www.tebe-trazim.com

I love Padre Pio!! Otici cu i ja jednom u San Giovanni Retondo, ako Bog da. Uzivaj na hodocascu!!

Moje svjedočanstvo o susretu sa zlim!

Nekad sam ,za vrijeme komunizma puno više mladima(i sam tad bio mlad) govorio o Bogu,pretežito su to bile osobe iz doma (bez roditelja) ili od rastavljenih roritelja!
Govorio sam im kako suresti Boga,tko je i kakav Bog(bili su uglavnom ateisti ili agnostici) tako sam svjedočio jednoj curi Kristini.Počeli smo se zajedno moliti,no stalno je gubila vjeru i padala u depresije!
Nakon jedne takve zajedničke molitve,tu noć sam u snu osjetio da me nešto davi,pokušao sam pomaknuti ruke ali nisam mogao.Tad sam zazvao glasno"Isuse ,pomozi mi !" i to je prestalo!Razbudilo me i otišao sam u kuhinju,čitao Novi Zavjet i molio!Tad je u sobi moj sin(7-8 g.je imao) zastenjao!Dođem do njega i pitam ga"Što ti je",,pokaže na vrat i kaže"Tu me nešto steže!"
Stavi sam ruku na njega i pomolio se "Isuse ,molim te da ga oslobodiš!"
Pitam ga"Jel prošlo?"Kaže "Da"!
Tek kasnije sam saznao od kristine da joj je mama medij!
No Isus uvjek pobjeđuje!
Hvala mu!

Prekrasno
Ovo ljeto sam za godišnji posudila knjigu o Padre Piu,toliko sam čitala stranice i saživjela se s njima,molila devetnicu,no nekako sam osječala nekakav neobićan strah,pa me je to malo udaljilo da više molitve i danas posvetim ovom predivnom svecu.

Gledala sam na netu samo mjesto i smještaje koje nudi,možda jednog dana...

Tebi od srca želim obilje blagoslova,milosti i veliki pozdrav!!!

