www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 19:19

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 2530 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7 ... 253  Sljedeće
Autor Poruka
 Naslov:
PostPostano: 12 ruj 2006 10:15 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 02 lip 2006 12:46
Postovi: 1079
Lokacija: ZAGREB
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
rebeka... mila moja...koliko si propatila, uistinu si hrabra i hvala ti što si ovo podjelila s nama. Proći sve ovo a ostati tako jaka, čvrsta, postojana u vjeri -to može samo Isus učiniti. Rebeka ti svojim životom potvrđuješ da križ nije težak..ako je jaram sladak, a uistinu jest jer je učinio da si blagoslov svima onima koji te okružuju i s tobom dijele kruh Života...Iako to neki iz tvog okruženja ne znaju.... jednog dana kad budu pred licem Svevišnjeg... znati će i biti će zahvalni za tvoje molitve draga..
mila, duboko si me dirnula i nagnula na razmišljanje ovom rečenicom"Varka je ako se misli da djete kad ostane kod majke bolje prolazi,majka se samo bolje snalazi u zivotu,to nije garancija da je to bolje.. "

Osvrnut ću se na ovo, jer to si napisala za nas, da svako ponešto pronađe za sebe, da dotakne srca i pusti ih da govore...
užasno me pogodila moja rastava braka, otpočetka nije bilo kako treba, trpila sam 13 godina- vjerujem da je i bivši suprug trpio i patio zajedno sa mnom---ali mi smo imali problem alkoholizma. bilo je to svakodnevno opijanje i onda agresija, uvrede, pa čak i fizičko maltretiranje. Najteže od svega je bilo psihičko uznemiravanje: proklinjanja, psovke, uvrede... zato kažem da sam trpila.. Naravno za svađu je uvijek potrebno dvoje, ali ja jednostavno nisam razumjela da od alkoholičara ne možeš zahtijevati odgovornost- a ja sam bila uporna u tome.. Zaista mi nije namjera ovdje iznositi ružne stvari o ocu moje djece i bivšem suprugu, ali reći ću samo da nakon što je tri puta ozbiljno ugrozio život naše djece- u alkoholiziranom stanju ( npr. vozi ih autom po gradu 200 kn/ h- pokazujući djeci kako je dobar vozač, pijan se utrkuje biciklima s djecom i padne-teško se ozlijedivši ili ih odvede na sanjkanje i ode u birtiju i zaboravi na djecu, a susjed ih naveče dovede smrznute i u šoku) tada sam odlučila otići jer svaki razgovor o liječenju je bio bezuspješan jer on "ne pije više od jednog piva". To se ponavljalo godinama, "on ne pije-" njemu ne treba pomoć, nego je po njemu meni potrebna pomoć u Vrapču itd. itd.
i eto, kad se Josip razbolio, ponadala sam se da će se tad "otrijezniti" i prestati piti- međutim bilo je još gore...
Djeca su sa mnom i mi danas živimo u miru i blagostanju. Nema jutra da Bogu ne zahvalim na ovom životu bez psovki, proklinjanja, straha kakav će doći s posla, nema oviše onog grča u želucu. u našoj kući je mir i blagoslov, radost, smijeh i molitva. Zaista je tako. Radosno primamo sve naše drage prijatelje, rodbinu, organizirali smo si život tako da svi imamo određena prava i obveze- a najviše prava na uzajamnu ljubav, razgovore i rješavanje problema. Prije je bio kaos, "vrzino kolo"- doista se ne mogu sjetiti radosti u našoj kući u tih 13 godina...

