nelicaaa napisao:
Dragi brate johnny 5,
Hvala ti. Ti si mi trenutno najljubljeniji. 
Hvala zato što si me ponukao da nastavim pisati, i to već danas i što će ovo moje drugo svjedočanstvo o Šurkovcu već danas ugledati svjetlo dana, a ne za nekoliko mjeseci.
ŠURKOVAC #2
Idem tamo svaki mjesec. Ne mogu reći da niti jedan nisam propustila, bilo je par puta kada nisam otišla u prošloj godini, pa i u ovoj (prošli mjesec), ali sve je to tako trebalo biti. Bog proviđa.
Ne idem tamo radi nekih drugi ljudi. Da vidim kako ''padaju'', vrište, ozdravljaju ili bilo što slično. Neka i to treba, Bog se proslavlja na samo Njemu znane načine, kad, kako i s kim želi.
Ja osobno IDEM RADI SEBE i svog odnosa s MOJIM BOGOM. A evo sad ću, na slavu Isusovu, a kome je na izgradnju neka bude, posvjedočiti što se dalje događalo od mog prvog odlaska u Šurkovac:
Moj život jednostavno više nije bio isti. Ne kažem da je samo i jedino hodočašće u Šurkovac tome doprinijelo (vjerujem da bi Bog našao neki drugi način za mene, jer je već neko vrijeme i prije toga me uzeo u svoju ruku da me preoblikuje, slava Mu!), ali u velikoj mjeri i definitivno je bi značajan
katalizator tih promjena;
Društvo i okolina – pričala sam kako nisam imala nikoga s kim bih otišla tamo prvi put. Tada sam upoznala tu gospođu do koje sam sjela. Ona bi inače išla sa svojim sinom, prijateljima ili rodbinom, taj dan je išla sama.
Njena priča je sljedeća: sin, u ranim 20im, ostane bez jedne noge i s teškim povredama nakon automobilske nesreće. Liječnici ga pošalju kući, doslovno s rečenicom kako ne mogu ništa za njega učiniti nego eto, nisu to rekli, ali to se podrazumijevalo, čekajte da umre.
Dečko je imao i vanjske otvorene rane koje nije bilo moguće sanirati. Uzdala se samo u Božju providnost. Bog proviđa. Nakon mnogo Njegovih čudesnih zahvata, taj dečko i danas živi. Sretno oženjen, još osjeća posljedice povreda, ali gotovo u potpunosti izliječen, očekuju bebicu. Slava Isusu!
Nakon toga upoznavanja, uvijek smo se čule i za svaki novi put dogovarale za novi odlazak. Osim nje, svaki put bih upoznala nekoga novog u putu. Sve su to mahom mladi ljudi, dečki i cure. Danas kad polazim gore, skoro 20ak nas se dogovara kako ćemo, s kojim autobusima i sl. Ti ljudi su moji novi prijatelji. Pričamo o Bogu, o vjerskim temama, doživljajima, događajima, životnim problemima i sl. Skupa slavimo Boga.
Družimo se i u privatno vrijeme. Imamo i svoju grupu. Pomažemo jedni drugima i svi oni, ali doslovno svi su mi bliži puno nego ljudi s kojima sam odrastala.
Sada vidim da nemamo što dijeliti moji stari prijatelji i ja. Ostali su tu još neki, ali izlazak s njima, druženje ili kava mi točno dođe kao nešto što moram, a ne što želim. Više iz reda, a ne ljubavi. Mi nemam što više pričati kad smo skupa.
Njih malo ili nimalo zanima Isus, meni se nalazi u centru života.
Odjevanje i darivanje – ako želiš čednost, tražiš čednost, onda tako trebaš i izgledati. Odjeća koja otkriva sve što nije potrebno, ne postoji više za mene.
Čak, sve što mi je više od onog nego mi je potrebno – sam darivala. Skoro svaki put kad bih nekom nešto poklonila, ispostavilo se da je toj osobi točno u tom trenutku to bilo potrebno, a nije si imala odakle priuštiti.
Slava Isusu! Duh Sveti proviđa i potiče.
Sada imam samo ono potrebno, i ništa drugo.
Prije su to morali biti skupocjeni komadi odjeće, kvalitetni i po mogućnosti da nitko se ne može pojaviti u istom – da su unikatni, a danas, važno mi je da je lijepo, čisto i uredno.
