www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 23 stu 2017 02:49

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 36 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2, 3, 4  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 24 kol 2012 14:19 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 21 kol 2012 11:11
Postovi: 185
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: rkt
Status: U braku
Tko želi...ako se spasi i samo jedna duša, isplatilo se ovo pisati...

SA DUŠAMA U ČISTILIŠTU KROZ MJESEC DANA (msgr. Stefano Casini)


Pobožnom čitaocu!

Ja ne vjerujem da postoji neka pobožnost draža Bogu a nama korisnija od one za duše u čistilištu, no isto tako vjerujem, nažalost, da se o tome brinemo vrlo malo. I sv. Franjo Saleški s bolom je govorio: "Ne sjećamo se dovoljno naših pokojnih!"
Jadni naši pokojni, mi smo ih napustili!... Dakle malo više pobožnosti i smilovanja za njih!
Za taj osjećaj pobožnosti, dragi čitatelju, napisao sam ovu knjižicu: To nije ništa drugo već sažetak drugih većih knjiga, a ja sam ti je smanjio, stavio sam pripovijetke, ukazanja i objave svetaca, u nadi da ćeš lakše čitati i meditirati, te provesti u praksu tu pobožnost.
Dao Bog da to sve bude na što veću slavu Božju i za olakšanje i oslobođenje duša iz čistilišta, iz užasnih muka.
Preporuka: Ovu knjižicu čitajte kroz mjesec dana. Svaki dan zasebno pratite litanijama ili nekom drugom molitvom za duše u čistilištu.

Autor


1 DAN – Kako malo se misli na vlastitu dušu

I. Zemlja je veliko polje gdje bez milosrđa i neprekidno prolazi razornica, smrt; prolazi kao kazna Božja bacajući u blato ljudsku oholost. Sije zemljom lešine i gura duše u hrpama u vječnost. Tko bi ikad rekao Adamu, kada je kao vladar izlazio iz ruku Stvoriteljevih; daleko sunce obasjavalo ga je svojim zrakama, dok se zemlja prostirala puna krasote pod njegovim nogama; sve uokolo ga je pozdravljalo, kao prijatelja Božjega; tko bi mu ikada rekao: Ispod tebe šetat će se moljac, a tvoja odjeća postat će crvljiva ! Pa ipak bilo je baš tako ! Njegov grijeh doveo je na zemlju smrt i umire se sada i svakog sata; umire se u kraljevskim dvorima i u kolibama, umire dijete i mladić i starac i ubrzo ćeš umrijeti isto tako i ti !... Oh Bože moj, dok ti čitaš, razmišljaš, oni će biti u agoniji ! Na svaki otkucaj tvog srca netko će izdahnuti; šezdeset smrti u minuti, tritisućešesto svakoga sata, oko stotisuća svakodnevno. Tako se razaraju lijepa lica, ta srca koja se tako rasplamsavaju mržnjom i ljubavlju, ti oholi ljudi, što vjeruju da su vječni tu na zemlji. Meditiraj često, dragi moj čitatelju, o smrti ! Pomisao na smrt učinila bi nas svecima.
Vojvoda od Candije, vidje četiri dana poslije smrti kraljicu Izabelu u Granadi; pobježe od tuda prestravljen i postade sv. Franjo Borgia.
Mladi Rance htjede po zadnji puta zagrliti svoju buduću ženu, koja naglo umrije, no ostadoše mu u ruci vlasi samo njezine već smrdljive i ogoljene glave: ode se sakriti te postade svetac u Trapi/trapistički samostan/. Margareta Kortonska nađe mrtvog svog zavodnika, obrati se, plače i čini pokoru do kraja života ! Oh kad bi se svi kršćani obogatili lekcijama koje im tako često daje smrt ! Kako bi onda bilo malo onih koji otvorenih očiju srljaju u pakao !
II. Na nesreću, kako malo moderni svijet misli na smrt! Oni znaju jako dobro da je život kratak, pa ipak žive kao da nikada neće morati umrijeti. Znaju da svakim dahom kojim dišemo, da se približavamo korak po korak smrti, pa ipak se podaju dražima, poslovima, zgrtanju bogatstva, trče kao ludi za častima polažući u to svu svoju sreću i dok tako iz svjetske taštine ne štede novac, putovanja, preporuke i sve govore, kao da je njihovo spasenje nevažna stvar, dok nam je Gospodin uputio ove svečane riječi: Što vrijedi, o čovječe, postići sav svijet ako izgubiš dušu ? Ah ! Braćo, vratite se samima sebi i razmišljajte da ćete ubrzo morati ostaviti svoje dužnosti i časti, koje ste tako žarko željeli, te da ćete drugima morati ostaviti sve te kuće, posjede, ona bogatstva kojima ste posvetili vaša srca. Mislite na to Kršćani; jednoga dana i za vas će biti gotovo i za vas će doći smrt i naći ćete se bez dobrih djela i sa savješću punom grižnje
Tada ćete osjetiti potrebu da uredite stvari s Bogom, ali fizičke boli, pogotovo one duhovne usadit će u vama strašni nemir, te će se tako vrlo lako dogoditi, da nećete ništa popraviti. Jer vrijeme stvoreno za zadovoljštinu radi nereda savjesti, nije u vrijeme smrti već za vrijeme života.
Možda se uvjeravate da imate još mnogo godina provesti tu dole, te da imate vremena misliti na vječnost i na vaše vječno spasenje ? Na taj način, o vi Kršćani, padate u najgore đavolske zamke i možda ćete s vremenom završit tako da odete u pakao ! Naprotiv, mislite kako sutra nije u vašoj moći i da će vam smrt doći kada se najmanje nadate. Ja dolazim, govori nam ona, dolazim brzo, dolazim samo jedan puta, dolazim kada se najmanje nadate !
Pa i sam Isus reče nam: Budite spremni, jer ja ću doći kao noćni tat.
A Duh Sveti: Sjeti se tvojih četiriju posljednjih stvari-smrt, sud, raj i pakao !...
Meditirajte te riječi i odlučite da ćete početi od ovoga časa činiti sve što je potrebno da si osigurate dobru smrt.
Sv. Andrija Avellinski obično je govorio: Tko zna što me čeka u drugom životu ?... Tko zna da li ću se spasiti ili biti proklet ?...Ta misao ga je sve više poticala da ide putem svetosti. Jednog jutra započeo je služiti sv. Misu, kada je pao mrtav kod oltara!...P. Avila, iako je bio svet, kada su mu rekli da će uskoro umrijeti, uzdisao je: “Oh, kad bih bar imao još malo vremena, da se bolje pripremim !... A što ćete vi reći, ako se nađete iznenada pred smrću, a da niste nikada pomislili da izvršite dobro taj korak !
III. Užasna kazna Božja, ovih naših dana, jesu nenadane smrti. Trebao bi se zamisliti malo onaj koji ima vjere ! Osim toga, radi prevladavajućeg razornog običaja da se skriva jadnim bolesnicima istina o njihovom stvarnom stanju, mnogi idu pred sud Božji bez Sakramenata. Liječnici i rođaci se slože u tome da ih prevare i izdaju ! Pomislite samo, na cjelokupni moderni indiferentizam glede vjerničke prakse i zamislite si koliki nesretnici će se naći na samrti u smrtnome grijehu Moj Bože ! To je zasigurno strašno ! Umrijeti u grijehu ! Sv Magdalena Pazzi, vidjevši u ekstazi užasnu smrt nekog čovjeka, počela je vikati od straha, te trčati po čitavom samostanu molivši za pomoć. Jadni nesretnik, vikala je izvan sebe, tu su đavoli koji te odvode dolje ! Što ćeš učiniti, kako ćeš biti s njima dolje u Paklu ? Službenica Božja Diomira Allegri, molila je Boga da je drži na vatri sve do sudnjega dana, samo da spasi od te nesreće samo jednog jedinog grešnika.
Mislimo i mi na tolike tisuće jadnih umirućih, koji u misterioznim časovima njihove agonije očekuju molitvu njihove braće, molitvu koja će im dati milost oprosta i vječnog spasenja; mislimo na to da ne treba misliti samo na dobro naših bolesnika, te ih pripremiti na veliki korak, već se moramo zanimati za umiruće čitave zemaljske kugle. Na to smo obavezni, jer je to dogma vjere zajedništva Crkvenih dobara. Tko zna da li se između mnogih koji umiru ne može spasiti netko sudjelovanjem na jednoj sv. Misi, jednom pobožnom izmoljenom Krunicom pred Majkom Božjom, s dnevnim zazivima sv. Josipu zaštitniku umirućih !
Svaku minutu koja prolazi netko će se utopiti u vodi, umrijet će na žalosnim bolesničkim odjelima ili u kući gdje su udaljili svećenika. Koliki nesretnici, poslije svjetovno provedenog života na ovoj zemlji, umrijet će zaboravljeni potpuno od tog istog svijeta !... Molitva za umiruće je jedna od najvećih potreba Crkvi.
Jedna lijepa molitva za njih je ova Presvetom Srcu Isusovom, za koju vas molim da je stavite u redovite svakodnevne vaše molitve:

O Milosrdni Isuse ljubitelju duša, ja te molim, po agoniji Tvog Presvetog Srca, te po bolima Tvoje Bezgrešne Majke, da opereš u svojoj Krvi grešnike čitavog svijeta, koji se sada nalaze u smrtnoj agoniji, a koji će tokom dana preći u drugi život. Amen. Presveto Srce Isusovo, koje si isto tako umiralo, smiluj se umirućima. Amen.

Praksa

Počnite već ovaj mjesec s odlukom da želite učiniti nešto za jadne duše. Odmah se ispovjedite i pričestite za njih i preporučite ih svecima.

Molite danas za duše koje su svi napustili.

Litanije...

