www.tebe-trazim.com

pomoli se da ti Bog nadomjesti osjecaj koji ti tako jako gori u srcu,..
a to je sto ti fali tvoj otac,... taj gosp. O.-- je zapravo u tvom srcu bio nadomjestak za tvog oca,.. na krivom si ga mjestu trazila,... to obicno
bude kod curica koje nisu osjetile ocinsku ljubav, obicno se zaljube u
starije decke,.. ali nista se ti ne boj,.. Gospodin ti je dokazao da za tebe
ima plan ovdje,.. nemoj Ga iznevjeriti,.. budi hrabra,.. moli se,..
predaj svoje srce onome koji to stvarno zasluzuje,.. prvo Bogu, a u
Bogu je uvijek savrseni plan za svakoga od nas,.. prvo nam lijeci
rane na srcu,.. smiri nas duh,.. ispuni nas srecom i radoscu,.. a onda,..
onda nas pusta na pasnjake zelene,... da uzivamo ljubav prave osobe,...
da uzivamo radost u obitelji sa djecicom,,,... i osobama koje nas istinski
vole,... ti se ne boj,... pusti Gospodina da djeluje u tebi i tvom srcu,...
On te voli,.. On te ceka sirom rasirenih ruku, da prihvatis Njegovu Ljubav,
i preko te Ljubavi osjetis da ima toga jos za tebe i u osobama od
krvi i mesa,... ONA PRAVA LJUBAV,... SAMO PRVO DOZVOLI DA ON
IZLIJECI TVOJE MISLI I TVOJE SRCE,... BTB DRAGA TASA

a sto reci tasa na ovo tvoje svjedocanstvo nego: proslavio se Sin Bozji u tvome srcu i pokazao ti i izvukao iz "crnog plasta"... tako ja zovem stanje depresije jer sam i ja cesto padao u teske depresije i izvukao se uz pomoc molitvi ali naravno bila je to teska i naporna borba...

sama si uvidjela kako On nista ne radi protiv nase volje.... jednostvano te ostavio da cekas kako bi se sto jace proslavio... recimo mene je ostavio godinu dana da cekam... cak sam morao "bjezati" iz Crkve jer sam se osjecao da nisam dobrodosao tamo...

nazalost malo nas u ovom svijetu trazi Njegovu volju pa tako nalazimo na krive osobe, ako se to tako moze reci, i onda se pobude osjecaji za koje postanemo OVISNI pa dolazi do toga sto si sama i prosla... pokusaj samoubojstva...

kazes da si padala u depresiju... dosla si do natezeg stupnja a to je pomisljanje na suicid i moram reci iz svog iskustva da u tom stadiju NITI JEDNOM SEKUNDOIM ne pomisljas na svoje bliznje... kakvu bol ces njima prouzrocit svojim odlaskom bez razloga... a to ono sto ja nazivam "crnim plastom" jer te Sotona toliko stisne da ti neda disati a kamoli pomisliti na svoje bliznje u tvome slucaju svoju majku kojoj bi vjerojatno zadala uzasan udarac a kazes da je i ovako tesko bolesna...

nadam se da si sada svjesna KOLIKU MILOST SI DOBILA i do kraja zivota budi zahvalna i zahvaljuj svaki dan...

sad Ga mozes pocet molit da ti udjeli osobu po Njegovom izboru i tada ces primit jako veliki blagoslov no naravno nece biti lako je zivot je borba no kada znas da je to po Njegovom naumu nema te poteskoce koja se ne moze prebroditi i rijesiti...

BTB tasa

Tasa
Divim se tovoj hrabrosti, tvojoj upornosti i tvojoj predanosti...
Tvoje me svjedočasntvo rasplakalo, ali i razveselilo...

NEKA TE HVALE VI NARODI, GOSPODE!!!

kako je divno shvatiti kako je divan naš gospodin, zar ne? Tasa, sestro u Kristu, hvala ti puno, ljubim te,

o Taša.... kćerkice Božja.....

o kako te Otac voli...........................................

o kako te je Majka Marija čuvala i zagovarala Sinu svome......................

o kolika je LJUBAV i milost Božja prema onima koji Ga zovu i zovu..........

o ljubljena Božja kćerkice...... moli Gospodina da se vrši Njegova volja u tvome životu.. a On zna šta je za tebe NAJBOLJE.. kakvog muža trebaš....


Neka Ti Isusek u sv.Pričesti (i Ispovjedi) ZACIJEI sve rane i tvojju prošlost- predaj Njemu neka On s njome raspolaže,

a ti lutko živi u sadašnjosti sa HVALOM GOSPODINU za bolju i sretniju budučnost....

Draga, jesi pomišljala otići zahvaliti Nebeskoj Majci npr. u Međugorje.... da još više milosti izlije na tvoju dušu....

Budi blagoslovljena, neka Isus Krist bude uvijek sa tobom a Duh Sveti neka ispuni svaki djelić tvoje duše, duha i tijela...

A Ocu Nebeskom HVALA i SLAVA i ČAST u vijeeeekeeeeeeeeeeeeee!

Tesa draga, hvala ti na ovom divnom svjedočanstvu . Bogorodica koju si čvrsto držala u najgorim trenucima tvoje patnje bila je sa tobom a Gospodin je izliječio tvoje rane. Bog nikada ne ostavlja svoju djecu a ti si njegovo ljubljeno dijete. Uzdaj se uvijek u njega!

Moje srce je ispunjeno hvalom i slavom prema Gospodinu preko tvog svjedočenja mila sestrice...
Neka Gospodin blagoslovi tvoj život i neka izlije svu svoju milost na tebe...neka te čuva i brani od zloga i neka tvoj život bude na slavu NJEGOVU...
Hvala Isusu na tebi i na hrabrosti koju ti je dao da napišeš ovako lijepo svjedočenje u Njegovu slavu

Draga, jesi pomišljala otići zahvaliti Nebeskoj Majci npr. u Međugorje.... da još više milosti izlije na tvoju dušu....
--------------------------------------------------------------------------------------
Nisam bila u Medjugorju.Ja zivim u Srbiji i nemam kako da odem tamo .Ali isla sam u sveti manastir Ostrog u Crnoj gori i pomolila se pred cudotvornim mostima sv.Vasilija Ostroskog.A taj tek osecaj tamo...taj neopisivi mir...neverovatno nesto .I tamo idem kad god imam priliku jer se vrlo cesto organizuju poklonicka putovanja tom manastiru.

BTB tasa..
hvala na svjedočanstvu..
ponekad je potrebno dotaknuti dno..da bi se vinulo u visine..
Nek Kristovo svijetlo na dalje osvjetljava tvoj put..

evo da malo posvjedocim jedan dio svoga zivota posto sam pisao u zadnje vrijeme kako mi je tesko pa mozda nekome i pomogne...

ovako sve je pocelo jednog popodneva kada sam otisao kod svecenika po jedan papir kako bi mogao upisati teologiju... kada sam dosao tamo pocne zupnik meni: Jel ces ti u bogosloviju? Ja mu na to odgovorim kako idem kao laik... on se na to samo nasmijao... i poceo ispunjavati papir... na kraju prije odlaska kaze mi kao neki prorok sa smijeskom na licu: Vidimo se za godinu dana na bogosloviji... na to se ja samo nasmijem slatko ne vjerovajuci u to... jer se kao kosilo sa mojom "vizijom" buducnosti...

da bi dosao doma i krenuo uciti... odjednom na mene se spusti jedna toplina koja nije dugo trajala i pogledam ja na sat i vidim da je bilo oko pola devet i tada se nanizaju ove rijeci: Zupnik se moli za tebe da budes svecenik...

to je trajalo dosta kratko.. negdje pola minute i ja se sav stresen ustanem i jos ne mogu doci k sebi pocnem po sobi zujati pokusavajuci shvatiti sto se to zapravo desilo... odem u kupaonu i tamo se odem umiti i probati doci k sebi i gledam se u ogledalo i ponavljam: Ja ne zelim biti svecenik... ja zelim obitelj...

nakon toga je dosla uzasna katastrofa... kao da te je Bog odvojio od svoje "sise" i ne dopusta ti vise da sisas Njegovo Milosrde... slijedili su konstantni napadi da sam PROKLET i da su UMRIJETI USKORO... bila je to uzasna borba... nikako nisam moga doci k sebi... nisam moga vise normalno razmisljati... osjecaj gorcine je bio uzasan... i tada odem spavati i nekako zaspim... sljedec jutro odem na misu... i dodem tamo i sakrijem se u jedan kut gdje me nitko ne vidi ni ne cuje... nitko nije ni znao da sam na misi... i tamo sam lezao cijelu misu... dusa je doslovno plakala neprestano... napadi su bili uzasni... stvarno sam povjerovao da je ovo kazna i da sam proklet jer sam bio NEPOSLUSAN...

na kraju mise odem kuci... gorcina je postala sasvim normalna... malo sam zujao po forumu ali tako mi je bilo odbojno zbog gorcine... i tada me Duh Sveti nadahne da pocnem moliti devetnicu Duhu Svetom za izljev na mene i moje ukucane... to sam i poceo ali muci i gorcini nikako kraja...

toga dana kad sam bio na misi zazelio sam otici u molitvenu grupu i kada sam krenuo tjeskoba je bila uzasna... nemir nikako da se stisa... toga dana vapio sam Kristu kao nikada do sada... i primio sam u jednoj sekundi jedu malu utejhu kada sam rekao iz ocaja: Isuse kojim god putem krenuo, kuda god me sada zivot odnio znaj da Te volim vise od icega... i tada sam osjetio Njegovu nazocnost da sam ga doslovno duhom mogao dotaknuti... no to je nestalo i sve se vratilo na staro...

i krenem u molitvenu grupu i tjeskoba me obarala... dodem na stanicu busa a busa nigdje... cekam dugo i vidim kako vise nema svrhe i uputim se kuci... cim sam se maknuo sa stanice prosao je bus valjda je jako kasnio.. dosta neuobicajeno... dodem doma i vidim kako ima uskoro bus... i uzmem krunicu u ruke i stavim u hlace... ponovo se zaputim na bus kad ono tjeskoba se udvostruci... gotovo me toliko stiskala da sam mislio da cu se srusiti uskoro...

nekako se dogegam do stanice i tamo docekam bus... kada sam ugledao bus doleti misao: Ako udes u bus umrijet ces jer si prkosio Bogu... to mi je dodatno dodalo sol na ovako otvorenu ranu... i sjednem u bus a unutra malo ljudi i dode opet misao: Vidis koliko ih je malo u busu... vrijeme je da umres jer si prkosio...

i tada uzmem krunicu u ruke i pocnem moliti iako sam slabo nasao utjehe jedino sto sam time manje prostora dao tim mislima... i kada sam dosao napokon do odredista izasao sam iz busa i sto se vise priblizavao crkvi tako je tjeskoba nestajala i tamo me docekao klanjanje pred Presvetim sto me je oporavilo u potpunosti... nestao je osjecaj prokletstva i tamo sam trazio Njegov blagoslov jer mi je to bilo najvaznije i zato sam se i uputio tamo... da napokon dobijem blagoslov i da ovi osjecaji napokon nestano...

vratio se kuci i sve se vratilo na svoje mjesto... sljedece jutro Bog mi je dao predodzbu sto se zapravo postiglo sa tim napadajima neprestanim 48 sati... pomaci su bili jako veliki... tesko mi je sad opisati te osjecaje ispunjenja i blizine Bozje... jednostavno neopisivo... sve je postalo prekrasno.. uzivao sam u svemu sto god radio i vidio...

i to se stanje nije dugo zadrzalo... par sati i ponovo je nastupila mlakost, lijenost u molitvama i umor... nemiri su se polako poceli skupljati... i tako krenem moliti 4 otajstva krunice... dao sam na nakanu da mi Bog udjeli obitelj u buducnosti i makne ovaj kriz koji nosim...

tada sam se uvjerio u jakost krunice... vec nakon prvog dana poceo sam drugacije razmisljati... poceo sam misliti da napustim teologiju i da odem negdje raditi odnosno napustiti fakultet i pauzirat godinu... i sto su dani prolazili nisam se osjecao sretnim... bas naprotiv nemiran... da bi dosao jucer na misu (ninace idem svaki dan tokom tjedna) bude ovo citanje:

Mt 10,34-11,1

"Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač. Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi. Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga.

Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. Tko prima proroka jer je prorok, primit će plaću proročku; tko prima pravednika jer je pravednik, primit će plaću pravedničku. Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća."

Pošto Isus završi upućivati dvanaestoricu učenika, ode odande naučavati i propovijedati po njihovim gradovima.



Ako ne uzmes svoj kriz nisi me dostojan.

te rijeci su mi cijelu misu odzvanjale i tek tada sam shvatio sto sam ja to zapravo trazio krunicom...

da bi navecer me docekao "show"... ponovna borba sa vracarskim duhom koji je kruzio kucim... Bog me stalno iskusava kako bi mi pokazao koliko sam napredovao i koliko su mi zapravo suse i neprestane borbe pomogle...

ta borba jos i sada traje... ogromene suse... mlitavost u molitvi... gorcine... nemiri... olujno more u srcu... jednostavno te nista ne moze utjesiti... ali zahvalan sam Mu sto me je "napokon primio ne red" da se maknem iz "mrtve tocke"...




eto sad sam posvjedocio sto sam trebao i napokon sam prihvatio Njegovu volju i prestao tupiti po svojem...

BVB

Bit Lorde.. neka te Gospodin blagoslovi!

nemoj se brate ZAMARATi što će biti... kakav Bog ima plan samnom... što će biti... hoću li ja to moći....

to nije VJERA i to nije POVJERENJE u Boga...

na kraju si ipak DOBRO zaključio.... Njegova Volja je nešto najbolje što možemo moliti...
Njegova volja je nešto najbolje što nam se može dogoditi...

Vjerovati u Boga znaći brate da Mu pokažeš potpuno POVJEREJE - u Njegovu ljubav, milosrđe.... On te voli i neće ti nikakve štete biti.. sam sebi štetiš zamarajući se i BAVEĆI se mislima koje ti nabacuje onaj tko te želi mučiti...

Jednom kad se POTPUNO predaš u Božje i Isusove i Svetog Duha RUKE.. tada će svaki nemir prestati i svaka briga i svako zlo...

Dok ne priznaš Ocu,(ne nama, ne mami, ne prijateljima-nego Njemu u tišini svoje sobe i u dubini svoga srca) znam Oče da sam živ zahvaljujuči Tebi, da sam tu zahvaljujući Tebi jer si me htjeo i jer me trebaš, znam i vjerujem Ti da si apsolutna ljubav, znam da si SVEMOGUČ, znam i vjerujem Ti da mi jedino želiš MIR i LJUBAV...

tek onda kad zli vidi "kome" si se predao svojom slobodnom voljom.. onda neće imati izbora nego bježat od tebe i u širokom te luku zaobilazit....

znam da je ovo samo jedna faza.. faza rasta u vjeru.. upoznavanja Božje ljubavi i Svemoći.....

Predaj se potpuno Bogu..svim srcem svojim.... jer kad si u Njegovim Rukama.. Tko ti šta može?!?



Blagoslovljen budi dragi brate naš mladi...