www.tebe-trazim.com

Jedno trautimačno iskustvo u mojoj 14 godini odmaknulo me od Boga,vjere i crkve.
Ljetni dan ,čekam prijateljicu da odemo u kino na predstavu koja je počinjala u 18 sati,ona kasni, dolazi njen frend kojeg znam onako površno i veli mi da ona kasni da me čeka na jednom drugom mjestu....i krenem ja s njim do nje..
Kad sam vidjela da nešto nije u redu već sam bila uvučena u jedan prostor opremljen samo "potrebnim namještajem" ..na podu prljavi madrac.Petorica dolaze iza tzv frenda i ,šest treznuh bjednika i ja..
Ne znam što mi je gore bilo proživljeno,dolazak doma i gađenje u roditeljskim očima,ja kriva za sve,odlazak s mamom doktoru na pregled i njen sram mene i zbog mene...
Rekla sam tada Bogu okrenuo si mi leđa,nije te bilo kad si mi trebao a zvala sam te, sad mi je svejedno,ne trebaš ni ti meni.
Sve se zataškalo od strane mojih roditelja,a ja ..Hvala Svemogućem Bogu tu sam ,čak sam i njima oprostila u međuvremenu.
Moj Bog me je izdao mislila sam,njega nema to su sve samo bapska praznovjerja ...popovska politika nasljeđena od ovih i onih .. da bi se masa držala pod kontrolom,ma kao i sve prazne tikve i ja sam filozofirala u to vrijeme koješta..

Obećala sam pa eto me
Ajmo meni..
Preskočit ću odrastanje,ništa posebno kao i kod svih patrijahalnih obitelji ,niti za pohvaliti.
Ne želim se opterećivati a niti vas je li moglo bolje.Moglo je.Oprošteno,otpušteno.
Išla sam cijelo djetinjstvo redovno na mise,obavila sve sakramente osim udaje to je došlo puno kasnije.
Jedno trautimačno iskustvo u mojoj 14 godini odmaknulo me od Boga,vjere i crkve.
Ljetni dan ,čekam prijateljicu da odemo u kino na predstavu koja je počinjala u 18 sati,ona kasni, dolazi njen frend kojeg znam onako površno i veli mi da ona kasni da me čeka na jednom drugom mjestu....i krenem ja s njim do nje..
Kad sam vidjela da nešto nije u redu već sam bila uvučena u jedan prostor opremljen samo "potrebnim namještajem" ..na podu prljavi madrac.Petorica dolaze iza tzv frenda i ,šest treznuh bjednika i ja..
Ne znam što mi je gore bilo proživljeno,dolazak doma i gađenje u roditeljskim očima,ja kriva za sve,odlazak s mamom doktoru na pregled i njen sram mene i zbog mene...
Rekla sam tada Bogu okrenuo si mi leđa,nije te bilo kad si mi trebao a zvala sam te, sad mi je svejedno,ne trebaš ni ti meni.
Sve se zataškalo od strane mojih roditelja,a ja ..Hvala Svemogućem Bogu tu sam ,čak sam i njima oprostila u međuvremenu.
Moj Bog me je izdao mislila sam,njega nema to su sve samo bapska praznovjerja ...popovska politika nasljeđena od ovih i onih .. da bi se masa držala pod kontrolom,ma kao i sve prazne tikve i ja sam filozofirala u to vrijeme koješta..

Krenula sam u srednju, pa na fakultet, išlo je ali praznina je bila ogromna u meni.Osmjeh od uha do uha,a ja prazan skup..
I tako od jedne indijske škole do druge,nije ni to.
Na svakom tom putu zakačila sam po nekog zlog "pratioca" kojeg nisam vidjela ali danas znam ,kad je skoro postalo kasno.
Sve sam New age knjižurine čitala nešto mi bilo glupo,nešto ..ma ko zna možda tu nešto ima,ali nisam se ni u čemu pronašla hvala Bogu,ali zavirila u sve jesam.
