www.tebe-trazim.com

srce moje kliče Gospodinu dok čitam Figi i Speranzu...Neka je slavljen i hvaljen naš Bog u svim djelima svojim.
HVALA MU

Ma meni je bilo samo do toga da se popnem, da u duhu zagrlim Isusa i Njegov i svoj križ...
Ne znam se baš izraziti što sam osijećala, jer to je nešto predivno, neobjašnjivo!!
Volim vas jer mi svaka pomisao na dobre ljud, na božji narod, vas, daje snagu, ljubav, volju, želju za ići dalje, ne pokolebati se...

Slava Isusu! Predivno svjedočanstvo o ljubavi prema križu i zaboravljanja sebe...

Bravo draga Marina-to je znak Bozje ljubavi i snaga

koju ti On daje- nas Bog-HVALA I SLAVA nasemu

GOSPODINU koji se proslavlja kroz tebe drago dijete Bozje.

Ma nastavi hrabro i dalje ici tim putem jer za tebe je izabran

Speranza,

hvala na ovom divnom svjedočanstvu. Da samo znaš koliko me ganulo i dotaklo moje srce.
Hvala našoj Majčici i Njenome zagovoru.....ta Sin Majci ništa odbiti neće

Hvala ti i slava Majko, hvala ti i slava Isuse

Ps 40,6 Čudesa mnoga tvoriš, o Jahve, Bože moj,
i namisli čudesne - ravna ti nema!
Kazivat' ih i objavljivati želim,
al' odveć ih je da bi se nabrojit' mogli.

hvala ti Bože

JER VELIK JE BOG SVET DOBAR I BLAG JER VELIK JE BOG SVI SLAVIMO GA.
PREKRASNO SVJEDOČANSTVO FIGHI, A SPERANZU NAM MAJČICA UVIJEK POŠALJE DA POTVRDI SVOJU BLAGOST.

NEKA MAJČICA JOŠ VIŠE ŠIRI RUČICE NAD VAMA BVB

danas...na kraju Mise, molitva Anđeo Gospodnji... meni jako draga... kad je bilo "Evo službenice Gospodnje..." pala sam na koljena.... u misli mi došla pruka koju mi je prijateljica, časna sestra poslala kad sam imala 2. moždani... napisala mi je upravo te riječi predanja... i da sam to djelom i životom potvrdila...
...sada se pitam gdje sam sada, što se događa....
na klanjanju na zajednici, plakala sam ko malo dijete
u misli su mi navirale misli...događaji iz djetinjstva... za koje još ne znam točnu poveznicu...
plakala sam i smijala se, osijećala bol, gorke osijećaje, a istovremeno mir, oslobođenje, radost...
ajme koja zbrka i nespojivi splet emocija
na kraju ipak dolazi utjeha , osmijeh i toplina zajedništva

Sretna sam zbog svega što mi se dogodilo
Priznajem da mi nije lako baš uvijek mirno gledati one dobre stvari koje više ne mogu , nije uvijek lako trpjeti bol u stopalu i biti raspoložena i na raspolaganju drugome, uz to učiti i pokušati ne misliti na sve te nus-pojave... ali nije nemoguće... kažu "sve se može, kad se hoće", a ja bi nadodala da se sve može kad je Bog s tobom i kad Mu daješ dovoljno povjerenja da će On biti tvoja Snaga, tvoj Mir, tvoja Radost, kad ti "sve lađe potonu".... jer On je tu, uvijek... samo je pitanje: a gdje sam ja??

Bog vas blagoslovio

.

..svako psovanje Boga, jest vrsta "posjednuća"

..jer kroz ljudski duh...govori zli..
..a on je ljut na Boga..već stoljećima...
..a vrijeme je pri kraju..
..pa su psovke .. žešće...
..jer se i njemu približava...
...vječni oganj..kao znak pravednosti..i posljedica pobune..

..sve do tada..
..koristi se intelektom , znanjima i moćima..
..koje je imao od početnog nebeskog djelovanja...
..a to su velike moći..
..ali ne veće od Božje snage..

..njegova snaga je u ljudskoj slabosti..
.i navezanosti čovjeka na zlo..
..padom prvih ljudi..
..i tu mu je prostor za manevar..
..i izbjegavanja posljedice "sile zakona"

...dolaskom PUNINE VREMENA..
..koja mora da se ispuni...
..svi Pobunjenici...svi sljedbenici...
..bit će.."uskraćeni" za darove duha..
..i napajanja na "nebeski izvor"
..ta uskraćenost..
..stvara "Vječni oganj" tj..neprisustvo Boga..

..svojom odlukom , stvorenja ..odabiru..
..NE BITI S BOGOM..
..i to je KONAČNI KRAJ...Žalostan..
..ALI PRAVEDAN...

..jer u JEDINSTVO S BOGOM..
..ne može ući NIJEDAN KOJI ČINI GADOSTI I LAŽ..

.jer u NJEMU NEMA NIMALO TAME
..JER ON JEST..LJUBAV..

Mada je jučerašnji dan bio tužan na forumu, to sam danas saznala...želim ipak svjedočiti o jučerašnjoj misi vlč. Zlatak Suca u crkvi sv. Mati Slobode.

16:00 na poslu, kupim svoje stvari na poslu, letim do kolegica ispod, požurujem ih...idemo, idemo zakasnit ćemo...toliko očekivanja, nadanja, sretne smo, vesele, jedva čekam da vidim tog čovjeka, možda i kakvo čudo... priznajem nadala sam se tome

Na tramvajskoj stanici, ulazim u 5., puuuni trmavaji, čini mi se da je cijeli Zagreb krenuo na misu...svi pričaju o tome, stanica sv. mati slobode, kolone ljudi, izlaze iz trmavaju i kreću prema crkvi kao hodočasnici, molitelji, radoznali... Pitam se dali je i kad bi Isus dolazio u neki grad također tako izgledalo...gužva oko Isusa. Ljudi se penju na smokve da ga vide, žene u prolazu mu dodiruju haljine da bi ih izliječio...
Tmuran dan nad zagrebom, kiša se spustila jako, nemam kišobran, ali vidim kolegica vadi već svoj, dok hodam za kolonom prema crkve.

Ajme vidim pred sobom more kišobrana na ulazu, već 200 ljudi čeka vani, nisu uspjeli ući...gdje ima u blizina smokva da se popnem na nju... Mislim si ovdje neću nikoga uspijeti naći...dolauimo do ulaza, more ljudi me kao morska struja povukla unutra, guraju se svi, zrak je vlažan od kiše i disanja. U crkvi tisuće... ajme da je jedan smoka sada tu... ali čujem pjesmu...došli smo ti majko draga....predivno...
15 minuta guranja, svaki prostorčić u crkvi je ispunjen...ljudi su nervozni,

jedna žena kaže, ma pjevajte šta vas briga, neka guraju...i počela je glasno pjevati...

Napokon, počinje misa, vlč. Sudac je pričao 3 minute...kakvo razočaranje... , isčekujem, čekam...noge me bole sada već neizdrživo, osječam svaku sekundu, svaki put kad mi netko stane na nogu, vruče je, zraka i nema previše, ljude me udaraju sa svih strana...sad me stvarno već sve živcira...mislim si...pa mogla sam biti na normalnoj misi - i onda: Pa po što si tu došla, dali radi Isusa ili radi vlč . Sudca??
Radi Isusa! Radosno sam prikazala bolne pokisle noge, gužvu i trpljenje (ovo malo) Isusu...i onda mi je bilo dobro, nisam bila ljuta, razočarana, bila sam mirna... 5 000 ljudi je bilo na misi...zar to već samo po sebi nije čudo!

Pričest: Kako ću primiti Isusa u ovoj gužvi, opet mislim na smokvu...da je barem jedna smokva sada tu... velim Isus, ja bih te htjela primiti, ali kako ti želiš, nači češ put prema meni...i čudom je naša... Zahvalila sam mu se na sve darove, i na svjedočanstvo naše vjere, da je 5000 ljudi prisutvovalo radnim danom u Zagrebu po najvećoj kiši u 17:00 sv. Misi! Zar to nije čudo! Koliko mali čovjek treba Isusa!

Noge me bole i dalje, primila sam Isusa, zahvalila, no više nisam mogla izdržati unutra...iziđem van, ljude me pitaju vani dali se pričešćuje...kažem da upravo sam bila na pričesti...onda vidim da je još mnoštvo vani čekalo i da se nisu mogli pričestiti...vidim kakav je i to bio dar, da je Isus htio doći u moje srce...
Ništa kiša pada nemam kišobraana, kiša je malo stala...zahvalim Bogu, kažem Isus idi samnom sada...i tako krenem...trčim na tramvaj i uletim unutra...gle prazno sjedalo, sjednem...vidim uletavaju zamnom još nekoliko ljudi...pogledam gore...kad Ela Bredi i Avantgard! 5 000 ljudi mi baš u isti tren krenemo doma...i tako je bila jedna predivna večer, i lijepi dar Isusov da sam upoznala našeg dragog brata Avantgarda i još 3 predivna prijatelja od Ele Bredi... predivan dan...
A danas, mada nije bilo čuda, nije bilo ništa nadnaravnoga, bilo je sve čudo...predivno čudo u mom srcu...danas sam tako mirna i ispunjena.

Isus me je lijepo nasmijao, ja očekivala vanjska čuda, a On mi je pokazao prava čuda. isuse hvala Ti moj Bože što si svoje neuku dijete poučio boljemu!