BVB sve,
Rodjen sam koju godinu prije rata,BOG JE BIO UZ MENE,uglavnom djetinjstvo provedeno u gotovo svakodnevnim svadjama u obitelji koje su ostavile jako veliki trag na mojoj psihi,srcu;sto je rezultiralo teskom depresijom koja mi je dijagnosticirana prije 3 godine.Ukratko,sve se to trebalo i ranije zamijetiti i lijeciti al sad je prekasno o tome razmisljati,jednostavno situacija u kuci;otac,majka,pok.baka(ceste svadje i medjusobna ponizenja,proklinjanja) nije dopustala normalan uvid u situaciju,BOG JE BIO TU,.Sad barem vidim da je taj kriz imao smisla koliko god se cinio besmislenim,da itko toliko trpi.Depresija me dovela do suicidalnih misli,planiranje svoga sprovoda…..,hranu koju bi uzeo odmah bi i povratio,zaspao bi u 5 ujutro,probudio i digao u 6,iako bi legao u 23h,strah od ljudi,komunikacije,zivot mi je u najgoroj fazi bio u sobi,u 4 zida sa uzasnim tjeskobama i strahovima koji su se svakom sekundom povecavali,zadnja faza bolesti i skoro okoncanje zivota…….BOG JE BIO TU,iako ga nisam osjetio,nista se vise tu ne osjeca,mrznja prema sebi i osudjivanje sebe,smrt je jedini izlaz.Ja koji sam u tinejdzerskoj dobi bio toliko agresivan(kompleksi)narocito prema ukucanima,mami,tati,bratu,prama vani povucen i nenametljiv,uz malo prijatelja ali tada jako dobrih…..sada sam bio na kraju,ISUS JE BIO I ONDA TU,nisam ga vidio ni osjetio nimalo.Tada na savjet brata odlazim kod psihoterapeuta,zene koja je duboko sa Kristom(najdivnija osoba koju mi je u tom trenutku Bog dao,njen rad je cista hagioterapija od prof. Ivancica) i koja mi pomalo otkriva da sam dijete Bozje,najvazniju stvar u ovoj dolini suza,otkriva mi moje dobre strane,iako sam u mrznji prema sebi to zaboravio.Cijeli taj period od 18-25 godine imao sam dobro placen posao,pa sam financijski mogao ici kod psihijatra gdje me ona uputila,jer tesko narusena psiha treba antidepresive,jednostavno nemoze bez njih,upocetku i normabeli (15 dana) od kojih bi spavao cijele dane,preventiva od suicida.Nakon mucnog razdoblja oporavka do cinilo se potpunog izljecenja u samo 1,5 godinu!Novi covjek,u to vrijeme sam poceo razmatrati Bozju rijec,meditirati,slusati hagioterapiju prof. Ivacica,gutao sam duhovno stivo i emisije i pokusao sve predati Isusu,povrsne veze sa djevojkama i grijeh sam zamjenio cistocom,naravno sve uz puno muke i Bozju pomoc,ipak sam samo grijesan covjek i sluga beskorisni.Nakon prestanka uzimanja lijekova desilo sa tesko razocaranje na ljubavnom planu i malo-pomalo opet mi se vracala teska bolest,da bi u potpunosti zavladala prije 6 mjeseci,i dalje sam dobro zaradjivao te sam opet uz savjet psihijatra krenuo sa tabletama,nakon mucnog razdoblja(3 mjeseca samoce u 4 zida)opet normalno funkcioniram.Nikad nisam odustao od vjere,nerazumijem zasto nemogu bez lijekova,alli sve u Bozje ruke,ocito on oma plan koji ja ne razumije.Istina nekad sam Ga krivio i pitao se mora li sve u mom zivotu ici na najtezi moguci nacin,ljubav,posao,smisao……,ocoto da mora i sad se samo molim da mi da snage da nosim ovaj kriz a ne da mi ga oduzme,uistinu molim,slab sam i padam i nisam uvijek primjeran ali trudim se.Ovaj zivot je zaista jedna velika kusnja i moramo svi biti kusani,nema iznimke,ako je neciji kriz laksi znaci da su mu dana slabija ledja i to je to.ISUS JE ISTINA,SVAKA RIJEC KOJU KAZE JE 100%ISTINITA,MOJ ZIVOT JE DOKAZ ZA NJEGA ,NE ZA MENE.Ljudi citajte Bozju rijec,meditirajte,razmatrajte,dizite se kad padnete,idite na Euharistiju,molite krunicu(nasoj MAJCI KOJA NAS TOLIKO LJUBI)......

Ispovjedajte se sto cesce,klecite molite,istite i dat ce vam se,kucajte i otvorit ce vam se,trazite kao da ste vec primili i dobit cete…sve je to istina,100%,ali gdje je onda problem…..upravo u tome sto ja zelim sada i odmah situaciju rijesiti na svoj nacin,prisiliti Boga da je tako rijesi,ali Njegovi putevi nisu nasi….,ja bih odbacio kriz i odmah rijesio situaciju,ali to nije pouzdanje u Bozju providnost,naravno sad mi je lakse pricati,vjerujte u tome zemaljskom paklu (depresiji) nisam ovako razmisljao…Ali kad sam bio na dnu, osudjivao sam Boga,nisam ga slusao,nisam ni bio u mogucnosti i to je bila u tom trenutku prava molitva,ona iz srca i Bog je vjerujte razumije,ja bi tada sam sebe osudio ali ne i On,sjetite se Joba ili onog slijepca sto mu je Isus namazao oci kalom i rekao mu da se ide oprati u Siloam,a nije mu odmah dao vid,put do Siloama je bio sigurno put na kojem je slijepac padao i ranjavao se,to je nas put(prekrasna propovijed vlc.Sudca).Bog nas uistinu moze sada osloboditi svega i dati nam sto zelimo odmah ukoliko je to sto trazimo ispravno,ali time bi nas najvjerovatnije izgubio za vjecnost sto On ne zeli a ni mi nebismo trebali ako smo imalo pametni,zato On radi na drugi nacin,onako kako je najbolje za nas….poanta price je da On zeli osoban,svakodnevan odnos s nama,a ne povsinsku molitvu….zeli potpuno predanje,svim srcem….
Naravno ovo sve je dijelic moga zivota,jer bi mogao napisati tisuce knjiga, kao,vjerujem i svatko od vas,hvala svima cija sam svjedocanstva procitao i koja su me potakla na ovo moje…
ljudi BVB sve i samo nastavite zivo svjedociti…..

Hvala ti što si podijelio svoje svjedočanstvo s nama.
Samo ustraj na pravom Putu,na kojem već jesi,al treba izdržati
i dobre i loše dane.To je obraćenje.
Borba iz dana u dan,koja traje cijeli život.
Bitno je nikad ne odustati i uvijek vjerovati.
Hvala Bogu ti si to shvatio i sad samo dalje korak po korak.
Nema nam druge,jer to je jedini pravi život,sve ostalo je imitacija.
Btb

hvala Ita
BVB tebe i sve ovdje,vec duze pratim ovaj forum pa sam se odlucio za stavljanje svoga svjedocanstva,zaista te moze potaknuti necija zivotna prica, i zato treba uvijek svjedociti,mene su osobno mnoge odavde potakle,ali i sa medjugorje info i ostalih katolickih portala..........
vidim i da ima tezih prica od moje,ali cudni su putevi Gospodnji,svatko mora nositi svoj kriz,iskreno mislija sam da ce me moj dotuci i da sam zavrsio ovu bitku kao porazen i zgazen bez trunke vjere da cu prezivit,ali Bog me digao,sve ostalo je nebitno.Sad tek shvacam koliko je ovaj svijet u zabludi jer ne zeli prihvatiti Krista i nastoji ga ubiti i unistiti katolicku Crkvu,naravno uzaludno.....naravno,sve rijeci su uzaludne bez djela,nas zivot pokazuje cija smo djeca,padova ima ali vazno je ne ostati na tome,neznamo sto nas ceka i u tome je sva ljepota i smisao,
bvb sve ,molim se za sve na ovom forumu

Hvala ARafael,hvala Ina93,hvala Kristian,hvala Novi1 što ste svoja svjedočanstva podijelili s nama.
Hvala svima!
Bvb

Jednom, dok sam još bio student, sam sjedio na klupi pokraj željezničkog kolodvora.
Bio je jedan lijep, sunčan dan. (Tada sam samo zbog tradicije ponekad nedjeljom
išao na misu. Zaboravio sam također sve što sam od vjeroučitelja čuo na vjeronauku.)
Odjednom mi je prišao jedan mladić sa časopisima od 10ak stranica u ruci.
Rekao mi je da dobit od prodaje ide beskućnicima.
Nisam imao sa sobom dovoljno novaca pa sam mu rekao da ću mu dati malo manje.
Ali da mi zato ne mora dati časopis. Bilo je to davanje od srca.
I desilo je se nešto neobično. Ispružio sam svoju ruku da mu dam te kovanice.
Istog trena sam između nas dvojice vidio jedno svjetlo. Bilo je sjajnije od sunca
a istovremeno je godilo oku. Tu pojavu je popratio jedan prekrasan zvuk.
Trajala je dosta kratko. Možda jednu, dvije sekunde. Meni je se činilo da traje puno duže.
Bila je to blaga ali opet tako intenzivna pojava. Ni u vječnosti mi ne bi dosadila.
Ne vjerujem da sam vidio rajsko svjetlo. Od toga bih oslijepio kao don Bosco.
Njemu je anđeo u snu samo malo odškrinio vrata raja da vidi zrno rajskog svjetla.
Ali bilo je tako divno...

Hvala Bogu i tebi Naggare.
Tada sam bio kao pustinja koja žeđa za oblacima kiše.
Jedan nutarnji mir me je ispunio kada sam ispružio ruku prema tom čovjeku.
I taj nutarnji mir je nadopunio osjećaj čistog divljenja i nakratko za mene nije postojalo vrijeme.