Krug prijatelja bio velikim djelom od ljubitelja istih životnih "koncepcija" ,slični traže slične,kao kod pijanaca i oni uvijek nađu društvo za još po jednu,tako i ja.
Nisam se drogirala ni prostituirala,ali sam čitala odlazila s "prijateljicama" vidjeti ovo ili čuti ono,ili ta i ta se baš sad vratila iz Indije idemo kod ..da nam ispriča svoje dojmove..
No naučeno u djetinjstvu,Hvala mama,je ipak ostavilo tragove u meni.
Prije svih mantranja ja bih zazvala Arhanđela Mihaela i rekla Isuse pomozi,nekad molila krunicu za neku nakanu prije "meditacija" na njihov način ali ništa za pravo ni kršćanski sve onako "za svaki slučaj",ne znam vam to drugačije objasniti.
Bog me zvao!
Milosrđe je njegovo veće nego moji grijesi ali nemožeš budalu dozvati dok ne tresne glavom o zid.
Mantrajući i pokušavajući koješta iz pročitanog odjednom sam bila sama sebi važna,ali nije bilo mira ni u srcu ni u duši.
Vidjela sam kao na TV-u zatvorenih očiju koještarije,mogla ovo i ono za nikog ne bitno osim što je hranilo moju taštinu,"..ma gle mene kako sam "posebna"..." i uvlačio me u mrežu zloga.
Sve vam je to nalik paukovoj mreži,upleteš se i ...ma jednom zakoračiš u to blato,najčešće to postane "živo blato" rijetki se spase, što više želiš van nekad imaš osjećaj da dublje toneš.
Svemogućem Bogu hvala posustala još nisam,mada traje već nekoliko gdina moja bitka da se "očistim" i izvučem iz svega,ali ne ide to tako lako.
Bog me je zvao,ja nisam željela čuti.
Sanjala sam moju dragu Majku i Gospodinovu,tužnog lica u vrijeme dok sam oduševljeno natucala i lomila jezik izgovarajući čudna imena kojekakvih učitelja i slične nebuloze.
Nisam se probudila ni tada.
Ja sam otišla tražiti kipić najsličniji majčinoj slici koju sam sanjala i kupila,jer mislila sam tada,ma to je samo san a volim Majku Božju i voljela bih imati njen kipić baš takav kao iz sna.
Ni tada se nisam dozvala pameti.
Baš sam se bila oduševila "nečim" i čitala ko sumanuta da mi koje slovo ne pobjegne.
Udala sam se ,dobila divnog muža i djete,sve sam ja s njima obavljala katolički ali ja osobno i dalje "pola vamo-pola tamo".
Bog je opet zvao ali ja ga nisam željela čuti.
Sanjam Svetog Jose Mariu nikad do tad nisam čula ni za njega ni za Opus Dei,pretražila sam sve što sam mogla da saznam koji je to svećenik jer je u mom snu bio obučen u svećeničko ruho,ali nisam našla.
On me u snu pitao što to čitaš,ja u snu lažem i okrećem hindu knjigu ne želim je ni imenovati,naopako i skrivam od njega i kažem--ma ništa...Ni tad se nisam probudila,pa to je samo san.
Kako puno čitam istovremeno sam čitala i životopise naših svetaca ,nekima se divila nekima se čudila kao i sve budale.
Mira nisam imala,stalno nešto nedostaje,naoko se čini da je sve u redu,ja osjećam da nije,nešto nedostaje.
I odem ja konačno nakon puno puno godina na misu ,čujem da se u propovijedi spominje baš jedan od hindu "učitelja" kojeg sam tad smatrala divnim i trgnem se.
Pogledam po crkvi i vidim svjetlo na jednoj ispovjedaonici uđem bez razmišljanja.
Svećenik je bio jako star i baš mi je bilo drago da je tako mislila sam bit će mi lakše on se svega naslušao i ispričam sve što sam mislila da trebam reći o sebi i svojim grijesima u proteklom periodu.
Kad sam sve iskreno rekla,on mi veli:"Ti malo Bogu ,malo vragu.."
Rasplačem se pokajem,on me odriješi i ja velim na odlasku pomolite se za mene,a on će.."..Nemam ja vremena moliti za svakoga ...."
Odgovorila sam-molit ću ja za vas.I molila sam i molim i danas kad ga se sjetim,jer je u međuvremenu umro i oprostila sam mu,nije on kriv a i nije moje da sudim.
To me opet bacilo natrag,što sam uopće išla kao da ih ne znam,oni su ovakvi i onakvi....da ne nabrajam,jako ružno sam tada u sebi nabrajala prtiv svećenika.
No Bog nije odustajao od mene,iako sam ja od sebe odustala.
Kad nisam htjela "milom" e onda je bilo "silom".
Potpuno zdravao dijete odjednom ne diše ,umire mi na rukama ,muž mu daje umjetno disanje..čekamo hitnu i zazivamo oboje u glas Isuse spasi ga,Isuse smiluj se,Majko božja pomozi,sveti Ante i tako sve do dolaska hitne..bez prestanka odjednom dijete otvori okice prodiše i zaplače.
Dijete je bilo tri tjedna u bolnici ,sve pretrage ,svi nalazi u granicama normale ,ni danas se uzrok ne zna.
Beskrajno hvala Svemogućem Bogu, hvala,Majci božjoj,Svetom Anti i svim Svetima koji su molili ..i Isus je spasio moje djete.
Spalila sam sve bilježnice,knjige,pobacala predmete sve što je podsjećalo na stari život bez vjere,prekinula sve veze sa svima s kojima sam do tada kontaktirala a bavili su se ili voljeli New age i sve to o čemu napred govorim.
Obavila životnu ispovjed,išla na sve karizmatske susrete koji su se događali u gradu,išla na hodočašća ali moja bitka je tek počela.
Idem redovno na misu nastojim na onu ranu u sedam da dan započnem s Bogom,postim,molim ali teško se ičšupati iz svega..
Nesanice,kojekave napasti traju i traju,kome god sam se od naših karizmatika i osobno obratila bilo je moli,možda su to darovi Duha Svetog,rekoh nisu,znam iako nisam svećenik,on daje mir i ljubav a ovo je nešto drugo,to je napastovanje do prostota do koječga...
Bilo je moli proći će.
Molim i postim sad ovu devetnicu pa pauza pa onu ,bude mira dan dva i onda još jače i još gori "napadi".
Svi ti postovi i molitve a posebno Blaženom Papi ivanu Pavlu dali su mi mir.
Ako to mogu riječima opisati pogađa me površinski,ali ne "dubinski",vide se podočnjaci od nespavanja ali skuham ručak kad već ne spavam,i tako...
Bila sam i kod psihića,za svaki slučaj ,već sam mislila da sam "prolupala",a hvala Bogu psihički sam zdrava u medicinskom smislu,ali ...
Umorna sam već od borbe i nekad mislim ne mogu više Bože moj daj mi da umrem da se toga riješim,ali još sam tu.
Dođe jutro,novi dan On mi da snage da izdržim a do kada nek je volje njegova a ne moja.
Stog od mene svima koji misle pa samo čitam ili samo slušam o tome,što dalje do svega toga.
Nikakva New Age učenja,iscjelitelji,regresoterpeuti i ostalo,nikakvi avatari,učitelji..
Samo je Isus Krist Put,Istina i Život,moj Put,Istina i Život.Hvala ti Isuse moj premili.
Sve drugo je praznina puna smrada zamotana u šareni papiri ne vidš dok ne otpakiraš,a kad otpakiraš nadrapao si.
Ni ne skužiš da si upao u zamku zloga.
Opasna je to znaitiželja ,znam i govorim iz vlastitog iskustva i dijelim ovo s vama možda nekome pomogne.
Bog nam je dao slobodnu volju da biramo između dobra i zla,i voli nas i kad padnemo samo ne smijemo odustati.
