www.tebe-trazim.com

Angelique, ja sam bila jednom na mjestu koje sam silno željela, ne bih odavala previše detalja da se sazna koje je to mjesto, pokušat ću sa što manje detalja reći poruku koju želim reći pa neka mi Bog pomogne da uspijem. Uglavnom to je bilo mjesto za kojim sam čeznula, nisam znala da me tamo čeka patnja. Bila sam tek spašena i vjerujem da me je đavo napao odmah ne bi li me uništio i to malo vjere u meni što se rodilo. Osjećala sam se gadno: zašto je Bog dozvolio da ja taka beba pa već patim?! Zar mi ne bi trebalo biti lijepo? Zar male bebe ne treba paziti i maziti?! Ništa mi nije bilo jasno. Problemi su bili vrste da me je samo Bog mogao iz njih izvući i izvukao je!!! Zbilja sve je bilo rješeno meni u prilog. U roku od 2-3 mjeseca rješilo se 99% toga što je izgledalo nemoguće-neću sad opsivati detalje, bilo bi predugačko. No bez obzira što se jesu stvari većinom rješile posljedice u meni su ostale. Ja sam poprilično emotivna osoba i to je mene uništilo! Doslovno mi je jake rane otvorilo da sam imala čak i problema da se đavo na njih nakačio i davao mi jaaake duševne boli. Često sam plakala, patila kad bih vidjela ljude koji su me povrijedili, suze su samo od sebe krenule... Ma baš duševno mučena. Sjećam se da sam jednom pitala Boga: da li je to od tebe? (to da li je bila Njegova volja da mi se to dogodilo-kao neki kršćani kažu da te nauči nešto iz toga). Sjećam se da je jedan kršćanin dobio riječ proročku za mene (koji nije znao što mi se dešava) i između ostalog mi rekao: ''To što ti se dogodilo nije bilo od mene''. Tada mi je laknulo da Bog ipak tu bol nije htio. No bol je ostala i dalje, često bih kad bi se suočila sa situacijom koja me na to podsjećala i dalje plakala. Odlučila sam zauvijek otići s toga mjesta što me podsjećalo na to učinjeno zlo, nisam to više mogla psihički trpiti. Onda je došla riječ od Boga: ''Evo činim nešto novo''. Mislila sam: pa da bit će novo jer ću otići pa će mi biti bolje... Jedan dan opet se dogodila jedna stvar koja me podsjetila na to zlo, opet sam plakala... došla sam uplakana na seminar u crkvu. Bila je tamo jedna osoba iznimno jaka na području oslobođenja. Molila je za oslobođenje i ja sam odjednom osjetila (nisam se tome nadala) da nešto jednostavno izašlo iz mene! Nije bilo nekih manifestacija-nitko ništa nije vidio, ali ja sam vrlo dobro znala o čemu je riječ-bio je to demon! Od tog događaja više nikad nisam plakala!!! (demoni se mogu zakačiti na ranu i stvarati dodatne boli). Opet je došla riječ: ''Činim nešto novo''. Opet sam mislila: da naravno, konačno sam ih se rješila i to će biti novo. No nakon par mjeseci na više doslovno nadnaravnih načina (čuda) Bog mi je pokazao da želi da se vratim na to isto mjesto!!! I mogu ti reći da je bilo nešto novo-totalno drugačija situacija, mojih neprijatelja tamo niti od korova! Kao da to niti nije ono mjesto.
No da skratim što bih ti željela s time svime reći je da Bog ne želi da mi patimo, On nas ne uči na tako okrutan način. To ne znači da nećemo imati problema, ali znači da ćemo pobjeđivati u Njemu. Meni je Bog na više načina pokazao da to nije bilo od Njega-poslao svoju riječ, izbacio demona koji me je duševno mučio (nisu to bile neke ''otkupljujuće patnje'' za Krista, to je bio đavo!!!!!), potuno promijenio situaciju i na puno načina potvrdio da se tamo vratim (tada mi je tamo bilo zaista, zaista blagoslovljeno) tako da Bog može dopustiti da neke stvari prođemo, ali ne toliko dugo da budemo u njima i ne da intenzitet boli bude tako jak da se njemu ne možemo oduprijeti. Tako da zaista i ti moli Boga da vidiš da li je Njegova volja da budeš tamo. Nemoj da te đavo vara da te Bog kroz to nešto uči. Bog nema za svoju djecu naume nesreće, već naume mira. Sjeti se onoga što mi je rekao: ''To što ti se dogodilo nije bilo od mene'' ili što je rekao u NZ da niti jedna kušnja veća od naše snage (a tebe je ovo slomilo) neće nas zadesiti. Jer jaram je Njegov lak i breme Njegovo slatko!

Angelique pogledaj ovaj site:

http://www.ivanmerz.hr/uslisanja/index.htm

Ako hoćeš, pošalji mi svoj broj mobitela preko privatnih poruka, da se čujemo, pa možemo zajednički izmoliti jednu devetnicu Ivanu Merzu za rješenje tvojih problema!

Toliko!

Pozdrav!

I ja sumnjam da to Bog želi za tebe i da je Božja volja da budeš tamo. Pogledaj ima li ikakvih dobrih rodova za Njegovo kraljevstvo da tamo budeš. Znaš tamo gdje sam ja bila bilo je nešto što me je izgrađivalo za službu... No da ja ne bih rekla umjesto Boga da ti trebaš ili ne trebaš tamo biti pitaj Njega. Osobno ja sumnjam. Drago mi je da ti je moje svjedočanstvo pomoglo. Btb

Ne znam da li će te to utješiti alit što da ti kažem"DOBRO DOŠLA U KLUB"
u 10 godina radnog staža svašta sam doživjela toliko su izmišljalida su mi rekli: (kako je exs direktor imao sličan život kao i ja pa je volio doći kod mene na kavu) da sam mu ljubavnica znaš li ti koja je to optužba krv su mi pili na slamku jel tu u opće možeš to pojmiti a ja ni kruh jela niti ga mirisala počela sam se tresti tako da nisam mogla držati šalicu u rukama a oni su to vidjeli i naslađivali se pa da li te mogu kako utješiti

woouuuu angelmyst...
nemoj ni slučajno pomisliti da prekineš s pisanjem....gutam tvoje riječi...

ja momentalno nisam u nekoj fazi gdje bih imala što dati..pa malo šutim..ali ti...molim te nastavi

(samo ako oavako nastaviš smanjivati slova...slabo ćemo te čitat )

vidim da se nećeš uzoholiti našim hvalospjevima a mislim da sa onakvim svojim iskrenim izlaganjem...možeš pomoći mnogima...
zato molim te opet....nastavi


joakime dragi i slatki...
volim te puno


anqeilique...čitala sam tvoj post i jako mi je teško bilo...činilo mi se kao da sma umjesto tebe tamo...
tako sam imala potrebu ti reći nešto mudro i pametno da ti olakšam situaciju...i onda čitam abyn post...

obrati pažnju na ovo



definitivno moguće...
meni se samo takva situacija dogodila u drugačijem okruženju a ne na poslu

iako eto na tvom mjestu sa svojom naravi..kakva je...ja bih otišla...
no pitanje je što sam našla na drugim mjestima...
treba glavicu dobrano upregnuti POŠTENO sagledati situaciju iz svih aspekata...
pa ako iskreno i potpuno pošteno zaključiš da nema greške na tebi, i da se ne osjećaš uzvišeno u toj patnji...onda bih se ja maknula od zagnjojenog mjesta

nekad je dobro slušati i kritike na naš račun jer nas to lomi u našem egu i sebeljublju...

dakle opet velim...glavicu upregni i odluči..
ako ćeš ostati ne muči se više da li trebaš otići..prikaži Bogu trpljenje i naći se se već nešto...ali mirne duše

a ako ćeš otići...onda neka to isto bude mirne savjesti da znaš da si napravila najbolje što si mogla i da nema greške s tvoje strane...

i da ivam merz je izuzetno divan u pomaganju takvim slučajevima

i ja ću krenuti sa devetnicom

hvala angelu na tome što me potaknuo...

kako čovjek zaboravi lako


malena molit ću za tebe