|
Evo i mene sa mojim svjedočanstvom, pisala sam ga 27.12.2008.godine i sada malo preuredila za ovaj forum.
U vremenu od 21-23.9.2007.godine je velč. Sudac predvodio duhovnu obnovu u Podmilačju. Tom prigodom (subota 22.09.) smo moj suprug, svekrva i ja dosli da pratimo cjelodnevni program duhovne obnove od jutra 7:30 pa do večeri i naravno molili smo se i slušali smo riječi koje nam je upućivao vlč. Sudac. Suprug i ja dosli smo s jednom jedinom zeljom i mislju, a to je izmoliti dijete. U braku smo bili 7 godina, obisli smo dosta lijecnika, 4 godine, neprekidno sam bila pod terapijom (hormoni, injekcije, pretrage...), molila sam se, postila,isla na zavjete u Medjugorje, u Olovo, ali ... nakon Podmilacja moji vapaji i molitve su uslišene.
Takodjer sam tada bila slobodna i iskoristila sam priliku i zamolila jednog fratra da mu uruči kratko pismo u kojem sam ga zamiolila da nas se sjeti u svojim molitvama u nasoj nakani.
Zahvaljujuci vlč. Sudcu, molitvi i vjeri, milosrdju Isusa, kojemu sam tada predala ovu svoju nevolju, očaj, isplakane suze za mojim nerodjenim djetetom (imala sam prije toga spontani pobačaj), sada imam jednu prekrasnu djevojčicu. Tijekom molitve i klanjanja Presvetom sam se osjećala tako ranjenom, gušilo me u grlu, plakala sam, otovrila sam svoje srce Isusu, osjećala sam da je tu s nama i samo sam ponavljala Isuse ozdravi me, daruj nam dijete, smiluj nam se.
Što reći o tom iskustvu u Podmilačju: ukratko plakala sam taj dan tiho za nerodjenim djetetom, bila sam tako zalosna, tuzna, jadna, predala sam sve svoje nevolje Isusu i On me ozdravio. Dao mi je milost za koju smo se molili, dar života. Osjecala sam da moje molitve nece biti uzalud, sjećam se također u jednom momentu dok je vlč.Sudac sa Presvetim Isusovim sakramentom bio okrenut prema nama, položila sam svoje ruke na stomak i osjetila sam neku toplinu u utrobi.
Nakon povratka kuci osjecala sam se smirenom, ispunjenom i nekako drugacijom, jer sam spoznala da je Isus tu medju nama, da je ziv i da je veliko njegovo milosrdje i beskrajna njegova ljubav. Samo mu trebamo vjerovati i predati mu se. Do tada mioja vjera i nije bila tako snažna, išla sam na mise i hodočašća kao što sam već spomenula, postila ali nekako je uvijek postojala neka sumnja.
Takodjer, moram Vam napisati o snu koji sam sanjala, prije nego sam spoznala uopce da sam trudna.
Sanjala sam vlč. Sudca u bijeloj bljestavoj haljini u nekom prekrasnom vrtu u kojemu je djelovao kao da odmara razgledajuci cvijece, prekrasne ruze i drugo cvijece. Prisla sam mu i pozdravili smo se, a u sebi sam se pitala da li je molio vlč Sudac za moju nakanu. A onda se okrenuo prema meni kao da ste čitao moje misli. Pitao me, reci mi samo: " Da li sad vjerujes" , bila sam zbunjena, odgovorila sam "Vjerujem". Opet mi je to pitanje ponovio jos jednom i poceo je odlaziti od mene iduci nekom stazom, a ja sam odgovarala sve glasnije " Vjerujem, vjerujem". U jednim momentu sam bila već uvjerena da nije u pitanju vlč. Sudac, već sam Isus. Ujutro sam ispricala svojim ukućanim taj san, te tek poslije kada sam malo bolje promislila, shvatila sam da postoji mogucnost da sam trudna, sto doista i jesam bila. Moja djevojcica je Bogu dragom hvala, zdrava, dajemo joj svu svoju ljubav, a ona nam uzvraca svojim osmjehom i svojim postojanjem. Sretni smo, uniijela je u nas dusevni mir i dala potpuni smisao nasem zajednickom zivotu. Sve ostalo oko nas, novac, posao, problemi nista nam ne znace, jer imamo svoje dijete, plod nase ljubavi. Zahvalni smo Isusu i njegovom milosrdju i velecasnom Sudcu jer nam je otvorio srce, oci i usi. Želim da i drugim ljudima ulijeva vjeru, ljubav i molitvu i da se moleci s njim dragome Bogu vrate na pravi put, a to je put vjere u Isusa.
A sada sam majka dvoje djece, još jednog prekrasnog i veselog dječaka, sada ima 13 mjeseci, a djevojčici je 3 i pol godine. Tako sam sretna, molim se da im Bog da zdravlja i da im pokaže pravi put, da im On bude put, istina i život.
Nije mi u životu sve med i mlijeko, i ne očekujem to od života, imam svakodnevnih problema, ponekad nekih sitniih svađa, neslaganja sa suprugom i bilo je tu još nekih obiteljskih problema, međiljudski odnosi, ali Isus mi je uvijek pomagao i posložio sve te "situacije", uslišavao moje molitve, post i zagovor . Molim ti se Isuse da budem dobra majka svojoj djeci, a suprugu dobra žena. Znam da je Isus sa mnom i da me nosio na svojim rukama kada mi je bilo najteže i znam da će uvijek biti sa mnom pred iskušenjima koja slijede.
Isuse hvala Ti i slava.
To je ukratko jedno moje svedočanstvo. Ima ih još, mala kratka svedočanstva, kao što su:
- porod i jednog i drugog djeteta, brzi i lagani porodi, divni i stručni doktori i medicinske sestre, gdje sam se preporučila Majci Božijoj i Isusu, uz sebe sam imala prilikom porođaja čitavo vrijeme malu maramicu, platnenu iz Međugorja sa likom Gospe, blagoslovljena u tijeku sv. mise i natopljena vodom- kapima koje kapaju iz Isusovog koljena- raspeće u Međugorju,kojom sam prilikom porođajnih bolova brisala sebi znoj sa čela
- operacija mog sina sa 7 mjeseci -limfna kvržica od BSG vakcine, koja mu je iskočila u blizini ključne kosti. Tada nisam htjela na dječijoj kirurgiji tražiti "štele". Prije operacije postila sam sa ukućanima na nakanu da sve na operaciji dobro prođe, molila se, također sam i zamolila časne sestre Karmelićanke da se mole za moje dijete koje treba otići na operaciju, također sam navečer dok sam bila pored svojeg sinčića na kirurgiji molila molitve iz molitvenika "Oče, tebi je sve moguće" i blagoslovila ga sv. vodom, ponijiela blagoslovljenu maramicu iz Međugorja, prije odlaska u operacionu salu opet ga blagoslovila, napravila mu znak križa sv. vodom na čelu i Najteži trenutrak mi je bo kad su ga onako malog odvozili na bolničkim kolicima u operacionu salu i kada su se vrata zatvorila, a ja ostala stajati sama ispred, kako sam samo plakala.Bog je uslišao naše molitve. Kako? Pa operirao ga šef kirurgije, vrstan i cijenjen kirurg do kojeg se svi trude da dođu, glavna sestra mi je stalno dolazila da vidi da li je sve u redu i prije i poslije operacije, čak za vrijeme trajanja operacije me pozvala da razgovaram s njom,tj. ona sa mnom, kako bi mi olakšala iščekivanje i kada su ga dovezli sa operacije, raspremila ga, preobukla, stavila da spava. Nakon operacije je do mene došao i sam kirurg, upoznali se, rukovali, ispričao mi šta je bilo, šta su izvadili, kako je ušio rez da se neće ni vidjeti, zahvalila sam mu se-šta drugo. i njemu i Isusu. Na kraju sam zakjlučila da je moj Bog, meni i mom sinu bio "štela" . Isuse hvala ti što si tu uz nas, bez tebe nitko smo i ništa.
Imam još nekih svedočanstava gdje je Bog okrenuo sve na dobro, ali sada ne mogu pisati, nekada drugi put, jer i ovo sam jedva, stalno su me prekidali dok sam ovo pisala, kući nemam vremena, tako da sam koristila svaki slobodan trenutak na poslu, tako da oprostite ako je nešto nedorečeno, a ipak ovako dugo. Bog vas blagosovio!
|
Login
FAQ
Chat
Traži
Ante 
Svjedočanstvo ti je prekrasno!
