www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 28 ožu 2024 12:37

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 36 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 14 ruj 2012 09:13 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 21 kol 2012 11:11
Postovi: 164
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
DAN 20. – Naše dužnosti prema dušama u Čistilištu

I.Dakle, Bog ljubi vrlo nježno te kćeri u Čistilištu, te stoga ništa drugo ne želi već da ih što prije postavi u onu slavu koju su zaslužile.
One pak, na žalost ništa ne mogu učiniti za sebe same; no ako si je On pridržao u ruci pravdu, radi koje je neophodnio da zadovoljština bude potpuna i savršena, stavio nam je u ruke svoje milosrđe, te je povjerio nama na neki način ključeve Čistilišta, dozvolivši nam da im možemo pomagati dobrim djelima.
I tu se pokazalo veliko milosrđe Bižje, no isto tako velika je naša odgovornost pred licem Crkve.
Mnoge su obveze kršćana, te jadni niti ne misle, na njihovu nesreću, te u tim obavezama zaboravljaju na one prema pokojnicima.
Naša je vjera slaba. Ako oko ne vidi, srce ne vjeruje. Ako neki naš susjed legne u krevet, spremni, što je vrlo pohvalno, nudimo mu našu pomoć, zovemo liječnika, provedemo noć bdijući kraj njega. Ako se dogodi neka nesreća, eksplodira auto, zapali se kuća, stotinu ruku se brinu kako pomoći, pomaže se ranjenicima, skače se u vatru. To se sve čini i to je dobro; ali zašto mi, koji znamo da se tisuće i tisuće duša naše braće nalaze u najgoroj nesreći koja im se može dogoditi, prema kojoj sve nesreće ovoga svijeta su ništa, mi kažem, koji smo tako spremni i rado se iskažemo u tim djelima ljubavi, ne suosjećamo već nešto malo ili ništa prema dušama ?
I najgora trpljenja na ovome svijetu kratkotrajna su. Na kraju svoje muke duša se odjeljuje od tijela i odlazi. Za ta trpljenja nađu se olakšanja lijekom, prijateljstvom ili suosjećanjem. Vidjeli smo pak kako su strašne muke u Čistilištu, kako su dugotrajne i kako im nema olakšanja. Oh užasnog li ljudskog propusta ! Što na svijetu smatramo ljude dostojnim naše pažnje, a svete duše ako nas ostavljaju indiferentnima u njihovim bolima, koje, ako ćemo imati tu sreću da se spasimo, bit će nam družice i prijateljice zauvijek ?
To poštovanje ne možemo osjećati radi naše slabe vjere, jer kada bi se mislilo, da samo mi, samo mi im možemo pomoći, dobro bi shvaćali našu odgovornost. Kako im se može pomoći, sa tako malo žrtve! Jednom Krunicom, milostinjom, sv. Misom, oprostom, kratkim molitvicama, uzdasima i kada bi se na to mislilo, gledalo bi se više na veliki račun koji ćemo morati davati Bogu zbog tih naših propusta, te bi se mislilo na vrijeme kako prakticirati taj veliki čin ljubavi. Ah! Gspodine, i ovdje možemo uskliknuti, umnoži našu vjeru, umnoži našu vjeru!
II.Osuda koju će nam Bog dati na danu suda, jer Bog od nas iziskuje milosrđe, bit će nepromjenjiva; tko nije bio milosrdan milosrđa neće primiti. Sluzi dužniku, onome kojem je mnogo oprošteno, a ne oprašta svom dužniku onaj malidug: Zli slugo, viče ljutiti gospodar, zar nije bilo potrebno da ti budeš milosrdan s tvojim drugom, kako sam ja bio milosrdan s tobom ? Uzmite ga i predajte ga krvnicima. To će se dogoditi onima koji nemaju milosrđa, napose onima koji nemaju milosrđa s dušama, koje On toliko mnogo ljubi, koje toliko trpe, a koje su tako dobre. Baš tu Bog postaje osvetnik radi napuštenog i siromašnog.
Neka svjetovna gospođa ukazala se poslije mnogo godina iza svoje smrti jednoj svetici. Ona je skupo plaćala zaboravnost radi primljenog dobra i za lijepi život kojeg je provodila! Već je bila dugo godina u Čistilištu i nije znala do kada će biti, radi pravednog suda Božjeg, bila je zaboravljena od sviju. Ja nisam molila, govorila je, tokom mog života; za moje pokojnike, pripremala sam raskošne pokope, kitila ih cvijećem, učinila sam sve kako se to radi u svijetu; na Uskrs i na njihove godišnjice, nisam nikada uplatila sv. Misu za njih; nisam ništa drugo učinila, samo sam tu i tamo davala male milostinje i sada me Bog kaznio. Nitko ne misli na mene, moji sinovi žive u zabavama i raskoši, kako sam ih odgojila. Tako radi pravedne kazne, sve sv. Mise i molitve od mog pokopa, Bog nije dao za mene! Na taj način je uglavnom kažnjem onaj koji nije imao milosrđa prema svojima!...Koliko ću još morati ostati ovdje zaboravljena ?... To ni sama ne znam!
Ta priča bi nas morala dobro prosvijetliti.
Sastanci, vijenci, pompozni pogrebi služe više da zabave žive, nego što pomažu pokojnicima; isto tako preuveličani plač, žalopojke, jadikovke, što se tiče pokojnika ne pomažu mu ništa.
Tomas iz Cantipratesea priča da jedna njegova prabaka, jer je izgubila jednog sina, nije prestajala plakati. Jedne noći ukaže joj se žalostan i strog sin: “Daj ! Prestani već jednom uzaludno plakati, već radije moli za mene; tu sam bez pomoći. Je li to ljubav koju osjećaš prema meni ?...” Oh, kolikim dušama bi bilo potrebno više sv. Misa, milostinje siromasima i oprosta, nego plač, crnina i razni javni vanjski izražaji pijeteta! Nadajmo se, o moj čitatelju, da se nitko neće morati na taj način žaliti na tebe!
III. Sveci, koji su bolje od nas razumjeli tu zapovijed ljubavi, bili su svi vrlo pobožni prema Čistilištu, a svoju pobožnost su popratili s najvećim i najtežim pokorama. Mi koji smo nježne konstrukcije, nikada nećemo niti sanjati nešto slično! Sv. Gertruda je svaku bolest poklanjala dušama u Čistilištu, davala je sve zasluge preko dana, odričući ih se, tako da je na času smrti došao đavao mučiti je govoreći joj da je prokleta, jer nije učinila ništa dobrog za sebe; i morao je sam Isus doći utješiti je! Sv. Filip Neri zamolio je da trpi od bolnih gnojnih čireva na nogama, tako da ima svaki dan nešto prikazati za duše. Sv. Dominik je vršio pokoru bičujući se do krvi, moleći za njih Krunicu, koju ga je poučila moliti Bl.Dj.Marija. Sv. Lidvina ostala je 38 godina bolesna na daskama, te je poslije smrti obećala ići ih obradovati i olakšati im muke. A tko može reći što su sve učinili sv. Vinko Ferreri, sv. Bernard, sv. Magdalena i stotine drugih za Čistilište?
O službeniku Božjem Nierembergu piše; kako je bila bolesna njegova penitenkinja ili od straha pred smrću, tvrdila je da će umrijeti u očaju, čak je odbijala primati svete Sakramente; on da je oraspoloži u nadi preuze na sebe da će zadovoljiti umjesto nje sve muke u Čistilištu; i zaista predana i pomirena s Bogom umrije, no od toga dana mučile su tog herojskog patra najgore boli, te umrije nakon šesnaest godina u teškim mukama.
Sv. Nikola iz Tolentina da se pri svakom koraku sjeti njihovih muka, nosio je preko pasa jedan opasač sa željeznim prstenjem, koji su mu kod svakog koraka prouzrokovali jake bolove, te su ga razdirali do krvi.
Bl. Franjo iz Fabriana osim strogoće pravila, spavao je na podu, izlagao se najgoroj hladnoći, te je prikazivao svaki sat Ocu nebeskom agoniju Isusa Krista na križu, te je preporučivao svima, da se mole za duše u Čistilištu. Kad nije govorio drhtao je od straha! Mnogobrojne duše koje je spasio svjedoče kako su njegove pobožnosti bile dobro prihvaćene.
Tako bezbrojne pobožne duše herojski su prikazivale Gospodinu njihova trpljenja, koja izgledaju nadčovječna; to je zato, jer je njihova vjera bila živa, te su razmišljali da oni sami neće naći milosrđa kod Gospodina, ako neće i sami biti milosrdni. A što mi mislimo ? Svecima se činilo sve to malo, pa su umirali dršćući pred sudom Božjim, a nama se čini previše jedna sv. Misa, post, malo milostinje, Krunica, djelo milosrđa! Bijednici! Bijednici! Dok gubimo naše vrijeme u ljenčarenju ili u djetinjastim mislima, smrt nas čeka, a Anđeo će intonirati: Nećete naći milosrđe, jer niste bili milosrdni!

Praksa

Kod sv. Pretvorbe podignite oči prema svetoj Hostiji, te spustivši ih odmah kažite: Gospodine moj i Bože moj!...zadobivate 7 godina Oprosta. Isti Oprost ćete zadobiti ako je izloženo Presveto, te ako izmolite tri Zdravo Marije na kraju sv. Mise, Presveto Srce Isusovo smiluj nam se. Stvorite iz toga svoje blago! Poučite i vašu djecu!

Danas molite za duše koje najviše mole za sv. Oca i za povrat u Crkvu protestanata i otpadnika od vjere.

Litanije...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 17 ruj 2012 10:13 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 21 kol 2012 11:11
Postovi: 164
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
21. DAN – Naše obaveze pravednosti prema dušama u Čistilištu

I.Iz onog što se reklo jasno se odaje neosporiva istina: Tko ne ljubi pokojnike, mora ih se bojati, naime mora se bojati Boga, njihovog osvetnika! Još se više mora bojati Boga, kada se protiv tih duša ogriješimo bilo povredom same ljubavi, ali još više protiv same pravde, ako se ne bude vodilo računa o obvezama koje su se prihvatile ili koje su nam ostavljene, a koje nam leže na savjesti i nad svim našim dobrima ili po naravi ili po prihvaćenim obvezama.
To je svetogrdna krađa, to je izdajstvo prema onima koji su imali povjerenja u nas. Takav čovjek se hrani na žrtvama pokojnika i drži u vatrenom jezeru svoje dobročinitelje; on ih pokrada i otima sve. Koje kriminalno djelo može biti gore od ovoga ?... Tko je ukrao ne može se pridići tek tako, samo nadoknadom štete koju je prouzročio svome bližnjemu: onaj koji pokrada pokojnike, kako će mu vratiti?...
Ta okrutnost se uglavnom plaća već na ovom životu, a svi to već znaju, da ta dobra koja su krivo stečena neće nikada donijeti sreću niti na ovome svijetu.
Koliko obitelji jednom tako bogate i cvjetajuće vidimo kako se rastapaju i najedanput; padaju u siromaštvo poslije onog nasljedstva, koje je trebalo udvostručiti njihovo dobro! Koliko smrti, bolesti, nesreća u nekim obiteljima! Koliko cvjetajućih vlasništva nestaju kao dim, nestaju kao prah na vjetru! Zašto ? Onog dana kada će se sve objaviti, vidjet ćemo kako je pohlepan nasljednik trčao preuzeti to nasljedstvo, nakon što je sramotno trgovao s onim malobrojnim sv. Misama, koje su uobičajene kod smrti; nije zadovoljio vezanim obavezama uz nasljedstvo, izbjegao uredbe /misli se napotvrdu o potpunom pripadanju vlasništva/, milostima: vidjet će se, da su ta tako kupljena vlasništva bila zapravo vlasništva Crkve, bolnica, samostana, ostavljeni iz pobožnosti njihovih predaka za sv. Mise, za dobrobit naroda, za smještaj siromaha i bolesnika, za vječne molitve za pokojnike. To dobro nije učinjeno, a našlo se je mnogo razloga i prekrasnih argumenata za to, da se to ne izvrši; tako ona stara uništena utemeljenja prouzrokuju mnogima, radi potkradanja duša, nesreću u obitelji.
Puna je povijest tih priča: uništavajućih tuča, pomora životinja, nadošlih žalosti, dugih i uništavajućih bolesti, nadošle baš radi krađa počinjenih dušama.
Uvijek je tu nezaobilazna pravda Božja koja dostiže počinitelja, tako da je postala prava poslovica; crkveno vlasništvo ne donosi dobra nikome, pravi Katolici se suzdržavaju od takove trgovine.
II.No svakako Bog ne popravlja sve ovdje. Ovdje se daju samo male akontacije!
Oni bijednici koji radi odvratne škrtosti ili radi otvorene zloće, ostavljaju da se njihovi dobročinitelji tako muče, morat će na žalost i te kako gore račune plaćati.
U vrijeme Karla Velikoga neki stari vojnik umirući ostavi ono što je imao svome nećaku, pod uvjetom da proda konja. Šest mjeseci iza toga jednog jutra dok je htio zajahati konja, vidje pred sobom svoga strica jako ljutog. Bijedniče, reče mu, radi tebe do danas sam morao trpjeti neopisive muke. Bog mi se napokon smilova, ma jao si ga tebi!... Nakon par dana onaj mladić umrije. Ispovijedio je svoj grijeh i umrije raskajan, no što je bilo poslije s njime?... Koliko je morao trpjeti u čistilištu ?
Nije samo dužnost pravednosti izvršiti napisanu izjavljenu volju, no potrebno je to učiniti odmah, a ne ostaviti da prođu mjeseci i godine. I to je neka vrsta okrutnosti. Kada bi neko stvorenje palo u vatru, možemo li naći isprike da čekamo da ga spasimo iz vatre ? Mi smo već vidjeli što moramo zaključiti o onim obiteljima, koje, da ne potroše malo novca, da bi dočekali dok se skupe rođaci, da molitva bude svečanija, čekaju tjednima da se služi sv. Misa za pokojnika!... Takvi propusti nerijetko se pronalaze i u kršćanskim obiteljima. Uvijek se radi o istom pomanjkanju vjere!
Sv. Elizabeti Ugarskoj, poslije smrti ukaza se majka; stavši ispred nje plačući ju molila da joj odmah pomogne milostinjama, postom, pokorom i sv. Misama; odmah jer je trpjela užasne muke radi grijeha koje je počinila dok je bila kraljica. Isto bi nam rekao svaki naš pokojnik kada bi imao tu milost da nam se ukaže.
Tako Dionizij Cartuzijski donosi, da kada mu je umro otac, utučen od velike boli, nekoliko je dana plakao, a da se nije baš mnogo molio za njega. Noć kasnije učini mu se da ga je vidio u snu, te mu se učini da ga dva demona htjedoše baciti u neku duboku jamu iz koje je sukljala vatrama on je vikao:” Sine moj zašto mi ne pomogneš? Zašto si me zaboravio? Pomozi mi, spasi me iz te vatre!...” Taj dobar redovnik sav smušen pokaje se za ono što je učinio, što je razumljivo, poče za njega moliti i pomagati mu sa mnogim dobrim djelima i pokorama.
Dakle, neka nam bude zaista na srcu da odmah pomažemo i da učinimo sve moguće, da vršimo dobra djela, već prema tome koliko smo obavezni moliti za pokojnike. I još više stoga, jer čekanje mnogo puta odgovara kao da nisi učinio ništa! I tu dobro stoji ona Isusova riječ blaženi siromasi, jer dok u kućama bogataša, iza smrti jednoga od njih, pridaje se važnost nasljedstvu i tisućama gluposti te potpuno beskorisnim stvarima, siromasi se kleknu i mole oko pokojnika, te započinju moliti Krunicu za njega!
III.Ovo što se tu iznijelo je od životne važnosti, te je dužnost svakoga da dobro razmisli o dobrima koje je primio od svojih roditelja, ako nad tim dobrima stoje neke vezane obaveze, ako se je dozvolilo da se uruše uzdignute kapelice, ako se je prestalo plaćati sv. Mise. Ako smo se ogriješili budimo sigurni da će naša obitelj i te kako platiti, no iznad svega budimo sigurni da is pripremamo jedno užasno mjesto u Čistilištu i ako uspijemo izbjeći vječnu propast naše duše! Imajte stoga milosrđa, o braćo, sa samima sobom i to vam ne govorim samo tako da se primirite: Učinit ću, no sada nisam u mogućnosti! Uvijek je bilo teško čekati nešto, bit će gore čekati u zatvoru u tminama i mukama! Da bi se izbjegle te štetne posljedice, treba savjetovati vjernicima da si osiguraju dobra tokom života, te da čine mnogo, a ne samo ono malo što je striktno potrebno i nikada ne ostavljati te obaveze koje smo mi dužni učiniti svojim nasljednicima. Od tuda proizlaze dva dobra, ono dobro koje ste vi izvršili tokom života bit će vam još od veće koristi, kao što je korisnija baklja što gori pred vama, od one koja gori iza vas; Na drugom mjestu nećete otežati savjesti vaše rodbine obvezama, koje najvjerojatnije oni sami neće izvršiti. Ako ćete biti tako glupi da ne nađete nikada novca za milostinju, za molitvu, da obučete nekog siromaha, za Misije, za sveto Djetinjstvo, za jedno od tisuću Katoličkih djela ljubavi koje vrše dobri ljudi, a mislite da će taj novac vaši nasljednici potrošiti na vas, vjerojatno ćete se jako prevariti! Pa i ako vaši nasljednici ne budu toliko nezahvalni, kako možete tražiti da oni vode više brige o vašoj duši no što ste je vi imali tokom života?
U samostanu Fulda, donosi Tritemije, poslije smrti svakog monaha davalo se kroz trideset dana siromasima pokojnikov ručak. Godine 830. Kako je umro veliki broj monaha administrator, koji se je izgleda bojao da će previše potrošiti, nije podijelio ništa. Mislio je da su njegove nakane dobre, no navečer kad je išao u crkvu, vidio je sav u čudu sve one monahe! Mrtvi monasi mu rekoše: Evo onoga koji nas je potkrao! Radi te okrutnosti prema nama, Bog će ga tražiti račun!...ujutro kada su redovnici išli na kor, našli su ga na podu sveg utučenog, pa iako su zaista molili mnogo za njega nakon tri dana je umro.
Naučimo se biti mudri na tuđim nesrećama.

Praksa

Svake godine dajte moliti Brevijar za pokojne, a ako ste siromašni, bar jednu sv. Misu za zadovoljštinu obaveza koje možete imati u vašoj obitelji ili neki vaši pređi. Vi možete spasiti iz Čistilišta nekoga koji je tamo ostao zaboravljen od sviju.
Ostavite taj lijepi primjer vašoj djeci.

Molite danas za duše koje se mole za širenje vjere i za sv. Djetinjstvo.

Litanije...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 19 ruj 2012 12:58 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 21 kol 2012 11:11
Postovi: 164
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
22. DAN – Za koje duše u čistilištu se mora najprije moliti

I.Kada šaljemo po našim dobrim djelima duše u Nebo, mi učinkovito surađujemo zajedno s Isusom Kristom u otkupljenju; i kao njegovi suradnici ne možemo nego činiti djela koja su mu neizmjerno draga, stoga nas uvelike blagoslivlja; no to djelo suradnje mi moramo vršiti po zakonu pravde.
Nema sumnje da smo prije svega obavezni moliti i sjećati se naših roditelja i naših predaka. To je prirodni zakon i kao takav ne može se ukinuti.
Prema sv. Pavlu, ako netko nema srca za svoje, a posebice za one iz njegove obitelji, taj je gori od pogana. Naši roditelji i bake i djedovi mogli su zapustiti neke važne obaveze, te su stoga možda osuđeni na duge muke. Jadni naši predci, možda su nas previše voljeli! Koliko njih je počinilo nepravdu, jer su htjeli dobro opskrbiti djecu! Jadni roditelji sada plaćaju za to mukom, a tko bi im morao pomoći da ih se izbavi iz muka, ako ih mi zaboravljamo ? Sveci nisu nikada prestajali moliti za njihove roditelje. Službenica Božja Katarina Paluzzi, saznavši da se njezin otac nalazi u Čistilištu, bila je strašno utučena; poslije svih pokušaja pokore za zadovoljštinu, žrtvovala se je da će trpjeti u svom tijelu muke koje su preostale njenom ocu; i Gospodin je usliša. Od toga dana njezin život je postao produljeno mučeništvo. No na žalost ne možemo svi imitirati svece! Moja kći je na zabavi, žalila se iz Čistilišta jedna majka; ja sam toliko trpjela za nju, puno sam radila da bih zaradila kruh za nju, te da je dobro odgojim!...Obećala mi je, da me neće zaboraviti nikada, zaklela se kod mog umirućeg kreveta, da neće na ništa drugo misliti već samo na mene!... Sada odlazi po zabavama, plesovima, a ja tu plačem jer me muči bol radi njezinih grijeha i zbog vatre u kojoj se nalazim!...
Evo glasa stotine i stotine jadnih duša! Daj, da ne plaču tako naši pokojnici!...Isuse pošalji svoja sveta nadahnuća onima pozaspalima, kazni one koji griješe, tako da se prava pobožnost probudi u srcima sviju!
II.Na drugom mjestu naša obaveza, isto tako važna kao i prva jest moliti za naše duhovne oce. Već smo rekli o Čistilištu svećenika i o obavezi koju imaju vjernici da im pomognu s njihovim najboljim molitvama; između tih dobročinitelja svijeta ima nekih za koje moramo moliti baš mi. Među njima je i onaj koji nas je krstio...Kad se ulazi u crkvu moralo bi se pozdraviti tu krstionicu gdje smo postali kršćani, no iz srca pomoliti se za starog svećenika, za kumove koji su sada već umrli! Bio je isto tako jedan svećenik koji nas je propustio na sv. Pričest, te nam je dao uspomene, ako ih nismo zaboravili! Bili su i oni drugi koji su se očinskom ljubavlju brinuli za naše duše, koji su sjedili za nas u ispovijedaonici, te su strpljivo slušali toliko puta naše grijehe. Onim starim župnicima, možda baš moramo njima zahvaliti što nismo izgubili vjeru! Ma nad njima stoji teški teret, užasno opterećenje u tako uzvišenoj službi i mogu se naći u teškim mukama!...Sada tko misli više na te stare svećenike?...Možda nitko! Pa ipak vidjeli smo kako je veliko i užasno Čistilište svećenika!... Molimo, molimo, bar mi za čije se je duše brinuo, za one koji su nas obogatili darom dragocijenijim od suhog zlata i topaza, vjerom!
Imamo jednu drugu obavezu, da se molimo za one za koje smo mi skrivili da su u Čistilištu. To se na žalost moglo dogoditi, jer još od djetinjstva mogli smo biti sredstvo skandala! Ako je netko sagriješio zbog nas, jasno da zbog nas sada trpi. Tko sumnja da takovome ne treba pomoć? Oh, dobro pazimo da nikome naš život ne bude kamen smutnje, jer ako će biti užasan Pakao za prokletnika, ništa manje neće biti strašno Čistilište za onoga koji skandalizira druge, a uspio se spasiti!
III.Na posljetku moramo moliti za naše dobrotvore i tu moramo smjestiti sve one koji iz Čistilišta mole za naše potrebe. Vidjet ćemo poslije koliko dobra nam čine duše iz Čistilišta i ako nam uzvraćaju stostruko za svako dobro djelo koje učinimo za njih; to su naši pravi dobročinitelji: Mi moramo žarko moliti za sve one koji mole za nas.
Raspravljaju da li je više potrebno moliti za duše u Čistilištu da se oslobode njihovih grijeha te idu u Nebo ili se moliti za grešnike u svijetu da se spase i da ne završe u Paklu. Svakako čini nam se važnije moliti za ove zadnje, no ipak sv. Toma je rekao: Molitve za pokojnike, molitve za njih su draže Bogu nego molitve za žive, jer ovi prvi si ne mogu nikako pomoći sami. Uostalom grešnici ne gube ništa. Znaju mnogo bolje one duše, zaljubljene u Boga, te postavljene, po milosti Božjoj, da se mole za grešnike i za one koji su nam na srcu, no što mi znamo o njima za čije bi se spasenje htjeli preporučiti Bogu. Moramo još dodati da je pomoć tim svetim dušama vrlo draga Isusu i Presv. Djevici kao i anđelima i svecima, tako da tom molitvom zadobivamo isto tako Srce Božje za obraćenje grešnika.
Molimo dakle i zadobivajmo oproste za našu rodbinu, za svećenike, za one koji imaju pravo na našu molitvu, za one koji su nam se preporučili u molitve; molimo se za one koji su umrli iznenadnom smrću, bez Sakramenata, za one koji su u svijetu živjeli vrlo teško i ožalošćeni; molimo se za naše prijatelje, za one koji se mole za nas. Tako ćemo zadobiti dobre prijatelje, kako nam savjetuje Isus u svom Evanđelju, u molitvama za umiruće.

Praksa

Neki određeni trgovac vrlo bogat, govorio je dok je umirao: Bio sam siromašan lutajući preprodavač; moj otac, po ulici, dao mi je da molim Krunicu za pokojnike; prije no što je stavio robu za preprodaju na klupe; po sajmovima vodio me na sv. Misu, a kad je bio neki vašar, pa se dobro zaradilo, nosio je milostinju župniku za kojeg bolesnika. Na Uskrs, za fašnik, kada je bilo malo blagdanskog veselja govorio je: razveselimo i pokojnike, pa platimo jednu sv. Misu za njih. Ja sam se držao tog pravila, dok oni koji su bili puno bogatiji od nas, vidio sam ih kako su sve izgubili; ja ostavljam svoju djecu u blagostanju. Je li vam se sviđa ova pripovijest ? Ne bi li vi mogli tako poučiti svoju djecu, da tako čine ?

Danas molite za duše posebno pobožne Presvetoj Djevici Mariji.

Litanije...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 20 ruj 2012 09:40 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 21 kol 2012 11:11
Postovi: 164
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
23. DAN – O prekidu naših zasluga za duše u Čistilištu

I.Svako dobro djelo koje izvršimo u milosti Božjoj, donosi sa sobom dvije stvari zasigurno, zaslugu, tj.plaćanje dugova za grijehe koje smo počinili, te povećanje zasluga za Nebo. Ta zasluga za Nebo ostaje isključivo za one koji čine dobro djelo i nitko to ne može oduzeti, ako to ne izgubimo mi sami po smrtnom grijehu; tu zadovoljštinu za dugove može se, velikodušnim činom ljubavi i po dobrohotnosti sv. Crkve predati za duše u Čistilištu. Kažem, velikodušni čin, jer predajući tu zadovoljštinu, mi ostajemo bez toga.
No, kako bi se mi sami mogli razumno odreći tako važne stvari za našu dušu?... To je heroizam ljubavi, to je imitiranje svetaca, koji su davali cipele i mantile da bi obukli siromahe; davali su čak, kao milostinju, vlastiti krevet, dok su oni sami spavali na podu! Dobri kršćani znaju da u rukama imaju to dobro, i da mogu pomoći svojim pokojnicima, oni zato čine vrlo rado dobra djela, daju milostinje, idu na hodočašća, te se pričešćuju, strpljivo podnose svoje bolesti, klevete, mole i sve prikazuju Gospodinu za njih, ništa ne zadržavajući za sebe. Zar će sve to biti na njihovu štetu ?...
Oni sveci puni ljubavi koji su davali svoja odijela, svoj krevet, oh, kako ih je poslije Otac siromaha obukao u predivna sjajna odijela u Nebu! Oni su dali jadna svoja odijela, a zadobili su prekrasna odijela slave! Isto tako će se morati reći o ljubavi u našim dobrim djelima. Mi dajemo malo iz ljubavi; to je Bogu drago, a ono malo što dajemo, on to uzima kao da činimo njemu samome; tako isto za pomoć koja se donosi tim njegovim predragim kćerima u Čistilište, on to sve naplaćuje vrlo velikodušno svojim blagoslovom. Ti blagoslovi padaju na nas kao dobra blaga kiša, te nas sprječavaju da počinimo ponovno mnogo grijeha, tako se spašavamo od Čistilišta, te nam se povećava slava u Nebu.
Dakle, očito je, da ako tako predamo naše dobro, ono nam samo još više daje, a da ne pomislimo da će nas duše, kojima smo pomogli u kršćanskoj ljubavi, ikada zaboraviti više.
II.No kršćanska ljubav ide još dalje.
Mnogi su tako predali zasluge za svoja dobra djela cijeloga života, bez ikakvog zadržavanja ili rezervi; čak su predeali i dobro koje će im se dati nakon smrti i zavjetovali su se za to. To se zove :Herojski čin ljubavi za pokojnike.
To je zaista herojski čin, kojeg se mi usuđujemo učiniti sa svim našim zaslugama, shvaćajući dobro, da nama ne ostaje ništa osim milosrđa Božjega; herojski čin stoga, jer po njemu se odričemo sveg onog duhovnog bogatsvta zadobivenog po dobrim djelima, te onih molitava za pokojne koje će nam biti jedino dobro i nada na našem smrtnom času!
Pa ipak da se učini takvo nešto nije potrebno biti svetac, bilo bi dosta da se zaustavi malo misleći na to što je to Čistilište. Oh! Kada bi se zaista zainteresirali malo više, čitav život bi proveli svetački u strogoj pokori imajući smilovanja za te duše! To je zavjet kojeg nam Crkva preporuča, jer se ne radi o tome da se poklanjaju zasluge za dobro djelo koje se čini, što se tiče nagrade u Nebu, no samo glede zadovoljštine za muke. Osobna zasluga da smo to dobro djelo učinili ostaje isljučivo nama. Ne bojmo se, Isus je onaj koji dobro plaća.
Učini tu žrtvu po rukama Presv. Djevice Marije, da ona raspolaže kako ona hoće s tim našim dobrom. Zovi ga zavjetom, no možemo ga povući kada se to nama svidi, ne veže nas teškim grijehom. Da bi učinili takvo što nisu potrebne posebne formule, dosta je htjeti to učiniti. Nije potrebno ponavljati ga, no svakako je korisno, jer nam u srcu raspaljuje žar da umnožimo što više dobrih djela.
Kada učine taj zavjet, ti vjernici mogu zadobiti Potpuni Oprost svaki puta kada primaju sv. Pričest i svakog ponedjeljka (dan posvećen dušama u Čistilištu) kada su prisutni kod sv. Mise; svećenici pak uživaju povlastice osobnog Oltara, svakog dana u godini. To znači da kod svake od tih sv. Misa i svakog Potpunog Oprosta, jedna duša kida lance i leti u Nebo!
III.To veliko dobro nas potiče da budemo što marljiviji, te nam isto tako mora biti poticaj ono što se dogodilo sv. Gertrudi glede toga zavjeta. Kako je ona u svojoj velikoj ljubavi sve poklonila, kako se je to već prije reklo, sva svoja dobra za duše u Čistilištu, demon na času smrti dođe napastovati je očajem, strašeći je, da je učinila vrlo loše ne ostavivši si nikakvo sredstvo za vlastito spasenje od velikog i užasnog Čistilišta. “Ti si bila glupa i ohola, govorio joj je demon, Isus ne može biti zadovoljan tobom!”
Strah ju je uhvatio za ono što je učinila, no Gospodin joj se smilovao. Ukazavši joj se sam Isus, da je utješi, oslobodio ju je svake sumnje, te joj reče: “Znaj, da radi ljubavi koju si pokazala prema dragim dušama, ja ću te osloboditi od Čistilišta; sve duše koje si poslala u Nebo doći će ti radosne u susret i zajedno s njima ući ćeš u Nebo.”
Svetica sva radosna ispriča poslije čitavu viziju, a zatim umre, otišavši uzeti nagradu za tako veliko dobro djelo što je učinila.
Požurimo se dakle u dobrim djelima, prikazujmo Bogu za pokoj duša cijeli naš život, muke i rad. Bl. Marija Villani, nikada nije vršila izvanredne pokore, samo strjelovitim molitvicama, te čineći sve iz poslušnosti, pa čak i najmanje stvari i prikazujući svakodnevno zasluge za ta dobra djela, uspjela je poslati u Nebo mnogobrojne duše. Na Dušni dan su joj zapovijedili da ostane kopirati cijeli ubogi dan neke samostanske rukopise, te tako nije mogla moliti kako je to ona običavala za pokojnike; snašla se je tako, da je tu poslušnost prikazala Bogu, a molila je kako je mogla. Tolika je bila zasluga za tu njezinu poslušnost, te je tako bio Isusu drag taj njezin posao, da joj se navečer ukazao Isus, da joj zahvali, te je uvjeri da je baš takvim načinom dala mnogo utjehe mnogim dušama.
Sv. Filip je prikazivao svaki dan težinu ispovijedaonice, te svoje studije, kao i sve svoje noći kod kreveta bolesnika, napose za svoje penitente i pokojne učenike: sl. B. Allegri zamišljao se je kako ulazi i silazi niz stepenice, da je kod Isusa u Pretoriju; jutarnje sate posvećivao je bičevanju, dok je kod zalaska sunca pozdravljao umirućeg Isusa, ptice, stupovlje svoga klaustrala, riječi iz njegovog Brevijara sve ga je to na neki naćin podjsećalo na Muku Isusovu, te je sve to prikazivao za duše. Sv. Leonard je 33 puta netom prije sv. Mise prkazivao vječnom Ocu predragocijenu Krv Kristovu!...
Neka nam primjeri svetaca ne budu sterilni primjeri za naše duše!

Praksa

Ako želite učiniti Herojski čin ljubavi možete se približiti Presv. Sakramentu te zatim reći ovako:
Predanje u volju Božju za čas smrti
Gospodine Bože moj, već sada spremna i draga srca primam iz tvoje ruke svaku vrstu smrti, koja se tebi svidi da mi je pošalješ i to sa svim njezinim bolima, mukama i tjeskobama!
Tko barem jednom u životu, pošto se ispovijedio i pričestio, izmoli tu molitvicu, predajući se potpuno u volju Božju, dobit će na času smrti potpuno oproštenje svih vremenitih kazni, što ih je za svoje grijehe zaslužio.

Molite danas za one pokojnike koji se nalaze na vašem groblju.

Litanije...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 21 ruj 2012 08:31 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 21 kol 2012 11:11
Postovi: 164
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
24. DAN – O mrtvljenju i milostinjama za duše

I.Na mrtvljenje bi se trebalo gledati s velikom pažnjom, jer to je krepost koja najviše utječe na naše vječno spasenje, jer je Isus Krist izvršitelj naše vjere rekao, da se ne može uzaći u slavu Božju, ako se dnevno ne uzima svoj križ. Na žalost pokora i trpljenje su tvrde riječi, no mrtvljenje je djelo zadovoljštine smo po sebi najbolje. Kada se mrtvimo tj.kada strpljivo podnašamo glad, žeđ, zimu, siromaštvo, bolesti, kada ponizno podnašamo poniženja i klevete, te sve to opraštamo i prikazujemo Bogu za duše u Čistilištu, tada Boga privlačimo da nas usliša te nam bude milosrdan. Što mi trpimo više pomažemo dušama da u Čistilištu trpe manje.
Tko bi htio iznjeti što su sve pretrpjeli sveci, morao bi iznijeti život svakog od njih, jer njihov život nije bio ništa drugo nego jedna duga, duga pokora i mrtvljenje.
Službenica Božja Marija Franciska od Presv. Sakramenta, postila je o kruhu i vodi za Čistilište skoro cijelu godinu i nosila je danonoćno oko pasa cilicij...Sveti Župnik iz Arsa, prikazivao je svojih deset-dvanaest sati u ispovijedaonici, demonska mučenja koja je trpio po noći, svoje dugačke postove, te je poučavao svoje duhovne kćeri; trpite nešto malo za te jadne duše! Ma mi ne smijemo našim postovima niti cilicijima štetiti našem zdravlju, mi nismo sveci...
Dakle budimo sigurni, da i bez oslabljivanja našeg zdravlja i bez cilicija, možemo svakako prakticirati dobro naša mrtvljenja i zadobiti mnogo toga, jer Bog gleda zaista srce, tj.na našu ljubav. Koliko malih pokora i mrtvljenja nam nadolaze svakog sata! Koliko malih križeva! Život je stalno mučeništvo po malim tajnim ubodima! Koliko samo prilika prakticirati strpljivost u obitelji, u susjedstvu, koliko malih odricanja i neugodnosti! Bl. Emiliji iz Vercellia ukaže se, nakon tri dana iza smrti, neka redovnica, sva blistajuća od sreće. Zašto ? Jer je bila žedna jednog dana, zamolila da ide piti vode u blagovaonu. No kako joj pravilo nije dozvoljavalo da uzima bilo što izvan obroka, poglavarica joj odgovori: “Prikažite Isusu svoju žrtvu na sjećanje njegove žeđi koju je osjećao na križu”. Ta dobra kći je poslušala, te ju je sada to ispunjavalo radošću! Jako pazimo dakle, na mala mrtvljenja, mrtvimo naše grlo uoči blagdana i na dane pokore koje nam Crkva naređuje; mrtvimo naše oči udaljavajući ih od opasnih predmeta, mrtvimo naše sebeljublje s poniznošću Isusa Krista, ne ljenčarimo u krevetu, ne rastresajmo se u igri, budimo spremni ići u crkvu...Uglavnom trpimo nešto svakoga sata, te to predajmo u ruke naših Anđela Čuvara, da to odnesu jadnim dušama!...Oh! Kako ćemo ih utješiti, koliko će tek one moliti za nas!
II.Navezanost na svijet i na stvari, moramo mrtvjeti milostinjom. To je još jedan izvor milosti za Čistilište. Kako voda gasi vatru, tako milostinja izbavlja iz grijeha. Ona je ta koja čisti grijehe, te nam daje da nađemo milosrđe, to su riječi Duha Svetoga.
Milostinja je bila uvijek povezana kao primarna kod pomaganja pokojnima; kada se obavljao pogreb, uvijek se je pazilo da bude povezan sa siromasima. U antiknim Opatijama, na kršćanskim Prinčevskim dvorovima, iza smrti svakoga člana, običavalo se davati kroz trideset dana siromasima njegova porcija ručka, tako da siromasi mole za tu dušu. Tako se je smatrala važnom tj.potrebnom molitva siromaha!
Poučene i vrlo učinkovite su napomene Crkvenih očeva o milostinjama. Tako kaže sv. Ambrozije, kada vam smrt otme sina ili oca, a htjeli bi mu još poslužiti nekako, a to sada ne možete više, zapamtite, da ništa ne može biti tako dragocijeno pokojniku, kada vi to sve učinite njegovoj braći, tj.siromasima. Pmažući tako duši u osobi siromaha, brzo ćete ga dovesti do vječnih dobara.
Ako hoćete, govorio je sv. Župnik iz Arsa, da ne zakažete u vašim milostinjama, zamislite si u tom jadnom bolesniku, ili u siromahu što kuca na vaša vrata, da je to netko od vaših pokojnika, koji dolazi moliti vas milostinju, tako nećete imati napast da mu je ne date!
Misao je vrlo lijepa. Vaši pokojnici zaista mogu čekati vašu milostinju s većom čežnjom od jednog bijednika koji vam lupa na vrata. Mislite malo na to!
Već od IV.st. Krisostom je poučavao da se drži jedna mala vrećica obješena na krevet, te da se svake večeri u tu vrećicu ubaci koji novčić. Taj novčić sutradan ćete dati nekom jadnom proscu, tako će nekome od vaših pokojnika to pomoći, a vi ćete zadobiti blago u Nebu. O tom blagu na Nebu govorio je sv. Augustin kada je pisao: Ako hoćete dobro upotrijebiti vaše bogatstvo, razdajte ga svega u milostinji. Takvoga jedino možete sačuvati zauvijek.
Sretni mi ako se znamo okoristiti ovim poukama, dajući za milostinju novac koji ćemo ubrzo ionako morati napustiti, no osigurat ćemo si ona dobra na Nebu koja nikada ne prestaju.
III.Dakle milostinja je potrebna za žive i za mrtve. Bogatašima ne preostaje drugi put ozdravljenja nego davati milostinju, jer tko je više primio više će odgovarati; no da se podvostrući vrijednost, bez obzira u koju svrhu se daju te milostinje ili za koju potrebu društva, uvijek bi trebao biti na prvom mjestu nakana za pokojne u davanju tog milodara ljubavi. Milostinja siromahu za pomoć nekom pokojniku je korisna dva puta; tu bi se isto tako svaki puta moralo moliti siromahe da se mole za tog pokojnika.
Vidjeti siromaha kako čeka na našim vratima kruh i moli, to je zaista dirljiv prizor. Tu molitvu siromaha, Bog uslišava gore na Nebu, slušaju ga duše naših pokojnika u Čistilištu i svi se slažu da na našu kuću siđu blagoslov i milost.
A o vama siromasima što će se reći ?
Bog ljubi siromahe, a Isus je dobro rekao siromasima, ali pazite morate biti dobri i strpljivi, ne smijete zavidjeti, mrziti bogataše, morate moliti iskreno za duše vaših dobročinitelja. I vi ste obavezni davati milostinju: bogataš će vam dati kruha, lijekove, odgoj, utočište, a vi dajte vašu molitvu. Stavite ih na stranu skupa s vašim trpljenjima, molite za pokojnike. To je uzajamna milostinja, a potrebe se mogu izmjeniti: Kada vi ne bi voljeli bogataše i ne bi molili za njih, vi bi bili zli siromasi, isto kao i bogataši kada vam ne bi pomagali, bili bi zli bogataši.
Dajmo, dakle, naše milostinje vedra srca, s vjerom i brižljivošću, te će one postati ozdravljujući i osvježavajući balzam na ranama koje izjedaju duše naših dragih pokojnika plamenovi vatre.

Praksa

Savjetujte siromasima da po putu mole Krunicu “Isuse moj milosrđe” za pokojne u vašoj obitelji. Molite je i vi sami svakog dana 3 ili 5 puta, već prema vremenu koje imate na raspolaganju. Pobrinite se da poučite moliti one koji je ne znaju moliti. Često prikazujte Predragocijenu Krv Kristovu.

Molite danas za one duše, koje se mole za obraćenje zlih svećenika.

Litanije...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 24 ruj 2012 08:15 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 21 kol 2012 11:11
Postovi: 164
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
25. DAN – O molitvi i sv. Misi za pokojne

I.Ljudi koji mole su najveći dobročinitelji društva; tako je rekao neki kršćanski filozof. Tako se moraju proglasiti i najvećim dobročiniteljima Čistilišta. Ubrajamo li se mi u taj broj ? To moramo biti, jer molitva za Čistilište mora biti opća molitva, ustrajna i žarka. Mora je pratiti žrtva protiv naše udobnosti, jer se radi o plaćanju dugova neumoljivoj Pravdi Božjoj, za duše koje ništa ne mogu ispraviti.
Dokle god će postojati Čistilište, bit će potrebni i ljudi koji se mole i to se mole mnogo, jer je potrebno silom udariti na Srce Božje, O moj čitaoče, izaberi od mnogobrojnih molitava one molitve i one pobožnosti koje se najbolje uklapaju s tvojim duhom i prema kojima osjećaš najveću naklonost, jer iznad svega potrebno je da duša čuje. Duša mora suosjećati.
Sveta molitva Crkve je De profundis. Ta je zaista molitva plač duše, uzdah za spasenjem. Sl.B.P. Corneille je molio tu molitvu svaki puta kada je izlazio iz kuće ili si je prao ruke, ili se je probudio noću ili je pak vidio neki Križ na putu. Neki sveti redovnik ju je molio na koljenima pred tabernakulom, te propustivši je jedan puta prolazeći kraj groblja čuo je ovaj jauk pokojnika koji se uzdigao iz zemlje: Ah! Onaj koji je prošao nije molio blagoslov Božji za nas! Nekog katoličkog vojnika slijedili su Kalvinisti, i priča se, da su ga skoro dostigli; on se zaustavi kod nekog tabernakula da se pomoli, kako je to uvijek običavao; no vidje kako vojnici koji su ga slijedili prolaze naprijed pokraj njega, a da ga nitko od njih nije zapazio; tako se je spasio.
Kratka molitva vrlo korisna je Requiem aeternam. Ponavljajmo je često i mi, svakoga sata: “Pokoj vječni daruj im Gospodine, i svjetlost vječna svjetlila njima, počivale u miru, Amen.”
Molitva bogata oprostima jest Križni put. Sam Isus Krist savjetuje tu molitvu sl. B. Mariji iz Antigna, te joj reče da je vrlo korisna za oslobađanje duša iz Čistilišta. Sv. Leonard širio je među vjernicima tu sv. Vježbu, kaže da se nekom čovjeku vrlo pobožnom prema Muci Isusovoj ukazao Isus Krist, misli se da je taj čovjek bio isti sv. Leonard, rekavši mu: Prakticirajući Križni put napunit ćeš me utjehom, kao da mi ti sam pomažeš nositi križ! Čitajte po koji puta dobru knjigu, koja će vas poučiti da dobro izvršite tu pobožnost razmatrajući Isusovu muku, te izmolite ovu pobožnu vježbu. Trećoreci sv. Franje mogu moliti Križni put gdje hoće i koliko puta hoće izmolivši jednostavno šest Oče naša, Zdravo Marije i Slava Ocu, za Crkvu i za Papu!
II.No ima jedna molitva u Crkvi, koja po svojoj vrijednosti u sebi samoj nadilazi po važnosti sve druge molitve, a to je sv. Misa. Sv. Misa je obnova Muke i Smrti Isusove. U sv. Misi ne prikazuje čovjek Bogu Ocu svoje raskajano i ponizno srce, te se poklanja pred Božanskim Veličanstvom, već je sam Isus Krist koji moli i ponizuje se za nas. Stoga sv. Misa uzdignuta u Nebo užasava demone, te drži Crkvu u njezinim olujama, a u Čistilištu je prva nada!
Sv. M. Magdaleni koja je dnevno pedeset puta prikazivala Predragocijenu Krv Vječnome Ocu za pokoj duša, Božanski Spasitelj jednog dana joj dade da vidi, mnoge obraćene grešnike, te mnogobrojne duše izbavljene iz Čistilišta, baš po tim zazivima; zar može biti da to nije obnova Isusove Muke i Smrti ? Stoga u svim vizijama svetaca jadne duše traže milost sv. Mise; uvijek je sv. Misa ta koja će platiti njihov dug, koja će im dati da uzađu u Nebo i to u onoj mjeri kojoj su i same za života prakticirale i prikazivale za druge sv. Misu – Žrtvu.
Pokoji puta ista Svetica ih je vidjela kako dolaze na sv. Misu i prisustvuju, oh! S kolikom pobožnošću su gledale Presveti Sakrament!
Ah! Zašto kršćanski narod nema te pobožnosti za taj Presveti Sakrament?... Zašto svakodnevno to blago u rukama svećenika ne prikazuje Bogu, za tolike duše koje čekaju i podižu ruke, vičući, da se ima milosrđa za njih ? Koliko bi im se muka olakšalo!
U vrijeme Mučenika, kada su u zatvorima ispovjednici vjere ležali u okovima i lancima, poneki kršćanski svećenik je usopio sići dolje potajno, da bi služio sv. Misu, te se događalo po koji puta, da među mnogim milostima koje je Isus činio svojim velikodušnim vjernicima, oko svećenika celebranta, da su padali lanci s ruku i s nogu jadnih zatočenika, te su ostajali slobodni. Tu istu milost Gospodin udjeljuje i zatvorenicima u Čistilištu. Mnogim svecima duše su dolazile povjeriti da su tokom sv. Mise bile oslobođene muka. Oh, koliko su molile da ta sv. Misa bude što dulja i pobožniija!
Jednako tako trebamo i mi računati na velike milosti što ih primamo na sv. Misi. Sjetimo se onoga što su nam rekli:”Da na zemlji nema već samo jedna sv. Misa, pa makar to bilo na kraju svijeta, bilo bi vrijedno hodati, čitavi život da se može sudjelovati na toj sv. Misi!” A mi s koliko nehajnosti gubimo tolike sv. Mise!
III.Ako toliko vrijedi kad im je dozvoljeno da sudjeluju kod sv. Mise, koliko će im tek pomoći prikazana sv. Misa za pokoj njihovih duša. I zaista, sv. Misa ima zajedničko dobro za sve vjernike, no na poseban način za osobu za koju se prikazuje ta sv. Misa. Mi moramo nastojati dati služiti svake godine sv. Misu za obaveze koje možemo imati prema nekima: Sv. Misa ima neizmjernu vrijednost i bila bi dosta samo jedna, da oslobodi iz Čistilišta sve naše pokojnike i još više da isprazni potpuno Čistilište; no dragi Bog ne daje svu vrijednost, već samo jedan mali dio, prema našim zaslugama, i prema njegovim skrivenim naumima. Stoga se naša ljubav ne smije zadovoljiti s ponekom sv. Misom, već kako se može, potrebno je dati da se češće ponovi sv. Žrtva, tako da uvijek po novim zaslugama darovane milostinje i po vjeri pokazujemo, da možemo postati dostojni plaćanja svakog duga. Tako je to radio sv. Augustin za svoju majku i to stoga jer ne znamo u kojoj se mjeri ta sv. Žrtva primjenjuje; Crkva dozvoljava godišnjice, te da se prikazuju sv. Žrtvene Mise i za samo jednog pokojnika. To je ono što obraća na katolicizam i najbolje protestante. Oni samo kažu, naša protestantska Crkva o našim pokojnicima šuti zaleđenom šutnjom; Katolička Crkvana protiv skida sa groba tu strahovitu šutnju, nastavlja komunicirati s njima i poslije u zajedništvu sa žrtvama, te se tako utješnije živi, kao da ostaju u stalnoj blizini sa svojim dragima koje su izgubili. Hoću postati katolikom, rekao je neki učeni Luteran, kako to iznosi Wals, samo zato da mogu svakodnevno ostati sjedinjen sa svojim dragima!
Sakupimo, dakle, naše male štednje i dajmo služiti sv. Mise za one za koje smo možda obavezni moliti. Može nam se vratiti samo sa još većim dobrom.
Neki siromašan dječak, siroče bez roditelja, izubijan i izbačen iz kuće, nađe jednog dana kovanicu. Bio je veoma siromašan, možda je bio i gladan, ali umjesto da je potrošio za sebe, sjećajući se svojih roditelja, odnese novac u crkvu da plati sv. Misu. Od toga dana, sve se promijenilo za njega. Prihvatili su ga, dali su mu da studira, te je postao svećenikom, zatim biskupom, a onda kardinalom; branio je vjeru svojim pismima punim mudrosti; umro je kao svetac. Taj je dječak bio sv. Pier Damjani, naučitelj Crkve.
Neki dobar vratar pitao je pobožne osobe i svećenike koji su dolazili u Institut koji novčić za milostinju; šivao je i krpao, te je tako i na taj način zarđivao koji novčić. On je stari škrtac, mrmljali su, što radi s tim novcem ? No istina je bila ta, da on nikada nije posjedovao jednog jedinog novčića!
Do svoje smrti uspio je dati služiti preko četiristo sv. Misa za pokojnike!

Praksa

Prisustvujte što više sv. Misama, te idite na sv. Pričest. To je bila posebna pobožnost sv. M. Magdalene, koja je na taj način spasila iz Čistilišta svoga oca i mnoge druge. Bl.Ivani Karmeličanki, jer je bila bolesna, nije mogla ići na sv. Misu i sv. Pričest, kako je to obećala nekom pokojniku; jedan Anđeo joj donese sv. Hostiju te joj reče: Tako hoće Isus.

Danas molite za one duše koje na poseban način preporučuje Presveta Djevica.

Litanije...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 25 ruj 2012 16:31 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 21 kol 2012 11:11
Postovi: 164
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
26. DAN – Što sve čine duše za duhovnu dobrobit svojih dobročinitelja

I.Duše u Čistilištu su sjedinjene s nama po srodstvu ili milosti, tako da ne možemo niti mi, po nekoj stravičnoj okrutnosti ostati indiferentni na njihove boli: No ono što i po čemu posebno zaslužuju naše suosjećanje, jer jadnice, kako smo to već naglasili nemaju nikoga tko bi im pomogao osim nas. Siromah na neki način se snađe za komadić kruha, žalostan nađe uvijek nekoga tko s njim suosjeća, bolesnik lijek: jedino jadne duše nemaju se kome obratiti: Milosrđu Božjem ne, jer je prošlo vrijeme milosrđa, sudružicama u nesreći isto tako ne, jer se sve nalaze u istoj nemogućnosti, svojim molitvama isto tako ne, jer mogu moliti ali uzalud, jer molitva za njih osobno vrijedi samo dok žive u svijetu. Sada je došla ona tajanstvena noć po kojoj se ne može više djelovati. One imaju samo nas!
Od tuda proizlazi ta velika obaveza da im pomognemo, a i dragom Bogu činimo veliku radost ako ih ne prepustimo samima sebi. Svaka pomoć koju im pružamo ujedno povećava slavu svetom Utjelovljenju Isusa Krista; zbog časti koja se pridaje njegovim zaslugama, te ulazeći u slavu Božju dovršavamo djelo Otkupljenja. Marija, Majka duša u Čistilištu, te milijuni Anđela nekada njihovi Čuvari, sveti zaštitnici, sav Nebeski zbor, iščekuju s radošću i zanosom njihov ulazak u Nebo!...Vidiš li sada koliko je velika naša odgovornost, o kršćanine, ako se to sve iz našeg nehaja ne ostvari što ranije ? Može li sam Bog tako lako oprostiti što smo pustili da tako dugo trpe tolike dobre duše ? Što ti radiš ovdje sa svojim vremenom ?
Sv. Franjo Saleški nas poučava da se u toj pobožnosti, nalaze sva djela milosrđa, mi tada dajemo jesti gladnima, piti žednima, plaćamo njihove dugove, te ih oblačimo blaženom vječnošću, oslobađamo ih najgoreg zatvora, smještavamo umorne i iscrpljene hodočasnike u kuću našeg Oca, mi tješimo žalosne...Ne prakticirajući tu pobožnost mi ne prakticiramo ništa od svih tih djela milosrđa! A što ćemo moći odgovoriti kada nas neumoljivi Sudac bude na svom sudu opomenuo: “Bio sam gladan i nisi mi dao jesti, bijah bolestan i u zatvoru i nisi me posjetio, bio sam napušten, siromah, tužan i nisi me utješio!”... Ako sada ne počnemo vršiti ta djela milosrđa, tada mu nećemo moći ništa odgovoriti.
II.Ta razmišljanja su podosta ozbiljna i takvog karaktera da je već iz straha pred sudom Božjim, potrebno da kršćanin pokrene mnoga dobra djela; ako nas niti taj strah ne potrese, moralo bi nas pokrenuti veliko dobro neprestane zaštite koju nam daju te blažene duše, da im zahvalimo za svaki čin ljubavi pa i za najmanju njihovu pažnju prema nama. Nevjerojatna je zahvalnost Čistilišta! Kada mi je potrebna koja milost, govorila bi sv. Katarina Bolognska, uvijek se obraćam dušama u Čistilištu, jer one mi je zadobiju od Boga i primjećujem da sam svaki puta uslišana. I zaista nemoguće je da te duše tako savršene, kakve god da su bile u svijetu njihove mane, zaborave pobožne svoje dobročinitelje. Nezahvalnost ne kraljuje u Čistilištu. Te dobre duše nisu tako rastresene kao mi, od najrazličitijih osjećaja i misli, traže Boga, ljube sluge Božje, mole za one koji im pomažu, pritiču potrebnima u pomoći koliko ih više izdižu iz njihovih muka, toliko im ove uzvraćaju podrškama i molitvama. Tako se je vidjelo mnogo puta kako duše iz Čistilišta poznaju svoje dobročinitelje, te kako isto tako znaju posredstvom svojih anđela za njihove posebne potrebe. Vidjelo se isto tako kako im spremno pomažu i mole za njih.
Lijepa je slijedeća objava sv. Brigite. U jednoj od njezinih slavnih ekstaza, vidjela je jednog velikog i svijetlog Anđela u Čistilištu, koji je vikao:”Neka je blagoslovljen onaj koji sa zemlje šalje molitve i dobra djela tim dušama, jer Bog inače iziskuje da ih, bez pomoći živih, vatra očisti sve do posljednje mrlje!...” Iza njegovog glasa čuo se je kor glasova olakšanja iz raznih dubina i sa svih strana:”O Isuse po tvojem milosrđu nadahni ljubavlju prema nama tvoje svećenike i srca tvojih vjernika, tako da nam pomognu milostinjama, molitvama i oprostima!... hvala Isuse, oh Isuse povrati svakome tko nam pomogne i dođe u pomoć, ti ga nagradi o Isuse, tko ima sažaljenja prema našim bolima...Tvoja moć je beskrajna, vratit stostruko tko nam pruži pomoć u našim patnjama!”...
Tako se u Čistilištu moli za nas bez prestanka danonoćno, jer ne odmaraju se od svojih patnji ni danju ni noću. Oh, moja krščanska braćo učinimo i mi isto tako za njih! Neka se i sa zemlje uzdiže taj kor glasova tražeći milosrđe zanjih!
III.Između dobara koja su nam potrebna, svakako na prvom mjestu su duhovna dobra. Stoga te dobre duše najprije mole ta dobra za nas. No na žalost potrebe duše mi čujemo teže od onih tjelesnih, stoga mnoga dobra koja sada primamo, po zagovorima tih duša prolaze nam neprimjetno. U času napasti, strašan čas, u kojem se odlučuje život ili smrt duše, čas borbe u kojoj naš Anđeo i demon očekuju sa zebnjom, a Isus gleda žalostan, naše kretanje prema našoj propasti; taj čas se ponavlja tisuće i tisuće puta na dan; u pomoć svojim dobročiniteljima uzdižu se uvijek spremni zagovori duša kojima smo učinili neko dobro. Molitva tih svetih duša može zadobiti za jadnog napastovanog obilje milosti da pobjedi kušnju. Koliko majki i očeva pomagati će iz Čistilišta na taj način svoju djecu i unuke: Kolika je samo revna briga za njih!
Napose u zadnjem času, u onom užasnom času, kada demon svom snagom nastoji da nas uništi zauvijek, čas plača i užasne napuštenosti tada osjete oni koji su pobožni prema dušama u Čistilištu, nagradu za dobro koje su učinili. U životopisu sl. B. Marije od Presvetog Sakramenta, da kako je bila vrlo nježna prema trpljenjima tih jadnih duša, svakog dana je za njih molila časoslov za pokojnike, Krunicu, postila je vrlo često o kruhu i vodi, bičevala se do krvi, te je sve svoje muke prikazivala za njih, čak i demonska mučenja. No kako nije bila zadovoljna svim tim, stvorila je jedno zajedništvo molitve; svaki puta kada je mogla vidjeti kojeg svećenika opominjala ga je i preklinjala da propovijeda o tome i širi tu pobožnost za duše; sakupljala je milostinju i davala da se služe sv. Mise za njih. Zaista je neizmjerno bilo dobro koje je tim djelima činila. Duše su joj uzvraćale dolazeći u njezinu ćeliju, pozdravljale su je kada je ulazila u crkvu najljepšim imenima; upozoravale su je na đavolske prijevare, da se ne boji, te su zajedno s njom žarko molile, te su ljubile križ koji je nosila; ukazivale su joj za koga mora moliti i mnogo drugih stvari da joj olakšaju put.
Trpjela je užasne muke vidjevši ih kako trpe, s njima je plakala, a onda ih je vidjela kako se dižu u Nebo tako sretne i lijepe, te su joj iskazivale mnogo znakova ljubavi, tako da je svako njezino trpljenje bilo nagrađeno. Kada se je razboljela, duše su joj navjestile da mora umrijeti; u mukotrpnoj bolesti pomagale su joj stotine i stotine duša. Đavli su bjesnili od jada, lupali su, no nikako se nisu mogli približiti umirućoj. Oh! Zaista je blažena smrt onih koji su bili pobožni dušama u Čistilištu!
Bezbroj svetaca su tako, na času smrti, pomagale duše iz Čistilišta ! Tako isto Segala u svom Trijumfu duša kaže jedan od najvećih opata Sv. Martina u Toursu, bio se je zatvorio u najstroži samostan, s najtežim pokorama, jer je jedne večeri prolazio pokraj groblja, između grobova čuo je moliti: “Imajte milosrđa Gospodine s jadnim Gospodarom Brettagne koji umire. On nam je pomogao toliko puta milostinjam; pomozi mu Gospodine iz ljubavi koju nam je uvijek iskazivao! Dan kasnije čulo se je, da je taj Gospodar zaista umro! Pomozimo što je više moguće jadne pokojnike, tako da nam oni budu na pomoći na času naše smrti.

Praksa

Idući u krevet pitajte se:” Što sam učinio danas za moje pokojnike?...Ako niste zaista ništa učinili, izmolite bar De profundus prije nego što zaspite! Po noći kada se probudite izmolite Pokoj vječni daruj im Gospodine i svjetlost vječna svjetlila njima.

Danas molite za one duše koje će doći pomoći vama na času smrti.

Litanije...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 26 ruj 2012 12:54 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 21 kol 2012 11:11
Postovi: 164
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
27. DAN – Što čine duše za naše svakodnevne potrebe

I.Isus je rekao, odnoseći se na onaj strašan dan koji će uskoro i za nas doći, a to je smrt: “Pronađite si prijatelje za dan kada ćete biti u potrebi. Učinite svojim prijateljima pokojnike, tumači sv. Augustin, tako ćete izbjeći lošu smrt, koja nikako ne može pogoditi milosrdne”... Pomozi svojim pokojnicima, nastavlja sv. Jeronim; biti ćeš bliže vječnoj radosti, toliko koliko ćeš biti milosrdan prema njima. Oni će okružiti tvoj krevet u onom zadnjem času, klikćući pratit će tvoju dušu k Bogu. No svakako, neće nas samo u tom zadnjem času pratiti kao svoje dobre prijatelje.
Tješi nas i sama pomisao da ti naši dragi pokojnici mogu provoditi tu blizu nas svoje čistilište, izgleda kao da imamo neku potvrdu, kada vidimo kako nas spremno i tako divno pomažu. Tko je to probao on zna da je to i te kako istinito. Ovaj je razlog. Duše u Čistilištu iz iskustva znaju što znači trpjeti i suosjećaju s tuđim bolima. Njihove užasne boli ih ne sprječavaju da nam budu na pomoći, jer te boli u njima ne uništavaju niti ljubav prema Bogu, niti prema njihovim bližnjima. One nisu vezane statusom zatvoreništva, jer ne znači, da ako se nalaze u tom stanju, da ih Bog ne voli, jer one nisu nepokorene sluge, već ih očekuje prijestolje. One samo nemaju direktnog viđenja Boga, no to ih ne sprječava da saznaju sve naše potrebe, jer Bogu ne manjka sredstva da to njima dadne na znanje; kako Bog hoće da njima pomognu živi u ljubavi, zašto se ne bi poslužio čudesima svoga milosrđa, da nagradi pobožnosti dobrih, koji u poslušnosti i u ljubavi prema Bogu pomažu tim dušama ?
II.Događaji spontane zaštite od strane duša u Čistilištu prema njihovim pobožnicima, mogli bi ispuniti cijele anale. Kada bi ih se napisalo.
P.Magnanti bio je pravi učenik sv. Filipa Nerija, glede i ove pobožnosti; bio je vrlo pobožan i primao je neprestano darove.
Vraćajući se jednog dana s nekog pobožnog hodočašća, upao je u ruke vrlo okrutnih ubojica. Svukavši ga i svezavši uz drvo već su bili spremni ubiti ga. Sluga Božji, kao i uvijek preporučio se je dušama u Čistilištu, kada se na cesti ukažu dvojica mladih vojnika, te mu priskoće u pomoć. Razbojnici počeše pucati po njima, no ovi ostadoše živi bez i jedne rane; naprotiv oni krenuše prema razbojnicima s tako strogim izrazom lica. Da su se ovi prestrašeni dali u bijeg. Dvoje mladih vojnika odvezaše vrlo pomno jadnog zarobljenika, te su istog časa nestali. Naravno da se je njegova ljubav prema dušama u Čistilištu od toga dana podvostručila.
Rosignoli pripovijeda da je Vojvoda Euzebije od Sardinije bio tako pobožan dušama u Čistilištu, da je rente poreza nekog svoga grada odredio za te duše za njihov pokoj i sv. Mise.
Tako se dogodi da se Astorgio, kralj Sicilije, započeo s njim rat, te mu oduzeo grad pod prijetnjom još goreg zla. Sav skršen Euzebije se preporučio Bogu, te se jako bojao neprijateljskih snaga, jer su bile mnogobrojnije od njegovih; najednom se ukazala neka velika vojska, te mu dođe u pomoć. Kada je stigla ta vojska Astorgio je uvidio da je izgubljen, te ostavivši oružje i sve što je nosio sa sobom pobjegne. Vojvoda Euzebije, htio je razgovarati s vojskovođom te misteriozne vojne. Gospodin nas je poslao, odgovorio mu, u tvoju pomoć. Gospodinu su draga tvoja djela milosrđa i ti ćeš imati uvijek mnoštvo zaštitnika na Nebu, toliko koliko ćeš duša osloboditi iz Čistilišta. Toga časa vojskovođa i vojska nestadoše.
U ngovorima sv. Benedikta XIII.kaže se da je nekog dobrog redovnika iz Družbe Isusove, počeo okrutno napastovati đavao. Utekao se Bl.Dj.Mariji, dobroj Kraljici Čistilišta; Ona mu reče da se pobožno moli za duše u Čistilištu. On je započeo militi i ubrzo je bio oslobođen od napasti.
Ovaj čudotvorni događaj može izgledati nemogućim, a ispričao ga je Nicio.
Godine 1620.živio je u Rimu neki čovjek vrlo raskalašenog života, a bio je jako osjetljiv. No već kao mladić bio je pobožan prema dušama u Čistilištu; davao je služiti sv. Mise za svoje pokojne i često je pohađao njihove grobove, davao je u tome pravi primjer. Idući on tako prema Tivoliu nađe u šumi nekog jadnog ubijenog čovjeka. Sišao je sa svog konja i kleknuo da izmoli molitvu za pokojne nad njim. Sav prestrašen vidje kako je mrtvac otvorio oči te se dignuo. Pričekajte me ovdje i nastavite moliti za mene, reče. Uzađe na konja od tog čovjeka, te nestane u šumi između drveća. Malo zatim odzvonila su četiri pucnja u šumi. Onaj, tako čudnovato uskrsli mrtvac se vrati sa njegovim konjem, te mu reče:” Vi ste trebali umrijeti i već sada biti osuđeni na Pakao, radi Vaših grijeha. U ime Čistilišta koje tako zahvalno radi dobra koja činite za njih, ja sam došao spasiti Vas. Sada providite za Vašu dušu. Da Vam se što gore ne dogodi. Te se vrati mrtav kao i prije.
Onaj mladić sav sleđen od straha vrati se u Rim, pomiri se sa svojim neprijateljima te se povuče u zatvoreni samostan gdje je i umro.
III.Kršćanine u tvojim potrebama obrati se dušama u Čistilištu i ubrzo ćeš dobiti potvrdu njihove pomoći. Ako si se posvadio s nekim i to te jako uznemiruje, te ti može jako naškoditi, izmoli časoslov za pokojne, daj služiti bar jednu sv. Misu, a zatim se probaj pomiriti. Jesi li izgubio neki predmet, hoćeš se probuditi u neki neuobičajeni sat po noći ? Izmolite De profundis, daj milostinju siromahu za duše u Čistilištu. Koliko njih iznenađeni burom na moru, snijegom ili maglom na brdima, primili su tu milost da se vrate u svoju obitelj samo po čudu; to je bila zasluga onih stotinu Requiema, onih stotine O Isuse moj, milosrđe, ono obećanje Križnog puta, Pričesti, posta koji su ih spasili...
Ta ljubav naših pokojnika, je svakodnevna, ali ako nam ne pomažu to je stoga, jer se ne vrši pokora, ne moli se za njih; malo dobrih djela se čini za njih, ako ih još sprječavamo i našim grijesima da nam pomognu, što one mogu učiniti ?
Zamišljajmo da uvijek imamo kraj sebe svoje pokojnike. Pavla, govorio je sv.Jeronim, imamo uvijek kraj nas, jer tko ide Gospodinu ne prestaje biti dio naše obitelji. Zamislimo si da ih imamo blizu, toliko puta, koliko puta žarko molimo za njih!

Praksa

Budite točni kod moljenja Anđela Gospodnjeg kada zazvoni zvono; neka vam bude uobičajeno isto tako moliti Litanije Bl.Dj. Marije za pokojne. Tako donosi otac Corora da je neki pobožan čovjek svake večeri molio na koljenima na podu prije no što je išao u krevet, za pokoj onih duša koje će moliti za njega: Neki okrutni ubojice uđu mu u sobu po noći, išli su oko njega, ali ga nikako nisu vidjeli.
Sjetite se da je bl.Dj. Marija Kraljica Čistilišta!

Danas molite za duše koje su posebno pobožne Presvetom Srcu Isusovom.

Litanije...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 27 ruj 2012 15:31 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 21 kol 2012 11:11
Postovi: 164
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
28. DAN – Što moramo učiniti da izbjegnemo Čistilište

I.Brižnost da se spasimo iz Čistilišta morala bi nam biti vrlo velika, jer sam strah od Čistilišta će nas lakše spasiti od Pakla u koji će na žalost upasti mnogi koji vjeruju da nije potrebno za to previše se brinuti! Svatko zna da je spasenje vrlo lako za onoga tko smara da je to teško, a da je to zaista teško za onoga tko smatra da je to lako!...U svakom slučaju, kažem bojmo se Čistilišta, nastojmo se spasiti Čistilišta!... Ono što nas tamo čeka je užasno!
Sv. Brigita je vidjela dušu jedne djevojke svu u mukama; stajala je uzdignutih ruku kao pred Sucem u središtu Čistilišta, te je vikala ispovijedajući mu svoje grijehe: “Oh, nesretne mene, izgubila sam mnogo vremena, te stoga toliko trpim!...Zaboravila sam na moje ispovjedne pokore i stoga trpim!... Bila sam ohola i tašta, te sam si dopuštala neke senzualnosti i stoga ja trpim!...Govorila sam neke duhovite uzrečice, nisam bila dobra prema bližnjemu; iz nehaja sam propustila mnoge molitve i stoga ja trpim!...
Krščanine moj, evo zašto se ide u Čistilištei evo prvog načina kako izbjeći onu strašnu vatru; izbjegavajući male grijehe, za koje se vjeruje da je to ništa. Ako se ne pazi, ti grijesi se umnožavaju do nedogleda, a moramo misliti na to da se ništa ne zaboravlja, ništa se ne gubi; koliko dobrih djela toliko nagrade, koliko zlih djela toliko kazne. Stoga jao si ga mlakim dušama, ako se ne budu brinule da izbjegnu bar hotimične grijehe; jao si ga luđaku, ako kaže samome sebi: “Pa što je to?...To nije nego laki grijeh!...”
Laki grijeh potpomaže stalno oslabljenje svih živih snaga duše, budi u srcu strasti, a ove te odvuku na kraju u teški grijeh. Mnoge duše u Čistilištu morat će ispovijediti: “Umrle smo na vrijeme!” Široki i komotan put koji su bile uzele možda bi ih bio odveo do Pakla! U kakvu užasnu odmazdu bi ih bili doveli ti brojni mali grijesi i onaj nesretni široki put svakako ih ne bi bio doveo do Čistilišta!
Treba bdjeti nad malim stvarima. Te su kao one sitne lisice iz Pjesme nad pjesmama, koje uništavaju vinograd i kao male zmijice neprimjetno truju pobožan život. Sv. M. Magdalena nam govori da za tri male pogreške koje se u svijetu ne bi uopće uočile; njezina susestra morala je trpjeti 16 dana u Čistilištu.
A što reći o teškim grijesima, čitajući sv. Francisku Rimsku, da svaki oprošteni teški grijeh, a za kojeg se nije dala zadovoljština, donosi za sobom sedam godina Čistilišta?...Crkva nam o tim užasnim pokorama ništa ne govori, no bilo bi zaista strahovito smijati se na riječi svetaca! Oh, jao si ga onome, koji smatra da za spasenje nije potrebno baš previše se brinuti!...
II.Drugo sredstvo da se spasimo od Čistilišta je da se pobrinemo da činimo već ovdje pokoru za naše grijehe vježbajući svoju strpljivost! Strpljen spašen! To svi govorimo, ali nas malo to u životu provodi! No ipak tko će bolje provoditi tu krepost veću nagradu će primiti za to od Isusa: vidjet ćemo smještene jednostavne duše među Anđelima samo stoga jer su prakticirale tu krijepost, te su se podvrgavale volji Božjoj!
Nastojmo dakle uvijek vršiti volju Božju!...Često ponavljajmo: “Strpljivo danas, sutra će biti ono što Bog hoće!...Tako je obično govorila sv. Terezija.
U čemu moramo biti strpljivi ?
U svim poteškoćama, znajući da su nam poteškoće potrebne. Bog ti zagorčava svijet, veli sv. Augustin, a ti ga ljubiš; on ti pomuti vode tvojih želja, a ti ih piješ, stavlja ti trnje na cvijeće, a ti ga ubireš; što bi se dogodilo s tobom kada ti Bog ne bi zagorčavao taj svijet ?...Oh! Jadna priča bogatog Epulonija!
Neki monah sv. Bernarda, poslije svečeve smrti, postao je hladan u vršenju dobra. Jedne noći sv. Bernard mu se ukaza u ćeliji. Reče, ovaj je postao zao, no spasit će ga muke. Ujutro su ga našli bolesnog. Tako bolestan trpeći vratio se starom žaru! Više vrijedi jedan “Neka bude volja Tvoja” kada smo u teškoćama, od tisuću dobrih djela dok smo sretni. Tako tvrde sveci.
Sv. Bona, učenica sv. Dominika, ležala je bolesna puna rana i čireva. Svetac, dok ju je pričešćivao htio joj je maknuti jednog crva iz jedne rane; crv mu se omota oko prsta i postane zlatni prsten! Neki slijepac ozdravivši na grobu sv. Bedastija, zatraži sveca da se vrati u prijašnje stanje sljepoće, ako je ta bolest potrebna za njegovo spasenje i dobri čovjek ponovno oslijepi!
Strpljivost u nesrećama i poteškoćama.
Sv. Ivan Cancijski uletjevši među lopove, koji mu oteše sve, pozvao ih je natrag, već kada su odlazili, te im dade zadnju kovanicu što ju je našao u džepu; tada su mu iznenađeni lopovi vratili sve! Sv. Libertin, opat našavši Gote, na cesti koji su mu ukrali konja, dade im ostruge, te im reče:”Uzmite dobro će vam doći i hvalite Boga što vam ih je providio!”...
Sv. Franjo Borgija, vrativši se u noći, nije se mogao javiti u samostan, te je ostao cijelu noć na snijegu, tako zadovoljan kao da je u svojoj ćeliji, jer je tako Bog htio!
Strpljivost u klevetama i ljudskim zloćama. Bog se može poslužiti sa našim bližnjima da isproba našu strpljivost, a ponizan kršćanin zna da sve dolazi od Boga.
Sv. Rajmunda neki zao monah optuži da ga je pokrao; sveti starac izvrši pokoru koju su mu naredili, te se molio za svoga klevetnika. Vidjevši toliku krepost, zao monah bi pobijeđen, pred svim monasima ispovijedi istinu i prizna klevetu; dobrota i blagost toga svetoga starca bila je veliki poticaj za sve njih!
Strpljivost i podložnost volji Božjoj, je zaista sol koja daje okus svakome našem djelu; bez soli, svako naše djelo gubi svoju zaslugu.
No kako uspjeti posjedovati tu strpljivost ? Vjerom!
Neki kralj iz antiknih vremena, išao je po zimi nositi svojim siromasima kruha, Sluzi je bilo tako zima da nije mogao izdržati. Stavi svoje noge na tragove mojih stopala, reče mu njegov sveti gospodar. On ga posluiša, a iz snijega je izlazila takova toplina da je sve okolo grijala. Evo kakobi mogli shvaćati svijet i njegove poteškoće. S mirom; hodajmo po Isusovom primjeru, radimo sve što radimo zajedno s Isusom i neće nam manjkati strpljivosti!
Mislimo samo koliko je trpio Isus za nas! Neki bogati mladić otišao je u monahe; no ubrzo se poče kajati za to; habit mu se činio preteškim, kruh tvrd, a ona njegova subraća izgledala su neotesana. Napastovan tako od neprijatelja, izađe jedne noći iz samostana, no prolazeći ispred crkve, začuje nutarnji glas da se zaustavi. U tom času vrata crkve se otvore, crkva se rasvjetli, a na oltaru vidje Isusa kako ga zove k sebi. Kuda ideš, reče mu Isus, kuda ideš sine moj ?... Težak ti je taj habit tvoga samostana ?... Ma ja sam nosio križ!...Kruh je tvrd ?...Gledaj moja prsa, teče krv iz njih; natopi tu svoj kruh i postat će ti sladak...Izgledaju ti neotesana tvoja subraća ? Ma mene su moji osudili na smrt!...Gledaj mene, misli na mene i svaka tvoja muka postat će ti laka!...
Monah se vrati u svoj samostan i ostatak svoga života proveo je u svetosti.
III.Moram ovdje naglasiti za našu utjehu, da ne samo po križevima i pokorama, već i po najneznatnijim stvarima možemo zadobiti zaslugu i dati zadovoljštinu za naše počinjene grijehe. Rad koji žrtvujemo Gospodinu, znoj, putovanja, pošteni poslovi, san, rekreacije, odmor, kada ih ujedinjujemo s Isusom, milost Gospodinova prolazi kroz njih, te u njih upečaćuje pečat svoje Božanske volje, te ih prihvaća kao da smo ih izvršili na njegopvu slavu, te nam tako postaju zaslužne. Dobrota Božja prihvaća svako naše najmanje i najjednostavnije djelo. Sv. Gertruda bolesna uzimajući malo svježeg grožđa, žrtvovala ga je Isusu govoreći mu: “Da sam ti ga barem mogla dati kad si bio žedan, o Isuse!...ukazao joj se Gospodin te joj zahvalio! Samo maknuvši jednu slamčicu na moju slavu, rekao je jednom istoj Svetici, raznježi me! Sv. Alojzija Gonzagu, dok se igrao, upitao ga je njegov poglavar: Alojzije, šti bi ti učinio da ti dođe sada smrt ? Nastavio bih se igrati! Odgovorio je. A zašto ? upita opet ovaj. Jer se igram misleći na Boga. Tako sv. Bernardin iz Siene, jedne večeri za vrijeme Karnevala, smije se i razveseljuje svoje drugove, izgleda kao neki obješenjak. Zazvoni napokon šutnja, a Bernard ode u svoju ćeliju; prolazeći pokraj Gospine slike, zaustavi se, sav se ražari i ode u ekstazu! Tako je sve dobro kad se radi zajedno s Bogom i za Boga. Učinimo svetu odluku, da sve činimo na slavu Božju i za pokoj duša naših pokojnika; tako ćemose obogatiti zaslugama i za naše duše.

Praksa

Posvetite vaš dan počevši odmah ovako: Presveto Srce Isusovo, ja ti prikazujem po Prečistom Srcu Marijinom, sva djela, molitve trpljenja i pokore ovoga dana, za zadovoljštinu za sve uvrede koje ću počiniti ja i svi ljudi, te za nakane na koje se ti žrtvuješ neprestano na oltarima.

Danas molite za vaše ispovjednike i vaše učitelje.

Litanije...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 28 ruj 2012 11:09 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 21 kol 2012 11:11
Postovi: 164
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
29. DAN – Zadnji pogled na čistilišne muke

I.Milosrđe, milosrđe...viču nam zaboravljeni jadnici u Čistilištu! Koliko ih ima ? To samo Bog zna. Djeca, svjetski bogataši, svećenici, djevice, crkveni dostojanstvenici, umrli nenadanom smrću...
Što traže od nas ? To je zbor koji izaziva sućut i uvijek jednako tamo u plamenu moli nas da imamo smilovanja u ime Božje!...Koliko trpe ? Tko može shvatiti njihove boli ?
Vidjeli su Boga, svoga Oca, gorili su od ljubavi prema Njemu; vidjeli su Isusa, osjetili su kako je drago njegovo Srce, no morali su otići daleko od te istine. Ah! Vi ne znate, govorila je jedna duša sv. Brigiti, vi ne znate što to znači uživati u Bogu!...Nema više utjehe za njih niti na Nebu niti na zemlji, one moraju provesti svoje Čistilište, među neutješnim jaucima i tužnim uzdasima. To je bol, koju narav ne može podnijeti, govori sv. Terezija: na samu pomisao na to kosti mi se odvajaju i osjećam se unutra kao da sam isječena na komadiće, moje ruke su otvrdnule, probodene su velikom boli, kao da mi se cijelo tijelo nekom čudotvornom snagom odvaja iz zglobova! Dok njihova braća na zemlji, bez trunke milosrđa ih zaboravljaju, a nesretnice viču, trgaju se i plaču u plamenima vatre!...
Iz one strašne vatre ispržene, čuju u sebi svaki udarac, sve bolove koje bi osjetilo tijelo u svakom svom udu! Ova vatra čija priroda nam je nepoznata, stvorena je samo da djeluje na duše, da uđe u rane duše te očisti trag svake nečistoće koju je tamo ostavio grijeh; ta vatra je i produhovljena te djeluje na memoriju, na intelekt, na volju i na tijelo! Ajme! Bog si je izabrao osvetu dostojnu njegove pravednosti! Nema boli veće i jače od ovoga strašnog elementa. Kada bi izabirale duše,one bi izabrale najteže muke koje se mogu trpjeti tu na zemlji i to tokom godina, radije nego ostati u toj vatri samo jedan dan. To je zaista užasno! Ako bi po čudu neki čovjek mogao i morao živjeti u peći, tko mu se nebi smilovao, kada bi ga vidio! Pa ipak tamo su tisuće i tisuće osoba koje plaču i čekaju na smilovanje.
II. Njihovo je srce priklješteno. U takvoj potrebi one ne mogu više činiti pokore, niti bilo što zaslužiti , niti zadovoljiti, niti zadobiti oproste, niti moliti da im se olakšaju muke, da se bar za jednu iskricu ublaži ta vatra.
Tu na zemlji koliko sv. Misa, koliko oprosta, kolike molitve, kolika dobra djela, bi se mogla učiniti za njih!...Kolike dobre duše bi mogle trčati u crkvu da se mole za njih!... Pa ipak to se ne čini!...
Tvrda je to bol, biti zaboravljen tu na zemlji, a koliko je tvrđa biti zaboravljen u Čistilištu? Koliko nezahvalnosti, kolika tvrdoća srca! One jadnice se muče, a mi nemamo smilovanja prema njima; zovu nas a mi zatvaramo uši. Kakva okrutnost! Kada bi htjeli, mi bi mogli ugasiti onu vatru, ma nama to ne pada na pamet.
One jadnice dižu oči k Nebu, ne traže osvetu, plaču i podvrgavaju se volji Božjoj, a ti kršćanine; promisli da je njima pripadala kuća, zemlja i stvari koje posjeduješ! Ne misliš da jedeš i spavaš te se provodiš onim što su pokojni zaradili ? Zašto dopuštaš da tako trpi onaj koji ti je učinio samo dobro ?...Kakav račun ćeš morati predati Bogu !
Kada bi bar mogle sakriti među onim plamenim jezicima one svoje mrlje! Oh! Kakva sramota kada moraju stati pred prečisto lice Božje i lice Presv. Majke svojih Anđela, tako prljave! Rasvijetljene svjetlom Božjim, shvaćaju koliko su Boga uvrijedile, pred licem njegovog Veličanstva, te mrlje postaju uzrok teške sramote!
U vrijeme kuge u Milanu, mnogi i mnogi ljudi su bili pokopani bez molitava za pokojnike. Dva sveca su neprestano molila za te duše, sv. Karlo i sl.B.Arhiđakon Arona, to su bili pravi spasioci Milana.
Dok se ovaj zadnji, jedne večeri umoran od bolesnika i mrtvih, vraćao kanoniku moleći za njih, zajedno sa guvernerom Arona, vidio je mnoge od tih umrlih siromaha pokopanih, kako se dižu te mu dolaze u susret plačući i dižući ruke, preporučujući se u moltve. I guverner ih je vidio kako plaču i mole se! Sveti Arhiđakon, zaboravivši na svoj umor, poče zvoniti zvona, pozove narod i cijelu noć su molili za pokojnike.
To bi bila svakidašnja pripovijetka kada bi naši pokojnici mogli doći k nama: no oni tamo onemogućeni kao paralitičar kraj bazena, koji je godinama čekao da ga netko uzme i odnese do bazena, tako su i oni nemoćni zatvorenici, ne od Boga, već od vlastitog grijeha! Kada ću izaći viču one jadne, kada će zazvoniti da se odmorim u miru ? I, Isuse, o Marijo, o Bože naš, kad ću te moći vidjeti, kada ?... Ne još, ne još, čuju kako se ponavlja. Ne još, ponavlja im dobar Anđeo, možda će netko, moliti, možda će se netko sjetiti tebe!... O milosrdni Isuse, operi ih u svojoj Krvi, srtesi ih iz njihovog zimskog sna te zaboravne, pozaspale kršćane, da pritrče tim dušama u pomoć!
III.Živeći tako uronjene u tolike strašne boli, tko će moći shvatiti zahvalnost i ljubav tih duša prema onima koji im pomažu? Tko će moći shvatiti radost koju one probaju kada vide kako se uklanjaju, po molitvama živih, one odvratne mrlje grijeha, radi kojih su se toliko crvenjele ? Tko će pak moći shvatiti usklik što će im proći dušom, kada osjete kao da ih se vodi gore; osjetit će kao svježi povjetarac koji prolazi kroz one tužne plamenove; kada vide otvorena vrata, iza kojih se nalazi Nebo ? Koje će ljudsko srce i um moći shvatiti taj val sreće i ljubavi koje će ih sve zahvatiti, te odvesti sva ta sretna stvorenja prema Bogu, nakon što su završile svoju zadovoljštinu ? Postat će lijepe i čiste po muci koju su podnijele, vidjet će ona vrata kako se otvaraju za njih, napokon će moći ući u slavu...
S kojom radošću će Anđeli navješćivati novim Kristovim Zaručnicama, da je njihovo hodočašće završilo, da ih Isus čeka, da im je Nebo otvoreno! Tko može opisati spektakl ljepote koja će istog časa obuhvatiti njihovu dušu ? Sv. Katarina piše da to oblačenje u slavu je tako uzvišen trenutak, tako uzvišen, da kada bi ga čovjek i mogao vidjeti, umro bi od radosti. Ljudsko oko nikada ne vidje, niti uho ne ču ništa sličnoga. A što možemo mi jadni hodočasnici na zemlji znati kakovu nam nagradu na Nebu čuva Isus i za sve one koji ga služe i ljube ? Ako u danima velikih Crkvenih slavlja kada stotine vjernika s mirom u srcu i entuzijazmom vjere popunjavaju crkve, te se pjeva i svira i klanja se velikom Veličanstvu Božjem, u miomirisima cvijeća i tamjana, osjećamo se dirnutima i kao uzneseni, što će tek biti i vidjeti; pravo Nebo ? Kako će izgledati ono svjetlo od milijuna svetaca, onaj trenutak kada ćemo ugledati Isusa, našeg Spasitelja svega ražarenog ljubavlju, u onom moru pjesama od sreće, tako ćemo morati ostati uvijeke?...
Tamo duša pronalazi svoje drage, tamo se ujedinjuju obitelji, stara prijateljstva; to je posve nov narod, sve je sveto; no u toj velikoj sreći duša misli na one koji su joj pomogli da uzađe gore. Bez onih svetih Pričesti one djece i onih pobožnih duša; bez milostinja onoga velikodušnog gospodina, Krune, strjelovitih molitava onoga jadnog bolesnika, sada bi još uvijek trpjela. Dva čina duša mora učiniti istog časa kada stigne u Nebo, zahvaliti Gospodinu i preporučiti svoje dobročinitelje. To je molitva koja ostaje beskrajna: Gospodine dajte stostruko našim dobročiniteljima, kako su oni odvezali naše lance, tako ih Ti odriješi od njihovih grijeha; kako su oni nama otvorili ta vrata, tako ti njima daj da te oni hvale i blagoslivljaju skupa s nama u vijeke vijekova. Gospodine udijeli mir njihovim obiteljima. Gospodine pomozi im u njihovim poslovima, oslobodi ih svih nesreća. Gospodine imaj milosrđa s našim dobročiniteljima!
I ta molitva, kažem, neće prestati nikada više!

Praksa

Često molite Blagoslovljen budi Bog! Po toj molitvi dobivaju se mnogi oprosti. Recitirajte tu molitvu po putu, po noći kada se probudite...a zatim odlučite da ćete izbjegavati užurbanost i brzopletost u vašoj molitvi. Pomanjkanje razmišljanja uništava najveći dio molitava; čuvajte se brzopletosti!

Danas molite za duše koje vas prate u vašim poslovima i čuvaju vašu obitelj.

Litanije...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 36 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 3 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr