www.tebe-trazim.com

Hvala dragom Bogu Višnja. Morati cu i ja jednom otići na seminar, nikada nisam bio.

Bog te blagoslovio!

nažalost da.
a Bože moj, znaš šta se ono kaže o primjerima.

Predivno svjedočanstvo visnja
Nije te bilo neko vrijeme pa si se onda vratila i od tada se osjeti kako revno bdiješ nad TT-om, potičeš i ljubiš...
Bog te blagoslovio...

Draga sestrice Agapi,kad sam tu u Münchenu volim biti aktivna...eto poticem ove mlade novo pridosle da i oni malo otvore svoju dusu da im bude lakse,ali sve u svoje vrijeme...jos nisu spremni,ali veselim se svakom novom mladom clanu da nam se pridruze i da nas prate...Vjerujem da ce i moja djeca jednom doc na ove stranice nase male obitelji...moj suprug uvijek onako pomalo gleda sta ja pisem i svida mu se ovaj forum samo kaze njega bi bilo stid tako javno govoriti o sebi,nije jos spreman,ali neka ga Bog blagoslivlje i dalje... i hvala ti...Bog te blagoslovio.

Višnjo...doista si dobra duša ovog mjesta...
...i tko se jednom zagleda u tvoje oči...
...mora osjetiti kako izgleda Božja ljubav razlivena po našim srcima...
...

Evo, bila sam u Međugorju od 9. do 12. 10.
...treći put ove godine
...neki su mi malo prigovorili, jer misle da pretjerujem, ali ni jednom nisam u ona dva puta što sam bila otišla ni na Križevac, ni na Pdbrdo!!!
Na Podbrdu sam bila 2004. kad sam 1. put išla i to su me tata i još jedan njegov kolega držali, pomagali hodati...skoro pa nosili...

Ovaj put sam izgarala od želje da odem po prvi put na Križevac, koji mi je vizualno bio pretežak, nisam imala snage niti hrabrosti, pa je to bila moja prva i jedina molitva pred Uskrslim Isusom kad smo stigli u Međugorje... suze su mi krenule, bila sam nesigurna i u molitvi, s nepovjerenjem sam tražila snagu i hrabrost, da me pusti bol u stopalu samo dok se ne popnem do Križa i nazad, a onda nek bude kako mora biti...

Kad smo došli pred brdo, pogledala sam prema Križu i rekla da ću doći kako god i kad god...
Bol u stopalu nije popuštala, nije mi dala mira.... krenula sam pridržavajući se za dvije cure, koje su mi pomogle...
Bol u stopalu je svakom postajom postajala sve jača i jača, gubila sam zbog te oštre boli snagu...

Imala sam puno srce nakana koje sam vukla gore sa sobom ali nisam mogla kako sam htjela....
Onda sam izrekla u sebi te nakane i rekla da mi ne treba ništa, samo da dođem gore!!!
Oči su mi bile pune suza, jer sam željela puno toga...
Ok, popustila sam, išla sam dalje bez nakana ništa me više nije moglo zaustaviti, cure su me čak htjele malo zaustaviti da se odmorim, da pustimo druge ispred nas, ali ja nisam htjela...
išle smo među prvima cijelim putem, od postaje do postaje...
Nisam mogla baš uroniti u molitvu i meditaciju na postajama, jer me bol dekoncentrirala
Cijeli križni put sam se borila sa boli i unutarnjom napasti da kažem curama nek idu, a ja ću sjesti i moliti negdje sastrane dok se oni ne vrate, jer dalje ne mogu
No nisam mogla izgovoriti te riječi, svaki put kad sam pomislila na to stegnulo bi me u grlu i oči bi mi bile pune suza, pa sam prešutila i nastavila hodati "koračati u sve jačoj boli"....
Želja i Ljubav u meni su postajale sve jače i vukle me prema gore...
Unatoč tome što je bol s postajama postajala sve jača, a i desnu sam nogu iskrenula par puta... dok mi je u lijevoj bilo kao da mi netko zabija igle i čavle, ko da mi grebe po živcima ili lupa kamenom po kosti... jedva sam to podnosila
prikazivala sam na mnoge nakane te boli, ali one nisu prestajale....
...nisam zbog boli mogla ni disati normalno....
napokon smo došli do 9. postaje, na kojoj je bol imala svoju maximalnu jačinu, a onda sam se navikla na sve što je bilo slabije, manje bolno od te najgore...
Došli smo do vrha skoro, do posljednje postaje...
Kleknula sam i samo zahvaljivala, molila za Božju volju, ne moju, jer moje su želje prevelike i previše ih je...
Jedine osobe za koje sam gore molila bili su moji mama, tata, sestra, Z.V., T.Š., K.Č. i ja...
Molila sam da izlije na sve nas Duha Svetoga da nas učvrsti u našem Poslanju i da nas vodi Putem do Sebe
Za sve ostale sam molila kad smo sišli s Križevca i putem, kako bi se čega sjetila...

Poželjela sam zagrliti onaj Križ i sve drage ljude koji su bili gore, ali nisam uspjela, jer smo se rasuli kad smo stigli....
Bila sam presretna, ispunjena Mirom i Radošću
Dok je voditelj govorio po spoznanju ispunjali su me neki osijećaji i prolazili trnci...
Sunce je sjalo i bilo je vruće, ali svako malo bi nam došao pokoji povjetarac da nas osvježi...

Kad smo sišli s Križevca nisam osijećala umor, samo bol u stopalu, a navečer i u mišićima (upala mišića od preforsiranja )
Navečer smo imali Klanjanje pred Križem... Raspeta Ljubav...
Ujutro sam mislila da na Podbrdo zbog upale mišića neću moći...

Ovaj put su me dečki vodili, ali mislim da je Podbrdo čak i teže zbog kamenja koje je oštrije i klimavo, pa smo malo i proklizavali...
...ajme, mislila sam da će mi srce otkazat kad su dečki počeli proklizavat malo a oni meni "važno da ti ostaneš čitava"
....al ko bi mi onda pomagao doći nazad

...opet borba s boli, s krunicom u rukama, samo sam ovaj put znala da neću poželjeti odustati ma što god bilo...

Došli smo do Gospe opet sam joj došla, nakon 4 i pol godine na brdo...

To veče smo bili na klanjanju pred Presvetim, bilo je predivno!!!
U nedjelju smo pozdravili Isusa i Gospu i Međugorje i krenuli natrag za Zagreb....

U jednom trenutku, dok smo u busu pjevali, mala Gabi nam je skrenula pogled na široki i veliki trag na nebu.... znak križa....
.......................
sad mi se spava, pa sam skratila
pusa i BVB

fighterice draga BTB, zaista si pravi borac

Fighićka.....ma pusa tebi....a hvala i slava Isusu...

draga marina, drago mi je da si ostvarila svoju želju, naravno uz pomoć Božju, BTB

Predraga Marina žao mi je da se nismo srele ali ja sam vodila grupu i nisam našla nimalo slobodnog vremena da se sretnemo. Moja zadnja grupa iz Bologne sastojala se je od dosta ljudi u kolicima koji mi dolaze svaku godinu. Lanjske godine u oktobru je bila između njih i jedna prelijepa curica od 9 godina Anna Maria koja je bila u kolicima i jedva je mogla malo hodati sa štakama. Ima jednu rijetku neizliječivu bolest. Zamolila sam momke iz zajednice Cenacolo da mi pomognu sa teškim bolesnicima među kojima i ta djevočica da ih donesu do Plavog Križa dok se je ostatak grupe i njezina majka popeo na Podbrdo. Ja sam ostala sa njima i molila krunicu. Evo ove godine od 10/10 do 13/10 je bila ista grupa ovdje a mala Anna Marija koja sada ima 10 godina se je popela bez štaka i bez kolica 11/10 na Podbrdo a 12/10 na Križevac da zahvali Gospi za ozdravljenje.
HVALA TI MARIJO ! HVALA TI ISUSE!