_________________
Some people come in your life as blessings, others come in your life as lessons!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 24 kol 2012 20:45 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 21 kol 2012 11:11
Postovi: 185
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: rkt
Status: U braku
LITANIJE ZA POKOJNIKE I ZA DUŠE U ČISTILIŠTU

Gospodine smiluj se
Kriste smiluj se
Gospodine smiluj se
Kriste čuj nas
Kriste usliši nas
Oče, nebeski Bože smiluj nam se
Sine, Otkupitelju Bože smiluj nam se
Duše Sveti, Bože smiluj nam se
Sveto Trojstvo, jedan Bože smiluj nam se
Sveta Marija moli za njih
Sveta Bogorodice moli za njih
Sveta Djevo Djevica moli za njih
Sveti Mihael moli za njih
Sveti Anđeli i Arkanđeli molite za njih
Sveti Ivan Krstitelj moli za njih
Sveti Josipe moli za njih
Sveti patrijarsi i proroci molite za njih
Sveti Petre moli za njih
Sveti Pavle moli za njih
Sveti Ivane moli za njih
Sveti Apostoli i Evanđelisti molite za njih
Sveti Stjepane moli za njih
Sveti Laurent moli za njih
Svi sveti mučenici molite za njih
Sveti Grgure moli za njih
Sveti Ambrozije moli za njih
Sveti Augustine moli za njih
Sveti Malahija moli za njih
Svi sveti Oci pape i ispovjednici molite za njih
Sveti Benedikte moli za njih
Sveti Hodilije moli za njih
Sveti Bernarde moli za njih
Sveti Dominiče moli za njih
Svi sveti monasi i pustinjaci molite za njih
Sveta Gertruda moli za njih
Sveta Margareta moli za njih
Sveta Brigita moli za njih
Sveta Terezija moli za njih
Svi sveci Božji molite za njih

Milostiv budi usliši nas Gospodine
Milostiv budi oprosti im Gospodine
Od svakoga zla oslobodi ih Gospodine
Iz kuće zatvora oslobodi ih Gospodine
Iz jezera bijede oslobodi ih Gospodine
Po rođenju Tvojem oslobodi ih Gospodine
Po najdražem imenu Tvojem oslobodi ih Gospodine
Po množini smilovanja Tvojega oslobodi ih Gospodine
Po strašnoj Muci Tvojoj oslobodi ih Gospodine
Po Presvetim Ranama Tvojim oslobodi ih Gospodine
Po Predragocjenoj Krvi tvojoj oslobodi ih Gospodine
Po Smrti u Pokopu Tvojem oslobodi ih Gospodine

Mi grešnici Tebe molimo, usliši nas
Da se svim pokojnicima
Udostojiš pokoj vječni darovati Tebe molimo usliši nas
Da naše najbliže rođake i dobrotvore
Naše od užasnih plamenova
Vatre udostojiš izbaviti Tebe molimo usliši nas
Da se udostojiš imati milosrđa sa
Svim vjernim mrtvima kojih se na
Zemlji nitko više ne spominje Tebe molimo usliši nas
Svima koji su po ljudskoj slabosti
Sagriješili, da im budeš milostiv
i blag Tebe molimo usliši nas
Da im udijeliš olakšanje,
Svijetlo i mir Tebe molimo usliši nas
Da im se udostojiš udijeliti
Zajedništvo sa Svetima i
Izabranicima Tvojim Tebe molimo usliši nas
Da se udostojiš njihove
Molbe uslišati Tebe molimo usliši nas
Da se udostojiš nas uslišati Tebe molimo usliši nas
Sine Božji Tebe molimo usliši nas

Jaganjac Božji koji oduzimaš
Grijehe svijeta daruj im pokoj
Jaganjac Božji koji oduzimaš
Grijehe svijeta daruj im pokoj
Jaganjac Božji koji oduzimaš
Grijehe svijeta daruj im pokoj vječni

Gospodine usliši molitvu moju
I vapaj moj neka tebi dođe

Pomolimo se
Odriješi molimo Te, Gospodine, duše svih rođaka, bližnjih i dobročinitelja naših od svake vezanosti za bilo koje zlo, da jednom uskrsli uživaju u slavi uskrsnuća sa svetima i izabranicima tvojim. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Vječni Oče, prikazujem Ti Predragocjenu Krv tvoga Božanskog Sina Isusa Krista, sjedinjenu sa svim svetim Misama slavljenim danas širom svijeta, za sve svete duše u Čistilištu, za sve grešnike diljem svijeta, za grešnike u čitavoj Crkvi i za one u našim obiteljima. Amen


Isus je rekao sv. Gertrudi da će svaki puta kada se izmoli ova molitva, pa i ako se moli i više puta dnevno, osloboditi tisuću duša iz Čistilišta.

Leon XIII. dekretom od 17.siječnja 1888. dao je svakom onom koji obavi mjesec za duše pokojnika, privatno ili javno, oprost od 7 godina i 7 četrdesetnica za svaki dan, te Potpuni oprost, ako se tokom mjeseca pristupi svetim Sakramentima /tj. Ispovjedi se i pričesti/. Ovaj oprost može se namijeniti dušama u Čistilištu.

_________________
Some people come in your life as blessings, others come in your life as lessons!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 24 kol 2012 22:31 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 21 kol 2012 11:11
Postovi: 185
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: rkt
Status: U braku
2. DAN-O strogom računu, koji ćemo morati položiti Bogu o našem životu

I. Moja je ura odzvonila, ja moram poći s ovoga svijeta: moj duh je utučen, a moje srce polako gubi svoj otkucajni ritam, trpim neizmjerno…, ne dišem više… ja umirem ! Živio sam u vjeri i umirem u vjeri, molio sam oproštenje za moje grijehe, te se nadam da će mi ih Gospodin oprostiti, no ipak kakav čas straha za mene ! Moram doći pred Boga i dati račun o čitavom svom životu. Istog časa kada se oči zaklope za ovaj svijet, za ovo materijalno sunčevo svijetlo, upalit će se pogled duše, osvijetlit će se i vidjet će se pred Isusom Kristom.
Oh! Koliko onda kajanja jer sam ga toliko puta uvrijedio, jer sam ga toliko puta zapostavio radi svojih komotnosti i svojih sklonosti! Pao je veo koji mi je branio da vidim Isusa Krista i na tom istom mjestu gdje ću se naći ispuštajući dušu, u tom istom času, vidjet ću se pred strašnim Sucem ! U toj istoj kući, gdje stanujem, u toj istoj sobi gdje spavam, bili su na sudu i moji jadni starci! Na tim mjestima gdje se smijem,trabunjam, griješim, tu si pripremam vječnost, tu ću vidjeti Isusa Krista koji će doći preda me, ljut zbog mojih nezahvalnosti.
Pomisao na taj strašan sud je sledio mnoge svece, a što će tek biti sa mnom ?
Govori sv. Ivan Klimaški da je neki od njegovih monaha predavao dušu Bogu, dok su oko njegovog kreveta molila subraća, najedanput je počeo davati znakove velike uznemirenosti. Na vratima vječnosti bio je podvrgnut strogom sudu. Đavao ga je tužio pred sudom Božjim i otvarala se knjiga svih njegovih grijeha. Jadni monah je drhtao dajući znakove užasa; braća su ga slušala kako se opravdavao i zazivao milosrđe Božje; vidjeli su ga kako umire sav u strahu i užasu!...
Jao meni, završava tu priču sv. Ivan od Klimaka, jer je i on bio prisutan kod smrti tog monaha. Što će biti od mene, ako se pustinjski monasi tako boje tog strašnog časa?...Što će biti od nas, kažem ja, koji tako lako zaboravljamo naš cilj, ako netko tko je proveo čitavi život u pokori i šutnji, napušta ovu zemlju s toliko nesigurnosti glede svoga spasenja ?
II. Nitko zaista se ne može osjećati siguran na Sudu Božjem. Ja znam, reći će Božanski Sudac, sve tvoje grijehe, bio sam tamo prisutan kada si griješio; znam što si učinio svaki čas tvojeg života; poznam svaku tvoju misao; znam sve dobro i zlo što si počinio, kolike sam ti milosti dao, kolika sam ti dobra nadahnuća, propovijedi, ispovijedi pružio samo da postaneš svet: daj mi račun !... Ti si me mogao tako mnogo moliti, mogao si me posjetiti u mojim crkvama, gdje sam ostao kao zatvorenik ljubavi samo za tebe; s tvojim žarom mogao si nadoknaditi ljudsku indiferentnost i uvrijede tolikih kršćana; mogao si proširiti moje Kraljevstvo, pomoći mi pri spasu duša; mogao si toliko dobra učiniti u tvojoj obitelji, u tvom narodu: daj mi račun!...I ono dobro što si učinio, zašto si ga učinio s toliko nemara ? Koliko samo djela, razgovora i dobrih djela si učinio samo iz taštine, iz sebeljublja, pretvarajući se da to činiš samo radi mene! Koliko molitava, sv. Mise, Pričesti, Krunice si upropastio u žurbi, u nevoljkosti, u hladnoći srca! No ipak si znao da sam rekao: proklet onaj čovjek koji čini s PREZIROM djela Božja. Zašto si učinio tako loše moja djela koja sam ti povjerio ?... Daj mi račun !...
I više, ne čuješ li koliko molećih glasova se uzdiže do mojih ušiju protiv tebe ? To su glasovi duša koje ti nisi poučio u dobru kako je to bio tvoj zadatak; to su glasovi duša koje si naprotiv skandalizirao, koje si ti sam naveo na zlo. Nesretniče, što si učinio ! Zašto si postao kamen spoticanja tolikim dušama, te si tako moja djela učinio beskorisnima za njih, kao i moju muku i moju smrt ?...Daj mi račun!...
Sluga Božji Luj de Ponte, bolestan, kod razmišljanja o tom svom skorom davanju velikog računa, od straha tresla se je njegova ćelija; sluga Božji Ančina kad je čuo pjevanje Dies irae napusti ovaj svijet i odluči se postati svetim. Sv. Jeronim sakriven u vlažnoj špilji, kako piše Pauli/svojoj duhovnoj kćeri, koja je živjela u Rimu/, postade sudrug zvijeri i škorpiona; udaraše se kamenom u prsa, te odjekivaše pustinja od njegovog krika i plača, od straha pred Paklom!
A ti kršćanine, kako se možeš osjećati tako sigurnim ? Što činiš da ne budeš osuđen, na tom strogom sudu Božjem?...Što ćeš ti tada moći reći Gospodinu?...
III. Jedno svjedočanstvo nam potvrđuje kako Bog iziskuje strogi račun o malim stvarima, pa i od dobrih duša; tako imamo svjedočanstvo od službenice Božje Anđele Tolomeji, dominikanke.
Ona je umrla na rukama svoga brata blaženog Ivana Batiste Tolomeja; kada je umrla on osjeti jaku bol, te je dugo u noć ostao moliti pred Presvetim Sakramentom; s posebnim čudom postigao je da se ona vrati u život. Probudivši se kao iz nekog dubokog sna, digla se je iz kreveta teško zadihana i u velikom strahu. Ono što je ispričala s izrazom straha, što je vidjela i čula, jednostavno je bio užas. Poslije toga počela je tako živjeti, da je sam njezin život bilo živo svjedočanstvo njezinim riječima; njezin život nije bio ništa drugo već slijed noćnih bdijenja, posta, nevjerojatnih pokora, tako da su je opominjali da je prestroga:“Ah!-uzvikivala bi, da ste vi vidjeli ono što sam ja vidjela, ne bi tako govorili! Što je to što ja činim u usporedbi s onim što ćemo morati trpjeti radi naših grijeha?“ I tako je nastavila u toj pokori sve do svoje ponovne smrti.
Sv. Brigita priča o svojim objavama, isto tako o nekom vojniku, koji je bio vrlo milosrdan; često se molio Gospi. Kada je umro, svetica ga je preporučila Gospodinu i dok je molila za njega, vidjela ga je kako ga vode na Sud! Oh! Kako je samo bio prestrašen i užasnut! Đavao ga je optuživao za mnoga počinjena nepoštena djela, za zle poglede i razgovore. Pokajao se je i tako se je spasio, no koliko je morao ostati u Čistilištu! Pobožnost prema Presvetoj Djevici ga je spasila od Pakla, no koliko dugo radi svojih grijeha je morao ostati na mukama?
Car Kostantinopolija, Teofil, bio je vrlo zao heretik, te uništavač svetih slika i ikona. Razbolio se na samrti; dvije dobre duše počeše vruće moliti za njega; carica i sv.biskup Metodije. Biskup je napisao na jednoj tabeli njegovo ime među grešnike za koje je najviše trebalo moliti; tu tabelu je držao kod oltara tako da je čitava njegova Crkva molila za te grešnike. Jednu noć u snu, svetac vidje Teofilovu dušu gdje je vuče jedno mnoštvo đavola, dok su urlali i tresli lancima: on je podvostručio molitve za njega. Sutradan ujutro ču da je Teofil zaista umro; no ono što je bilo posebno čudesno, ode u svoju crkvu, vidje da je ime Teofila bilo izbrisano sa tabele njegovih grešnika! Njegove vruče molitve su ga spasile! Koliko dobra mogu učiniti dušama molitve dobrih!

