Baš kada sam malo razmišljala o svojoj situaciji u uredu,o ljudima koji me okružuju,u biti cijeli dan me muči ta situacija, i ...evo sasvim slučajno,ili možda i nije...naletila sam na post naše drage pokojne forumašice,napisan davno,kao odgovor nekome tko je tada bio u sličnoj situaciji.
Možda ovo i nije za ovu temu,a možda baš je,možda mi baš Gospodin šalje svoje odgovore na ovaj način.
Bog sve može
a ti molim te nemoj svoju dušicu prljati sa razmišljanjim ao njima..i kakvi su oni...
kad god pomisliš da su oni "elitisti" ili bilo kakvi...sjeti se Isusa i počni o Njemu razmišljati..
svaku negativnu misao okreni k Bogu i misli na dobro...misli na svog Boga
s jedne strane ćeš više meditirati o Bogu s druge strane...će se sve izravnavati
znam ja da bi ti najradije da mi tebi kažemo..
ma goni bandu i makni se i što veli vikica da odlučimo umjesto tebe...
no ti živiš svoj život i ne može ga nitko umjesto tebe proživjeti...
kad spoznaš BIT ...sve će sjesti na svoje mjesto...
ne zamaraj se s njima...
nemoj biti ko onaj koji je došao na ispovjed i zahvaljivao se Bogu što nije loš kao drugi
a Bog je milostivo pogledao onoga kojije rekao da je grešan
pusti njih...
znam da boli i znam da ti dušu trgaju...
ali smogni snage i uputi misli k Bogu
vjerovatno misliš da je to meni lako pričat kad nisam u tvojoj koži...
baš zato što znam kako ti je zato ti to i govorim,..tj istovremeno govorim i sebi..
često puta sma bila u sličnoj situaciji...i nisma znala kako postupiti...
samo bih dala otkaz...
ali na drugim mjestima opet isto...samo druga imena i druga adresa...
ne želim te plašitit da će se i tebi tako dogoditi....velim to je bio moj život...a ovo je tvoj i može biti potpuno različit...
no opet ponavljam...upregni glavicu...vidi tko si i gdje si...pokušaj biti maximalno iskrena prema sebi i pokušaj se pogledati i tuđim očima...
vidjeti da li ima greške...onak iskreno
pa ako nema...velim...ili prikaži kao trpljenje...i uzdiži dušu..dok se ne riješi
ili se makni...
ne znma koji je put za tebe bolji...
samo znam da je jedan duži a drugi kraći
Login
FAQ
Chat
Traži
no eto, tad mi je glavom proletilo: Bože kak ću izdržat pol sata vožnje s njim pored sebe, zbilja nije bilo za izdržati, ono zraka ni odkud. I ok, kažem u sebi: neka ovo bude žrtva koju rado prihvaćam za današnje milosti koje si mi podario. I u tom istom trenutku miris je potpuno nestao. Ne da čovjek više nije smrdio, već ja taj miris uopće više nisam osjetila. Ko da bi netko pustio novi zrak. Nisam se mogla nadiviti u sebi koliko je Bog divan. 
