www.tebe-trazim.com

a gdje sam.. pogledom uprtim prema Nebesima..
eto mila moja..

Evo štovani moji prijatelji da vam se javim nakon dužeg vremena i da vam nešto malo POSVJEDOČIM u vezi molitava sv. Brigite. Naime, prošle godine dok sam stanovao u Zg, redovito sam išao na Kaptol na večernje sv. Mise i običavao sam skrenuti u knjižare poput Verbuma i ostalih na Kaptolu. Među par knjiga koje sam kupio naišao sam i na knjižicu ,,Molitve sv. Brigite''. O molitvama sam čuo na ovom forumu i, naravno, da sam pokušao i ja narednih dana moliti te molitve ( po drugi put u životu – imao sam jednu verziju molitava skinutih sa neta ) no, nakon 10-ak dana nisam imao koncentraciju i nisam više mogao. Postale su mi tako dosadne i non stop su mi misli vrludale, nikako da se predam tim molitvama i da mislim o onome što molim. Jednostavno sam odlučio prekinuti s molitvama jer nisam mogao podnijeti toliko čitanje non stop jer mi je postalo predosadno. Nisam htio da ''blebećem'' jezikom, a misli mi na marsu. Mislio sam da je to uzalud i da to nema efekta. I to je bio kraj mojim molitvama. Jednostavno ne mogu moliti te molitve, pa ni dandanas se ne mogu odvažiti na taj korak, iako bi mi bilo raže da mogu. Znam da mogu početi tjedan dva moliti i neću moći više. Nemam strpljenja ni koncentracije tako da trenutno nisam sazrio za to. No, tu moja priča o pokušaju molitava sv. Brigite ne prestaje. Činjenica što se ta knjižica našla u mojim rukama nije ostala bez ploda jer sam knjižnicu donio kući i osim narukvice sa svecima koju sam poklonio svojoj majci, pokazao sam joj i spomenutu knjižicu s molitvama. Nisam se nadao niti mogao zamisliti da bi moja mama imala interes i toliku revnost i odvažila se na takav put molitve i čašćenja Isusove muke kroz period od 365 dana. Nikad to nisam mislio da bih ona to mogla izvršiti. No, jako sam se prevario. Moja mama je već drugi dan, kad je pročitala što se dobiva izmoljenjem tih molitava, počela moliti i moli ih danas. Vrijeme je, uistinu, brzo prošlo, ostalo joj je još samo 3 tjedna da se moli. Knjižica koju sam prvotno ja sebi kupio da molim, neiskorištena u mojim rukama, prešla je u ruke moje mama koja ju je revno i predano molila. Nije imala nekih velikih iskušenja, nekoliko puta je zbog obveza izostala u molitivi, ali bi sljedeći dan izmolila dvostruko, jedan dan je imala napad smijeha sa susjedom koja je s njom molila i to je sve. Sve ostalo je prošlo dobro. Drago mi je da knjižica koju sam kupio nije ostala neupotrebljena. Bog je imao plan.
Iako još ne vidim plodove, ili ih nisam svjestan, nadam se da će se očitovati. Ako ništa drugo, molitve su mojoj mami bile lijek za smirenje dok se molila jer unazad godinu dana je prolazila kroz jako teško razdoblje i vidio sam da se u molitvi odmarala. Bog uvijek daruje i onda kad mi nismo svjesni dara. Kad se plodovi budu očitije očitovali ja ću opet posvjedočiti što Bog čini u našim životima. Bog Vas blagoslovio.

Dragi Aurelius 01

Privuko me danas tvoje svjedočanstvo.
Naš Bog je Silan Bog
pun ljubavi i dobrote.
Sjetila sam se svoje mame koja se udaljila od Boga.
Ja joj često printam nek molitvice i priče o Božijoj ljubavi.
A on ih hvala Bogu uzima šutke i znam -dobro je.
Bog je stalno oko nas i daj nam znakove ljubavi.

Blagoslovljen bi brate u Kristu.