Praksa

Otiđite danas posjetiti groblje, no sjetite se da cvijeće i svijeće ne pomažu mrtvima! Obećajte im radeći, hodajući, budeći se po noći da ćete podići često molitvu Gospodinu: Isuse milosrđe moje!...Zadobit ćete za svaki zaziv 300 dana oprosta!...Koliko dobra s malo muke!

Molite danas za one duše koje će ostati najduže u Čistilištu.

Litanije…

_________________
Some people come in your life as blessings, others come in your life as lessons!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 25 kol 2012 23:04 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 21 kol 2012 11:11
Postovi: 185
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: rkt
Status: U braku
3. DAN – Kako nam mogu pomoći Presveta Djevica, Anđeo čuvar i naši Zaštitnici na Božjem sudu

I.Niti Djevica, niti naš Anđeo čuvar, a niti naši Zaštitnici poslije naše smrti ne mogu promijeniti Sud Božji. Kako nas Sud zatekne, tako ćemo morati ostati nepromjenjivo spašeni ili prokleti za čitavu vječnost. No, oni nam mogu puno pomoći kod našeg spasenja predviđajući taj strašni Sud. U tom smislu se moraju shvatiti i viđenja onih svetaca koji su vidjeli ili Presvetu Djevicu ili naše Zaštitnike kako brane pred sudom svoje štićenike koji su im bili pobožni, te su postigli da se spase od Pakla, a neki i iz Čistilišta.
Životopisi svetaca puni su tih viđenja.
Tako priča sv. Alfonz da je neka monahinja po imenu s. Katarina od sv. Augustina, imala običaj moliti za svoje poznanike, kada je čula da su umrli. Dogodilo se da je u njezinom kraju umrla, bez sakramenata u nekoj šumi, jedna zla starica, tako da je nisu odveli niti do crkve, već su je pokopali tamo negdje u polju. Monahinja se nije za nju niti pomolila, jer su svi vjerovali da je osuđena na pakao. Prošle su četiri godine. Jednog dana, dok je Katarina molila u crkvi, začuje uzdah, a pred njom se ukaza jedan lik sav žalostan. Kako sam nesretna! Reče. Vi ste molili za sve, samo za mene niste molili! A tko ste Vi ? Upita monahinja. Jadna grešnica iz šume. Kako, pa Vi ste spašeni ? Da ! odgovori ova. Kada sam vidjela da su me svi zaboravili, a da mi se približava smrt, razmišljajući o mojim teškim grijesima, počeh plakati i preporučati se Gospi. Po njezinom zagovoru postigla sam savršeno pokajanje za sve moje grijehe, te sam se tako spasila, a po njezinoj velikoj dobroti skraćeno mi je i Čistilište. Ako ćete Vi moliti za mene, te prikažete koju sv. Misu, prestat će moje muke. Monahinja se je zauzela, te ju je nakon nekog vremena zaista vidjela kako uzlazi na Nebo.
Jedan drugi događaj se nalazi u životopisu svetih Dionizija, Mauricija i Martina, glede kralja Dagoberta.
Neki stari pustinjak prebivo je već dugo vremena na nekom pustom otoku kod Sicilije. Dok je jednog dana molio, začuo je neko stenjanje. Istovremeno mu se učini da vidi kralja Dagoberta na moru okruženog jednom četom đavola, koji su ga vukli prema vulkanu da ga bace unutra. Jadni kralj zazivao je u pomoć Dionizija, Mauricija i Martina, svoje zaštitnike, kojima je dao sagraditi bazilike. Ovi se naglo ukažu, istrgoše iz ruku đavola jadnika, te ga povedoše sa sobom, potjeravši one đavle.
Viđenje nestade, no zaista kralj bijaše umro u svojoj kraljevskoj palači; spasio se po zagovoru njegovih zaštitnika.
II.Što se tiče Suda koji ćemo morati podnijeti poslije naše smrti, Objava nam ništa ne govori o tome da li će prisustvovati Gospa pri tom sudu, Anđeo čuvar,sveci, pa i đavli; no mnogo priča svetaca kao i kršćanska tradicija tvrde da je to istina. Anđeo čuvar zasigurno neće napustiti dušu koju je primio na čuvanje, sve dokle god se ne završi njezin ulazak u Nebo, ako se je uspjela spasiti. Naš Anđeo čuvar ne zaboravlja zabilježiti svako dobro djelo u našu knjigu života, da ih predstavi Bogu u času kada budemo pred Sudom. Taj zapis biti će nam vjerni depozit svega dobroga što smo učinili tijekom našeg života. On, u strašnom času naše smrti ostaje braniti našu dušu, te joj pomaže u tom užasnom času, kako nam to govore mnoga viđenja; i ne samo to, on sam će pratiti dušu u Čistilište, gdje ostaje kao u svojoj službi s velikom ljubavlju, sve dok je ne odvede u Nebo. Ako imamo vjere, kako nam može biti moguće zaboraviti na našeg vjernog nebeskog pratioca, tog Anđela, koji je uvijek uz nas i ne ostavlja nas niti časka ? Zar možemo sumnjati da nas On, koji nam uvijek pomaže nadahnućima i dobrim mislima, neće na času smrti braniti od demona ? Oh! Koliko bi se trebali obraćati našem Anđelu u našim mukama, bolima, a napose u napastima.
III.I sv. Augustin nam prikazuje isto tako Isusa koji uzdiže svoj sud kod kreveta umirućeg sa čitavom pratnjom svojih Anđela i sa žalosnim demonima tužiteljima. Neodgodiv Sud, ali ne po ljudskom načinu, po ispitivanju, po stupnjevanju i po svjedočanstvima. Doći će ljudska dobra i loša djela, čak i ona najskrivenija, te će se otkriti u svijetlu koje proizlazi od samog Isusa Krista; bit će to samo jedan tren, bez ikakvih isprika i obrana, beskorisna je tada bilo koja molitva, jer Bog ovdje djeluje po svojim vječnim pravilima; svako dobro djelo ima i svoju stostruku nagradu, kako je to naš Gospodin obećao; isto tako svako zlo djelo odgovarajuću kaznu.
Od časa kada je duša u onom blistavom svjetlu vidjela svoje stanje, sama po sebi spoznaje presudu, pa i isti prokletnici morat će vikati: „Gospodine ti si pravedan i pravedan je svaki tvoj sud!“ Sve ono što će učiniti naš Anđeo i sve ono što će učiniti đavao, sve ono što će učiniti naš Sudac je naplaćeno u samo jednom jedinom času! A koliki će biti broj onih koji će se spasiti?...To ne znamo!
Vrlo poznato je glede toga viđenje blaženog Ivana Krstitelja de'Rossia: jedna bezbrojna kolona ljudi kretala se prema vječnosti; mnogi od njih nestajali su u provalijama; malo njih obučeno u bjelinu letjelo je u neizmjernoj radosti gore prema Nebu; oni drugi obučeni u pokornička odjela odlazili su tužni u zatvor Čistilišta. To je procesija umrlih! Bolna, misteriozna procesija se ponavlja svakog dana i svaki puta na isti način. Sv. Terezija od toliko mnoštva duša koje je poznavala nije imala milost, već da vidi samo tri duše koje su mogle ići ravno u Nebo, a da nisu bar dotakle Čistilište; među kojima je bio sv. Petar Alkantarski!
Ah! Zašto ne mislimo češće na taj strašni Sud? Zašto živimo tako lakomisleno, umjesto da već sada zadovoljimo za naše grijehe s dobrim djelima i pokorom, tako da ne padnemo ili ne ostanemo tko zna koliko dugo u onoj strašnoj vatri?
Razmišljajući o tome sv. Bernard bi uzvikivao svojim monasima:“Oprostite ako vas plašim i sam, sam sav prestrašen!...
Siđimo u onu vatru već sada živi, da ne moramo silaziti kada umremo!...Evo jedne velike misli što ti je predstavljam o moj pobožni čitaoče!

Praksa
Ako se zaista bojite Čistilišta recitirajte svake večeri ovo prikazanje:
Vječni Oče, prikazujem Ti Presveto Srce Isusovo sa svom njegovom ljubavlju i sa svim njegovim zaslugama:
1.Kao zadovoljštinu za sve moje grijehe koje sam počinio ovoga dana i tijekom čitavog mojeg života. Slava Ocu…
2.Za očišćenje svega onog dobra koje sam nesavršeno učinio tijekom današnjeg dana i tijekom čitavog mojeg života. Slava Ocu…
3.Za zadovoljštinu za sva ona djela koja sam morao učiniti, a koja sam propustio tijekom današnjeg dana i tijekom čitavog mojeg života. Slava Ocu…

Neka dobra sestra Klarisa ukazavši se opatici reče joj: ja sam išla ravno u Nebo jer sam svake večeri s tim prikazanjem plaćala svoje dugove!

Molite danas za duše u Čistilištu koje trpe najgore muke.