Da se razumijemo, i dalje izgledam fino. Sad sebi više nego ikad, ali ta ljepota nije iz vanjštine, nego iznutra.
Molitveni život i život općenito – otići navečer u krevet u 21h mi je sasvim normalno. Uzmem krunicu u ruke i vrijeme posvetim Bogu. Ujutro se ustajem 1,5h prije nego mi je potrebno. Isto tako, imam razmatranje (iz duhovnih vježbi) i molim. Kad ujutro započnem dan s Gospodinom, ništa me više ne može ''izbacit iz takta''.
Svakodnevne obveze održavam sasvim normalno, kao i do sada, ali s puno većom kvalitetom nego prije. Uživam u svakoj zraci sunca, svakom danu. Sve što radim, radim u punini, kako bi Gospodin želio od mene.
I kad imam dvojbu, trebam donijeti neku odluku, upitam sebe kako bi On to učinio i Blažena Djevica Marija. Odgovor uvijek dođe, osjetiš to u srcu. I to je uvijek ispravan Put.
Zanimljivije je to što sad uza sve imam još više vremena.
I za ljude oko sebe i za posao. I sve stignem. Uspješno. Na kraju dana zahvalim Gospodinu što me vodio.
I svaki mjesec se iznova veselim novom odlasku u Šurkovac.
I blagoslovu koji dobijem gore i zahvalim za primljene darove.
Nisam imala fizičkih bolesti (možda i jesam, možda me Bog ozdravio i fizički, a da to i ne znam), ali je promijenio moj život.
Ako ovo nisu smjernice života kakav Gospodin traži od nas, onda ne znam što jest.
Moram napomenuti kako sam i ja na prvom odlasku tamo, gledajući kako se ljudi međusobno vesele, slave Boga, grle i vole te dijele hranu i piće među sobom po autobusu, razmišljala kako ti ljudi vjerojatno nemaju gdje ići, ne putuju puno, pa im ovo dođe taman kao izlet. (Bože mi oprosti!
)
Danas sam sretna da sam i ja jedna od njih. Bože, hvala ti!
BVB
Ma nema problema, lijepo je biti obljubljen.
A i potakao sam te da požuriš sa svjedočanstvom. Da to s društvom mi je poznato, tak je i meni bilo u početku. Napravi se distanca, htio ne htio, al to je život.
S tim da se družim sa raznim ljudima, al nekad kad sam vani imam osjećaj da sam sam iza neprijateljskih crta, tipa recimo da si u društvu di ti neko tumači kako je striptiz normalno zanimanje ko i svako drugo.
Lijepo da se mijenjaš na bolje što više takvih to bolje.
marxonz napisao:
@johnny 5
" sada svi otvorite svoja kamena srca da bi na vas dijecice moja mogao izliti veliku rijeku Milosti i Blagoslova.Ovi dani su milosni dani kada zeli dijecice da vama svima udijelim svoje Milosrđe.Mnogi ste danas primili Moje tijelo nedostojno ali ja vam oprastam svima jer su ovi dani Dani velikih milosti i Prastanja "
" Reci da Isusu ,da napokon tvoje srce od
kamena postane srce od krvi i mesa.."
Evo ovo je dio vjerovatno, i ovo sto je napisano nije radi odgovora tebi, vise je radi odgovara onima koji cvrsto vjeruju da im se vjera jos vise osnazi. Prijatelju moj dok god budes imao toliko preispitivanja u svojoj glavi i tolike rampe spustene jako si daleko od Isusa nasega. Ne da ti ja nesto pametujem, niti mislim da sam ja nacitani krscanin i neznam sta, ja sam nitko i nista, ja samo zelim nanovo poceti onako kako sam trebao i nastaviti prije puno puno godina...
ja sam u 9om mj prosle godine upoznao zivoga Isusa, ali opet nemam mozda ni 2% tvoga znanja o nasoj vjeri, tek sam poceo polako listat bibliju, a ti si je mozda vec prolistao par puta. najvise mi je zao sto puno toga pise u nasoj lijepoj Bibliji sve je jako detaljno opisano i to sve sta je Isus radio prije 2000 godina radi i danas, a za mnoge je on samo "netko", netko ko je radio cudesa prije 2000g, rijec s par slova iz neke knjige...zalosno skroz, koliko li mu mi samo radimo patnje i dan danas koda nije bilo dovoljno sto je patio zbog nas na krizu i otkupio nase grijehe.
Prijatelju moj, nemogu ti ni opisati koliko je jaka sila Duha Svetoga, onaj koji to nije osjetio nezna sta je ljubav prema Bogu i bliznjemu, ono kad stavis Boga na prvom mjesto i on ti je sve, ali ne dozive svi jednako snazno..sve je na nama kako sam i napisao, a kako i sami znamo da sve dok ne otvorimo i predamo svoje srce nasem Isusu daleko smo od njega..jako daleko..odbacite sumnje raznorazne i predispitivanja svoja..izgradite svoje temenje i vjeru najprije pa se onda zamarajte sa drugim religijama vjerama ili kako vec, jer kako cemo razumjeti druge kad jos nismo ni sami sebe izgradili kako treba.
@MarinaM
@nelicaaa to je sasvim normalno za prijatelje, meni ih je ostalo par mozes nabrojati na prste jedne ruke i opet nikako da popunis sve prste hehe..normalno da su osudivanja sa svih strana kad te ljudi znaju kakva si recimo bio/bila osoba a sad si se kao promijenio naglo..umjesto da gledaju to ko Bozije milosrde, Bozije djelo oni te gledaju ko osobu koja je spaljena skroz hehe itd itd, neki dan mi kaze jedan moj poznanik "otkad si upozno Boga Marx
vise ni nepijes hehe, mislim sve je to u redu al dal nisi malo mozda pretjero cujem da neides ni u kladionicu" joooj ehheh eto sta da mu kazem, a sve dok mi to prica gleda u pod, mislim ja znam da svi ti moji prijatelji su ustvari poznanici samo koji se zamaraju s tudim brigama, sebi kroje zakone kako hoce, odreduju sami sebi do koje je granice vjera, a od koje je granice fanatizam pretjerivanje itd
i na kraju
johnny 5, prijatelju, vjerujem da ces nakon Surkovca bit druga osoba da ces se otvoriti srcem, puna DS i doslovno ces prosipati iz sebe samo rijeci ljubavi.. topline, u tebi ce se ocitovati snaga Duha Svetoga zamarat ces ljude oko sebe vjerom i to heheh joooj, nekad ce te ljudi razocarat svojom nevjerom i osudivanjem, a nekad ces pucat od ljubavi i sile DS, a di ces bolje, jer ima bolje stvari u zivotu od snage Duha Svetoga i znati da je nas Isus ziv.. da je uz nas
nista, sve je ovo bilo dobronamjerno napisano s vjerom i na brzinu tako da nema ni trunke losega, tako da se netko ne nade uvrijeden sve je od srca
potrudit cu se napisati sto prije detaljno svoje svjedocanstvo da vidite kako nas Isus i dan danas radi cuda joooj hehehe i nas najvece gresnike prima k sebi grli ih i pokaze im pravi put..onaj jedini pravi
BVB sve
Prvo ne trebaš se sekirat dal si nekog uvrijedio, vidim ja da ste vi dobornamjerni i da vam je Šurkovac jako drag, sve je to ok.
Nadalje što se znanja tiče ima Sotona i teološkog i drugog znanja kolko god oćeš, i s tim znanjem te može razorit.
Zanimljivo da si spomenuo srce kameno, baš je to bila glavna tema i molitva u Ciboni: Gospodine izvadi mi srce od kamena i daj mi srce od mesa. To smo ponovili ne znam ni sam kolko puta.
Samo ja sam mislio da ja i otvaram srce Kristu u molitvi, u sakramentima, u čitanju, itd, to što imam pitanja i rezerve to ti je normalna stvar, barem meni.
Al šta je s ovim šta si napisao da više ne piješ, to je jako zabrinjavajuće u cijeloj priči. Šta ti je, nemoj se igrat vidiš šta sv. Pavao savjetuje Timoteju: "
Ne pij više samo vode, nego uzimaj malo vina poradi želuca i čestih svojih slabosti."
A i znamo da je Isusovo prvo čudo u Kani bilo pretvaranje vode u ....
A šta ti radiš, ti na svoju ruku odlučuješ ne pit, ajmeeeeeeeeeee meni kud si zašo dijete drago da te bol snađe trijezna u tuđini.
Nije to dobro.
A ništa morat ću jedanput otić u Šurkovac, al obavezno sa sendvičima.
Login
FAQ
Chat
Traži
