam jedan prekrasan mir koji se ne moze niscim usporediti na ovome svijetu. Cim se ona prestala smijati i taj osjecaj je nestao. Nakon toga dosao sam u skolu i legnem na stol i slusam glazbu i uzivam. Odjednom dobio sam neku „viziju“. Ona je bila ovako: Kao ja sam stajao pored nje u busu i ona u me gleda. Odjednom joj pridem i polozim ruke na njenu glavu i sa palcem napravim znak kriza na celu i tada je ona pla na pod i grcila se ne izustivsi niti jednu rijec. I tu je dosao kraj vizije. Naglo sam otvorio oci i podigao glavu neznajuci sto me snaslo. Malo sam se rasitao o njoj i jedna cura mi je rekla kako je ona bas draga cura koja voli poslusati druge i pomoci joj te da ju nikada nije cula kako psuje. Jednom sam i pocivao u Duhu Svetome kada sam isao prema kuci. Odjedno kroz mene prode toplina od grla do trbuha i tada sam prstao misliti jedino sto sam radio je hodao i uzivao. Nisam cuo nikakve sumove oko sebe. To je trajalo oko minutu i sve je to proslo. Nastavio sam dalje ziviti patnicki zivot. Svasta se jos desavaloi tokom molitve. Molim i fino je mir i tisina nitko me ne ometa. I odjednom cujem neki jaki zvuk iz bratovog racunala. I u tom trenutku sam osjetio kako se vracam u tijelo a nisam bio ni svjestan da sam napustio tijelo. Zna se par puta dogoditi.. Sad ne mogu tvrditi da ja to zelim, niti ne mogu tvrditi da sam bas ja zasluzan za takve stvari kao da sam ja prizeljkivao da mi usred noci oko pola 10 navecer kada stojim pred vratima i cekam da mi stari dode otkljucat vrata da udem cujem neki tihi zvuk a nije moj glas sigurno bio i rece mi nesto zbog cega sam ostao paraliziran dok mi stari nije dosao. Mislim stvarno da to ne zelim, sto je najbolje neznam ni sto mi je receno ni da li je to dobro ili nije jer nisam razumio jer nije bio meni znani jezik. Nesto mi govori da je to neki izumrli jezik i imam osjecaj da je tako. Jucer mi se dogodilo isto nesto. Stojim vani i cekam bus. Dode jedna cura pravi komad i pocne se motati oko mene. Prvo zuji oko mene i svako malo gleda u oci. Pa onda stane ispred meni i pocne izvoditi nesto. Pa se opet okrene i vidi da ja ne trzam ni malo. Pa je stala pokraj mene i ceka. A ja se nazalost morao pokupiti na bus i mislim si sto ta cura ima raditi oko mene. Pa lijepe cure idu oko lijepih decki a ne oko mene. Tko zna sto si je umislila cura. Neki kazu da moram pozitivnije gldati na ovaj svije ali ja to nikako ne uspjevam. Jednostavno rane su preduboke nastale i cekam da mi ih Isus iscijeli. Kada ce to biti neznam jer nisam ja taj koji odlucuje kada ce to biti. Vidjet cemo. Sve je u Njegovim rukama. Sigurno je nesto veliko kada moram toliko patiti i toliko suza liti zbog te patnje. Pokazao mi je kako je on taj koji ce me izlijeciti jer ne postoji ta tableta koja moze moje patnje stisati, koja me moze utjesiti i dati mi snagu za daljni zivot.

Samo se nadam da ce biti uskoro jer neznam koliko cu jos moci durati ovako. Pretesko mi je nosit kriz jer sam preslab da bi ga nosio. Jedan dan me zvali ovi moji da idem sa njima na cugu. I ja onako jadan pa kaj cu vam ja. Ionako nesmijem nista piti. Pitaju oni oces doci s nama na pivu. Ja ono nebih nesmijem. Oni onda daj odi popit coca colu ili pepsi. Ja opet nesmijem ni to. A on pa kaj ces onda piti dobili ste okladu moras nesto popit. A jedino sto pijem je cista voda. A to je besplatno. I tako skuzili ovi moji da ih izbjegavam i uporno ispituju zasto. Pa nisi prije bio takav. Sad mi se neda prepricavati sto mi je pa se fino povucem i odem kako bi se izvukao iz tih pitanja. A ono da mi nema stare doma zivio bi svaki dan na kruhu i vodi. To me ovi iz razreda stalno ispituju. Pa zasto ti samo kruh jedes sa cistom vodom. Da nema rucka doma zivio bi na tome i postio svaki dan kako ionako nista nesmijem jesti ni piti osim vode. Sve mi smeta i osjecam se tako paralizirano. Kao invalid koji moze hodati. No usprkos svemu svoj boli, patnji i izolaciji dosla je jedna vecer kada mi je Isus pokazao kako je on rijesenje mojih problema. Na mene je te veceri izlio Duha Svetoga koji je zakrpao sve rane moje i ozdravio me. Osjecao sam se prekrasno i po prvi put nakon godinu i nesto osjetio kako je to biti zdrav. Kako je to ziviti punim plucima. No nazalost to je trajalo par minuta i sve se vratilo na staro. Bol i patnja su ponovo bile moja sadasnjost. No dalo mi je nadu da ce ipak biti sve dobro samo je pitanje Kada? Do kada cu morati trpiti i odvajati se iz okoline. Svaki dan si postavim to pitanje. Drugo pitanje je Zasto? Sto me to ceka u buducnosti da kroz ovo moram prolaziti. No opet sa druge strane i dobro je da sam kroz ovo prosao. Da nisam kako bi mogao pomoci nekome tko je bolestan. Nikako jer ga nebi razumio. Kako bi mogao pomoci covjeku kada mi kaze da ce se ubiti da mu zivot nema smisla. Ja mu sad znam pomoci jer sam i ja kroz to prosao i znam kako se ta osoba osjeca i znam kojim rijecima ga mogu utjesiti. Dakle sve ima svoju svrhu. 