Litanije…

_________________
Some people come in your life as blessings, others come in your life as lessons!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 26 kol 2012 21:30 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 21 kol 2012 11:11
Postovi: 185
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: rkt
Status: U braku
4.DAN-Zašto se treba neizbježno priznati postojanje Čistilišta

I. Vjerovati da Čistilište postoji nalaže nam naša vjera, ali isto tako to iziskuje i naš razum. I zaista, protestanti niječu postojanje Čistilišta, a zatim i oni sami idu, pa se na koljenima mole na grobovima svojih pokojnika. U koju svrhu? Ako ih već smještaju u Nebo ili u Pakao, zašto onda moliti za njih?...Pa ipak mole i molimo svi mi, ako ćemo biti iskreni, jer nam to tako naš razum naređuje, a uostalom prirodno je misliti da duša nije umrla s tijelom; vraćajući se k Bogu, može se naći bez nekih velikih grijeha, dakle nije za Pakao; no ipak se je okaljala ljudskim grijehom, nakupila prašine po sebi, dakle nije dostojna Neba: Ispovijedaju to čak i njihovi doktori. Uglavnom oni koji umru, piše Hasse, predobri su da bi završili u Paklu, a prezločesti su da bi išli u Nebo!... Evo dakle, neophodnog Čistilišta.
Nekom bogatom Englezu umre naglo njegova mlada žena…Zahvaćen bolju, napusti domovinu skupa s djevojčicom, te ode u Pariz. Jedne večeri šetajući se tako nađe se pred crkvom Majke Božje od Pobjede. Djevojčica je silom htjela ući. Baš je propovjednik govorio o molitvi za pokojne. Djevojčica klekne zajedno s ostalima. Što to radiš? Reče joj otac. Ajde idemo!...Molimo za mamu! Hajmo, hajmo! Ne, oče, molimo ovdje, naši ministri riječi, ne govore nam te stvari, molimo za našu mamu!... Nije potrebno govoriti da su posjete toj crkvi proslijedile, te da su ih one propovjedi o pokojnicima uvelike tješile: Među obraćenicima na katoličku vjeru može se ubrojiti i taj bogati Englez skupa sa svojom kćeri!
Pobožnost prema pokojnicima raznježi svaku dobru dušu; vjerovati u Čistilište potrebno je da se utješi onoga koji umire, kao i onoga koji ostaje. Onaj koji umire predaje se, a misao da će moliti za njega te će tako moći postati dostojan Neba, udaljuje od njega pomisao na očaj; onaj koji ostaje veseli se što je u mogućnosti pomoći mu na bilo koji način. Tako veza ljubavi nas sve obvezuje, te nas tješi i daje nade. I stoga stvaranje Čistilišta, mora se reći, da je za nas jedan od najvećih čina milosrđa Božjeg.
II. Pa i prije samog Isusa vjerovalo se u Čistilište, kao i u djelotvornost naše molitve za pokojne.
U borbi Juda Makabejac na nekima od svojih vojnika, koji su bili ubijeni, našao je neke predmete posvećene idolima. No kako je bilo zabranjeno prisvojiti si te praznovjerne predmete, prepoznao je u tome kaznu Božju nad njima; no pomisao da su oni umrli boreći se za vjeru, te dostojni velikog milosrđa, svi se počeše moliti Gospodinu za njih, te sakupiše milostinju, te pošalju 12.000 drahmi za hram, da se prikažu žrtve za te pokojnike. Dostojno je i pravedno, mišljaše, kaže pobožni pisac knjige o Makabejcima, „Sveto je i zdravo misleći na pokojne moliti za njih, da ih se tako oslobodi od grijeha.“
Ovo svjedočanstvo je jasno i precizno: Čak i onda se je vjerovalo, da se za svaki grijeh mora dati račun Gospodinu, te da se tim jadnicima kažnjenim zbog svojih grijeha može pomoći molitvama i dobrim djelima.
U crkvi se je uvijek molilo za pokojne: već od najranijih vremena na oltar su se pisala imena onih koje se je preporučivalo u molitve Crkve, za one koji su davali milostinju za sirotinju, za one koji su umirali za vjeru, te za sve one koji su se kao vjernici molili jednom skupa sa svećenikom dok je ovaj prikazivao sv. Žrtvu na oltaru. Vjernici su se pričešćivali, te bi poslije ostavljali milostinju na oltaru, za pokoj tih duša. Iz onih vremena nalazimo i ovaj prekrasan primjer, bilo o vjerovanju u Čistilište, bilo o djelotvornosti molitve kao i o njezinoj korisnosti.
Pred carem Decijem bilo je u Kartagi zatvoreno mnogo kršćana, a među njima i sv. Perpetua. Dok su oni mučenici trpjeli u zatvorima,ona imaše jedno viđenje nekih užasnih i tamnih mjesta; tamo bijaše mnogo ljudi vrlo žalosnih, među njima prepozna svog brata Dinokrata, koji umrije u mladoj dobi. On se ukaza sav gorući od žeđi, blijed i sav ranjav po licu. Kada ga je Svetica prepoznala, taj prizor užasno ju je dirnuo i sve te dane nije prestala moliti za njega sa suzama u očima i uzdasima, te za njega prikaza Bogu svoje mučeništvo.
Noć prije no što je morala podnijeti mučeništvo i biti predana bijesnim zvijerima, nanovo joj se vrati njeno viđenje. Dinokrat je bio veseli i smiješio se ; pio je, dugim gutljajima, živu vodu koja je tekla iz izvora. Lako je pogoditi, da je to značilo da je postigao radost Neba, a ubrzala ga je molitva svete mučenice.
S istom čvrstom vjerom da se mora očistiti od bilo kojeg znaka grijeha, a da bi se moglo ući u Nebo nalazimo kod Konstantina Velikog, koji se je dao pokopati kod oltara svetih Apostola, da ga se češće sjete u molitvama kod sv. Misne Žrtve; Sv. Monika umirući reče svojim sinovima: “Vi ovo moje tijelo stavite gdje god hoćete, samo vas jednu stvar molim, da me se na oltaru sjetite!“…
A sv. Augustin sjećajući se smrti svoje majke i nakon dvadeset godina u svojim prekrasnim Ispovijedima još uvijek moli za nju, bojeći se da je još u Čistilištu!... Po tome se može zaključiti koliko je taj sv. Doktor Crkve mislio na strogost Suda Božjega, kad i on sam ispovijeda da je njegova majka živjela kao prava svetica.
III. Neprijatelji Crkve govore da je Čistilište izmislio sv. Grgur Veliki, kao što isto tako tvrde da se na IV. Lateranskom Koncilu izmislila ispovijed! Sv. Grgur nije ništa izmislio, kao što i u Crkvi nije nikada nitko ništa izmislio.
Sv. Grgur je bio vrlo pobožan prema pokojnicima; sakupio je događaje i viđenja te je napisao knjigu. Od njega potječe ta pobožnost koja se je poslije samo još više razvila; njega se može smatrati ocem dobra koje je proizašlo iz te pobožnosti, te ga se kao takvoga mora voljeti. Svoju knjigu je nazvao Dei dialoghi /Dijalozi Božji/ te utjera strah u čovjeka radi mnogih ukazanja mrtvih o kojima priča; u toj istoj knjizi iznaša jasno i s osjećajem svu katoličku nauku o Čistilištu. Iz tog istog perioda proistječe pobožna vježba moljenja Brevijara za pokojne; samo još jedno svjedočanstvo o starosti pobožnosti prema pokojnima. To je neprestani uzvik boli, te pobožna slika predanja i ljubavi duše dostojne da se uzdigne Bogu. Nadahnut sveti kralj David u psalmima i plačućem Jobu, te u lekcijama, izražava razne statuse ljubavi i boli jadnih duša zatvorenica Čistilišta. S Brevijarom koji je odzvanjao Bazilikama i u najstarije doba Crkve, te patetičnim i strašnim strofama Dies irae /Strašan Dan, Dan užasne ljutnje, Dan užasa i ljutnje/ ispunjaju dušu uzvišenim strahom. Ne može ih se slušati a da ne osjetiš na sebi jezu od straha. Neka nas udari po srcu uzvik tog strašnog dana, dana plača i nemira, propasti i bijede koja nas čeka, kao jedan zvonki anđeoski odjek.
To je najuzvišeniji spjev kojega Crkva ima; poslije toliko straha zatvara se s pobožnim jaukom i posljednjom životnom molitvom za svoje sinove koji plaču i trpe u Čistilištu: Pie Jesu Domine… Milosrdni Isuse, podaj njima vječni mir. Amen!
Crkva dakle nije ništa izmijenila od prvih svojih vremena, ništa nije dodala u svom vjerovanju.
Tako je uvijek poučavala i tako će poučavati. Majka nježna i puna ljubavi, kako plače za grijehe svijeta, tako moli za grešnike u Čistilištu. Kao zadnju notu svake svoje svete funkcije, daje da odjekuje u njezinim korovima uzdah. A duše vjernih mrtvih, po milosrđu Božjem počivale u miru!

Praksa

Nemojte provesti noć, a da niste uzdigli pobožnu misao za pokojne. Recitirajte jedan Pokoj vječni… svaki puta kada se probudite. Mnogo dobrih duša moli tako po noći. Za svaki Pokoj vječni…, papa Pio X. dao je tristo dana oprosta, no mora se izmoliti čitavi sve do amena.

Molite danas za one duše koje su Vas voljele i s vama najviše suosjećale.

Litanije…

_________________
Some people come in your life as blessings, others come in your life as lessons!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 28 kol 2012 07:44 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 21 kol 2012 11:11
Postovi: 185
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: rkt
Status: U braku
5. DAN – Mjesto Čistilišta

