www.tebe-trazim.com

moya hvala sto si podjelila to sa nama. Bog te predivno dotakao i nadam se da ce i u buducnosti tako. Pozdrav i Btb.

moya
dok sam citala tvoje svjedocanstvo, zvonilo mi je u glavi:
...da te samo dotaknem
i dodirnem ti haljine
moje srce bilo bi cijelo
sve rane bi nestale...

Moja!!! Predivno svjedocanstvo, tj. prosli su me trnci, jer sam slicno i ja dozivila,
jelda kao da ti je dusa laksa za 100 kila, meni se slicno dogodilo na brdu ukazanja u Medjugorju, uf sto sam lila suza i suza, ali ... kasnije... mir i radost i HVALA!!!

eto Moya, puno Gospodinovog blagoslova ti zelim!!!!

p.s sigurno je bilo divno u Ciboni na slavlju naseg Gospodina, nisam mogla ici ali drugi put cu sigurno!!!

upravo tako...btb...

puno toga molim od kad sam otkrila ovaj forum
trenutno molim 30 dnevnu poboznost sv josipu, prije toga devetnicu boz. milosrdju, gospinu krunicu u lancu, + neke druge male molitve ,idem redovito u crkvu, na mise, na kar.susrete, i uvijek molim isto , za zdravlje moje djece, i konkretno za neke probleme moje djece, u svakom slucaju moje su molitve sve osim jedne uslisene a bit ce i ta sigurna sam ako i ne na nacin koji ja zelim nosit cu ju lako ko svoj kriz pa ce opet biti uslisena na drugi nacin .
Hvala i slava i ocu i sinu i duhu svetom, hvala majci Bozjoj, hvala sv. Josipu, hvala sv Antunu, hvala andjelima
amen i aleluja !

Ovo što je Moya napisala je fantastično. Velike mi stvari učini Isus. Ukratko sam nešto pisala o tome na temu karizmatski susreti.
Kao djevojčica bila sam nesretna, a i osjećala sam se tako. Otac veliki alkoholičar i što sve ne. A ja sam ga jako voljela. Sjedila bih mu u krilu mada sam znala što se događa.
Majka i bolesna sestra su morale kopati po njivama da bi nas prehranile,(otac je svoju plaću razbacivao na alkohol i žene).
Bili smo siromašni, ali smo imali kruha. Moja pokojna majka bila je velika vjernica. Vjerovala je Gospodinu uvijek i nikad nije posustala. Svojim primjerom stvarala je temelje meni i sestrama.
Doživjela sam jako velike nepravde i poniženja od ljudi što se duboko urezalo u moje srce i ostalo u njemu sve do nedavno. O tome svemu ne mogu pisati tako opširno, jer bi mi trebalo podosta stranica. Godinama sam patila od depresije, osjećaja manje vrijednosti i neznam čega sve.
Pila sam tablete, ali to je bilo zavaravanje i odgađanje rješenja mojih problema. Nisam tada znala gdje tražiti pomoć, mada sam uvijek vjerovala, vjerovala sam. Na duhovnoj obnovi (otišla sam slučajno) Isus mi je pružio svoju ruku. Pružao mi je uvijek, ali je ja nisam vidjela. Molio se križni put, crkva je bila prepuna. Stajala sam četiri sata, (bilo mi je to kao četiri minute), a nije mi bilo teško. Osjećala sam veliko drhtanje tijela i srca mog. Nisam klečala cijelo vrijeme, ali se događalo da sam klekla u trenu kada je pater govorio o stvarima koje se tiču mene. Moje srce je drhtalo kao na vjetru. Ni sada ne mogu o tome pisati, a da ne osjetim tu veliku ljubav Božju. Iz mene su tekle rijeke suza. Isus je dao da to sve iz mene izađe van. Osjećala sam čitavim svojim bićem njegovo prisustvo. Moj život je "drugačiji". Dobila sam dar spoznanja da više ne moram uzimati tablete i od tada je to tako. (Nemojte prekidati sami ako što uzimate i liječite se, jer i tablete je Gospodin dao). Ja ih više ne moram uzimati. To je moje svjedočanstvo.

STAZAMA PRAVIM ON ME UPRAVLJA
RADI IMENA SVOJEGA.

marija, draga
tako mi je drago zbog tebe
zarazne su ti trenuci Bozje milosti kad ih jednom osjetis najradje bi da vise nikad ne prestanu, zar ne?

Da, tako je- želim da Njegova milost uvijek bude tu pokraj mene.
Jednostavno "neću se vratiti nikada" tamo gdje sam bila.

marija-nada, Bog te Blagoslovio svojom velikom i neopisivom milošću!

Hvala ti na tvom svjedočanstvu!

EVO MOJE SVJEDOCANSTVO... neki od vas znaju da sam imala, a i jos uvijek imam zdravstvenih problema. Prije sam zbog toga uzasno bila ljuta na Boga i nisam mogla shvatiti zasto bas ja? Pa ja nisam nista skrivila! nikad povrijedila nekoga! a gotovo uvijek bila povrijedena!( zlostavljali su me u osnovnoj skoli).. ljudi moji, ja sam vam prestala ici na mise,a kad sam isla na silu (jer me tata tjerao) umirala sam od dosade i gledala na sat. Sve se to desavalo do prije nekih godinu dana, kada sam otisla na karizmatski susret. Vec prvi put, na prvom susretu.. Ajme, kako se kocim kad ovo pisem...
na prvom susretu osjetila sam takvu snagu duha i takvu toplinu da su suze same tekle, jecala sam od boli i plakala, plakala bez prestanka.. Toliko me je bolilo jer sam patila... I sve sam rekla Bogu, da se ljutim na njega, a to ne bih htjela osjecati. Da osjecam da me je napustio, a ni to ne bih htjela.. A nakon susreta?? prava divota, radost i ljubav, samo ljubav. nestalo je ljutnje... Zamislite-meni se i dalje uzasno vrti u glavi gotovo svaki dan, ali NEMA LJUTNJE!!! samo ljubav i ljubav.. Placem od srece... Svaki dan.. dok pisem ovo placem, kada sam na forumu placem, kada sam na misi placem.. OD SRECE!!!!!
jer znam da je Isus tu...
( vidjela sam ga na krovu dvorane u Velikoj Gorici!-ali nisam htjela nikom reci jer bi mislili da sam luda ) to samo vi znate..
PREDRAGI MOJI, MOLITE I MOLITE!! RAZGOVARAJTE S ISUSOM KAO SA SVOJIM PRIJATELJEM! bas kao i ja.. i osjecat ce te se bas kao i ja-PRESRETNO! PUSAM VAS, LJUBIM I MOLIM ZA SVE VAS! vasa Anchi