|
Zovem se Dario. Imam 26 godina i želim posvjedočiti Božju ljubav na ovom forumu, jer su me vaša divna svjedočanstva potakla da i ja napišem svoje, iako smatram da neću znati napisati, al evo ovako mojim riječima uz Duha Svetoga.
Moj život nije bio prepun lijepih trenutaka, često sam se osjećao tužno, osamljeno i bezvrijedno. Moji roditelji su se rastali kad sam imao 7 godina. Kakva je to trauma bila za mene u tim trenucima. Dok gledam obiteljske fotografije, posebno one gdje primam Svetu Pričest, a na slici ne vidim svoga oca, zastanem i krene mi suza na oko.Pogledam bratovu fotografiju, kod njega smo svi na okupu. Kakav trn u mome srcu. Bio sam veselo povučeno dijete, koji je negdje sakrio svoje boli. Moja majka se razboljela malo prije rastave. Duševno je obolila, i dan danas je tako. Viđa svakakve stvari, govori o ratu, o nekakvim srpskim bogovima, muslimanskim bogovima i viđa nekakve duše i vidim u kakvoj je boli. Moj brat mi je od malena govorio kako sam glup, kako smrdim, kako se nikad nisam trebao roditi, i da sam ja slučajno napravljen. Kakva je to bol, čuti takve riječi od brata. Dan po dan živim svoj život, nekad dugo razmišljam o životu i prolaznosti. Srednja škola - cigarete, alkohol, marihuana sve to počinjem konzumirat sa svojim društvom, možda da sakrijem svoje probleme pred "prijateljima" koji su bili frajeri. Djevojke su dolazile i odlazile, ali ne meni nego mojim frendovima. Oh, ta samoća. Otvara se novi kafić u blizini moje ulice i odlazim tamo i upoznajem konobara koji je stariji od mene 10-14 godina. Sluša house glazbu, vesel, nasmijan, i otvoren za razgovor. Često sam tamo odlazio. Jednog dana krenem na kavu tamo, a iz kafića ga čujem kako pjeva: "In the name of Jesus, In the name of Jesus, we have a victory Aleluja." Dolazim do njega i pitam ga jer sbe u redu s njim, a on odgovara veselim i radosnim glasom - Isus je živ, Aleluja. Ostao sam iznenađen, al u dubini svoga srca kao da se upalila iskrica i tražila još tog Isusa. Pričao mi je što mu se dogodilo, i rekao za Zajednicu Dobri Pastir, za vlč Dražena Radigovića i Josipa Lončara. Divne stvari sam čuo od njega, ljudi ozdravljaju, slave živog Boga. Izrazio sam želju da i ja idem tamo, i dogodilo se.
18.04.2004. - Dan Božanskog Milosrđa u Bjelovaru u dvorani. Dvorana je bila prepuna, mnoštvo radosnih lica, a isto tako i onih uplašenih, iznenađenih, zabrinutih. Slušao sam o Isusu, o njegovoj ljubavi, o Bogu Ocu i Duhu Svetom. Od malih nogu, jedino što sam naučio je da će te Bog kazniti ako ne budeš dobar, nikada nisam slušao da me Bog ljubi i voli i da sam ja jedno dijete kojem je potreban Očev zagrljaj i da mi kaže da je sve u redu.
Gledam oko sebe ljude u dvorani koji dižu ruke, pjevaju Bogu, Isusu, Slave Ga, a ja sjedim i sve to promatram i pitam se da li je to sve istina.
Vlč.Radigović je počeo molitvu da nas dotakne Isus i stalno je ponavljao da otvorimo svoje srce i da pustimo Isusa da ga on utješi. Ja sam u tim trenucima molio sve molitve koje sam znao od djetinjstva, i tražio Gospodina da ako je On tu neka mi da jedan znak da budem siguran da je On samnom. Jer mi je teško i usamljen sam.
Ništa se ne događa, idem ispočetka i opet ništa. U jednom posebnom trenutku raširio sam svoje ruke i povikao: "Isuse, za tebe otvaram svoje srce". Moje zatvorene oči počnu treperiti kao krila kolibrića otvaraju se i ugledam predivnu svjetlost iz koje isijava najveća ljubav koja se ne može opisati ni jednom riječi, ni na mojem jeziku. Zahvaljujem Isusu i molim se da nikada ne prestane taj trenutak, no ja otvaram oči i sve prestaje.
Promijenio mi se život i Isusa slavim svim srcem i pričam o Njemu kao stvarnoj osobi koja je danas ovdje s nama.
Našao sam djevojku koju volim, zaručili smo se, i trenutno mi je rekla da mora razmisliti o svemu, i da to njoj nije više to. Jako sam pao u vjeri do tog trenutka kad mi je rekla. Opet sam blizak Bogu i radujem se svakom novom susretu..
Još uvijek sam na čekanju, što da radim? Molim se za nas i za sve vas draga braćo i sestre u Kristu Isusu. Možda je to Božja volja, možda Bog ima drukčiji plan za mene.
Želim se zahvaliti Isusu na mom životu, na ljubavi koju mi daje, nasvakom trenutku moga života i hvala mu na svima vama ljubljeni moji. Jako ste mi srcu dragi, suze mi krenu kad čitam vaša svjedočanstva.
Zamolio bih vas da se pomolite nekada za mene za moj životni put, da me Duh Sveti vodi.
Neka vas blagoslovi Gospodin, i neka vas čuva. Neka vas Gospodin licem svojim obasja, milostiv neka vam bude. Neka pogled svoj Gospodin svrati na vas i mir vam donese.
"Ja sam put, Istina i Život"
|
Login
FAQ
Chat
Traži
Počela sam nositi čudotvornu medaljicu i čitati knjižicu. Bila sam“uhvaćena u mrežu“. Tako živi dojmovi, tako meni bliski...počela sam moliti krunicu svaki dan i ubrzo mi je upravo ona postala najljepši dio dana. Napasti su se smanjile. Prvi put mogu reći da uz njenu pomoć prelazim iz molitve koja je nalikovala mom monologu s Bogom (ja pričam a ti Bože sad slušaj) prema slušanju onog što On ima reći meni. Tišina, mir, jasnoća, povjerenje u Boga... Knjižicu i dalje čitam i postaje mi sve jasnije da njen autor ima itekakvog pojma o čemu piše. Poseban je osjećaj oduševljenja kad iza tolikih rečenica možeš reći „da! To je to ,identičnu stvar doživljavam i ja!!“