I. Crkva dok nam zapovijeda da vjerujemo u Čistilište, kao što se vjeruje u Nebo i u pakao, nije odredila ništa glede mjesta gdje ćemo morati trpjeti. Stoga o tome postoje različita mišljenja, a Crkva ih ne osuđuje, kao krivovjerna. Ipak, po nekom zajedničkom mišljenju Čistilište bi se moralo nalaziti negdje u tamnim dubinama zemlje.
To mišljenje se slaže s učenjem sv. Tome Akvinskog, a podržavaju ga i mnoga viđenja svetaca. Među tima poznata su viđenja sv. Marije Magdalene de’Pazzi iz Firence, te sv. Franciske Rimske. Ova Svetica vrlo pobožna prema dušama u Čistilištu, a mnogima je svojim molitvama zadobila milost da postignu Nebo. Ona nam govori da je u svojim viđenjima vidjela Pakao i Čistilište, te da se nalaze na istom području podzemlja: tu su osuđeni mnogi na trpljenje s tom razlikom da su prokletnici očajni bez ikakvog tračka nade, u vječnom plaču, dok ove druge tješi slatka nada spasenja, te su smirene i podložne. Izgleda da i crkva ima to mišljenje. Ona moli: Od Vrata paklenih izbavi, o Gospodine, duše njihove, tj. duše pokojnih vjernika. U toj patetičnoj molitvi prikazanja Sv. Mise za pokojne: Gospodine Isuse Kriste, Kralju Slave, oslobodi duše pokojnih vjernika od prokletstva Pakla, tj. od podzemlja i podzemnog jezera... Na toj ideji počiva sva liturgija za pokojnike. No ipak, Crkva ne zapovijeda da se vjeruje, da je to mjesto baš takovo. Postoje neka viđenja na primjer duša koje nam govore baš suprotno.
II. Neka viđenja nam govore o dušama koje su bile kažnjene tako da su morale vršiti pokoru tamo gdje su živjele, te gdje su griješile. U nekom zatvorenom samostanu sestara Benediktinki, priča Cezarej, živjele su dvije monahinje, koje su bile vrlo dobre prijateljice, sestra Gertruda i s. Margareta. Umre prva i to vrlo mlada; jedne večeri dok se molio brevijar na koru, s. Margareta začuje neki štropot u crkvi; vidje pokojnicu svu užasnu i žalosnu kako prilazi koru; poklonila se duboko pred oltarom, zatim je sjela na prazno mjesto, te je pratila monahinje u pjevanju brevijara. S. Margareta se nije usudila progovoriti, no viđenje se ponovi i druge večeri. Što radiš, što tražiš ? zapita je tada s. Margareta, prikupivši svu hrabrost. Ah! Dolazim radi pomoći! Bog me je kaznio na istom mjestu gdje sam toliko puta loše molila; tu gdje sam najviše kršila šutnju, te sam i moje sestre poticala na to. Kada bi ti znala koliko trpim!...Moj jezik je sav istrošen! Moli za mene i nauči iz mojeg žalosnog prizora, da živiš sveto, jer Bog je pravedan!...
Tako se isto čita iz života poznatih osoba u opatiji Cistercita: Bijaše neki Opat koji je previše ljubio svog nećaka, isto tako monaha u istoj opatiji. Umirući izabra ga za svog nasljednika, te je tako namjestio stvari da su ga monasi izabrali. Dok je jednom mladi, sada već opat, šetao po vrtu jedne večeri, začuje da ga netko zove. Bio je to glas pokojnika.
Ja sam duša, jadnog tvog pokojnog strica, reče, tu sam i tu trpim, sav gorim u vatri, jer sam te previše volio. Preklinjem te, imaj milosti sa mnom!...
Čita se u toj životnoj povijesti, da se mladi opat tako prestrašio, da se odrekao svojeg imenovanja, te se zatvorio u jednu ćeliju, gdje je proveo cijeli tijek svoga života u teškim. Zaista teškim pokorama.
Tako se isto priča o nekom nesretnom vozaču kola; bio je osuđen provesti svoje čistilište na brdu gdje je obavljao svoju prodaju. Isto tako sv. Grgur veliki kaže da je đakon Paskasije bio poslan na kupke u Kapui: tamo ga je vidio sv. German koji se je molio za njega te se oslobodio tog žalosnog mjesta po svečevim molitvama. Dakle, sigurno je da će svaka duša izvršiti svoje čistilište na mjestu gdje mu to Bog odredi; svemoćnost Božja može dati da osjetiš boli Čistilišta na bilo kojem mjestu.
III.Danas nismo spremni vjerovati tako lako nadnaravnim događajima; odmah bi nam se prilijepilo da smo praznovjerni ili fanatici, ako bi netko pokušao govoriti o tome da je vidio nekog pokojnika. Njih se pokriva cvijećem, na svaku godišnjicu ili neko slavlje donose im se lovorovi i bršljanovi vijenci; na sprovod se ide u crnini, odmjerenim korakom, pa i uz pratnju limene glazbe uz blistanje pozlaćenih kola. No mrtvi moraju ostati tamo i ne ometati život živih. Čak i direktni kontakti su ukinuti. Prije, svake nedjelje vidjela se prekopana zemlja na groblju blizu crkve. Sinovi i pobožne udovice mislili su na svoje drage pokojnike. I na sjećanje na njih i dalje su obećavali živjeti kršćanski da ih jednom sretnu u Nebu. Ti grobovi bili su kao oltari za te pokojnike, a bili su i svete škole za žive!...Sada to nije više higijenski i mrtve odnose daleko. Pokrivaju ih mramorom te s tako luksuznim predmetima, da ne bi imali potrebe vraćati se i moliti ništa od živih!... Takva je moda!
No ipak, koliko god se mi prekrivali iluzijama i raznim uzaludnim strahovima, nije nikako moguće negirati sve te objave pokojnika. One se nalaze napisane kroz cijelo vrijeme povijesti Crkve kao i u životopisima svetaca.
Koliko je tih pokojnika došlo moliti za molitve sv. Mise za pokojne. Ne radi se samo o nekim starim vremenima. U životu sv. Ankjeta, apostola Brazila, piše o ukazivanju onih nesretnika što su bili ubijeni, a ukazivali su se na mjestu ubojstva; čuo se je plač, te kako moljaše prolaznike da se mole za njih. U sadašnje bliže vrijeme 1859. u američkim novinama je pisalo da se je ukazala neka sestra Benediktinske opatije iz Latrobe. Protestanti i bezvjernici su se tome samo ismijavali, no događaj po sebi se ne može nijekati.
Neki nepoznati redovnik, 18. rujna ukazao se u crkvi jednom novaku; nastavio je ukazivati se, te je žarko molio. Napokon novak ga upita tko je: odgovorio mu je, da je bio monah prije mnogo godina: radi sedam sv. Misa koje nisu dali služiti za njega, a koje su bile obavezne, nalazio se je u Čistilištu. Molio je da za ljubav Božju odsluže te sv. Mise za njega. Rekao je isto da od zadnje petorice umrlih redovnika iz te opatije, niti jedan se još nije oslobodio Čistilišta! S najljepšim riječima molio je da se pomole i za njih, te je uvjeravao, da dušama kojima se pomaže nikada ne zaborave primljena dobročinstva. Svi redovnici počeše moliti za te pokojnike: poslije odslužene zadnje sv. Mise, duh se prestao ukazivati. No, kako nije bilo kraja govorkanju među protestantima opat Wimmer dade objaviti u novinama čitavi događaj, zaklinjući se da je to bila čista istina.
Ja ipak kažem, da bi bilo korisnije vjerovati u te događaje, umjesto da ih se ismijava, te mnogo moliti za duše pokojnika!

Praksa

Koliko nevidljivih duša pokojnika može biti oko vas! Imajte naviku da vas na vašem putu prate duše; kad molite Krunicu kao da molite s njima. Može biti da i u vašoj istoj kući možda netko izvršava svoje čistilište. Naučit ću vas, još jedan kratki zaziv: Isuse, Marijo i Josipe, spasite duše ! Svaki puta kada izrečete taj kratki zaziv dobivate 7 godina i 7 četrdesetnica oprosta! To nisu tek samo puste riječi!

Molite za one duše koje vas najviše preporučaju Bogu i mole za vas.

Litanije...

_________________
Some people come in your life as blessings, others come in your life as lessons!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 29 kol 2012 08:07 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 21 kol 2012 11:11
Postovi: 185
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: rkt
Status: U braku
6. DAN-O ulasku duše u Čistilište

I. Ostavili smo dušu tamo na Sudu Božjem, svu prestrašenu, sramežljivu: nalazi se u Božjoj prisutnosti sva uprljana grijesima. Kaje se, radije bi bila ne znam koliko puta mrtva nego da uvrijedi ponovno Božansko Veličanstvo. No, to pokajanje više ne briše ništa, jer je ušla u tu misterioznu noć, kada više nije dopušteno djelovati. Vrijeme zadobivanja milosti je završeno.
Kako se je izgled svih stvari promijenio, s tom nemilosrdnom smrću!
Duša nema više osjetila, obuhvaćena svjetlom Isusa Krista, vidi sve sama, spoznaje sama, kako je to potrebno i pravedno, očistiti se i skinuti sa sebe te grdobe grijeha. Uvrijede koje je učinila prema Bogu, postaju joj sada kao rane pred očima sviju. Da se dušu u takvom stanju prepusti u Nebo, njezino bi Nebo bilo posve uništeno kroz čitavu vječnost. Sramila bi se anđela i svetaca...
Sv. Gertruda pripovijeda da je vidjela dušu neke redovnice, lijepu i obučenu u vjenčano odijelo na pragu Neba, ali žalosnu i neodlučnu. Uđi, uđi u radost tvoga Zaručnika, govorila joj je Svetica. Nisam još uvijek dostojna, odgovorila je ta duša, sva žalosna. No ja te vidim svu u svijetlu! Nije dovoljno, nije dostatno to svijetlo koje ja moram imati a da bi mogla ući u Nebo; kada bi se i sama vrata nebeska otvorila, ja ne bih ušla, sve dok se ne bih posve očistila, pa i od najmanjeg grijeha, jer bi me korovi djevica koji slijede Božanskog Jaganjca, otjerali od sebe!...Drugačija je čistoća koja je potrebna da se približi Isusu!...
Po ovom razmišljanju možemo shvatiti da je Čistilište zaista iznimno veliko milosrđe Božje. Ono je strašno i zastrašujuće, jer je strašan i zastrašujući grijeh u čovjeku; no Čistilište, uništavajući grijeh, ukrašava bijedne duše i priprema ih da budu dostojne kćeri Božje, koje je grijeh učinio nedostojnima Kraljevstva Božjeg. Čistilište se mora voljeti; jest ono je bolno, ali je isto tako predvorje Neba.
II. Sv. Katarina u svom djelu o Čistilištu tumači slijedeće: kršćanska duša kada se odvoji od tijela, toliko osjeća gađenje prema svojim grešnim mrljama pred čistoćom i svetošću Božjom, tako da se sama baca u vatru da se očisti od njih; u tom času u njoj bi se stvorio pravi pakao, kad bi vidjela da se ne može približiti tako onečišćena svome Bogu. To joj toliko leži na srcu da one sve čistilišne muke nisu ništa prema ovome, te se sama baca u vatru čišćenja!
Kako to mora biti strašan trenutak za jadnog kršćanina, kakva promjena scenarija! Do tada je uživao mnoga dobra, svjetlo i neizmjernu radost sunca, svježi ljetni povjetarac, hranu, ljubav svojih dragih, društvo, zadovoljavanje svojih htjenja, na kraju vlastitu slobodu. I na krevetu svojih boli bio je okružen svim mogućim kurama, te utješen ljubavlju svojih dragih; pa i bol je znala tu i tamo biti lakša i dati malo odmora. Ajme! Kako se sve mijenja i to skoro u jednom jedinom hipu! Svjetlo se mijenja u gusti i zastrašujući mrak, svjetska ljubav u potpunu poharanu napuštenost. Bog, koji je njegovo jedino dobro pokazuje se rasrđen; Nebo, njegova jedina sreća ostaje zatvoreno, a zahvaća ga strašna vatra! To je užasna peć, a niti ne zna kada će iz nje moći izaći; vatra ga okružuje i tu ostaje bez pomoći koja ne dolazi ni od kuda, samo sa nadom da će ga se bar netko od živih sjetiti!
Kako strašan trenutak, kakav užasan prijelaz za jadnoga kršćanina! Njegov Anđeo Čuvar mora plakati i s koliko pažnje će se vraćati na zemlju da pokupi svaku molitvu, milostinju, oproste i ono malo dobrih djela što će ih moći naći, da ih živi čine za njega, te staviti u zlatne vaze da bi ih predstavio pred Boga!...
Av. Augustin tvrdi da je bol koju duša onog časa osjeti, traje toliko koliko bi se vremena potrošilo udariti jednom očnim kapcima, ali da je bol puno jača no što ju je osjetio sv. Lovro dok su ga pekli na ražnju! Bol je tako jaka da je ljudski jezik ne može izraziti, niti je itko može shvatiti, ako je po posebnoj milosti Božjoj, Bog čovjeku ne objavi. Kakav strah bi trebao prevladati našim srcem, na samu pomisao na smrt koja nas svakako očekuje! Kako bi se brižno morali pripremati za taj strašni čas! Oh! Isuse prosvjetli nas!...
III.Kada bi se mislilo na smrtni čas puno manje bi se griješilo, no nastojat ćemo činiti velike pokore za grijehe već počinjene. Kada bi pomislili na taj čas oni koji se nalaze uz pokojnikov krevet ili kada čuju da zvone zvona njihove crkve za nekog pokojnika, koliko bi suza prolili i molitava uputili milosrdnome Bogu za dotičnoga. Na kraju, kada bi oni koji pomažu bolesnicima nastojali da te iste bolesnike vodi svjetlo vjere, umjesto da ih varaju lažnim riječima, te tako ovi gube i zadnje sate, da ih upute da se ispovjede, te pročiste svoje duše Sakramentima, te da se podvrgnu Volji Božjoj, koliko bi samo dobra učinili tom bolesniku!... Naprotiv neka se dogodi ono što se mora dogoditi; o pokori nećemo niti čuti, a koliko smo hladni i nerazboriti za nas same, tako na isti način ostajemo hladni i nerazboriti za druge. Pošto je umro neki naš brat, mi mislimo da smo ljudi velikog srca kada vičemo iz sveg glasa: “Blago njemu što je završio svoje muke!”...
Pokoji puta, na čisto poganski način, čuje se čak blagoslivljati nagle smrti, te se čak usuđuje moliti za takovu smrt, jer se manje muči! I tako kao dobri pogani oblačimo tog pokojnika u elegantna odijela, govore se glasne pohvale i misli se na sve, samo ne na nesretnu dušu, koja je otišla pred sud Božji !
To je svetogrdni običaj! Završio je muke!...Ma što vi znate o tome !? Možda istog časa, dok se vi tako predajete lijepom vremenu i veselite se što je prestao trpjeti, njegova muka tek započinje; naprotiv tek počinje stjecati iskustvo što je za njega prava muka i trpljenje, jer ono što mi možemo trpjeti tu u ovom životu, pa čak i u najtežim bolestima, kako se je to već reklo i kako to navode sveci, to je sve ništa u usporedbi prema mukama na drugome svijetu. Ako hoćete biti ljudi velikog srca, milsite na to da je onaj vaš jadni brat možda pao u najgoru vatru, iz koje vam uzdiže molećivo ruke tražeći od vas milosrđe u ime ljubavi koja vas je vezala, te krvne veze i u ime Boga. Potreseni i puni milosrđa pokleknite kod kreveta umirućeg i počnite odmah moliti za njega i ne bi smjeli nikad više prestati moliti za njega. Prištedite isto tako malo od vašeg novca, umjesto one tašte rastrošnosti u cvijeću i mramoru, koji ne pomažu duši i dajte taj novac udovici i siromahu; dajte ono što imate svećeniku da služi sv. Misu za pokojnika i idite u crkvu...
Ah! Braćo moja! Nad tijelima naših pokojnika zakunimo se da nećemo zaboraviti nikada njihove duše i napose da nećemo prevariti umiruće. Oni će tražiti osvetu protiv onih koji su ih tako izdali i to u času smrti!

