www.tebe-trazim.com

Čitajući ovo, sjetih se jednog sna-doživljaja od prošle God.

Tako jak i realan san nisam nikada doživjeo.
U snu sam osjećao tako jak strah kao da me nešto zlobno napada, nisam se mogao maknuti, imao sam osjećaj da se derem i zovem u pomoć a glasa ne puštam, čak sam bio i svega svjestan to jest budan ali oči nisam mogao otvoriti(tako je realno djelovalo).
To je trajalo jedno vrijeme, odjedanput kao da mi se soba ispuni sa jakom svjetlošću, kao da se nebo otvori i vidjeh nejasno osobu u bjelom kao da pruži ruke kroz te oblake svjetlosti !
Osjetih odmah olakšanje, više nisam osjećao nikak teret niti prikovanost za postelju, niti strah !
Naglo sam ustao i počeo sam sve to shvatiti i razmisliti što se dogodilo, dotako sam Lice, bilo je vlažno od suza !

Možda će nekom ovo izazvati podsmijeh a možda je netko takvo nešto slično doživio !

Dosta sam put i ja osjetio taj čudan strah u tim satima, ponekad se probudim i osjetim kao da je netko pored mene u sobi ili kada počnem toniti u dubok san, osjetim kao da se ne mogu pomaknuti niti glasa pustiti a imam osjećaj kao da vičem na sav glas i kada se počinjem buditi i maknuti, kažem u sebi "ako si od Boga ostani, ako nisi odlazi i pusti me na miru" i tada me to prođe !
A što se još nadovezuje na Rebekino objašnjenje za Duše mrtvih, doselio sam u stan, gdje su nekada živjeli starci, djeca su im se odselila u drugu Kuću a inače su dosta Škrte osobe i dosta ih novac zanima.
Možda..., neznam, možda nisu dugo dugo vremena platili misu za te svoje pokojne, pa možda oni na nekakv način traže pomoć, kontakt da im se učini ta milost za Duše!
Blagoslovio sam stan sa Svetom Vodom !
Sada to dosta slabije osjećam i vjerujem da ću to sa ovim molitvama skroz nadjačati.
BVB !

Ne boj se templar...imala sam i ja sličnih snova...i događaja..
nitko ti se neće smijati...BTB

Sve se molitvom nadjača Templar.......a tko se podsmjehuje.....to nije tvoja briga.........
btb........

ja nisam nikada napisala onako u komadu sve...ali evo imam potrebu i ovo napisati.....pa možda se neko pomogne..

prije 10 godina po izlasku iz bolnice.......nakljukana tabletama......antidepresivi....sedativi...za spavanje i dr....dođoh kući....mužu i djeci......
upute su bile....redovno piti tablete i na kontrole....tako je i bilo u početku...a ja hodah zemljom kao zombi.....kad god bih okrenula glavu..sve bi se zamnom okrenulo.....strašna tuga i sramota pritiskala je moje srce...i velika krivnja.....što uradih to...što osramotih svoju djecu..

tek sad sam svjesna da nisam u tim trenucima ni znala šta radim......jer prije pokušaja samoubojstva dobila sam nešto šamara i udarac šakom u glavu..tjerao me je van iz kuće i mene i djecu...oni su plakali jako i govorili mama, mi idemo s tobom...a on je rekao ..hoćete i vi da dobijete....idite kud hoćete....nisam mu ništa rekla....nisam se svađala..tako mu se sviđalo..iskaliti svoj bijes..zbog čega...neznam......mislim čak da me je mrzio....prevario me..hodao je i samnom i s jednom drugom djevojkom koja se udala za drugog....e, on nije htio nju ženiti...jer se obećala drugom...ja sve to nisam znala..je da .....nešto je puklo u meni...i otrovah se ja......šaka tableta....gubitak svijesti....sve poslije znam po priči moje majke....jer me je takvu bez svijesti odvezao u kuću roditelja i rekao da sam se otrovala..da on ne bude kriv ako ja umrem....mama i on su me odvezli u bolnicu....interni odjel...pa psihijatrija...2 tjedna....
duge borbe s tabletama.....s nespavanjem...depresije još jače....
svako moje jutro....sve godine ......zamislite 10 godina svako jutro isto...tuga....odmah....i tako cijeli dan.....tuga i jad u meni.....
mislila sam se .....neću ja piti tablete ....ne treba to meni...mogu ja sama...pa bacim......pa nervoza...kao drogerašica.....pa sto pokušaja ostavljanja....i ponovnog uzimanja....borila sam se kao s vjetrenjačama...
išla sam u Crkvu ......mada ne odmah.....bilo me je stid.....ljudi .....nisam željela da me itko vidi....da me pita kako si.....nisam molila.....samo sam držala krunicu u ruci.....to se sjećam još u bolnici......preko usta ništa nije išlo....samo....Bože moj......to nije dugo trajalo,,,,a ja u Crkvu....a ljudi se okreću......šapću.....dugo je to trajalo..tražila sam izlaz....od tableta....jer mi nisu činile dobro....kad bih popila....smire me....bude mi sve svejedno.....ali tuga ista...jad isti....jer ja nikad nisam bila izvan racionalnog rasuđivanja......što se ja više trudila.....ono sve gore.....
mislila sam Bože moj,,,,to tako mora biti....ja to moram i gotovo....i svejedno nešto u meni je govorilo...ti ne moraš to....bori se.....i borila se ja ali ništa.....u toku tih 10 godina još par puta sam popila malo više tableta .....doktor mi je rekao kad dođu krize mogu do 3 kom......o bilo je to i 5.....
a o mislima na ponovno trovanje i spas od svega....da ne pričam.....joj koliko puta....pa onda shvatim.......to je grijeh.....ni čut....pa onda opet isto..stalno se to ispreplitalo kod mene.....borio se onaj sotona da nadvlada....ali nikada....Bog nije dozvolio.........
išla sam ja na kontrole bez uspjeha ikakvog....dobro,,,pa nije dobro,,pa opet bolje......pa nije i tako......strašno je bilo......
to je 10 godina......to nije jedna, dvije..i to je puno....a vi zamislite period od 1o dugih godina......
prije nego mi je Isus učinio čudo samnom.....jedan prijatelj...pričao mi je o Isusu puno....ja sam bila vjernik i sve sam znala....ali Isus mi je bio na Nebu....Bog mi je bio na Nebu......o kako krivo sve.....on je pričao iz dana u dan....sve po malo.....o Ljubavi Isusovoj.....tako mu je dano....to je bila ja bih rekla nekakva priprema za moj spas......a on kaže .....vidio sam kod tebe tu nekakvu iskru prema Isusu....bez obzira na svaki dan pun bezvoljnosti i crnila.......
i kaže on ....ima Duhovna obnova.....idi....a ja se mislim ...ma neznam...mogu,,,,,,ali od toga nema ništa.....ali mogu ići....ne smeta me Sv. misa.....biće mi malo lakšte....kad tamo .......i dogodi se ......sve....
Križni put......malo stajala....malo klečala.....i čujem :klekni..ne ljudski glas.nego Isusov....to sad znam......i ja kleknem...i tada pater Linić govori.....oslobodi Isuse one koji misle o samoubojstvu ....a meni se srce raspuknit....a ja kažem tada: evo me Isuse,,,,moje srce otvoreno je.....jedino me Ti možeš spasiti.....ja više ne mogu nikuda......neznam......izgubljena sam....evo ti mene i sve što imam......imam....uradi što hoćeš.....dajem Ti se...vapila sam....osjetila sam kako iz mene izlazi polako nešto.......poslije ......plakanje.....iz dubine duše moje......oslobađanje......sve je izašlo van.......onda je došao na red oprost svima.......a ja odlučih u srcu.....evo sve opraštam svima....ne želim više nositi ni tugu,,,,ni jad......ni strah ......ni ništa.....sve dadoh Raspetom Isusu.....sva maltretiranja nadamnom.....takove straše stvari....predadoh Njemu.....jer znala sam da više ne mogu nositi....bilo je u zadnje vrijeme.....stisnuto....osjećala sam da više sigurno tako ne mogu.....život ili smrt......to mi je bilo prije u glavi....života nije bilo....te željeh umrijeti.......ne žaleći nimalo....Isus je pružio ruku svoju......uzeo sve teško moje.......zagrlio me i primio ....
i ja izađoh kao nova osoba......oslobođena....
ja sam znala da više nikada ne trebam tabletu......On ih je otklonio od mene.....to nije nikakvo umišljanje kao što su mi neki govorili.....4 mjeseca ne možeš umišljati......ali ja nemam ni potrebu za njom,,,,,,ni pomisao..ne....n ikada......VELIKA HVALA I SLAVA SVA NJEMU.........ja nisam bitna u svemu ovome......bitno je ono što učini On meni.......
a učinio mi je još puno toga poslije........
rekla sam sto puta....izlio je i napunio moju posudu....a ona se sestre i braćo prelijeva.......pa ja tako "gorim" i "ludujem"...za Njim.....
moje srce hoće van iz tijela od radosti silne......kožu bih svoju odbacila da se vidi šta je sada u meni.........BVB........

ajme nado....

joj.. .teško mi je nado kad ovo opet čujem..al drago mi je što si to podijelila ovdje..BTB

..to je bilo..i ostavila si to iza sebe..budi jaka i čvrsta..ne padaj ničice više prid nikim osim prid Kristom..

...

HVALA I SLAVA ISUSU

nado tako si hrabra...puna Duha Svetoga...

"Četiri su me godine mučile duševne boli, dok konačno se spoznah da sve počivaše na nedostatku vjere. Ta me je spoznaja oslobodila i u meni se otvorio život neprekidne radosti".--Brat Lovro

sve.....ja sam danas sretna u Isusu.....On je i te kako sveprisutan..u mome životu.....mojim mislima......pa, ljubim Ga jako....jako.......neopisivo.......

mare, veliku si bitku dobila, hodi samo i dalje hrabro s Isusom.

jako mi je drgao zbog svih koji spominjete naseg velikog patera Linica. kazem velikog jer se po njemu malome i poniznome Bog u tolikima proslavio.
i sama sam prije nekog vremena, slusajuci ga na njegovom seminaru u samoboru, spoznala zivoga Isusa.
nisam niti znala da mi treba duhovna obnova i kao slucajno sam dosla, a na kraju ne znam gdje sve nisam bila taknuta, najvise tamo gdje sam se najmanje nadala. prvi put da sam posvjestila u sebi zelju za ziviti svetim zivotom, prvi put da sam uopce mogla razumjeti rijeci koje sam vec puno puta cula - kako smo svi pozvani na svetost. ako svi, pa onda valjda i ja! - kako je mene to sokiralo....
pozeljela sam biti radosna, uvijek samo radosna radi Krista, radi toga sto sam dijete Bozje, zeljela sam svjedociti radost koju samo On daje

nekoliko dana nakon seminara sam non stop pjevala, najvise par pjesama sa seminara, one koje su me najvise dotakle... ali bila je to i nutarnja pjesma ... stalno sam ju cula u sebi, danju i nocu - kad god bih s eprobudila prvo bish cual tu pjesmu u sebi, jako sam bila radosna zbog toga... nekakav osjecaj kao da vam je u srce netko nasnimio matricu koja ide bez prestanka....

hvala dragom Bogu na pateru Linicu i svim ostalim predivnim svecenicima koji tako predano rade na Bozjoj njivi, sve ih blagoslivljam!

imala sam i ja slicnih situacija, ali uz ovo tvoje, meni se dogadja da osjecam kao da me baca po krevetu... ali onda, buduci da sam svesna svega, a ne mogu oci otvoriti samo izmolim jednu kratku molitvicu i to prestane.
Izmolim- Gospodine Isuse, ulijevam se u kalez Tvoje Predragocijene krvi.
Isuse, prelij me svojom Predragocijenom krvlju.
Isuse, ocisti me svojom Predragocijenom krvlju.
Isuse, operi me svojom Predragocijenom krvlju.
Isuse, zastiti me svojom Predragocijenom krvlju.


...i onda zaspem kao beba...ali dok to prozivljavam(ne znam koliko to traje) bude mi strasno, uzasan strah...ajme...