www.tebe-trazim.com

Bogu hvala..

Bogu hvala...kad covjek vjeruje on po vjeri u molitvi prima.BtB.

Evo, i ja bih se pridružila svjedočenju da mi je sv. Josip pomogao naći posao..Molila sam po onoj knjižici 30 dana u čast sv. Josipu za posao (toliko traje molitva), a 31 dan dobila sam poziv od prijateljice da hitno trebaju nekoga za posao.Da ne kažem da je sve krenulo glatko, baš onako po B. blagoslovu..Lijepa plaća, slobodni vikendi, prekrasan šef..Hvala i slava Isusu i našem dragom sv. Josipu i preporuka da se kod njega zagovarate posebicu u problemima pronalaska posla i problemima u obitelji

Bogu hvala i svetom Josipu-moc vjere i molitve bit su svega...nastavi tako..BtB.

Oduvijek sam se bojala da cu poginuti u prometnoj nesreci kao vozac...
Strah potjece od sjecanja kada je mamin bratic, sin jedinac poginuo u Munchenu vracajuci se s nocnog plesa...
Otada nista nije isto...
Polozila sam prije nepuna dva mjeseca..
i tek nedavno procitala frtljicin post: moj Isus vozi uvijek umjesto mene..
Uistinu, kad god sjednem u auto, pomislim u sebi: Boze, pomozi.. Iako vozim jako brzo, jer po prirodi volim brzu voznju, pouzdajem se u Bozje ruke i koliko god mogu smanjujem gas..

Danas se dogodilo nesto..

NEOPISIVO

Otac je dosao po mene na posao, autom, trebao me odvesti na faks, isli bi obilaznicom preko Zagreba do Zapresica, jer je kroz grad prevelika guzva..
I automatski sjedam ja u auto na vozacevo mjesto, zamolivsi ga da vozim, jer vec dugo nisam vozila.. Iako nevoljko, on je pristao..
Prekrizila se i krenula....
Cudno mi je nesto bilo.. Uistinu.. Imala sam osjecaj da ce se nesto dogoditi...
i jest..

ja na autocesti.. na desnoj traci kamioni i tegljaci rade guzvu ispred mene i usporavaju na 70kmh.. ne volim se voziti iza njih jer zelim ispred sebe imati pregled sto se dogada u prometu, ovako imam osjecaj kao da je zid ispred mene, a i zurilo mi se, a otac se vec pol sata dere na mene da se prestrojim u lijevu traku..
i ja pogledam u retrovizor, unutarnji vanjski.. vidim u pozadini auto.. al daleko daleko....
uključim lijevi zmigavac i krenem..

Majko Bozja, Isuse moj preslatki... Trnci me prolaze...
Ma niti pola metra me nije dijelilo od tog auta.. Neki crni BMW je tako proletio brzinom munje...
i u tom istom trenutku kao da je neka treca ruka okrenula volan i vratila auto u desnu traku.. Bez sumnje bi bio takav sudar da nije bilo mog Isusa, da su mi dosle suze na oci...
Otac nije nista rekao... sokiran je bio.. ostao..... nije ni zucnuo rijeci skroz do mog faksa...

Pitam se...
Cime sam to zasluzila? ja .. obican gresnik.. covjek s manama..
Zasto me spasio od smrti?
Sigurno zeli da zivim...
I zivjet cu..
Uskoro ce Bozic..
veselit cu se sa svojim prijateljima..

nesto slicno mi je i stari posvjedocio nedavno.. naime poceo sam devetnicu Gospi da sacuva moje roditelje i brata od nagle smrti... bez ispovijedi sa tezinom grijeha na dusi...

i jedan dan tokom devetnice... dakle ni zavrsio je nisam.. tata mi kaze kako je vozio zagrebom i na rotoru... je dobio snazan osjecaj da pogleda na retrovizor... i kad je pogledao imao je sto i vidjeti.. neki covjek se valjda zamislio i direkt isao u njega... i bio bi sudar da tata nije vidio i izbjegao.. jer ovaj kao da je zaspao i isao ravno u njega...

par dana iza toga... dode mi brat doma i kaze... kako je isao sa biciklom u ducan... i na zavoju gdje je zebra... slaba je preglednost i ako se netko zaleti sa autom sudar je neizbjezan jer se ne vidi jel ima koga iza zavoja... i kaze on da je krenuo prelazit cestu i imao jak osjecaj da okrene glavu lijevo... kad ono skoro ga covjek pokupio kako se zaletio sa autom... kaze da je bilo jako blizu da ga je vozac pokupio...

eto... mala svjedocanstva jakog Gospinog zagovora...

hvala ti draga Gospe na zagovoru i zastiti

Ne poznajem vlc. Sudca, pa ne bih o tome ni komentirao.

Ali, ova slika me stvarno zaprepastila. Mozda je slaba osvjetljenost ili rezolucija nije dosta velika, ali meni izgleda stravicno ova "pieta". Jos bi se za Gospu nekako i suzdrzao, ali na sto slici Gospodin. Je li to neki simbolizam? Ako jest, koja je poanta? Jer ne izgleda izmuceno, nego kao da je iz filma poput Aliena izisao.
Ne moze se ocekivati nesto ovako:
http://en.wikipedia.org/wiki/Image:Mich ... leaned.jpg

ali bas ni takve grozote ne treba stavljati. Iskreno se nadam da slika ne odrazava vjerno stvarnu skulpturu.

JAKO LIJEPA SVJEDOĆANSTVA! U SVAKOJ PRIGODI SE UTECITE SV.JOSIPU JER JE ON IPAK BIO OĆUH OD NAŠEG ISUSA NEKA VAS PRATI ZAG.SV.OBITELJI+++

Kao što većina vas već zna, zadnji utorak u mjesecu na Sigetu je krunica, molitva i Misa...
25.11. -utorak, mislim si dal da idem tamo ili na molitvu za studente, jer mi je bliže do Save neg do Sigeta...
i tak neodlučno idem do tramvajske i dođe mi 14-ica ko naručena
ma reko ajd neću silazit na Savi, idem na Siget, jer me nešto vuče...

Plakala sam od početka krunice (žalosna otajstva) do kraja Mise...

rekla bi da se DFuh Sveti mogao gotovo opipati rukama... u meni se nešto neopisivo događalo
.....ostalo kasnije

Dragi moji-ovo sam danas napisala u svom osobnom forumu pa da stavim i ovdje-mozda nekome pomogne da se pronade sam u sebi kao sto sam se i ja-BOGU HVALA.

TI SI KRALJ

Hodah u tmini srca svog ,životom što ploda nedaše...sve dok me ti Gospode ljubavlju svojom dotače...
Ti si kralj srca mog,ooo Bože veliki,ljubav je tvoja plam srca koji se za nas ne gasi...

Morale su proci mnoge godine moga zivota u boli i tuzi...u padanju i dizanjima...ponekad u svjetlosti...ponekad u tami...Hodala sam i trazila odnemila do nedraga za spasenjem svoje duse...Molila sam Te Boze cesto i dolazila pred Tebe,ali su moje misli lutale tko zna kuda....
Nije to bilo ono cvrsto pouzdanje u Tebe Boze...Nisu to bile molitve iz srca kao danas...Gubila sam se na tim putevima trazeci Te posvuda pa i na krivim mjestima...i opet sam padala u ocaj u svojim grijesima koji su razdirali moje srce...moju dusu...tonula sam i oboljevala od raznih bolesti radi svojih grijeha....postajala sam depresivna,mrzila samu sebe i sve oko sebe...Bila sam izgubljena,jadna ,ocajna i pomisljala da nikoga nemam....
Pitala sam se da li uopste postoji Bog i ako postoji zasto me tako kaznjava ?...Moje srce bilo je kameno...bilo je prazno...Moliti ? Kome ?...Vjerovati ? Kome ?...Godine su prolazile,a ja se borila i trazila,trazila neumorno put bez cilja...Ti si Isuse i tada bio uz mene,ali ja sam bila sljepa i nisam Te vidjela...Sama sam sebe sazaljevala imisleci da sam u pravu...u sebi sam gledala samo one moje dobre strane ,a one lose pokvarene potiskivala sam u dubinu svoje duse ne mareci za njih....Odlazak u Crkvu na Svete Mise bio je vise tradicionalan jer tako su me djed i baka od malena ucili...Primala sam Isusa u svoje srce bez da sam znala i razmisljala da je On sada zaista prisutan u meni...On je postojao ali za mene je bio stranac...On je mene zvao i poznavao ali ja nisam bila dostojna upoznati Njega,a bio mi je tako blizu...Ispovjedala sam se i kajala za svoje grijehe,ali opet sam ih cinila bez obzira na obecanje-necu nikada vise ?...I dalje sam hodala putem bez svjetla tamne duse i mrkog pogleda okrivljujuci druge za moj tezak zivot,za moju patnju i moje bolesti...Svi su bili krivi ,svi samo ja najmanje...U ovom sam nasla ovo,u onom ono,a u sebi opravdanje...Tada je dosao dan 7.8.2004 kada sam spontano na Mariji Bistrici kupila knjizicu sa 15 molitvi Sv. Brigite i pocela citati....Svakim danom moje su se oci otvarale sve vise i vise i tada sam pocela upoznavati Boga i Bozju ljubav,ali i sebe...O moj Boze i sada me je stid kada pomislim tko sam ja zapravo bila i kolike sam godine bez obzira na molitve koje sam molila i bez obzira na odlazak na nedeljne svete Mise bila grijesnica...bila daleko od vjere i od <Boga....Zasto je tako moralo biti i danas se pitam, mada znam sada da je grijeh bio taj koji je razdirao moju dusu,da je krivnja bila to sto zapravo samu sebe nisam poznala...zalosno ali istinito...Moja teska bolest koja se dogodila nedugo po citanjima sv. Brigite 17.01.2005 me je jos vise sjedinila sa mojim Isusom i onaj teski Kriz koji sam tada ponjela na svojim slabim ledima dao mi je da progledam...poveo me je u istinu zivota...poveo me je uskim putem spasenja...oslobodio me je svih zamki zloga i dao mi vjeru...vjeru u mog Gospodina...Hvala Ti Isuse na tome krizu...hvala Ti Isuse na svim pretrpljenim bolovima i na svim spoticajima...hvala Ti Isuse za mog supruga i nasu djecu...Hvala Ti Isuse sto sam prihvatila Tvoju ruku koja me i sada vodi putem kojim Ti zelis da idem...Hvala Ti Isuse sto si mi dao dar Razuma da sam u sebi pronasla svoje grijehe i sve krivice i da sam mogla svima sve oprostiti pa i onima koji su mi u zivotu nanjeli najvecu bol i za koje sam mislila da to nikada necu moci...Hvala Ti Isuse sto si mi dao dar Molitve da mogu moliti za sve ljude svijeta...Hvala Ti moj Isuse sto si umjesto mrkog pogleda na moje lice stavio osmjeh koji moze ublaziti mnoge umorne duse...Hvala Ti moj Isuse sto te svakoga dana mogu primati i donositi te radosno svima koje susrecem i u svoj obiteljski dom...HVALA ISUSE ZA DAR MOGA ZIVOTA....LJUBIM TE ISUSE:::NE ISPUSTAJ ME NIKADA VISE IZ SVOJE RUKE !
_________________
ISUSE UZDAM SE U TEBE