Praksa

Uzmite to kao običaj moliti Krunicu: Isuse moje milosrđe, i na kraju svake desetke ponovite slijedeću molitvu: Vječni Oče, prikazujem Ti Predragocijenu Krv Gospodina našega Isusa Krista za pokoj i oslobođenje duša u Čistilištu.

Molite to danas za one koji moraju trpjeti u Čistilištu radi vas.

Litanije...

_________________
Some people come in your life as blessings, others come in your life as lessons!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 30 kol 2012 08:49 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 21 kol 2012 11:11
Postovi: 185
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: rkt
Status: U braku
7.DAN- O dvijema najgorim mukama u Čistilištu

I.Dvije nepodnošljive muke trpe duše u Čistilištu, to je udaljenost Božja i muke vatre.
Na ovome svijetu sve je materijalno, stoga se malo brine za Boga i njegovu blizinu; smije se i šali s grijehom u duši, iako nam to teško naplaćuje grižnja savjesti, no ipak se živi radosno bez Boga. No, na drugom svijetu stvari su užasno postavljene svaka na svoje mjesto: Bog postaje za čovjeka jedini izvor radosti; on je Otac i centar, potreba srca, žar koji raspaljuje. Duša bez Boga ne može više živjeti. Na Nebu su zauvijek neprestano sretni, jer žive s Bogom; u Paklu su stalno i neprestano očajni jer su bez Boga; u Čistilištu su privremeno nesretni i trpe istu bol kao u Paklu, jer ne posjeduju Boga. Mi, govorila je neka duša sv. Margariti, trpjeli bi i duplo od onoga što trpimo sve do posljednjeg suda, samo kada bi mogli vidjeti da nam se Isusovo lice obrati prijateljski!
Duše prokletnika osjećaju istu užasnu potrebu u sebi. Tko si ? Upitalo se jednom jednog opsjednutog. Onaj koji mrzi Boga. Zašto mrziš Boga ? Jer ne mogu uživati u Njemu. Što bi učinio da ga možeš posjedovati ? Samo kada bih ga mogao posjedovati jedan čas, pomirio bih se da budem u Paklu zauvijek. I tako je uzdisao da je to izgledalo pravo lavlje režanje.
Može se zamisliti s kolikim žarom duše koje su svete uzdišu za tim dobrom i koliko moraju trpjeti radi toga što ga ne posjeduju!
Ako na svijetu, tumači sv. Katarina, ne bi bilo nego samo jedan jedini kruh, koji bi morao zasititi sve ljudstvo na svijetu, a ovi ne bi mogli niti umrijeti, niti doći do kruha da ga se nasite, te kad bi svakim danom rastao taj užas gladi u njima, sve to je samo približna slika onoga užasa što trpe i osjećaju te duše ne posjedujući Boga, kruh nebeski, jedini kruh koji hrani i daje život !
Tako se priča u životu sv. Nikole Tolentinskog, da kada je umro Pelegrin Ozimski njegov subrat, ukazao mu se u viziji te ga zamolio da služi jednu sv. Misu za njega. Gledaj, reče mu, gdje se nalazim i pogledaj koliko njih je tu sa mnomu u tako teškoj muci. Tada se ukaže sv. Nikoli, kao da se otvorila jedna velika ravnica pustinjačkog samostana krcata dušama, koje su bile s užarenim licima, mučeći se na najrazličitije načine, te okrečući suzna lica prema Nebu.
Ti koji si drag Bogu, nastavio je Pelegrin, imaj milosrđa s nama, prikaži za nas sv. Misnu Žrtvu!... Svetac nije mogao zadržati suze, te je čitavu noć molio za njih; dobio je dozvolu da kroz sedam dana prikazuje sv. Misnu Žrtvu za njih, postio je i nosio na bokovima lance, te je činio razne pokore. Đavao, koji mrzi duše, došao je više puta da bi ga odgovorio od toga čina, no on je ustrajao te je primio tu utjehu da je nakon sedam dana vidio fra Pelegrina s drugim dušama kako uzlaze u Nebo, slaveći i radujući se da idu gledati Boga.
Vidjeti Boga, uživati Boga, evo to je uzdisaj svake duše; to je užasna glad koja će razdirati za sve vjekove vjekova prokletnike u Paklu!
II.Što se tiče druge muke, tj. vatre, razmatrajmo, da se ne prevarimo, jezik svetih Otaca.
Pitate me, govori sv. Toma, što je ta vatra ? A ja vam odgovaram, da nije ništa drugo već vatra samoga Pakla: razlika postoji samo u trajanju: sv. Grgur ne nalazi nikakvu usporedbu sa mukama ovoga svijeta, već ga uspoređuje sa zbrojem svih boli ovoga svijeta! Sv. Augustin se bori sa sljepoćom onih koji su govorili: na kraju će ipak prestati i mi ćemo ići u Nebo. Ne govorite tako, kaže on; bol one vatre nadilazi sve ono što možete zamisliti, pa makar da ste ga pretrpjeli samo jedan tren!
Što se tiče objave svetaca, koliko dirljivih primjera bi imali za ispričati! Bl. Stanislav, dominikanac, mnogo je puta razgovarao s dušama iz Čistilišta, koje su mu dolazile s Božjom dozvolom, da bi mu pomogle naučnice /vigilije/ i u pokorama koje je činio za njih. Ukazavši mu se tako jedna duša koju je proždirala užasna vatra, izgledla je kao užareno željezo u kovačnici; pun samilosti zamoli je da bi on pretrpio samo malo one vatre. Nije moguće, odogovri mu ona, smrtniku podnijeti niti najmanji dio te vatre, a da ne umre! O kako je, pun ljubavi, Svetac nadalje tražio, duša pusti da mu padne na ruku jedna kap znoja: Iako je bio navikao trpjeti, počne strašno vikati, te pade bez svjesti na pod. On se osvjesti pošto mu subraća pritekoše odmah u pomoć, no njegova ruka bijaše natečena i sva goraše. Ispriča im tada strašan događaj, te ode u krevet, a nakon godinu i po dana u nevjerojatnim mukama umrije. On nikada nije prestajao napominjati svojoj subraći da se sjete strogosti Božanskog Suda; ne treba se govoriti kako je taj događaj oživio u samostanima Dominikanaca revnost za dobro, da se spase od strašnih muka!
A iznijet ću još i ovo što govori Vasquez kralja Sancia u Španjolskoj Kronici.
Taj kralj umrije otrovan. Kraljica, njegova žena se povuče u samostan u Kastilji, gdje bi pokopan kralj; tu se neprestano molila za sebe i za njega. Jedne subote uvečer, dok ga je preporučivala Gospi, ukaza joj se, ali jao, u kakvom strašnom stanju! Njegovo tijelo izgledalo je kao da baca dim i plamene iz sebe! Kad bi ti znala koliko trpim, reče joj, radi mojih grijeha! Ovi plamenovi me uništavaju, a ja ne znam koliko ću još morati to podnostiti! Dobra kraljica podijeli siromasima milostinje, dade služiti sv. Mise u čitavoj Španjolskoj i svom snagom se borila da ugasi onu strašnu vatru. Prođe tako četrdeset dana. Dok je jednog jutra, kao i obično, molila, Sancio prođe pokraj nje te joj treče: Tvoja pobožnost me je spasila, idem u Nebo i tamo te čekam. Kraljica pruži ruke da ga zagrli, no on nestade.
U životu sv. Dominika iz Kastilje dva su si dobra redovnika iz Zamora u Španjolskoj obećali obostrano da će se vratiti onaj koji prvi umre da se ukaže ovom drugom te su se molili Gospodinu svakodnevno za tu milost. Umrije jedan od njih, dok je ovaj drugi pripremao stol u blagovaonici; ukaza mu se onaj prvi te mu reče da je spašen, no da mora mnogo trpjeti radi nekih pogrešaka, za koje se nije dovoljno pokajao na ispovijedi. Ništa na zemlji, reče, se ne može usporediti s ovim mojim mukama! Staviviši zatim svoju ruku na stol ostade trag kao od užarenog predmeta. Stol pokazivaše u Zamori vjernicima, te ga sačuvaše sve do zadnjih revolucija.
III.Mi, nježni ljubitelji naših komotnosti, moramo se pred tim primjerima prestrašiti.
Kako ćemo opstati u onoj vatri, kako odoljeti onoj velikoj boli; ne želimo niti čuti o postu, dosađujemo se ako treba malo duže zadržati se u crkvi; i na najmanju uvredu postajemo zli, psuje se i prostači ako je pala kiša ili je puhnuo vjetar, radi vrućine ili hladnoće ? Kako ćemo moći, kažem, ostati u onoj strašnoj vatriO O dobri Isuse usadi nam u srce malo ljubavi za pokoru i prema križu. Daj nam da shvatimo potrebu mrtvljenja da ne nakupimo materijala za loženje u onoj strašnoj vatri!
Umrla tako jedna monahinja Dominikanka u samostanu gdje bijaše opatica s. Božja Agneza od Isusa; dok je ta Svetica noć iza išla moliti na njezin grob, vidje je kako joj prilazi kleknuvši se njoj do nogu reče: Jao onima koji čine djela ljubavi nemarno! Učinite Majko, da moje susestre služe Boga s revnošću, te da vrše pokoru tijekom života! Kada bi se mogla shvatiti sva čistilišna muka, kako bi se čuvali da je se izbjegne!
Najveći pokornici su oni koji su vidjeli Čistilište. Kada su pitali sv. Kristinu zašto si peče ruke na vatri te je danima bez jela, a noću se baca u rijeku, odgovarala je uvijek istim riječima: Vi biste činili isto da ste vidjeli ono što sam ja vidjela!
Oh! Razmislimo dakle, draga braćo! Moji grijesi, govorio je pobožan sv. Bernard, iziskuju od mene tešku pokoru! Mnogi su moji grijesi; što ću učiniti, Gospodine, da platim Tvojoj Pravednosti moje dugove?...
Taj dobar Svetac je postio, bičevao se, bdjeo noću. Toliko je izmučio sam sebe da je umirući molio za oproštenje čak svoje tijelo: Tukao sam te, govorio je, izgladnjivao sam te, no učinio sam to za tvoje dobro! Vidjet ćeš kako čeć biti zadovoljno u Nebu!...
A mi, činimo li pokoru ?

