www.tebe-trazim.com

BTB Ivančice...
Hvala i slava Gospodinu...i humanitarnoj organizaciji..
Nek tvoja svjetiljka još jače sada svijetli...

zahvaljujem Bogu na svima vama koji ste svo ovo vrijeme možda i ne znajući bili tu uz mene i jačali moju vjeru kroz vlastite primjere...
neka je slavljen Gospodin u srcima svih nas...a i u našim životima još više

Bravo IvanaMo!! pravi si dokaz koliko nas krist ljubi... BTB sestricee

Evo dragi moji da i ja napišem nešto, da se ne misli da mi ide lako… ( ali mnogo lakše nego drugima, imam sreću pa me sotona baš i ne želi hehe)

Meni je najveći problem bila molitva. Onih zadnji nekoliko dana kada me nije bilo i prije nego li sam otišla na prisilni dopust, bila sam užasno, UŽASNO malaksala u vjeri i molitvi. Kad sam vas bila našla imala sam napokon nekoga s kime bi mogla podijeliti svoja mišljenja i svoju ljubav prema Kristu, gdje bi ga mogla slaviti a da me ljudi ne tlače i ne rugaju mi se.
Sve je ispočetka teklo ko po loju i kod kuće je stanje bilo super, pomirila sam se s sestrom u čas, tata malo ozdravio, bolji odnos s mamom, čak se i baba oporavila… a onda- preokret. Evo jedan kratki dnevnički zapis, naravno taktički izmjenjen :
Najprije sam osjetila neki unutarnje nemire, i postala sam jako zamorna sama sebi, uz najteže sam napore molila, nimalo produhovljeno, nimalo s razmišljanjem, tek toliko i zadužila sam se tjedan dana Sv. Anti. Nimalo nisam razmišljala o Kristu i Mariji i Duhu Svetome kao prije, nego sam čitav dan provodila svađajući se sa sestrama, u školi sam bila nervozna, na prijateljice sam bila kivna i ogorčena na čitav život itd. neka dva - tri tjedna dok je Duh prebivao u meni sam se svako jutro budila s radosnim pomislima i hvalama Gospodinu, a sada mi je svako jutro bilo tmurno. Ružni snovi su se nastavili, a ja nisam imala taj svoj melem koji mi je davala molitva. To mi je bilo užasno. Znala sam da se moram oporaviti, da moram ponovno početi moliti, da se moram pridići iz moje melankolije i monotonosti u molitvi. Znala sam da je Duh otišao iz mene, da je Isus napustio moje srce, jer sam ga jednostavno prestala moliti da bude u njemu. Ne mogu opisati kako sam se osjećala. Željela sam Boga, mog Isusa i da mi se moj najbolji prijatelj Duh sveti vrati, ali Kao da nisam željela. Okovi oko moga srca bili su preteški da bi se ono moglo uzdići na tu razinu da voli Isusa i njegovu muku koju sam obožavala štovati, a sada jednostavno nisam mogla pronaći riječi, moje misli su bile… hm, bile su fraze kojima ljudi reda radi štuju Boga. Izvor moje radosti i ljubavi je bio presahnuo. Sve moje suze koje sam bila prolila zbog Isusove muke i zbog spoznaje da on mene voli, bile su daleka prošlost. Osjećala sam kao da sam vjernica samo na papiru. Od onog «mača» Božanskog nadahnuća koji je proboo moje srce, ostala je smo hrđa i to neka smrdljiva i ružna. A iz dana u dan, iz sata u sat sve je bilo gore i gore… pomišljala sam da se nekome izjadam, ali onda bi padala u još veći bed jer sam znala da me nitko ne bi razumio, ni prijatelji, ni rođaci, roditelji pogotovo. Svi su na tu moju naglu promjenu raspoloženja gledali kao na posljedicu puberteta. U školi sve krenulo nizbrdo, tati se čir ponovno pojavio, ja sam se ponovno budila u tri u noći iz ružnih snova, užasnih snova i mislila sam: Bože moj, Isuse moj, zašto si me ostavio?!
Htjela sam se vratiti prijašnjem životu u Isusu, ali naprosto nisam mogla. Ni u jednom trenutku nisam mogla. Nešto me držalo čvrsto daleko od Isusa.
No, u molitvene nakane sam bila stavila nakanu da se naučim moliti uz duha svetoga, a jedno se potrefilo u subotu, 24. 5. morala sam se preseliti u sobu s sestrom jer su u mojoj spavali tetka i tetak. I tako, ustanem ti se ja u subotu oko šest ili sedam, uglavnom rano ( što mi je jako neuobičajeno) i nekako sam stala ponovno razmišljati, ležeći u krevetu. I jasno sam vidjela Isusovu muku u svojoj glavi, njegovu bol i njegovu patnju, počela sam se tresti od suza i napokon, napokon sam ponovno osjetila tu radost u svom duhu, tu radost i ljubav, strpljenje i poniznost i pobožnost u molitvi koja mi je tako dugo bila uskraćena.
I tek sam poslije shvatila da ste to bili vi, koji ste molili za mene i dragi je Isus uslišio vaše molitve. Meni je sad bolje no ikad, i hvala vam neizmjerno na tome. To je bilo jedno predivno iskustvo kako molitva za druge djeluje i sada s radošću i entuzijazmom molim svaku molitvu i za svaku nakanu, jer znam da mogu nekome pomoć, a to je predivno kad znaš da si učinio nešto skupa s Isusom ili Majkom. Ma neopisivo. I hvala vam jako, anđeli moji


eto, malo je pretjerano (doduše kratko ), ali to je moj način pisanja, pa se nadam da mi ne zamjerate. BVB,

predivno pišeš Anamarija...hvala ti na ovom svjedočanstvu...lijepo si i slikovito opisala sušu s kojom se svi mi kat tad susretnemo...neka te Gospodin blagoslovi i vodi

Jedno malo svjedočanstvo...

Molili smo prije nekoliko mjeseci za zaručnika moje prijateljice koji je naglo dobio neke psihičke smetnje... Nisu živjeli vjernički, iako su službeno katolici...
Njemu se stanje nije poboljšavalo, sve se više bojao i bio zarobljen raznim strahovima..Sve se dogodilo preko noći..Vjenčanje su morali odgoditi... U jednom telefonskom razgovoru (kad je moja prijateljica bila na rubu snage= - rekla sam joj neka se obavezno moli sv. Leopoldu za pomoć i zagovor, dala sam joj devetnicu Njemu u čast i ispričala joj par situacija u kojima je meni Leopold odmah pomogao...Povjerovala je u njegovu pomoć kao dijete... Prva nakana je bila da joj zaručnika iz sobe s rešetkama prebace u običnu sobu..Ta je molitva bila uslišana odmah drugi dan nakon prvog dana devetnice... Nazvala me presretna kako to Leopoldić brzo pomaže...
Nagovarala sam ih da idu u Tabor, ali uvijek je nešto iskrsnulo i nisu mogli ići... No, barem su počeli odlaziti na Misu...Što prije nisu..Shvatili su da im jedino Bog može pomoći...Kaže da joj je svake večeri zaručnik rekao: Nemoj mi zaboraviti "izmoliti Leopolda"...

Prije 4 vikenda su odlučili ići na seminar na 3 dana u Tabor... Prvi put u životu su sudjelovali na nečemu takvome... Prije me moja prijateljica nikad nije razumjela kad sam joj pričala o duhovnim seminarima, nije uopće to shvaćala i pitala se što je sa mnom (znamo se od 5. godine života)...
Prvo malo predivno čudo je bilo (ja sam ih prijavljivala) što su njenog zaručnika smjestili u sobu u Taboru koja nosi ime upravo sv. Leopolda Mandića!!!
E, kako ih je i tamo lijepo dočeako sv. Leopold... Svoje nove vjernike, nove vraćene duše...

U nedjelju me nazvala moja prijateljica, nakon seminara - ni sama nisam baš mogla odmah povjerovati - ali ona se POTPUNO obratila... SVE je shvatila... SVE joj je postalo jasno nakon 28 godina života... Bila je spremna primiti dar prave vjere... Rekla mi je da se osjeća kao da je zaljubljena... Njen je glas toliko sretan, veseo - nikad je nisam takvu ni vidjela ni čula... Već želi početi i s molitvama sv. Brigite, neprestano čita duhovne knjige, sluša duhovnu glazbu... Ona se obratila u trenutku... Kakve li radosti u njenom žviotu..Ona je uvijek bila divna osoba, ali ipak pomalo udaljena od Boga, pogotovo zadnjih 10 godina... I evo je sad - moja Senka je postala prava vjernica...
Kako se većinom čujemo telefonom, bojala sam se da će je možda pustiti taj njen žar...Molila sam Boga da joj povratak u svakodnevicu ne otme taj njen dar koji si joj poklonio...I nije se predala!!! I dalje joj je teško i na poslu, i u obitelji (bolesni i majka i otac) i zaručnik nije još do kraja ozdravio (ali je neusporedivo bolje! ) - ali ona sad na sve gleda drugačijim očima... Vidim da je čvrsto odlučila slijediti Isusa... Prije sam s njom mogla razgovarati samo o nekim općenitim stvarima, a sad - sad ne možemo prestati razgovarati o Bogu....
Njen se zaručnik također promijenio, tj. približio Bogu, ali čini mi se da je ipak ona bila otvorenija i spremnija na novi život..No, ne sumnjam da će i on uskoro postati pravi obraćenik - već i sad je na divnom putu...

Hvala vam, Isuse, Marijo i sv. Leopolde na obraćenju moje prijateljice i njenog zaručnika!

Slava i hvala Isusu i sv. Leopoldu!!!

Ela koja divna priča... kako je utješno i divno znati da Isus nas zove k sebi i da mu u sve većem broju dolazimo!! HVala ti Isuse!!!

Ajme, ljudi moji, pa po čemu sam toliko "zanimljiva" pripadnicima drugih uvjerenja???
Danas idem na Misu u 12. i krenem puno ranije (11.10), da stignem na vrijeme jer me tako uhvatio grč u stopalu da jedva hodam... Nisam daleko stigla, a već sam morala stati da me bar malo pusti ta oštra bol.... i dolaze prema meni dvije vesele cure s kojima sam dosta pričala o vjeri..... Rumunjke, Pentakostalke, zainteresirane za komunikaciju, iznošenje svojih iskustava preopširno...

Kad su vidjele da mi "baš i ne ide"...počele su mi uporno svjedočiti o Božjoj sveprisutnosti i nepotrebnosti da se čovjek "muči" odlaskom u crkvu....
i tak bla-bla 15-ak minuta

Napokon sam ih uspjela prekinuti i reći da mi se stvarno žuri jer ne želim kasniti na Misu!!! Kad su skužile da sam već odlučila po svom, pozdravile smo se i see you...

I premišljam se onak kud bi na Misu..... Jarun ili Knežija.... al "nešto" me vuče na Jarun..... pitam se zašto, hihi, i dobijem "odgovor" u tramvaju....
...sretnem našu Hercegovku Anušku!!!!
Pozdravlja vas sve ne može baš na internet.... ... pomolite se za nju, za zdravlje!
Može i za mene molitva da me prođe grč u stopalu i da položim ispit

BVB

Jucer sam bila po prvi puta na misi, zadnja namjenjenoj TT braci i sestrama,.. zadnja srijeda u mjesecu a jos potrefilo da je godisnjica u Medjugorju,.. bilo mi je divno,.. osjecala sam vas blizu,.. VOLIM VAS,.. Joakime,.. hvala sto si nam napomenuo da je zadnja srijeda, ja se ne bih sjetila inace,.. BVB

draga sunny dobro nam dosla!!!

sto se tice snova ja sam onako dosta sumnjicav sto sam i sam na vlastoj kozi osjetio i odlucio sam da se sa snovima uopce necu zamarat... kao da ih nije ni bilo jer bilo je svakakvih snova od provociranja do toga da sam bio razapet pa se prema tim snovima odnosim kao da ih nije ni bilo... kako je brat ucenik rekao: Tumacenje snova spada pod grijeh tj gatare to rade pa se stoga kloni tumacenja snova...

po meni je bitnije ono sto radis u svjesnom stanju... koliko si svjesna svojih grijeha, da li se pokajes za njih, da li molis Duha Svetoga da ti pomogne prvo spoznati a onda i pokajati se za grijehe...

ja bi radije pustio te snove na stranu i posveti se onom svjesnom dijelu zivota a snove ostavi iza sebe jer ako ti je Gospodin zaista obratio ti se ne sumnjam da ce on i sto puta to ucinit ponovo...

BTB i cuvao od najveceg zla > grijeha

Sunny dobro nam došla, zanimljivo ti je svjedočanstvo, nadam se da ćeš ostati sa nama, piši i dalje, BTB