Isus je rekao nisam došao radi pravednika,nego grešnika.
Znam da me voli sa svim mojim zabludama i lutanjima,da mi je sve oprostio i ja sam sebi,a kad će završiti ovo moje mučenje ne znam.
Neka je sve na slavu Oca,Sina i Duha Svetoga kao moje male žrtvice za spas nekog bolesnog djeteta ako može ako ne neka bude za ,duše u čistilištu rekla sam Isusu u molitvi i dodala ..Isuse sve u tvoje svete drage ruke i neka bude volja Tvoja a ne moja.
Malo je podugačko ali možda nekome pomogne,kraće to nisam znala napisati.

Sve nas blagoslovio svemogući Bog i dao nam snage da pobjedimo sve kušnje i još jače prigrlimo Krista i njegovu Svetu i našu Majku Mariju,a zagovor Svih Svetih neka nam pomogne u molitvama kao i našim obiteljima.

Bozji blagoslov svima

Ovdje bih htjela posvjedociti kolika je snaga molitve,pogotovo zajednicke molitve,i da istinski moramo povjerovati kada cujemo kako je Bogu sve moguce,jer svi smo to "tamo negdje culi",ali kad dođu kusnje,tesko nam se othrvati sumnjivim mislima,i lako izgubimo nadu..
Pa da pocnem..
Prije 5 godina ,najmlađa sestra koja je tada bila 5.razred Osnovne ,dobila je malu temperaturu koja je trajala oko tjedan dana,nakon toga je temperatura nestala,ali je bila prisutna malaksalost,umor,nedostatak apetita.. Svi smo to prepisivali bezazlenoj virozi koja je tada bila poharala..no,i mjesec dana nakon toga,stanje se nije poboljsalo,stovise..prebrzo se umarala,i srce bi joj jako kucalo i na najmanji napor. Tata ju je odveo u ambulantu da provjeri zeljezo,secer i ostale vrijednosti u krvi,ne sumnjajuci ni na sto ozbiljnije.. U Domu zdravlja su rekli da je to zato sto je mrsava,da se treba samo udebljati,i da joj srce brzo kuca jer se prepala posjeta doktoru..Par dana nakon toga,tata ipak nije bio miran,i odveo ju je u bolnicu , da se stanje detaljnije ispita. Nakon prvih pretraga,samo su nam rekli da je trebaju zadrzati,te su nakon detaljnijih pregleda ustanovili da joj se voda nakuplja oko pluca,i da srce prebrzo kuca..Bila su to 2 dana neizvjesnosti,svi smo htjeli misliti da nije nista,ali los osjecaj je bio prisutan..Svako 2 sata po noci su je budili da bi joj mjerili otkucaje srca,te joj uzimali krv. 3.dan su napravili EKG (ne znamo ni dan danas zasto se toliko cekalo na to),te su nam priopcili zastrasujuce vijesti- njeno srce ,ciji je puls u meduvremenu bio 210 u otkucaja u minuti, vise nema oblik misica,nego se nalazi u raspadnutom stanju,skoro u obliku spuzve,drugim rijecima,dijagnoza je bila-miokarditis(upala srcanog misica),zbog bakterije koja je usla u krv,i napala srce. Srce je radilo samo 20%. Lijecnici su bili iskreni- sanse da ostane ziva su minimalne.
Bio je to sok za citavu obitelj..Da se to dogodi miljenici obitelji koja nikad nije imala problema sa zdravljem,do jucer se igrala,a sad tu lezi skoro na samrtnoj postelji.. Sutradan se stanje dodatno pogorsalo,mamu i tatu su zovnuli na stranu i rekli im da je to to sto su oni mogli uciniti,da su dali sve od sebe,ALI.. Vise se nista ne moze uciniti jer je bakterija razorila srce,i da mozemo iskoristiti zadnje trenutke sa njom,te da u drugom gradu (koji je udaljen 3 sata voznje) gdje je i suvremeno opremljena nova bolnica ,te da tu postoji umjetno srce na koje ju mozemo prikopcati kad njeno srce prestane kucati,ali da je na nama da odlucimo da li je zelimo "patiti",zato sto nema sanse da prezivi taj put..Moj stariji brat i mama su se predali i htjeli je ostaviti da umre u toj bolnici,dok se starija sestra i tata nisu htjeli predati,odmah su zahtjevali kola Hitne pomoci koja ce je prevesti do Sarajeva. U međuvremenu je mama zovnula svecenika da joj pruzi Bolesnicko pomazanje..Nakon sto joj je pruzio Pomazanje,sestra,onako iscrpljena,u snu i buncajuci,odjednom je otvorila oci..Bio je vec to tracak Bozje Milosti ..Nakon sto su sestru vec smjestili u kola Hitne pomoci,mamu je pri izlau zaustavila jedna medicinska sestra,te joj sa suzama u ocima dala Gospinu Cudotvornu Medaljicu,da bude uz nju,pogotovo uz sestru.. I sad me trnci prođu kad god mama to spomene..
Dok se sve to događalo,ja sam bila kuci..toliko bliskih ljudi ,te poznanika se molilo da se Bog proslavi ,i da uspije ziva stici do Sarajeva..Ja sam sjedila sama u sobi i cekala ta 3 sata,i da telefon zazvoni,da mi jave- najgore ili pozitivne vijesti..Citavo vrijeme sam vjerovala da ce Bog uciniti cudo,i da nece dopustiti njenu smrt. I nije dopustio - nakon 3 sata neizvjesnosti,stigla je ziva,iako u kriticnom stanju..
Kad je mama upitala pri dolasku dezurnog primarijusa kakvo je stanje,on joj je blago odgovorio: "Gospođo,sve je u Bozjim rukama". Kroz ove ljude nam se Bog pokazivao u ovim bezizlaznim i ocajavajucim trenucima.. Prolazili su dani,tjedni neizvjesnosti,pomaci su bili minimalni,ali su nama bili ogromni..Lijecnicka prognoza je bila-srce je previse osteceno,jedino rjesenje je transplatacija srca. Znali smo da to u biti nije rjesenje..trebala bi piti citav zivot lijekove da prihvati tijelo novo srce,a ti lijekovi bi slabili njen imunitet,a maksimalno bi jos zivjela mozda oko 20 godina(prosjek kod osoba sa transplatiranim srcem)Ali nam je i to bila slamka spasa,sve smo prihvacali u tim trenucima,bilo koje rjesenje..
Ja sam tada zapocela 15 molitava Svete Brigite. I od tada,danas i uvijek cu svugdje svjedociti snazi tih molitava! Dragi moji,od tada se sve pocelo kretati nabolje..minimalno nabolje,ali je islo nabolje..Srce se lagano pocelo oporavljati,organizam se jacao,ubrzo je pustena kuci,prosla su jos 2 mjeseca,isla je na kontrole,pa par mjeseci,i godinu ipo nakon tog nemilog događaja ,na zadnjem lijecnickom pregledu ustanovljeno je da se srce potpuno opravilo,te da ima srce kao i svaki zdrav covjek! Doktor nam je rekao da je to medicinsko cudo,obzirom da je vjerojatnost za transplataciju bila 93-94 %,i od ukupnog broja djece u svijetu koja su obolila od miokarditisa,samo mali broj se izvuce,ali da mu nije jasno kako se ona izvukla jer je bakterija vec bila u potpunosti razorila srce. Nije to bilo medicinsko,bilo je to BOZJE CUDO! Nasoj Gospi,zagovoru svete Brigite i molitvama tolikog broja ljudi- mogu zahvaliti sto je moja sestra danas ziva,zdrava,pohada 2.razred srednje skole , ima zdravo srce,i ne pije nikakve lijekove
Grijeh je ista reci na nase svakodnevne zivotne probleme..svi ih imamo,nigdje nije idealno,svi imamo svoj kriz..ali kad se smrt ili teska bolest priblizi,svi shvatimo da su ti problemi zapravo sitnice ,te da Bogu na svemu moramo biti zahvalni,i neprestano zahvaljivati..

Nadam se da je moje svjedocanstvo pomoglo nekima da shvate da Bozji zahvat u nasim zivotima nema granica,on je Svemoguci lijecnik,kako bolesnih,tako i siromasnih,napustenih,svih onih koji se osjecaju da nema izlaza,a od nas trazi samo jedno..da u Njega polozimo svu svoju nadu,patnje,stradanja..A On sve okrece na dobro onima koji Ga ljube

Obavila životnu ispovjed,išla na sve karizmatske susrete koji su se događali u gradu,išla na hodočašća ali moja bitka je tek počela.
Idem redovno na misu nastojim na onu ranu u sedam da dan započnem s Bogom,postim,molim ali teško se ičšupati iz svega..
Nesanice,kojekave napasti traju i traju,kome god sam se od naših karizmatika i osobno obratila bilo je moli,možda su to darovi Duha Svetog,rekoh nisu,znam iako nisam svećenik,on daje mir i ljubav a ovo je nešto drugo,to je napastovanje do prostota do koječga...
Bilo je moli proći će.
Molim i postim sad ovu devetnicu pa pauza pa onu ,bude mira dan dva i onda još jače i još gori "napadi".
Svi ti postovi i molitve a posebno Blaženom Papi ivanu Pavlu dali su mi mir.
Ako to mogu riječima opisati pogađa me površinski,ali ne "dubinski",vide se podočnjaci od nespavanja ali skuham ručak kad već ne spavam,i tako...
Bila sam i kod psihića,za svaki slučaj ,već sam mislila da sam "prolupala",a hvala Bogu psihički sam zdrava u medicinskom smislu,ali ...
Umorna sam već od borbe i nekad mislim ne mogu više Bože moj daj mi da umrem da se toga riješim,ali još sam tu.
Dođe jutro,novi dan On mi da snage da izdržim a do kada nek je volje njegova a ne moja.
Stog od mene svima koji misle pa samo čitam ili samo slušam o tome,što dalje do svega toga.
Nikakva New Age učenja,iscjelitelji,regresoterpeuti i ostalo,nikakvi avatari,učitelji..
Samo je Isus Krist Put,Istina i Život,moj Put,Istina i Život.Hvala ti Isuse moj premili.
Sve drugo je praznina puna smrada zamotana u šareni papiri ne vidš dok ne otpakiraš,a kad otpakiraš nadrapao si.
Ni ne skužiš da si upao u zamku zloga.
Opasna je to znaitiželja ,znam i govorim iz vlastitog iskustva i dijelim ovo s vama možda nekome pomogne.
Bog nam je dao slobodnu volju da biramo između dobra i zla,i voli nas i kad padnemo samo ne smijemo odustati.
Isus je rekao nisam došao radi pravednika,nego grešnika.
Znam da me voli sa svim mojim zabludama i lutanjima,da mi je sve oprostio i ja sam sebi,a kad će završiti ovo moje mučenje ne znam.
Neka je sve na slavu Oca,Sina i Duha Svetoga kao moje male žrtvice za spas nekog bolesnog djeteta ako može ako ne neka bude za ,duše u čistilištu rekla sam Isusu u molitvi i dodala ..Isuse sve u tvoje svete drage ruke i neka bude volja Tvoja a ne moja.
Malo je podugačko ali možda nekome pomogne,kraće to nisam znala napisati.

Sve nas blagoslovio svemogući Bog i dao nam snage da pobjedimo sve kušnje i još jače prigrlimo Krista i njegovu Svetu i našu Majku Mariju,a zagovor Svih Svetih neka nam pomogne u molitvama kao i našim obiteljima.

Ja sam tada zapocela 15 molitava Svete Brigite. I od tada,danas i uvijek cu svugdje svjedociti snazi tih molitava!