28, 29 i 30 ozujka isao sam u Medjugorje. Molio sam se mjesec dana neka bude taj odlazak moje ozdravljenje i moj ponovni povratak u zivot na ovoj Zemlji. U busu se molim neka to bude tako i nesto mi je govorilo da se to nece desiti kako sam ja ocekivao. No nisam gubio nadu i vjerovao sam da ce se dogoditi. U busu sam malo promatrao svoje vrsnjake koji tamo idu tek tako malo se zabaviti, napiti i uzivati. Bas kao turisti a ne kako bi se molili i slavili Boga. Prvo na pameti je bilo kako imamo 2 rodjendana u petak na subotu i to treba proslaviti. Sve ostalo je glupost. Dogodilo se nesto zanimljivo prije puta. Vidio sam kako cu ja drzati govor u busu i kako cu svjedociti Krista u svojem zivotu. Mislim si onako ma to je plod maste izmisljam ja to. I na kraju se mogo ostvariti da sam htio. Vozac je rekao ja sam svoje sve zavrsio sad imate vi priliku reci sto god zelite, mozete cak i posvjedociti sto god zelite. Na ovu rijec posvjedociti sam se zaledio jer sam tada shvatio kako nije izmisljotina ono sto sam vidio. No da se sad vratim na Medjugorje. Dosao sam pred krizni put i nista izujem tenisice i carape i krenuh bos. Zemlja je bila uzasno ledena kao kad po plocivama hodate jer je bilo dosta rano oko 7 ujutro pa je bilo hladno jer sunce jos nije zagrijalo. I tako tokom citavog kriznog puta osjecam nastala je uzasna praznina... nesto sto sam najmanje ocekivao... i nista isao sam na krizni put u nadi da ce se dogoditi ono sto sam prizeljkivao eto vec mjesec dana i toliko dugo se i molim za to svakoga dana... i hodam krizni put a u meni praznina... svaka rijec koju sam izustio je djelovala tako prazno kao da nije nikome upucena... i tako zavrsi krizni put, spustim se dolje i bili su neki dvoje ljudi koje neznam, nikad ih nisam vidio a njihovi pogledi su bili kao da me znaju...i nakon toga idemo na brdo ukazanja... i tamo opet repriza... sve po starom i to me polako pocelo slamati.... bolilo me to sto kada molim kod kuce uvijek osjetim neku puninu, uvijek kao da je blizu mene a tamo gdje treba biti savrsen mir u meni se dogada nemir... uzas sam se osjecao... u meni se polako pocelo skupljati jako puno negativne energije... i nakon sto sam dosao na brdo ukazanja stojim ispred kipa gospe... i molim da mi se uslis ono po sto sam i dosao... i opet sve su to bile nazalost prazne rijeci... bar sa ja tako osjecao.... u meni je rasla polako mrznja... oko srca mi je bilo tako tesko i hladno kao nikada do sada u zivotu.... u toliko razocaranju i ocaju poceo sam svasta govoriti... nisam mogao savladati mrznju.... poceo sam sve mrziti sto je bilo vezano uz vjeru... apsolutno sve... htio sam rastrgati sve molitve koje sam molio mjesec dana, sve pjesme duhovne izbrisat i vratiti se starom zivotu... rekao sam toliko bljuvotine tada pred kipom sto si NECU nikada oprostiti a sumnjam da ce i meni biti oprosteno... da sam slucajno pricao naglas mislim da bi me oni ljudi sta su klecali tamo i molili zatukli i bacili niz brdo dolje... i spustio se shrvan psihicki shrvan dolje kao da je kraj svijeta.... i takvo stanje me drzalo do veceri kada samo otisao na misu... sjedim vani i mislim si kako sam jadan, ocajan, kako nemam ni malo vjere i idem malo misu poslusat, mozda ce mi biti bolje... i negdje na pola mise odjednom kroz mene ponovo prvi put nakon par dana prode Duh Sveti i odjednom sva mrznja je nestala i tek tada sam shvatio kako sam bio u krivu, bio sam svjestan svake rijeci koju sam uputio na brdu ukazanja bile pogresne i shvatio sam zasto se nije dogodilo to po sto sam dosao... evo kako sam ja protumacio njegova dijela tokom dana: Ako te zivot dovede u situaciju koju ne mozes podnjeti ne pokusavaj ODLUCITI JU (to sam ja pokusao.. dakle to je bilo krivo). Jednostavno sve prepusti meni (to nisam radio neko sam se stavio u ulogu kao da sam ja Bog i kao da ja odredujem kada ce i sto biti). Sve situacije ce biti odlucene u Moje vrijeme a ne u tvoje (moram priznati da me ovo najvise zaboljelo od svega)... i onda sam se ja usudio sve sam odluciti kao da sam ja taj koji sve zna i koji zna najbolje sve... he he... nije ni cudo sto sam tokom cijelog dana osjecao to sto sam osjecao i na kraju svega nazalost nastala je mrznja prema cijelome svijetu.. kao da su svi odjednom postali krivi... ima jedna zanimljiva stvar koja mi se desila... kada sam bio na misi dakle prije nego je Duh Sveti prosao kroz mene i ponovo mi otvorio oci .Jedna beba je cijelo vrijeme gledala u moje oci... a u mojim ocima je bila nazalost mrznja prema svemu... i dijete gleda kao da joj je zao... kao da suosjeca samnom... tako sam bar ja sve to osjetio...