www.tebe-trazim.com

ajmee Višnja kak si opisala dio o kojem sam baš htjela pisati
pa da nastavim...detaljnije..

čim sam došla (10ak min prije krunice) pokušala sam se sabrati, biti potpuno prisutna, doživjeti Isusa i čuti što mi želi reći...

Počela je krunica, a mene su već tad preplavili osijećaji...
na prvo otajstvo sam počela plakat u misli su mi dolazile neke slike iz mog života, trpljenje, patnje, boli.... nisam mogla otjerati te misli
Misli su se samo povezivale s otajstvima, povezivale Isosovu patnju s mojom, vidjela sam slike, situacije...bila sam potrešena (ili protrešena) kad sam sve to vidjela iz ove perspektive..
Isus je bio samnom u svakoj situaciji, samnom je sve prolazio, trpio, proživljavao...
Duha Svog je obilno na mene izlijevao, tješio me i činio me Radosnom

Plakala sam, jer sam sad po prvi put shvatila i vidjela kako mi govori "uz tebe sam, volim te, tu sam i kad nikoga nema uz tebe..."
Plakala sam jer sam toliko sebična da sam Mu rekla da mi ni to nije dovoljno, jer meni treba netko, prijatelj i ovdje na zemlji, treba mi čovjek, koji je kao i ja...

Nisam mogla na pričest, jer u Nedjelju na Krista Kralja nisam bila na Misi, a većina krivnje je na meni, to je moj propust!
Jaako sam se željela pričestiti, sjediniti se s Isusom, imati Ga na poseban način u sebi......ali nisam mogla... bojala sam se da Ga ne povrijedim još i tim sebičnim činom pričesti...
Preplakala sam i cijelu pričest ali sam na kraju bila ipak pričešćena, duhovno, pomazanje Duhovno...

Neopisivo!!!
Bila sam presretna jer sam Ga napokon pustila da i On nešto kaže, jer ja stalno pričam...
Isuse, daj mi svaki put kad me sustignu oluje da se sjetim milosti i Ljubavi koju mi daješ neprestano......koja mi je već postala normalna, kao da to moram dobiti...pa ponekad zaboravim da ima i onih koji trpe, a nemaju koliko ja imam...

BVB

evo ovo me je sjetilo na jedno moje iskustvo...tek sam se sada sjetio da sam poslije zahvaljivao Isusu i BDMariji

imao sam starog Mitc. Colta , mali auto , bez sevo volana, bez ABS-a itd
ja na otvorenom volim malo pretjecati , ići brže

bilo je to oko 2000 godine...tih godina sam dosta molio molitve Božanskog milosrđa, Gospinu krunicu isl... imao sam u autu Devetnicu Božanskog milosrđa, Gospin medaljon , krunicu ...

prije polaska iz makarske za zagreb molio sam molitve i litanije Božanskog milosrđa , kao i ranijih dana dok sam bio na moru...

i pretječem ja tako jednog šlepera na ravnini, pri brzini maksim. za taj mali colt...motor baš jako bruji jer je na maksimumu ( bio je auto star preko 17 godina) svojih snaga zbog pretjecanja i brzine oko 120-130 km/h , počmem pretjecati zadnji dio , i tek kada sam 2-3 sekunde petjecao kamion koji kao da je još počeo ubrzavati ( inače sam primjetio da su kamiondžije na toj relaciji teški kompleksaši, i da kada ih pretječeš, oni još dodaju gas umjesto da te piuste) i nikao da ga pređem onako brzo kako sam mislio da će ići... tek kada sam došao do pola vidim da mi se iz suprotnog traka približava velikom brzinom drugo auto ( tada nisu bula obvezna kratka svjetla, pa su auti na većoj daljini , pogotovo ako su svjetlije boje bili teže uočljivi!)... vidim ja da neću uspjeti preći sa sigurnošću dugi šleper i počmem ja jače kočiti... i tada kako nemam abs, auto staro i ne baš stabilno ko druga možda veća i bolja auto, mi se počme zanositi i okretati...u tom trenutku sam pomislio da sam gotov i da udaram ili u šleper ili izlećem van ceste... ali za veliko čudo iako sam se okrenuo za punoh 360 stupnjeva, pravi puni okret , niti sam udario u kamion , niti u drugo vozilo, niti što je bilo najvjerojatnije ... nisam ni centimetar izletio sa ceste... vozilo je ostalo točno uz desni rub desne trake , okrenuto naprijed... vozilo iza mene me je uspjelo zaobići, bez da me j i okrznulo, vozilo iz suprotnog smjera je normalno prošlo svojim kol. trakom....

mene je oblio hladan panični znoj ...nikad u životu nisam osjetio takav strah i hladan znoj - u desetinki sekunde....

kada je sve prošlo znao sam da me je čuvala Gospa i dragi Isus ... jer nisam sam izveo takvo kočenje i reakcije sa volanom, kočnicom, kvačilom isl ...tako da mi ni dan danas nije jasno kako sam sve to izveo točno u onoj mjeri i brzini, a da nisam čak ni izletio sa ceste, iako sam napravio čitav, puni okret oko osi auta...

zahvalio sam se Bogu, Gospi i arkanđelu mihaelu ...oni kao da su vodili moje ruke i noge u toj jako kritičnoj situaciji...

kada sam upalio motor i krenuo dalje samo sam se zahvaljivao svim dragim nebeskim stvorenjima kojje sam i prije jako štovao...i rekao sam sam sebi ...samo te je Bog i Gospa spasila iz ovoga...bio sam sretan jer sam živ i zdrav...neogreban

Hvala ti i slava ISUSE i Gospo- Blažena Djevice Marijo na svim milostima koje ste mi davali tokom života , a koje možda nisam dovoljno bio svijestan ili cijenio...

zaboravih dodati nešto jako bitno... neposredno kada sam se zaustavio s vozilom, točno okrenutim naprijed u smjeru kojim sam se kretao, i uz sam desni rub , prije negoli sam opet upalio motor i krenuo na put... osjetio sam lagano dodirivanje, lagano milovanje po kosi i desnom ramenu... kao da me je netko pomilovao ili zagrlio, i smirivao poslije tog traumatičnog okretanja...

Primjetila sam draga moja fighi da imamo jako puno zajednickih osobina iako si puno,puno mlada od mene

Ma nisam baš puno

Evo upravo sam došla s vjeronauka Teologije tijela, posljednje teme u ovoj godini: Katolička seksualna revolucija: teologija u spavaćoj sobi

Tema je sama po sebi pomalo provokativna, pogotovo s obzirom na vrijeme u kojem se nalazimo, na utjecaj svijeta na život pojedinca i na izgradnju njegove savjesti, koja se više ne mjeri nužno sa Istinom, već s onom istinom koju svijet određuje

Predavanje će pretpotstavljam stavit Kleofa

Ono što sam htjela reći zapravo je reakcija koja je izazvana ovom temom, jer teško je davati nekom da jede krutu hranu, kad još niti na mlijeko nije navikao...
Ovo što don Damir govori nije samo njegovo mišljenje, to je Istina, onako kako bijaše u Početku, kako je to sam Bog zamislio i objavio čovjeku...
Istina boli, ali oslobađa, pročišćava... )
i večeras se to pokazalo
Sveta je Crkva Katolička i nauk njezin Istinit, zaista mili moji )

Osijetila sam nemir u osobi pored sebe, komešanje, a kad je progovorila, nisam ko inače bila puna želje da joj odgovorim, odbrusim, da ju ušutkam...
Kroz glavu su mi prolazile slike, "opravdani" razlozi zašto ona ta pitanja postavlja, zašto se odupire Istini....
Meni je bilo žao i željela bi joj pomoći, reći joj da ju razumijem utoliko u koliko se možemo naći na "pol puta" da bi kad nađemu tu zajedničku točku mogle pogledat u istom Pravcu, koji je samo Jedan
Samo je Jedna Istina, samo jedan Put, samo jedan Život
Ja sam nju osijetila duhom, ja sam ju duhom razumjela ali sam duhom vidjela i da nije u pravu, jer je izranjena

Bila sam dosta tuzna ovih dana...
i srdita.. jer sam se porjeckala sa kolegicom s posla..
svemu je kumovao kljuc od ureda, koji ne nosim sa sobom
jer se bojim da ga ne izgubim..
iako kolegica uvijek dode prije mene, taj dan se dogodilo da je kasnila..
ja nisam ponijela kljuc, i tu je nastala strka s njene strane...
da zasto, ovo, zasto ono...
rekoh:"Draga moja D...., bojim se nositi kljuc jer cu ga izgubiti negdje, onda sam tek nadrapala."
reklka mi je da ce uzeti godisnji (1 dan), i da je danas nece biti...
i jucer navecer, legnem u krevet, izmolim Ocenas, i skoro zaspala, kad se ono sjetim:"Dizs, moram kljuc uzeti.. " dizem se iz kreveta..
pola jedanaest proslo... idem u svoj pretinac s kljucevima... ali kljuca nema..
nema nema i nema..
sizim, placem.. jecam. vristim..
saljem trecoj kolegici poruku: Znala sam, toliko sam ocajna i nesposobna, da izgubim tako vaznu stvar..
kolegica odgovara da se pomolim sv. Anti.. on je za izgubljene stvari, Josipu se isto javljam.. takoder je rekao da ce se pomoliti za mene..
molila sam i molila...
nista od kljuca.. al nemogu vjerovati, znam da ga ne smicem po cijeloj sobi.. uvijek je na jednom mjestu..
i taman kad sam legla u krevet, umorna, bolesna, krenula plakati...
Oh Boze.. zasto... i neki glas u meni... Ajde opet idi pogledati u pretinac, 4. puta...
uzmem krunicu u ruku, posvecenu iz RIma, od pape benedikta 16. i suznih ociju vadim jednu po jednu stvar iz pretinca..
i kljuc mi se stvori u ruci!
Oh Boze, Hvala ti!!!!!
Sv.Ante-car si...

Neki dan sam razgovarala sa mladim prijateljem Pierom kojemu je umrla žena od raka ostavivši ga sa dvoje male djece i izrazila mu moju sučut i sučut svih prijatelja koji su molili za njezino ozdravljenje. Iznenadilo me je kako smireno prihvaća Božju volju. Tu volju koju je u potpunosti prihvačao i kada se je njegova velika ljubav Pina razboljela. Govorio mi je o Bogu i o Ljubavi.
Rekao mi je da je nakon molitve otvorio Bibliju koja se je otvorila na knjizi Mudrosti cap.3
3,1 A duše su pravednika u ruci Božjoj i njih se ne dotiče muka nikakva.
3,2 Očima se bezbožničkim čini da oni umiru i njihov odlazak s ovog svijeta kao nesreća;
3,3 i to što nas napuštaju kao propast, ali oni su u miru.
3,4 Ako su, u očima ljudskim, bili kažnjeni, nada im je puna besmrtnosti.
3,5 Za malo muke zadobili su dobra velika jer Bog ih je stavio na kušnju i našao da su ga dostojni.
3,6 Iskušao ih je kao zlato u taljiku i primio ih kao žrtvu paljenicu.
3,7 Zato će se u vrijeme posjeta njegova zasjati te će vrcati kao iskre u strnjici.
3,8 Sudit će pucima i vladati narodima i Gospodin će kraljevat nad njima uvijeke.
3,9 Koji se u nj ufaju spoznat će istinu, i koji su vjerni bit će u ljubavi s njim, jer izabranici njegovi stječu milost i milosrđe.
Iste te riječi su mu se otvorile kada je 1982 umro brat od Pine.
Zahvalila sam Pieru na ovom svjedočanstvu žive vjere a on je sa osmjehom odgovorio “ Hvala Bogu”

Hvaljen Isus i Marija !


Evo i mojeg svjedočanstva; prije par godina spremala sam se na životnu ispovijed-uspjela sam pronaći termin i duhovnika koji je obavljao životne ispovijedi, u Zagrebu.
Nije mi bio problem otići u Zagreb-zapravo jedva sam čekala taj dan.
Sada mi se čini kao da sam u to vrijeme živjela jedino za tu ispovijed.
U Karlovcu sam se ukrcala u autobus koji je bio prepun putnika.Sva su sjedala bila zauzeta, a puno je ljudi i stajalo.Vrata busa su se zatvorila i on je krenuo.Na semaforu je bilo upaljeno "debelo" crveno svjetlo, no vozač se nije zaustavio nego je kao u usporenom filmu nastavio dalje.Vjerojatno većina vas zna kako izgleda to raskršće u Karlovcu.Gledala sam s nevjericom u crveno svjetlo i jedina moja pomisao je bila "a što će biti sa mojom životnom ispovijedi ?"- u tom momentu, kao da je neka nevidljiva ruka zaustavila sav promet,pa je naš autobus prošao nesmetano.Vozač je parkirao sa strane i rekao:"Ne znam što mi je bilo-nešto mi jednostavno nije dalo da se zaustavim na semaforu".
Hvala Ti i slava, preslatki Isuse, sva hvala i slava Presvetome Trojstvu i Tebi Nebeska naša Majčice, što si svoj plašt ljubavi rastrla preko nas i očuvala nas od svakog zla.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu, kako bijaše na početku tako i sada i u vijeke vjekova , amen.
------------------------------------------------------------------------------------


Isuse, volim Te...