Da, tako je sa mnom, Bogu hvala, ali što je s djecom, pitamo se svi?
Pitam se jeli i djeci bolje ovako ili je možda ipak bolje da smo zajedno- bez obzira na sve to. Djeca kažu da bi voljela da smo zajedno ali da tata ne pije. zadovoljni su da ga vide 2 put tjedno, raduju mu se, a kako vidim on se potrudi doći prijepodne vidjeti ih trijezan. Mi normalno komuniciramo- on čak ulazi u stan dok sam ja na poslu i bude s djecom. mnogi to ne razumiju, čak je i moja mama prigovarala, a i svećenik mi je rekao da ako smo se rastali nema on šta dolaziti u kuću- nego samo može pozvati djecu vani. Ja tu ne gledam sebe-nego djecu, ako oni žele da im otac dođe u sobu i čuje ih kako sviraju gitaru - pa neka. meni osobno ne smeta, sve dok je u granicama tolerantnog i bez napadanja. Ljetos je bilo problema... jer je na red došla raspodjela imovine... neda ništa. al dobro, to sad nije važno... Bog nam daje sve što nam treba.
Dakle, jesam li pogriješila?Jesam li mogla više učiniti? Pitam se to često! Tražila sam od Boga da učini najbolje za sve nas. S druge strane to je bio samo civilni brak- dakle živjeli smo u grijehu. Jeli alkohohol bio posljedica grijeha u kojem smo živjeli? Znam da nije bilo šanse za crkveni brak jer to nije htio. Jesam li mogla sama iznijeti molitvama obraćenje ovog čovjeka ili je to naprosto dobro ovako.Znam da su djeca ranjena, povrijeđena...znam da vole i oca i mene... Jeli bolje što su sa mnom- to doista nikad ne bih ustvrdila da jest....ali i znam da su sada mirniji, nema šokova, ne prisustvuju svađama, prepirkama, ne viđaju oca stalno pijanog, ne slušaju psovke, proklinjanja... Zar to nije bolje? i znam da sam sve svoje vrijeme podredila njima, da mi ništa nije teško za moju djecu, da ih nadasve ljubim, brinem i skrbim za njih onako kako najbolje znam. Izvesti njih na pravi put- to mi je sveti zadatak. Nadam se da ću uz Božju pomoć to i uspjeti.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 12 ruj 2006 15:31 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6385
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 44 zahvala
Da Draga..Vikice...svi mi imamo nas kriz koji moramo da nosimo,ovo sto sam napisala to je jedan dio medalje,ima i druga strana....
Pogadjame kada su djeca u pitanju,jer imala sam mnogo puta da vidim,i prilike da se suocim sa takvom djecem..koja ne znaju da pokazu i da se izjasne,kako se osjecaju.Ta djece prihvate to jer nemaju druge sanse,ima zakon ima pravila kucna.pa i od familije i oni se moraju prilagoditi tome...
ta pravila moraju postivati,djeca tek pravo shvate kada budu sami roditelji.Moram da kazem ovo.....
POSTUJ OCA I MAJKU DA DUGO ZIVIS I DOBRO TI BUDE NA ZEMLJI...
Ako sam ja djete od rastavljenih roditelja,i nisam imala priliku upoznati,moga oca ili majku kao djete,onda mije to duznost kada porastem(nema veze koliko on bio los)roditelji nisu nikada losi djeci,oni su losi bracnom drugu.,i sto je za mene dobro ne mora da znaci da je i za moje djete dobro....djeci treba govoriti dobro onjegovom ocu ili majci,treba mu omoguciti da ono samo odluci kada poraste....
Problem je to sve kada vidimo da je to sve jedna mustra od zivota,a ta mustra pocne da se vraca kada djeca porastu....
Mi nitko nismo savrseni, i ja sam grijesna i imam svojih mana..ali kada su djeca u pitanju,Dali ih volimo,ako ih volimo onda nam ne smije nista tesko biti uraditi za njih....
Poslje rastave moji roditelji nisu imali nikakvog kontakta i dobri ili losih odnosa, na smrti od mojeg brata su se prvi puta sastali..........
Imala sam prilike jednom biti i to slucajno u grupi odraslih,kojima su se roditelji rastali,...bila sam zaprepascena,8 osoba kroz razgovor i pricu osjecali su slicno kao i ja,a posebo su bili ogorceni oni koji nisu imali nikakav kontakt sa drugim roditeljem....
Vjeruj te mi da nije lako i tako jednostavno kako se to cesto puta cini...
Draga Vikice,kazes i svecenik ti rekao da nisi duzna da pustas oca u stan kod djece,nisam toga misljenja...
Djeca trebaju i oca i majku..i to je uredu...Cestitam ti i nastavi i dalje....
Pa i ako dodje pod utjecajem alkohola,to pravda pred djecom zasto si ga napustila....on nece djeci nista....LJepa rijec i ljubav prave cudesa....
radi to za ljubav tvoje djece....
A oni koji to ne mogu nikako uskladiti dok su djecam mala,mogu dati djeci do znanja da oni sami mogu odluciti kada porast...samo ako ne bude prekasno.....bas u odgoju lezi formula za postivanje roditelja....


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 13 ruj 2006 08:10 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 02 vel 2006 23:15
Postovi: 709
Podijelio: 3 zahvala
Zahvaljeno je: 6 zahvala
Potaknut svjedočanstvima i raspravama rebeke, Lea i vikice, odlučih i ja napisati dio svog svjedočanstva.
Imao sam loše djetinstvo. Nikakvo. Od sedme godine sam postao dijete rastavljenih roditelja. Oni su se grčevito borili da pridobiju skrbništvo nad sinom jedincem, moju naklonost, ljubav ... A ja sam samo želio da oni budu opet zajedno, da se vole a meni kako bude. Plakao sam danonoćno, godinama, moje oči su postale oštećene od potoka suza, moje srce je bilo ne probodeno već razlomljeno. Moje suze, moje vapaje nitko nije vidio jer sam ih vješto skrivao, samo Bog zna kako mi je teško bilo. Roditelji su znali da patim ali ne koliko patim pa su se u nekoliko navrata vraćali, zajedno živjeli (zbog mene), opet rastajali a ja pucao po svim šavovima. A u društvu sam važio kao uzorit dječačić, u školi među nastavnicima... Ne bih više ulazio u pojedinosti ali to je ono što nikom ne bi h želio.
Kao dijete izvukao sam životno iskustvo što je čovjeku dobro činiti za svoju djecu, svoju obitelj, kako se žrtvovati za to blago da se nikome ne dogodi nešto slično a kamoli mojoj budućoj obitelji, mojoj ženi, mojoj djeci. Prošlo je djetinstvo, srednja škola, krenuo fakultet. Sreo sam osobu u kojoj sam vidio svoju budućnost, čitav svoj život, ostvarenje svojih snova, brak, djecu, obitelj, sakramente. Nismo živjeli u potpunoj čistoći i ona je ostala trudna. Ni jednog trenutka (normalno u dogovoru s njom) se nisam dvoumio što učiniti. Želio sam brak, djecu, krščansku obitelj. Želio sam tu utkati sve ono što ja nisam imao, zajednicu koja će pucati od ljubavi. Nije mi bilo teško žrtvovati karijeru, fakultet, mladost (22g.). Bilo je ipak teško, u početku oboje bez posla, dvoje djece u godinu dana, život u jednoj sobici, problema tisuću. Međutim, kad je ljubav vodilja, kad je vjera jaka, kad se boriš, Bog ti nekako sve okreće na dobro. S vremenom, kroz godine, kad je sve postajalo gotovo idealno, moja brižnost nad brakom, obitelji, djecom, nije dozvoljavala ni djeliću problema da nas okupira. Postalo je to pretjerano, opsesivno, bolesno. Primao sam srcu i manje probleme kao brodolome. Pogotovo sam se bojao za djecu, da im slučajno nešto ne bi nedostajalo kao meni. Kažem, totalno bolesno. Vjerovatno, nedostatak čvrste vjere u Boga. Došlo je do toga kad mi se učinilo da imam sve a nemam ništa. To se primjećivalo i kod ostalih članova obitelji. Onda su došle kušnje, životne kušnje, brodolomi, bolesti, nemoć, apatija, bezizlaznost. A svi su mislili da je stanje kod mene idilično, za primjer svim ostalima. Sve sam pokušao da se stanje popravi, ali nije išlo. Sve sam pokušao samo ne jedno, pozvati u pomoć Onoga koji mi je najveći prijatelj, Onoga koji mi je ufanje, nada, prava ljubav, spas.Ništa nije nedostajalo osim Njega, osim vjere u Boga. Ništa nisam imao. I onda jednog dana se Nebo otvorilo, zapuhao je orkanski vjetar, vatra, a onda zrake svjetlosti, snage, mira i ljubavi, praštanje, sve se spustilo na moju obitelj. Prvo je Duh Sveti dotaknuo jedno moje dijete, zatim suprugu, mene, oca. Put. Novi Put. Jedini Put. Zakoračivši na taj Put, kaoo obitelj postali smo jedna karika. Ti trenutci su dosta intimni i emotivni, pa ne bi želio o tome. Mogu samo reći da je dragi Bog preko svoga izaslanika, Duha Svetoga, ostavio na nama neke svoje neizbrisive tragove (darove), vjerovanja, ozdravljenja (i duhovnog i tjelesnog), počivanja u Duhu, dar jezika, kako kome već. Hvala i slava mu. Kroz sve to vrijeme me pratila i osnaživala ova prekrasna stranica TEBE TRAŽIM, pa hvala ti Bože i na njoj što ovdje svojom snagom i voljom dotičeš i ozdravljaš ljude. Ljudi, volite se, ljubit, žrtvujte za svoju obitelj, svoju suprugu, supruga, djecu ali sve na način kako je volja Njegova, jer On je naš pravi Otac, Put, Istina i Život.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 13 ruj 2006 09:53 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 02 lip 2006 12:46
Postovi: 1079
Lokacija: ZAGREB
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
hvala ti damire :arrow:

nemam što reći nego Blagoslovljen Bog u vijeke!
Slava Isusu!
Hvala ti Duše sveti.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 13 ruj 2006 15:04 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6385
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 44 zahvala
Hvala ti dragi brate moj,dragi Damire...sada si sa svojim svjedocanstvom,ponovno potvrdio ono sto sam vec navela ,da sam vec vise puta srela ljude koji su istog misljenja kao i ja....nase srce govori...
Eto s tim si posvjedocio,isto kao i moj brat....ostao je od 7god...
bez majke,i.t.d.
Tvoje rijeci me podsjecaju ,na njegove rijeci..i uhvatila me ponovno tuga.
Bog jedini zna ....i prihvacam sve...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 13 ruj 2006 15:21 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 02 tra 2006 21:52
Postovi: 1232
Lokacija: Dubrovnik
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 3 zahvala
Bog te Blagoslovio damire!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 13 ruj 2006 16:59 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 27 tra 2006 13:33
Postovi: 5164
Podijelio: 92 zahvala
Zahvaljeno je: 122 zahvala
..Damire

.da Mir je ušao u tvoje srce i dušu..
..a ti si to tako lijepo opisao..
..da i nas ohrabriš..

mir s tobom


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 13 ruj 2006 21:03 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 02 svi 2006 20:51
Postovi: 166
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
znate onu priču o košulji sretnog čovjeka? uglavnom, neki je kralj htio košulju sretnog čovjeka jer je mislio da će ga ona učiniti sretnim i poslao je svoje vazale da ju nađu (valjda i tog najsretnijeg čovjeka). Oni su isli kod najmudrijih i pitali ih jesu li oni najsretniji ljudi na svijetu - ovi su odgovorili da nisu, isli su kod najbogatijih i isto ih pitali, ali i ovi su rekli da nisu najsretniji, obilazili su mudrace, vladare, močnike... uvijek je odgovor bio isti, svi su oni nečime bili nezadovoljni, htjeli su više, bolje, drugačije ili što već. Vazali nisu htjeli odustati dok ne nađu tog najsretnijeg čovjeka na svijetu. Lutali su uokolo i prolazili kraj jednog vinograda i tamo ugledali jednog umornog čovjeka koji je kopao, ruke su mu bile žuljevite i bio je opaljen od sunca. Jedan kraljev vazal mu se približio i upitao ga je li on sretan. Covjek je odgovorio da je. Vazal ga je pitao je li on najsretniji čovjek na svijetu, a on je odgovorio da je! vvazal ga je onda zamolio da mu da svoju košulju da je odnese kralju, a čovjek mu je odgovorio da je on siromašan i da nema košulje.
Nije ova priča za bezveze. htjela sam zapravo reči da svoju sreću moramo sami graditi (ne sami u doslovnom značenju riječi, jer bez Božje milosti I Njegove volje ne bismo ni zube sami mogli oprati). Izgleda mi, od vas rastavljenih, da vas je dosta zabrinutih za svoju djecu, a ja vam mogu reči da djeca koja imaju nesretne roditelje ne mogu biti sretna. I ja govorim iz osobnog iskustva. Moji roditelji su oduvijek nezadovoljni sami sobom I jedno drugim, nesretni su, ne slažu se, ne svađaju se puno, ali bas ni ne razgovaraju. Teško je djeci živjeti s roditeljima koji su jedno drugome stranci I niti neprijatelji niti prijatelji. Već sam u djetinjstvu počela s pitanjima tipa zašto se ne rastanete I zašto ste se uopće oženili… ni danas mi nije jasno zašto žive pod istim krovom kad zapravo I nisu muž I žena. Vjerojatno zato da im brat I ja ne zamjerimo, a I zato jer je ovako jeftinije… Vjerujte mi, vaša djeca ne mogu biti sretna ako vi niste sretni. Sreću je teško definirati I teško naći ako ne znamo kako ona izgleda. A treba samo malo promisliti. Budite dovoljno pametni I dovoljno ljudi da u očima djeteta ne stvarate neprijatelja od onog drugog roditelja. Ako ste se rastali to znači da niste mogli zajedno. Ja se zaista vrlo često pitam bismo li svi bili sretniji da su oni bili sretniji, da su se rastali…
to ne mogu znati. da je trebalo biti drugačije, vjerojatno bi bilo drugačije. znam da ih neću osuđivati i kriviti ni za što, ali ću nastojati biti bolja svojoj djeci i svojoj obitelji.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 14 ruj 2006 07:43 
Odsutan
Admin

Pridružen: 27 sij 2006 14:21
Postovi: 1048
Lokacija: Hrvatska, Požega
Podijelio: 17 zahvala
Zahvaljeno je: 19 zahvala
Leo napisao:
i udrugu i karizmatsku zajednicu vjeko... :), Bog te blagoslovio za svjedocanstvo.

Kreće se :D


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 14 ruj 2006 15:05 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 16 ožu 2006 15:36
Postovi: 6385
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 44 zahvala
Draga Lucija...hvala na svjedpcanstvu...i uvjerena sam da danas ima dosta takvih brakova,kao sto su tvoji roditelji...
ako sam dobro razumjela ,poneki puta pozelis da su se rastali da bi bilo bolje...to ti samo zamisljas..mi nikada ne znamo kako bi bilo da je bilo drugacije...i vjerujem ti da je tesko ...
Moje misljenje je oni koji se rastaju ,isto nisu sretni..postoji razlog zasto se rastaju....
Da ti kazem samo ovo..kada sam bila djevojka i dosla negdje dalje gdje me ljudi nisu poznali,i pitali cija je ovo djevojka,od koga si..?
I kada sam reklacija sam,a ha od onih sto su se rastali....i onda....
Da je tvoja majka bila prava ne bi ona vas nikada ostavila...
U takom trenutku sam pozelila pa sto nisu umrli...da su umrli kojim slucajem,svi bi nas zalili,tjesili imali razumjevanja za nas...
To nije bilo uredu sto sam tako pomislila,i ja nemam pravo tako da nesto pozelim,sva sreca sto sam se odmah pokajala..
Svaka osoba ima pravo na slobodu i zivot...ako ljudski gledamo,
A gdje je vjera..Zenidba je SAKRAMENAT...
to mora svatko sam da odluci..koliko je njegova vjera jaka i sveta....
Moje misljenje je da tvoji roditelji tako komuniciraju,upravo tako kako oni zive,jer da nije tako ne znam,oni su na neki nacin zadovoljni,dok nista ne mjenjaju..i mozda njima bas tako odgovara...
samo im nije uredu sto su dozvolili da im djeca trpe,i da djeca to gledaju...
Ima ljudi koji su sretni ,i oni koji su manje sretni,i onih sa jakom vjerom i oni sa manjom vjerom,netko ulaze vise a netko manje u svoj brak...
Tesko je odluciti i reci sta je pravo...
Mojim svjedocanstvom sam htjela reci ,da je Gospodin Isus Krist ,uvjek bio uz mene,nekada vis nekada manje,ali je bio uvijek.uvijek,uvjek..
i da nije tako bilo ja vjerujem da bi ja danas bila ,cista suprotnost....
Vaga za srecu nema,nema ni za vjeru,jedino VOLJA BOZJA,je ona koja je prava i koja te vodi cijeli zivot..samo sto mi grijesimo,pa sa neki puta ne prepustimo da ON odluci...Mi svi mozemo da molimo ,i da trazimo da nam pomogne.....


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 2530 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7 ... 253  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 9 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr