www.tebe-trazim.com

Evo pošto mi je jedan korisnik poslao poruku i pitao mena privatnim porukama da nešto kažem o tom "skype prijatelju" i njegovom daru, ovdje ću odgovorit jer nemam dozvolu da još šaljem poruke.

I nemojte pisati: ponizno te pitam, jer ja sam običan čovijek, možda i gori od vas u grijesima...

On želi ostat anoniman, jer je u životu doživio loših stvari, ljudima kojima je pomogao su mu pljunuli u facu i svašta đavo napravi samo da bi napakostio.

Pa ću napisat ovako:

Čovjeka je Bog pozvao da bude svečenik, ali on je odbio i Bog je to poštivao jer je htio ženu i djete i Bog mu je dao to, ali pošto ga je Bog dodirnuo, ostao je trag na njemu i s time i dar da može pričat s njim, onako kako je on meni rekao da ćuje glas: Tihi, nježan glas pun ljubavi i govori polako.

A još vidim da si me upitao dali daje savjete, pa uglavnom nedaje jer opet treba bit oprezan,
svi ljudi žele doći u crkvu, pitat svečenika i da im svečenik kaže.. i to je to.. i ako to ne upali onda je svečenik kriv.. On lijepo kaže: ovaj put ti je dobar, ovaj nije.. sad ti odluči, ja ne želim da ispadnem kasnije kriv.

Šaljem i ja tebi bratski zagrljaj u Kristu, tj ovoj osobi što mi je poslala poruku i toplo se nadam da će mi administrator dati ovlasti da šaljem poruke tj. da odgovaram na iste.

Hvala i Bog vas sve blagoslovio.

I imam još nešto za nadodat:

Bile su 2 žene, jedna je cijeli život, svake nedjelje išla u crkvu ali nije živjela po Bogu, a druga nikad nije išla u crkvu ali je radila dobra djela..

Šta mislite koja je prije išla u raj?

vjerujem ova druga? Usput ARafael svaka čast na svjedočanstvu

Tako je, a ova prva je u čistilištu.

Istina, lijepo svjedočanstvo, ali teško je, sad više ne idem u crkvu, ali pokušavam živjet sasvim drukčiji život nego sam prije živio.

I jako me muči iz dana u dan znam sanjati simbolične snove da mi Bog govori, evo sinoć mi je rekao da pustim sve u njegove ruke, da će se on pobrinut da mi osigura novi dom, a neki puta ne razumijem san... i opet sumnjam.. joj mi griješni ljudi.

Trebaš ići na Svetu misu svake nedjelje.

Trebaš ići na Svetu misu svake nedjelje.

oću

Pozdrav ljudi, evo napisat ću vam svoje svjedočanstvo

Kad sam bila mala moja mama i baka su me naučile moliti osnovne molitve, imala sam svoju sliku o Bogu i fascinirale su me priče s vjeronauka, nekako sam uvijek mislila da sam ja Bogu posebna kroz moju osnovnu sam molila za ocjenu i neke sitnice, u srednjoj sam molila da me ne ispituje prof. taj dan i tako. Inače sam imam 21. god. ni osnovna ni srednja škola mi nisu ostale u lijepom sjećanju nisam imala baš prijatelja, onim kad im je nešto trebalo onda bi dotrčali, Bog mi je dao talent za jezike i kad bi im trebala zadaća posvetili bi mi mrvicu pažnje, vjerovala sam da će mi u srednjoj biti drugačije iskreno bilo je još gore. Nije mi bilo jasno zašto se ljudima ne sviđam, stvarno sam se trudila ali uzalud kad se samo sjetim koliko sam suza prolila. Molila sam Boga da me poštedi boli, nadala sam se kad upišem fax biti će bolje, evo na faxu sam iskreno nisam se proslavila, učim - padnem, malo se ponadam opet padnem, nešto sam položila, družim se s 2-3 osobe na faxu koje su stvarno extra cure, ove ostale samo me znatiželjno i sladunjavo pitaju koliko sam ispita položila iako znaju što sam pala, a što prošla i tako, mogu reći da sam razočarana i umorna osoba, možda sam razočarana malo i u Boga.
No vratit ću se na svoje svjedočanstvo, sebe sam uvijek smatrala krhkom i osjetljivom osobom, iskreno molila sam Boga za snagu i mir, mislila sam da više boli i razočarenja ne bih podnijela sve dok mi prije godinu dana nije umro tata. U tom trenu nisam osjećala ništa, baš ništa, bila sam tako umorna od svih tih ljudi od suza, još razočarenja. Molila sam se samo za njegovu dušu i da moji ukućani ne budu tužni, nisam marila za sebe. Narednih mjeseci sam popadala sve moguće ispite, imala sam osjećaj kao da sastavljam sebe od komadića, no kako je vrijeme prolazilo nekako sam imala osjećaj da ću biti dobro, prestala sam moliti više sam pričala s Bogom, ja pričam On sluša bar sam ja to tako zamislila, bliži se 9. mjesec imam podosta ispita no ja sam entuzijastična i pozitivna, s ovim postom želim reći da iako mi se desilo dosta ružnih stvari nekako bi se ja uvijek vratila svom Bogu, možda mi nije ostvario moje molitve ali mi je dao snagu da se borim i da se ustanem i hodam dalje, iako Mu često prigovaram želim Mu reći HVALA!
Hvala ti Bože što mi daješ snagu i volju iako sam možda zaslužila kaznu!
Hvala što me voliš bez interesa, što me ne ostavljaš kad ja tebe ostavim!

BVB

Bogu hvala, čast i slava što ti je dao smjelosti ,
i jakosti da ovo podjeliš s nama......
"
Što nam oči vide

prodire duboko u naše srce.

Naše oči su

prozori našega srca.



Pozitivno gledati znači:

izgledati za dobrom stranom,

za onom svijetlom stranom

gdje je sjajno i vedro,

gdje vlada radost.




Negativno gledati znači:

ukočeno piljiti na drugu stranu

gdje je mračno, gdje se pada,

gdje nas okružuju strah i očaj.







Prozori našega srca:

Otvorimo ih za svjetlo,

za sunce danju

i za zvijezde noću.

Dođe li svjetlo u naše oči,

ono će doći i u naše srce.
****************************

Btb

@ Ina 93...
Ja ti nisam baš neki veliki vjernik, poprilično sam kolebljiv i povodljiv.. kao i svi ljudi.. I ja imam djecu, sin mi je tvoje godište.. Sa roditeljskog stajališta meni je najvažnije da uz dobar odgoj stekne i solidno obrazovanje, jer je po mome tada moja zadaća ispunjena.. Dao je sve ispite na 2.godini zahtjevnijeg faksa.. Ocjene dobar i vrlodobar...

Ako ti želiš učiniti nešto dobro za svoga oca, ne možeš ništa osim biti dobra osoba i završiti taj faks..moraš biti malo više.. sebičnija .. u pozitivnom smislu.. ne možeš sebe ubijati zbog drugih.. razmisli, bi li tvoj otac volio cmizdravu babu ili djevojku koja mu služi na ponos?.... Kažeš da nisi glupa.. onda si lijena ili cmizdrava.. Dokaži svima da nisi, završavaj taj faks i ne traži izgovore.. nije pedagoški, ali ja sada govorim kao roditelj, a ne kao vjernik.. Sretno ti bilo , stisni zube i ugrij stolicu..