Lijep pozdrav svima! evo nova sam ovdje, nisam mislila odmah krenuti sa bombardiranjem o svom zivotu i svojim svjedocanstvima, ali ipak danas ne mogu izdrzati da vam ovo ne napisem. jao odakle da pocnem... prije dva mjeseca krenula sam sa molitvama prvi put, okrenula se po ne znam koji put Bogu, ali ovaj put ozbiljnije, barem tako osjecam.. trazim, drzim se, ne odustajem..posustam malo, ali ne odustajem. odlucila cvrsto neke stvari.. put je jedan, nema mi nazad..tim vise sto sam na svojoj kozi osjetila drugu ''opciju''. nema opcije. i tako danas, krenula na put sa svojima. oni nevjernici, kao i svi ljudi oko mene.. ja molim prije spavanja i prije puta samo da Bog bude uz nas..da nas vodi On..da bude uz mene..molim Majcicu, Mihaela, nase anđele cuvare... tim vise sto sam znala sta me ceka.. tata mnogo psuje, ruzno jako.. cesto...tesko mi je to slusati. brat na krivom putu... mama odustala od vjere, ako ju ikada i imala.. uglavnom sve potpuno krivo.. jedino ja ponosno nosim svoj novi krizic oko vrata i nadam se, molim, za iskustvo prave vjere i potpuno obracenje.. i tako krenuli mi...stanje na cesti blago receno -Uzas!! snijeg svuda! ali ja na miru...u rukama knjiga Svjedocanstva iz Medjugorja...citam i razmisljam.. i u jednom dijelu pise.. ''Vi koji ste procitali ovaj tekst, upoznajte s njime sve vase bliznje i ucinite sve da doznaju sto Djevica trazi..'' ja pomisljam...''joj kako bi to bilo lijepo, ali kako da im kazem kad znam da ce mi se smijati i gledati me kao da sam s marsa pala..tata mi se vec smije ponekad...odakle da pocnem, kako?? a i nemam ja hrabrosti za to..joj kako bih voljela da imam hrabrosti, da mi je vjera tako jaka...daj mi Boze hrabrosti..'' razmisljam ja tako.. nastavljamo dalje.. vozimo po snijegu, prolazimo par jako zeznutih situacija, proklizujemo na suprotnu traku, izbjegavamo jedva sudar sa ralicom, ali sigurno prolazimo hvala Bogu! i sretno stizemo na odrediste. stizemo u jedan restoran.. u jednom trenutku za stolom nakon rucka, ja i tata ostajemo sami...on pocne pricati o necemu, a meni samo u glavi, kao i puno puta zadnje vrijeme..joj kako da mu pridjem, kako da mu kazem, kako da povedem razgovor, a da kazem sta treba, da ne ispadnem glupa, da me saslusa, da me cuje....kad bi barem... i on baci komentar za nekog velikana, slika na zidu... a ja ko iz topa...spomenem Isusa, a on na to ne odreagira negativno, vec kaze neki svoj komentar na to.. a u meni odjednom srce tako tuce od srece kao da zeli iskociti van...zahvaljujem Isusu sto mi je dao hrabrosti...zahvaljujem sto je moj tata odgovorio...i to je pocetak, kakav god da je, ali je pocetak.. dao mi je hrabrosti i priliku da ucinim nesto. Hvala Isusu!!
za nazad uvjeti na cesti jos gori...vozimo po snijegu jako sporo, klizimo, auti zaustavljeni na sred ceste...jedan u nekom jarku zavrsio...nagle uzbrdice i nizbrdice sa jakim zavojima...napeti svi...a ja stiscem svoj krizic i molim Boga da nas sigurno dovede doma... i stizemo doma zivi i zdravi hvala dragom Bogu!!!
i onda odlazim na net(face), nalazim jednu temu kod prijatelja, rasprava o postojanju Boga, negacije....i puna volje, vjere, duha, elana, stanem tipkati...rijeci samo izlaze iz mene, osjecam se kao da bih mogla razuvjeriti bilo koga da mi se sada javi...javno iznosim svoju vjeru pred ljudima koji ne vjeruju,ja, koja i nisam neka vjernica velika....tek ona u trazenju... nije me sram, nije me strah, ruse se prepreke, sretna sam i zelim to, zelim cijelom svijetu reci...kako ih Otac nas ljubi!!! sto se to desava!?? ne znam, ali osjecam!!! i u tom tipkanju, javi mi se jedna zenska osoba koja dijeli moje ''misljenje''...vjeru... javlja mi se na pvt...i pocinjemo tipkati.. Ljubav na prvu Bozju Rijec!! o Boze, rijeci kao da su jedva docekale da krenu... i da podijele sve ono sto se toliko dugo vec skuplja u menia ne izlazi van!!! nikada nisam imala nikog sa kim bih djelila svoju vjeru, osjecaje prema Bogu, iskustva, patnje, muke, dileme, trazenja....razgovarala uopce o tome...nista!! nitko oko mene nema osjecaja ni sluha za to...ni moja obitelj, ni moji prijatelji ni prijateljice...nikad nisam bila clan Crkve, nije me imao tko uputiti...cijeli zivot samo krstena i ''ostavljena'' da lutam i da se duhovno ''sama'' snalazim kako znam... nikoga nisam imala... bila sam ''sama''...dizala se padala....pala gadno...osjetila duhovni pakao na svojoj vlastitoj kozi ali ipak nekako opet stala na ovaj put i zadnje vrijeme cesto upucivala jednu svoju malu zelju Bogu....kad bi mi barem na moj put poslao nekoga...prijateljicu...sa kojom bih mogla pricati o tome...o vjeri, o Njegovoj ljubavi i mojoj ljubavi i ceznji za Njim...tko bi me razumio...tko bi dijelio sa mnom iskustva....jao, tako sam to zeljela!!! i javi se ona...i rijeci samo krenule...pocele letiti...ne znam sta da prvo napisem... ona odusevljena, ja odusevljena...jao Boze, sto se to desava?? pa ''srele'' smo se prije samo sat vremena, a vec dogovorile virtualni ''sastanak'' za sutra jer si obje zelimo puno toga reci!!! Pa kako to?? sta je to?? Jel to meni upravo molitva uslisana????!!! O Boze hvala Ti na tom prekrasnom daru!!! Hvala Ti na svemu!!! Hvala Ti sto sam nasla ovaj prekrasan forum i ljude cije su mi rijeci i svjedocanstva pomogli da se i ja pocnem otvarati i moliti!!! Hvala Ti na danasnjem danu!! Tako si puno toga ucinio za mene i to samo u jednom danu!!! Osjecam se kao da bih mogla planine micati!! Kad bi barem tako bilo uvijek.... Hvala vam sto ste ovo sve procitali i oprostite sto je bilo malo poduze.... Ali velik je nas Bog!!! Prije nego sto sam krenula na put, procitala sam jednu recenicu koju sam ja mislim ovdje od nekog pokupila... a ide... ''Nikad ne govori Bogu kako je velika tvoja oluja...kazi svojoj oluji kako je velik tvoj Bog!'' I uistinu.....velik je i ljubi!!!!!

pusa svima!!! bvb sve..... puno bozjeg blagoslova dobri ljudi!!!!

BTB!!! ....Draga Maina, dobro nam došla...
baš lijepo svjedočanstvo....
Krenula si i nemoj posustati ma što se događalo, a prepreka ćeš imati kao i svi, no molitvom ćeš sve nadvladati, samo ustraj.
Trebaš razgovor o duhovnim temama?
Pa ovaj naš TT ti je najbolje mjesto za to....za razgovor, za dogovor, za monolog, za molitve, za savjete...ma sve što ti treba...Toliko dragih ljudi je Bog sakupio u ovu obitelj, hvala Mu i slava uvijeke!!!

Draga Maina, samo naprijed, na pravom si putu.

Bozji ti blagoslov draga Maina i sretan
ti dolazak na nase predivne stranice TTa,koje ce te duhovno nahraniti.
Budi uporna i vec si nasla pravi put,svog Isusa koji te vodi i majku
Mariju koja te cuva i moli za tebe.Hvala ti na predivnom svjedocanstvu.
Isus ti je pruzio ruku i ti si ju prihvatila,al sada nastoj drzat se cvrsto
za tu ruku koja te dalje vodi i vjeruj Bog te ljubi bas takovu kakova jesi.
I mi te svi BtB.

Draga Marina

dobro nam došla draga sestrice.Na pravom si mjestu.

Bog te dragi blagoslovio

Hvala vam puno svima na toploj dobrodoslici!! jucer me je tako zahvatila Bozja radost da su jednostavno rijeci samo izlazile iz mene. u vasu srdacnost i toplinu koju unosite na ovaj forum sam se jos prije uvjerila i odmah se uclanila iako sam vas neko vrijeme samo citala i prepisivala molitve. sretna sam sto sam vas nasla!!
hvala vam na podrsci, puno mi znaci! ja se nadam da cu sada kada me dragi Bog ponovo poveo svojim putem ustrajati na njemu da kraja, i da nece vise biti tako teskih padova kao prije. ipak i iz padova se ponesto da nauciti... naravno, uz veliku pomoc nase drage Majcice i Isusa...
ansev, Aurelius, Magda, veliko vam hvala bas ste me razveselili!! a Visnja, za tebe mi je posebno drago da si se javila jer sam bas tvoje svjedocanstvo prvo procitala na ovim stranicama..

a sada kad sam vec pocela, rado bih podijelila sa vama jos jedno svoje lijepo iskustvo koje mi se desilo davno prije, prije dosta godina dok me jos duhovnost, Bog, Bozja Rijec i volja nisu bas toliko zanimali kao sada, u vrijeme dok sam se cak smatrala na neki nacin ateistom, iako u pravom smislu te rijeci to nikad zapravo nisam bila...jer je Bozja ljubav stalno bila u meni i svuda oko mene..
Ne sjecam se detalja, sta mi se to u tom danu bilo desilo i kako je doslo do toga, ne sjecam se u kojem je tocno to periodu moga zivota bilo...ali to sto mi se taj dan desilo necu nikada zaboraviti, a pravu velicinu i znacenje toga mozda ni sada jos potpuno ne poznajem. ali znam da je veliko, za mene, jer je bilo moje prvo iskustvo Bozjeg jasnog ocitovanja u mom zivotu...a k tome tako lijepo i posebno..
Bio je lijep dan, sjedila sam na krevetu okrenuta prema prozoru koji je bio sirom otvoren, ravno ispred mene na dva metra. ne znam zbog cega, ali pocela sam osjecati nemir. veliki nemir. ne znam sto mi je bilo, zbog cega, zasto, ali nesto je kidalo moju dusu i nije prestajalo. strasan nemir. grceci se u sebi, sjecam se da sam u tom trenutku iz svojih dubina kriknula ''o Boze, daj mi mir!!!!'' u isti trenutak na moj prozor je doletio golub, stao je tocno na sredinu prozora, na njegov unutrasnji dio, okrenut ravno prema meni, naginjuci se prema unutra kao da zeli uci... ja i on na dva metra okrenuti jedan prema drugom, gledamo se...i u jednom trenutku, samo toga se sjecam.....Mir....... takav mir...... koji je samo od Boga mogao doci......kao najveca i najljepsa bonaca u meni......nesto prekrasno! Bog me je cuo i darovao mi je svoj Mir tocno onda kada sam ga najvise trebala. cuo me je....moja molitva bila je uslisana u trenutku! Od svih nacina na koje mi se mogao tako jasno ocitovati u mom zivotu, On je odabrao da dodje bas tada i bas tako, u obliku goluba na mom prozoru koji mi je dusi darovao najveci dar kojega ikoji covjek moze od Boga dobiti...dar njegovog Mira... koje lijepo sjecanje...jos mi sad kad se sjetim i kad razmisljam o tome ponekad to djeluje pomalo nestvarno, ali svjesna sam da mi je On sam odozgo poslao nesto prekrasno i posebno sto je osvojilo moje srce i sto nikada necu zaboraviti. hvala Ti Boze sto si mi pruzio svoju ruku na taj nacin i to onda kada mi je ona najvise trebala!!

Bog vas blagoslovio i velika pusa svima!!!