www.tebe-trazim.com

...iste misli zaokupljale su i mene sinoć...
...
.
...a ja mislila o tome...koliko smo doista mali i kolika nam je mala vjera...
...i koliko se trudimo preko nekoga doći do Njega...
...koliko ja vjerujem da čuje mene ...mali neki crvić...

...Dakako ...Suca sam htjela čuti...
...i mislim da je on Dar Božji nama...
...ali daleko veći je Onaj ...kome imamo direktan pristup...
...Onaj koji nas je i jučer tako blago gledao i čekao da se okrenemo ...i da Ga primjetimo....
...i ...hvala mu na "pogledu"...
...jer i ja sam otišla kući ispunjena...i zahvalna....

Dakako da je dar.....no slažem se s tobom mila sestrice....zanemariti Darovatelja zbog dara nije dobro.
Radovati se Daru zahvaljujući Darovatelju za darovano.....to se od nas traži.....

Pa stoga.....hvala ti Gospodine za vlč. Suca i za sve one koji su otišli čuti Tvoju Riječ izgovorenu preko njega.

Da... Bilo je jučer teško na toj Misi...Bili smo vani..Umorni, mokri, svi oko nas pomalo nervozni zbog naguravanja...Mislim da smo svi očekivali duhovnu obnovu..Sjedenje ili stajanje u toplom prostoru i slušanje divnog svećenika Zlatka...Pošla je i moja cimerica..gotovo nevjernica...Veselila se..Na kraju je od Zlatka čula svega nekoliko riječi...O braniteljima...
..Meni je ovo jučer bila Misa na kojoj kao da i nisam sudjelovala...Nisam se mogla dobro koncentrirati...Bilo je potpuno drugačije od svega što sam očekivala... Ponajviše sam mislila na svoje mokre cipele u kojima su plivale moje noge i prolazilo mi je kroz glavu zašto velečasni Zlatko ne vodi Misu... Da ga čujem...
Ipak sam jučer prvenstveno došla tamo zbog duhovne obnove..Da sam htjela samo biti na Misi - otišla bih u neku prazniju crkvu...Došla sam s namjerom da i cimerica napokon vidi divote naših katoličkih duhovnih obnova...No, bila je jučer "samo" Misa s tradicionalnim pučkim pjesmama...
..Ja se čak nisam ni pričestila... Tako da nije nimalo čudno što imam osjećaj da sam stajala na tramv. stanici i usput slušala Misu, a ne sudjelovala na njoj...Razočarana sam - sobom...
Možda nismo ni trebali svi onako pohrliti jer smo čuli da dolazi Zlatko...Ipak je to bilo prevenstveno za njihovu župnu zajednicu...

Jaaako sam se razveselila kad smo naišli na Aleluju....
Pa se javilo i dvoje mojih prijatelja koji su također došli na obnovu (jedan od njih nije baš vjernik)..I tako smo svi zajedno otišli u topli restorančić...
..Ja sam jučer ostavila svog Isusa na kiši... Važnije mi je bilo sve ono ljudsko: Zašto takva gužva? Pa ništa neću ni čuti ni vidjeti..Pa zar neće biti duhovne obnove? Pa zašto smo uopće došli? Avangarda jako boli glava, a ima i laganu virozu..Kako će on ovdje na kiši? Cimericu bole noge..Mene je već uhvatila upala, a i umor je jako velik...Zašto Misu ne vodi Zlatko? Tako sam htjela čuti ga...

Evo, tako je bilo...Za mene - neuspješno... Ostavila sam Isusa u onoj gomili i otišla... Ali On zna da ipak s Njim u srcu...

....a On je tiho krenuo za tobom jer nije htio ostati u gomili bez tebe...

Bog neka vas blagoslovi sve koji ste bili jučer tamo..

Eee....ja sam bez rijeci

..kad bi barem na svakoj nedjeljnoj Misi bilo 5000 ljudi...

Mila teja.....onda dođi u našu župu......za svaku Misu nedjeljom a imamo ih....pazi sad.....u 7, 8, 9, 10, 11, 12 i 18 h crkva je puna da se nema gdje stajati i otvore se sva vrata i dvorište je puno.....stavili zvučnike vani da se može slušati misa......

Hvala i slava Isusu........da je tako.....i sve više i više ljudi svakodnevno na Misi

..O VELIK JE BOG, SVET DOBAR I BLAG..O VELIK JE BOG, SVI SLAVIMO GA...

Hvala ti Zozyce na ovoj predivnoj vijesti...

U mojoj župi budu dvije Mise, na drugoj bude manje ljudi nego na prvoj, a ljeti jako slabo..
A župa je mala, jer nemamo još crkvu sagrađenu, tako da je to stvarno mali prostor..

Sinoć sam bila na duhovnoj obnovi u Nijemcima. Bila je to duhovna obnova od četiri dana, predvodio je svećenik iz Zadra. Ja sam bila samo zadnji dan. Taj zadnji dan bila je Misa za obiteljsko stablo i poslije je bilo klanjanje.
Dan prije uvrijedila sam jednu osobu..bilo mi je kasnije jako žao i nisam imala mira, kopalo me i htjela sam se ispričati. Isprika je prihvaćena i osjećala sam da trebam i moliti za tu osobu.
Na klanjanju je svećenik rekao da prikažemo i druge za koje želimo moliti, koji su nam se preporučili u molitvu. To mi je bilo divno..
Poslije sam osjetila samo ljubav prema toj osobi i vjerujem da je to stvarno iskrena Kristova ljubav.
Da se vratim na klanjanje…u blizini mene bila je moja ujna i sestrična, s kojima, na žalost u zadnje vrijeme odnos ne štima. To je opet priča za sebe…
Nakon završetka klanjanja sjedili smo u istoj klupi i ništa…ne obraćaju mi se niti jedna… srce me boli…
Trebam krenuti, pozdravljam se sa drugom ujnom i ujom…i ne želim samo tako otići, ljubim i grlim ujnu i sestričnu….hvala Isusu na tome, što sam mogla to učiniti..znam da tu ništa ne mogu svojom voljom napraviti..znam da tu ima puno stvari koje se trebaju riješiti…prepuštam sve Isusu i molim Ga i vjerujem da će sve izaći na dobro..

Tijekom klanjanja uglavnom je bila molitva za iscjeljenje duhovnih rana…
U ni jednom trenutku nisam suzu pustila…ništa…kako je svećenik nabrajao rane, molitvu, ja sam samo zahvaljivala….zahvaljivala Isusu što se u ničemu nisam pronašla, u ni jednoj toj dubokoj rani…kada bi npr. spomenuo oca alkoholičara ja sam zahvaljivala na mom tati i što nije nikad bio pijanica…
Kasnije sam shvatila da je Isus izliječio moje rane…
Postoje tu još sigurno male rane….ali velikih nema….hvala Ti Isuse moj!!

Draga zozzy Bog Vas je blagoslovio sa darom vjere čuvajte to i svjedočite dalje Isusa po zagovoru Marijinu zagovarajte sve ljude da se obrate. Pusa Manuela BVB