dado1642 napisao:
Hvaljen Isus i Marija.
Evo dok ovo pišem zahvaljujem Bogu na svima vama što mi ulijevate ljubav i toplinu u srce svjedočeći za Krista Isusa.
Još jedno svjedočanstvo imam podijeliti s vama.
Godine 2005. želio sam otići u Međugorje na mladi fest. Prijatelj preko kojeg sam upoznao Isusa mi je rekao za susrete mladih i ako hoću ići da će mi sačuvati mjesto. Srce mi je zaigralo od sreće no opet...sama pomisao da ja nemam novca, tek sam završio školu, majka ima malu mirovinu. Ništa, brzo pogled u Gospodina, molitva dragom Isusu, Gospi i naravno molitva u jezicima. Nakon par dana dobijem ponudu da idem u nadnicu čupati metlice u kukuruzu - 80kn dan. Put u Međugorje 800kn. Krenio ja u nadnicu veselo, pjevajući čupam metlice, oko mene mladi koji me ispitivaju : Kako možeš tako rano ujutro pjevat i biti tako vesel. Rekoh im jednostavno....Skupljam si novce za Međugorje. I tako dan po dan radeći i veseleći se Međugorju jave nama radnicima da će isplata nadnice kasniti 5-6 dana. Jao kakvo razočarenje. Toliko se veseleć, i sad blokirano. Što sad kako, zašto Gospodine...milijun pitanja Gospodinu, zar ne želi da idem, zar nisam zaslužio...I Bog mi je dao odgovor.
Zvoni telefon...javljam se, a na drugoj liniji tetka Ljubica iz Njemačke (mamina sestra). Halo, šta ima Dario kod vas?
Rekoh teta, samo da znaš...ispričam joj za nadnicu, Međugorje i sve...a tetka će meni: "Rodila ga majka, ajde sinko nemoj se sekirat poslat će tebi tetka 100 eura da imaš. Jao kakve li sreće, hvale Bogu i skakanja, pjevanja...ma svega. Tako da sam ja otišao u Međugorje, sa tetkinim parama, produbio sam svoju vjeru i poglede i upoznao mnoštvo divnih ljudi...a tek klanjanje pred Presvetim. Božja prisutnost, mir i blagostanje.
Dojmove iz Međugorja se teško mogu opisati, to se jednostavno mora doživjeti, a posebice mladi fest...38 000 mladih iz neznam ni sam koliko zemalja. Hvala Bogu na svim predivnim trenucima koje mi Dragi Bog poklanja, hvala vama draga braćo i sestre na vašim molitvama i svjedočanstvima.
Samo da još nadodam, vidite u mojem slučaju kako je Gospodin iskušavao moju vjeru...
prvo Međugorje - nemam novaca; nadnica - sreća; nema isplate - tetka ljubica.
Hoću reći da Gospodin stalno iskušava našu vjeru, i da je samo potrebno vjerovati u Njegovu dobrotu i ljubav ma koliko god nam bilo teško. Vjera srcem, a ne glavom...to je put gdje ćeš uistinu susresti Gospodina i poći mu ususret.
"Križ je svaki trenutak tvoga života, hoćeš li ga prihvatiti ili odbaciti. Ne boj se, prihvati svoj križ i pođi za mnom tu ćeš me naći ." , Tomislav Ivančić
Predivno svjedočanstvo.Hvala ti što si ga podijelio s nama.