Praksa

Svaki kršćanin može zadobiti potpuni oprost da se posluži u času smrti te tako umrijeti i odletjeti u Nebo. Jednog dana po vašoj želji ispovijedite se i pričestite s pravim činom ljubavi, te učinite slijedeću izjavu: Gospodine Bože, već od ovog časa dragovoljno i rado prihvaćam iz Tvojih ruku bilo kakvu smrt koju ćeš mi Ti odrediti, sa svim njenim bolima, mukama i tegobama koje će je pratiti: Požurite se to učiniti s dozvolom vašeg ispovjednika.

Molite danas za duše vaših roditelja i vaše braće.

Litanije...

_________________
Some people come in your life as blessings, others come in your life as lessons!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 31 kol 2012 08:02 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 21 kol 2012 11:11
Postovi: 185
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: rkt
Status: U braku
8. DAN – Kako je potrebno moliti za one koji su živjeli ovdje svetim životom

I. Već sam ukazao na vrlo štetnu pogrešku, da vjerujemo da su vrlo dobri naši pokojnici, te tako vjerujemo da su već u Nebu, napuštajući ih. Taj jadnik je toliko trpio, moja dobra majka bijaše tako dobra; naš stari svećenik bijaše tako svet, ne može biti nigdje drugdje nego u Nebu, te moli za nas! To je ono što se govori, no koliko bi bilo bolje moliti milosrđe za njih! Bog ne vidi našim očima; Bog zna samo koliko je milosti udijelio dotičnome, njemu je poznat samo odgovor na te milosti.
Vidjeli smo da je sv. Augustin imao drugu ideju o Sudu Božjem. I on je govorio da je njegova majka bila sveta, no već star preklinjao je svoje čitatelje da se mole za nju, jer nije bio siguran da joj nije bilo potrebno.
To je glupo razmišljanje, da se ne moli za pokojnika, jer je živio i umro kao svetac. Što mi znamo o grijesima drugih, jer ne možemo suditi ni nas same! Nisu dovoljno stroge niti stravične riječi Duha Svetoga: Bit ću milosrdan s onima s kojim sam milosrdan, te ću udijeliti milosrđe onome kome dajem milosrđe. ? Tko može prosuditi savjete Božje ?
Prve pratilice sv. Terezije bijahu sve revne i pobožne. Pa ipak, evo što piše Svetica o njima: Jedna redovnica iz ovoga samostana, velika službenica Božja, kako umrije prije dva dana, dok se molio brevijar na koru za nju, a ja sam stajala, vidjeh njezinu dušu kako izlažaše iz dubine zemlje i uzlažaše na Nebo...U istom samostanu, nastavlja, umrije neka druga rediovnica, pravi primjer kreposti; njezin život bijaše neprestani tok boli koje je trpjela vrlo strpljivo. Nisam uopće sumnjala da će biti posve oslobođena od svih tih muka i da će odletjeti, pa ipak četiri sata iza njezine smrti, dok sam molila brevijar, vidjeh je izaći iz zemlje i onda otići u Nebo.
Pazimo da to piše jedna velika učiteljica svetosti, koja se nikako nije mogla prevariti u sudu o dobroti te kćeri.
Blažena Ivana od Križa, redovnica franjevka poznavala je jednog od najslavnijih biskupa svoga vremena koji ju je dugo vremena tretirao s posebnom pažnjom i poštovanjem; no poslije jedne napomene koju mu je ona dala, po Božjem nalogu, da ispravi neke pogreške svoga karaktera, toliko se uvrijedio da je čak dozvolio da je se progoni na sve mile načine. On umrije i Blaženica da bi vratila dobro za zlo, poče moliti za njega svom snagom svoga duha. Jedne noći dok je molila, evo joj se ukaže pokojnik žalosnog lica i plačući s gorućom mitrom na glavi i s usnama zaključanim užarenim lancima, tako da su mu jedva dopuštali da izgovori prigušene jecaje. On koji je nekada išao tako ponosan zbog svoje časti, našao se sada nevjerojatno poniženim. Umjesto svojeg bogatog odijela, nosio je na sebi tek neko jadno izderano i prljavo odijelo; bio je okružen raznim dušama koje su radi njegovog zlog primjera postale raspuštene, te mnogim vragovima koji su ga okruživali i mučili na stotine okrutnih načina.
Uplašena tim viđenjem blažena Ivana upita svoga Anđela čuvara da li su muke koje je jadni biskup podnašao čistilišne ili paklene. Bog će ti dati da saznaš kada za to bude vrijeme, odgovori ovaj, i ne doda niti riječi više.
Uz svu nesigurnost u kojoj se našla ona nastavi svoje molitve i pokore; poslije par dana vidje ponovno dušu pokojnika, no nije podnašao tako teške muke. Zahvalio joj se i zamolio da nastavi činiti pokoru za njega, te je zamoli za oproštenje radi svog nepravednog ponašanja prema njoj. Tada bl. Ivana poče moliti s još više žara nego prije; malo vremena kasnije primnila je tu utjehu da je vidjela tu dušu posve slobodnu od bilo kakvih muka kako uzlazi u Nebo.
Ne zaboravimo, dakle, nikoga od naših pokojnika. Uvjerenje da im nije potrebna molitva, može im biti na veliku štetu. Tko nije prakticirao tešku pokoru na ovome svijetu, morat će gorjeti na drugome. To su strašne riječi, no izrekao ih je sv. Augustin.
II. Dodat ću još neke primjere, Službenica Božja Agneza od Isusa, koju sam već prije spomenuo, ču za smrt oca svoga ispovjednika. On je bio vrlo pobožan čovjek i može se reći mučenik za svoju vjeru, jer su mu protestanti iz Nimesa oduzeli sva njegova dobra i čak ga bacili u zatvor jer bijaše katolik. Ona, kao što je činila sa svima drugima kada je čula da bi tko umro, poče moliti za njega. Ma tko bi mogao povjerovati; uz sve njezine molitve i njezinih dobrih sestara, tek nakon trinaest mjeseci molitva, Službenica Božja Agneza sazna da se je spasio Čistilišta! Pisci njezinog života priznaju da su ostali užasnuti nad tolikom strogošću pravde Božje! Ah, u Nebo se ulazi samo svet !
No još bolje, glede toga, stoji ova priča iz kronike Male Braće iz Pariza. Tu umrije jedan stari redovnik po imenu Angeliko, zbog njegove velike živone dobrote: Jedan od njegove subraće, bi doktor, više učen no pobožan, ne stavi da se služe tri sv. Mise za njegovu dušu kako je to propisivalo sv. Pravilo, misleći da mu nije potrebno. Dok je jedne večeri učeni fratar šetao sam u vrtu, vidje nesretnog Angelika svega okruženog vatrom. Skoro umirući od straha upita ga: Jeste to Vi ? sav drščući. Da ja sam Angeliko; vidiš moje jadno stanje ? Mi smo vjerovali da ste vi na Nebu! Da mogao sam biti, da mi ti nisi oduzeo sv. Mise, po našim Pravilima. Ma vi ste nam dali tolike primjere kreposti, pokore... Ajme, ajme! Neizmjernoj svetosti Božjoj ne izbjegne niti najmanje pogreške koje se mogu počiniti i u najsvetijim djelima, dok ove ostaju neprimjetne pred slabim ljudskim očima. Ah, da si ti koji si tako učen više studirao o neizmjernoj svetosti Božjoj, ne bi me bio tretirao na taj način!
Oh! Koliki naši pokojnici će imati za nas slične riječi prijekora, jer moraše ostati trpjeti strašne muke radi naše zaboravnosti! Ovdje račun nećemo trebati polagati Bogu, sjetivši se da samo jedan dan u onim mukama, mogu se usporediti godinama i godinama teških muka na zemlji.
III.I ovaj puta ću iznijeti još jedan primjer, kojeg nam iznosi Surio, dokazujući da je istinit u životopisu Službenice Božje Marije iz Oigniesa, Belgijske kaluđerice.
U predgrađu Liegia živjela je neka sveta udovica, vrlo draga službenici Božjoj Mariji. Udovica se razboljela i kaluđerica pohita da joj bude na pomoć u njezinoj zadnjoj uri; no ušavši u sobu vidje mnogo đavola koji su došli napastovati je kako bježaše, a kod kreveta umiruće vidje Bl. Dj. Mariju, sa korom djevica u bjelini kako tu prisustvuju. I zaista da, udovica bijaše vrlo pobožna prema Bl. Dj. Mariji.
Tu bi se zaista moglo reći, da molitve za pokojnu udovicu nisu bile potrebne. Ista službenica Marija, uvjerena u to povuče se u svoju ćeliju, klekne te zahvali Gospodinu što je dao tako svetu dušu svojoj Crkvi, kada ču iza sebe uzdisaje. Okrene se, bila je to ona udovica, čije je tijelo počivalo još u crkvi u mirisu tamjana! Uz sve privilegije koje je primila još nije bila u prebivalištu slave! Nebo je lijepo, reče, ja sam još vani, pomozite mi da uzađem. Isus me čeka a ja ne mogu ići k Njemu! Koliko trpim, kakva muka! Pomozite mi da uzađem, Isus to želi i On će Vam naplatiti !...
Užasnuta nad tim ukazanjem službenica Marija pozva dvije svoje kćeri, ispriča im što je vidjela, te sve tri počeše moliti na najbolji mogući način, da joj pomognu uzaći na Nebo, gdje je svakako zadobila veliku nagradu za svoje kreposti, no gdje još nije mogla ući.
Ove primjere ne pišem za zle i nevjernike; oni će imati druge račune za polagati ! Može se samo plakati nad njihovom nesrećom ! To pišem za tebe, dragi moj čitatelju i htio bih da te dotaknu ti primjeri. Oni se smiju, no oni nemaju vjere. Ti, koji si odrastao u vjeri, misli sam u sebi kako ćeš ubrzo morati doći pred taj Božji sud, stoga razmišljaj koje su tvoje najteže pogreške. Bori se protiv svojih strasti i zadovolji pokorom za svoje grijehe, jer ako je potrebno da se očiste tolike svete duše, što će biti s nama jadnim grešnicima ?

Praksa

Računajte na veliko na oproste ! Dobro je zadobiti što više oprosta da se postane svet, kaže sv, Alfonz. Kada se pričešćujete izmolite svaki puta Evo me, o moj dragi i dobri Isuse... (Potpuni oprost). Izmolite: Iz dubine duše vapijem Tebi Gospodine, na glas zvona izmoli Anđeo Gospodnji, otpratite Presv. Popudbinu za umiruće; računajte na molitvu Krunicu; uključite se u kakvu kongregaciju, posebice u Treći red sv. Franje. Svakog jutra morate izmoliti: Gospodine nastojat ću zadobiti sve moguće oproste za duše u Čistilištu, napose za one koje se mole za mene.

Molite danas za one koji su u Čistilištu radi Vaše obitelji.

Litanije...

_________________
Some people come in your life as blessings, others come in your life as lessons!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 31 kol 2012 08:43 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 21 kol 2012 11:11
Postovi: 185
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: rkt
Status: U braku
9. DAN – O tome kako čistilišne muke rastu u odnosu na počinjene grijehe

I.Duše koje se nalaze u Čistilištu ne trpe sve jednako, već manje više ovisno o broju i težini njihovih grijeha. Tko je griješio iz neznanja ili iz slabosti ili jer se našao nehotice u opsanim situacijama, svakako neće podnijeti iste muke kao oni što su se prepustili pohoti iz zločestoće. Tako hoće Božja pravda i milosrđe.
Vidiš kako se vara onaj koji ne razlikuje grijeh od grijeha, pasti jedan puta ili se neprestano valjati u blatu; je li vidiš glupost onoga koji misli i tako i tako, isto je ispovijeda li se jedan grijeh ili više njih!... Tako se ne misli u Čistilištu, jer svaki grijeh donosi sa sobom svoju kaznu i stoga svoju muku. Koliko je veća zloća tolika će biti jačina vatre i obuhvatiti će svaki najsakriveniji kutak svakog počinjenog grijeha. A što se mora reći o tolikim kršćanima koji su zaboravili sve svoje obveze, koji se ne brinu o skandalu koji prouzrokuju, nestrpljivi, zavisni, bezbrižni, čekaju da se pobrinu za ono malo dobra tek u svojoj starosti ili na času smrti, kada nema više vremena ? U svakom slučaju, svaki grijeh bio on smrtni ili laki, donosi sa sobom primjerenu vremensku kaznu ili ako hoćete dug Božji pravdi koji moramo platiti; u ispovijedi se oprašta grijeh, ali ne i kazna; ta kazna ili se plaća na ovome svijetu pokorom, kajanjem, radom prikazanim za pokoru, milostinjom, oprostima ili će se morati platiti na drugom svijetu vatrom. Obremenjujući se ovdje grijesima i ne vršeći ovdje pokoru, kakvo teško Čistilište moramo očekivati od pravde Božje! Ne treba se čuditi, ako mnogi kršćani moraju ostati u onim mukama i godinama! Tako barun Surton, jedan engleski lord, prisustvovaše progonstvu Henrika VIII. protiv katolika; prestrašivši se radi užasnih mučenja katolika, a prihvativši raskol samo izvana, dok je unutra ostao vjeran katolicizmu, kaže Daniel, da ga je mnogo vremena iza njegove smrti vidjela njegova obitelj u šumi goreći sav u vatri vapijući neizrecivim jaucima. Bilo nas je oko osamdeset, reće Lady Arundel, njegova kći i svi ga vidjesmo i vidjesmo zidove naše prostorije kako sjaje kao od žara onoga plamena u kojem je gorio, tako da smo i sada smušeni i prestrašeni. Koliko godina je trajalo mučeništvo ! Je li završeno za tog jadnog skandaloznog baruna ?
II.Kako je razmjerno Čistilište prema težini grijeha, tako je isto razmjerno prirodi grijeha. U onim stvarima kojima se uvrijedilo Boga, za te ćemo podnositi muke, to je njegova Božanska riječ.
Ovo što ću sada iznijeti može se pročitati u životopisima sv. Marije Magdalene Pazzi, sv. Franciske i sv. Gertrude, tri velike pobožne duše prema dušama u Čistilištu. Njihov život se ne može čitati, a da se čovjek ne prestraši Čistilišta i njegovih muka.
Prva /tj. sv. Marija Magdalena/, šetala se jedne večeri po klauzurnom dvorištu samostana u Firenci. Najednom je otišla u ekstazu. Kroz dva sata vidjela je da zaista hoda po Čistilištu; hodala je tako izvan sebe uzvikujući sada uzdahe molbe i straha, sada stiščući ruke iz sažaljenja, sad se ščućurivši kao da je pod strašno velikim teretom, sada pokazavši na licu i cijelim tijelom očiti znak užasa za ono što je gledala! Milosrđe, moj Bože, milosrđe!...vikala je. Predragocijena Krvi Kristova oslobodi ih !...Kako je strašno ovo mjesto!...Kolike muke, koliko suza!...Oh užas ! Pa čak i svećenici!...Milosrđe, Gospodine, milosrđe!...
Ona bi prenesena u Čistilište da vidi čistilišne muke; tako je dobro razlikovala muke za svaki pojedini grijeh, da se je užasavala i smrzavala od straha!
Sv. Franciska življaše u tako intimnoj komunikaciji s dušama Čistilišta, tako da su one dolazile k njoj ponizne i obazrive, te su joj davale da vidi njihove muke, da bi po njezinim molitvama zadobile malo olakšanja.
Isto se čita u životopisu sv. Corporea, irskog biskupa.
Dok je taj Svetac molio brevijar vidje pred sobom jednu sjenu užasnog izgleda, s užarenom krunom i ogrlicom pokrivena tek nekim odvratnim krpetinama. Bijaše to pokojni Irski kralj Malahija. Tako sam kažnjen, reče, jer bijah kralj, mogao sam učiniti mnoga dobra djela, a nisam ih učinio; ove odvratne krpetine označuju malobrojnu milostinju. Moj ispovjednik je sa mnom u Čistilištu, jer me nije opomenuo i ispravio...
Povijest tog Sveca kaže, da samo nakon šest mjeseci njegovih žarkih molitava uspješe ga osloboditi od tih muka!...
III.Grijeh koji se vrlo strogo kažnjava jest taština. Navest ću jedan primjer koji bi morao ozdraviti tako lakoumnu mladež koja šeće našim ulicama; to propovijeda sv. Brigita. Među mnogim dušama koje je vidjela kako trpe jedna je se posebno dotakla.
Njezinu glavu je vatra izujela iznutra i izvana; dugačka kosa joj se okovitlala oko glave kao zmijetine; ruke su joj bile stisnute kao u užarenin klještima, a teški lanci su je vezali za pod. Ona vikaše i jaukaše: “Oh! Majko moja kako si bila okrutna sa mnom!...Neka ti Isus oprosti veliko zlo što si mi učinila! Ti si me odgojila u luksuzu, ti si me vodila u kazališta i po plesovima. Koliko sam samo vremena potrošila uređujući se, slijedeći mode moga vremena! Sada tu pogrešku skupo plaćam: zabave i uživanjas u prošli! Oh! Koliko trpim, peče me glava unutra, svezana sam lancima u vatri, imajte milosrđa sa mnom!” Tko si, upita je Svetica, što trpiš tako teške muke ? “Ajme! Bijah bogata djevojka, posebno sam pazila na svoju kosu koja mi je sada postala crvljiva i zmijska, nošah razgolićene ruke, bijah lagana u plesu. Sada ovim mukama plaćam grijehe koje sam počinila i navela druge na grijeh mojom taštinom!...Ja sam trebala biti osuđena na Pakao, no kada sam vidjela da moram umrijeti, razmislila sam o grijehu koji sam počinila i pokajala se. Bila sam pobožna Muci Kristovoj i ta misao me spasila!...”
Svetica ispriča to žalosno viđenje nekoj pokojničinoj rođakinji; ona prestrašivši se zatvori se u samostan, te tamo umrije na glasu svetosti.
Što ćemo reči za tolike žene tašte i bezobzirne što ih vidimo okolo i koje nas skandaliziraju svojom golotinjom ?
Kakvu odvratnost i gnusobu, Gospodine, izazivaju u nama one žene koje niti sram ne može zadržati da budu poštene! Dođi naprijed, stara izborana, požutjela kožo, spusti onaj uzdignuti vrat i daj da padne ta kosa načrčkana obojana, sva ukrašena; daj da postanu smiješne i neka prođu ismijane u pokori radi tolikih grijeha koje čine i uzrokuju da se čine! Za njih postoji nešti posve drugo od Čistilišta!...Neka ih kazni dobro, dobro Gospodin i obrati ih na vrijeme od njihovih skandala.

Praksa

Kada vas muči neka bolest ili poteškoća, mislite na užas Čistilišta; prikažite te vaše jadne muke za pokoj duša, a one će vam izmoliti strpljivost u podnošenju boli. Evo vam blaga: ako ćete samo mišlju reći Isue, Marijo, Josipe, spasite duše ! zadobit ćete 300 dana oprosta svaki puta kada izrečete.

Molite danas za jadne zaboravljene duše u Čistilištu.

Litanije...

_________________
Some people come in your life as blessings, others come in your life as lessons!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 36 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2, 3, 4  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr