www.tebe-trazim.com

draga mary hvala i na tvom svjedocanstvu, prekrasno...hvala i slava Gospodinu na našem majcinstvu, Bozji blagoslov tebi i tvojim anđelcicima


kako sam sretna kad citam ove milosti Bozije, nadam se u biti znam da ce ih biti jos.... samo trazite i dobit cete....nas Bog je tako dobar i milostiv...hvala Mu i slava Mu

O VELIK JE BOG,.. SVE DOBAR I BLAG, O VELIK JE BOG, SVI SLAVIMO GA!!!!!

Danas, onak umorna i gotovo bez volje odlučim se pokrenuti, idem na Misu za TT-ovce, srijeda....
Sjela na krevet i hoću zaspat od umora, a nisam bila ni deseticu izmolila
Idem tak van, prekrižila se i uz Božju pomoć polako do tramvajske.... Putem izmolila svoju deseticu, uživala u suncu koje je ugrijalo i divila se Božjem savršenstvu

Napokon došla pred crkvu, razbudila se i osjetila radost što sam ustrajala u odluci koju sam već prije donijela.....
Na ispovijed sam otišla iz potrebe, mada nisam znala što bi mogla ispovijediti, a da ne bude samo ono što sam si zapisala, što me muči (a to nije navedeno u 10 BZ konkretno), povezala ja to nekako s 4., 5., 9. i 10. BZ i super

Jest da mi je svećenik za sve što sam nabrojala rekao da je to normalno, svima se događa, samo to neki ne gledaju tak, ne izbiru toliko

Dobro je, nisam čak ni dugo ostala, kak se prije znalo dogodit
Samo što stvarno moram sve preorat i prekopat i onda mu sve istrest tamo jer me "nešto" koči, a ne kužim šta točno...

Nakon ispovijedi još se molila krunica,pa sam izmolila pokoricu
Uživala čekajući početak

Ovaj put sam opet promatrala cijelu Misu... (kako je opisano u knjižici "Tajne Misne žrtve" - Catalina)
Uživjela sam se čitavim svojim bićem
Proživljavala svaki djelić Misnog slavlja, a Ruharistiju posebno
Kasnije, nakon Mise, dok sam se pred Gospom molila, opet sam osijetila miris ruža (ne vrtnih), neopisivo, tako me je ispunilo, nisam više imala zašto moliti, samo sam zahvaljivala

Na putu do doma, super
Došla, izmolila krunicu Božanskom Milosrđu bez problema i evo me još sam odmorna
Isus i Majčica su me odmorili, odnjeli moj umor, tromost
A baš sam mislila ljenčarit (a ne tu visit na msn-u i TT-u )
Imam osijećaj da sam sa sebe skinula 5kg kamenja ispovijedivši "sitnice" koje se svima događaju, koje su "normalne", uobičajene

Božji blagoslov

Prelijepo, djevojčice naša draga!!

Neka te zauvijek na tvom putu prati miris Gospinih ruža....

Kad sam se registrirala na TT obećala sam napisati svoje svjedočanstvo pa evo da krenem...
Muž i ja smo se zaručili nakon 33 dana 'hodanja' i vjenčali 7 mjeseci kasnije. Napravili smo si stan u potkrovlju obiteljske kuće, riješili sva bitna egzistencijalna pitanja. Nešto prije druge godišnjice braka dobili smo sina Gorana i sve je biilo kao u bajci... 1.1.2004. godine su počele zdravstvene smetnje kod mog supruga i na samom početku je sve izgledalo kao gadna upala ždrijela... Goranu je bilo devet mjeseci kad sam opet ostala trudna. Ono što je na početku izgledalo kao upala ždrijela pretvorilo se u Hodgkinov limfom tj. rak limfnih čvorova. Iz naše bajke smo se odjednom našli u noćnoj mori... Goranov prvi rođendan je proslavljen nakon tatine druge kemoterapije... Muž je teško podnosio kemoterapije, povraćao bi po par dana i imao užasne glavobolje. Polako smo prihvatali bolest, Goran je rastao kao i beba u utrobi. Dobili smo prekrasnu kćer deset dana nakon muževe zadnje kemoterapije. Olivera je bila apsolutna najljepša i najmirnija beba koju nam je Bog mogao podariti. Izgledalo je kao da se naš život polako dovodi u normalu kad je muž napipao neku izraslinu na testisu. Zbog njegove cjelokupne zdravstvne situacije su mu savjetovali da odstrani testis što je i uradio pred sami kraj te iste 2004 godine. Nalaz koji je stigao mjesec dana kasnije je rekao da se radi o još jednom raku tj. embrionalnom karcinomu testisa. Nakon toga je usljedila još jedna teška operacija, prva te vrste izvedena u Mostaru. Izgledalo je kao da agoniji nema kraja...

U ovoj situaciji smo imali i izrazito pozitivno i krajnje negativna iskustva s lječnicima; upoznali smo svoje pijatelje i kumove...poredali životne prioritete i u cijelosti spoznali koliko smo mali i bespomoćni...

Bili smo prosječni katolici; ja sam se molila Bogu isključivo za muža i ništa više nisam tražila, samo da on ozdravi...Ne znam kako sam funkcionirala u to vrijeme, djeluje mi kao da je bio uključen nekakav automatski pilot jer se mnogo stvari iz tog perioda i ne sjećam... Kad su nas prijatelji i rodbina pitali kako nam mogu pomoći ja sam govorila da mole za nas... Mnogi su molili i postili za nas, posebno naše majke...

Neću pričati o tome kako se osjećao moj muž jer je njegovo svjedočanstvo priča za sebe...

Ja sam bila 'hrabra' pred svima i uljepšavala sam situaciju, masu stvari prešutjela i o nekim čak i lagala... Svi su mi se divili kako se nosim sa svim, dvoje male djece, muž na bolovanju, ja na porodiljnom, smanjena primanja, povećani troškovi, kontrole, lijekovi, dodaci prehrani, krediti... Da su samo mogli zaviriti u moje misli i moje srce ispunjeno strahom i tjeskobu koja me pritiskala i prijetila da me potpuno ostavi be daha vidjeli bi kako sam 'hrabra'. Da su samo mogli zaviriti u moje besane noći i sve strahove koji su poput mača visili nad mojim mislima...
Bila sam opterećena ako bi muž ili djeca pojeli nešto što nije organskog porijekla, ako ne bi dobro i kvalitetno jeli ja sam mislila bolest će se vratiti a djeca će oboljeti... O limfomima i karcinomu testisa sam znala gotovo sve, glava je bila puna statistike i liječničkoh prognoza. U liječnike sam gledala s toliko povjerenja i kad bi oni zakazali ja sam tonula...

Djeca su rasla i bila zdrava, lijepa i pametna... Prava radost za roditelje... Iz njih smo i muž i ja crpili snagi i volju za životom...

Na poziv školskog kolege muž je krenuo na molitvene susrete i ja sam bila presretna zbog toga jer sam brzo uvidjela promjene na njemu i pouzdanje u Boga kojeg prije nije bilo. Sve rijeđe se čulo ono pitanje ' Bože. Što baš ja?'. Nedjeljna misa je postala obvezna za nas četvero kao i večernja molitva s djecom prije spavanja koja je u skladu s njihovim uzrastom, kratka ali za mene apsolutni vrhunac dana...

Prije godinu dana je došlo do pogoršanja stanja kod mog supruga i završio je u Sarajevu na zračenju. Tada sam upoznala učenika i sestru Katarinu iz muževe molitvene skupine koja ga je gotovo svaki dan zvala da čuje kako je... Nju sam bespovratno zavoljela i kasnije je postala mojom voditeljicom u molitvenoj zajednici u koju sam se upisala na zozyin poziv. Nakon njihove molitve za mog supruga i utjecaja koji je imala na njegovo zdravstveno stanje sam prvi put u životu shvatila da je Isus stvarno živ i da je tu za nas...
Moj prvi osobni susret s Isusom se desio za vrijeme klanjanja pred Presvetim... To je bio i početak potpuno novog života... Tada mi se tako puno stvari razjasnilo...Počeo je proces ozdravljenja, opraštanja i oslobađanje od strahova...
Prestala sam se toliko brinuti ako muž pojede paštetu i salamu jer sam shvatila da nije hrana ta koja ga liječi; bitna jeste ali ne i presudna...Oslobodila sam se one gorčine i mržnje koju sam osjećala prema nekim liječnicima koji su se krajnje neljudski ponašali prema nama...Neke sam htjela tužiti, nisam im željela ništa dobro... S druge strane sam shvatila zašto su oni vrhunski stručnjaci stavljeni na naš put i kako su se nekim čudesnim putevima našli u našim životima kad je izgledalo da su izgubljene sve nade...

Ono što je najvažnije je što sam shvatila koliko je silan Bog a koliko smo mi maleni i nemoćni... Bili smo potpuno bespomoćni, apsolutno poništeni a onda je božja ljubav učinila da sve dobije svoj smisao i dođe na svoje mjesto...
Mislim da je taj zahvat božje ljubavi došao u posljednji trenutak jer ne znam dokle bih se uspjela nositi sa svim strahovima...

I danas živimo s bolesti, s križem koji nas je doveo do Križa... Ne volimo kontrolne preglede, CT-ove, PET-ove, markere ali smo naučili da se nosimo s njima. Ne lutamo više, znamo čiji smo i tko skrbi za nas...Znamo u čijem smo dlanu zapisani i tko nam je izbrojao vlasi na glavi...

Ja sam danas slobodno djete božje koje se utječe Božanskom Milosrđu i Prečistom Srcu Isusovu... To je moj recept za svaki dan...

Po našem križu sam naučila:
što je sakrament vjenčanja i što stvarno znači 'u zdravlju i bolesti';
što je bezuvjetna ljubav i kako izgleda voljeti bližnjeg svog, ne samo, kao sebe nego i više;
živjeti svaki dan kao da je posljednji i ne brinuti se za se sutra;
uživati u djeci koji mi je Bog dao i odgajati ih u ljubavi;
uživati u životu i živjeti punim plućima...

Kad sam upoznala Isusa zahvalila sam Mu se na ovom našem križu jer tko zna koliko dugo bismo još lutali da ga ne bi...

Muž, malci i ja smo bili na moru...bili smo najglasniji na plaži...prskali smo kupače jer nismo uhvatili svaku loptu...uživali smo jer tata nije bio s nama prošle godine na moru, bio je u bolnici...
Znam da su mnogi mislili kako smo vesela, bezbrižna i neopterećena obitelj i Bogu hvala da je tako...

Završiću najdražim mi ulomkom iz Lukina Evanđelja:
A tko od vas zabrinutošću može svojemu stasu dodati lakat? Ako dakle ni ono najmanje ne možete, što ste onda za ostalo zabrinuti? Promotrite ljiljane, kako niti predu niti tkaju, a kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu koja je danas u polju, a sutra se u peć baca Bog tako odijeva, koliko li će više vas, malovjerni!" "Zato i vi: ne tražite što ćete jesti, što piti. Ne uznemirujte se! Ta sve to traže pogani ovoga svijeta. Otac vaš zna da vam je sve to potrebno. Nego, tražite kraljevstvo njegovo, a to će vam se nadodati!"

Bog vas blagoslovio i vodio sestro Agapi

Mila agapice hvala na divnom svjedočanstvu koje si podijelila sa svima nama ovdje.

Neka te Bog i dalje prati i vodi, neka bude tvoja snaga, tvoj štit, tvoje uzdanje i nek te očuva tako divnom kakva jesi.
Davno ti već rekoh da mi moje srce kaže da si doista moja sestrica...pa sad i ovako javno da svi znaju:

Volim te mila sestrice i zahvaljujem Bogu što te stavio na moj put.

hvala ti draga Agapi na ovom divnom svjedočanstvu...nadam se da ću ga i uživo čuti
Bog ti je darovao odvažnost, ljubav i vjeru...slava Mu i hvala na tome...
Neka Gospodin blagoslovi tvoga muža i dječicu.

Hvala ti sestro,... i Bogu zahvaljujem jer vas je pozvao u svoju veliku obitelj,... BVB

Hvala ti Agapi na divnom svedocanstvu.
Neka dragi Bog blagoslovi tvoju obitelj.