www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 18 stu 2017 20:16

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 36 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 31 kol 2012 08:44 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 21 kol 2012 11:11
Postovi: 185
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: rkt
Status: U braku
10. DAN – O posebnim čistilišnim mukama za neke grijehe

I.Zastrašujuće stvari donose sveci o nečistoći: Nazivaju je najvećim vratima za Pakao, jer po njoj se gubi najviše duša, više nego po ikojem drugom grijehu. To je grijeh kojem se najviše raduje Pakao, kaže sv. Bernard. A sv. Augustin:” Oholost je nastanila Pakao Anđelima, požuda ga nastanjuje ljudima.” A sv. Alfonz kaže, da svi oni koji su prokleti ili su prokleti zbog nečistoće i da svakako ne završavaju u Paklu bez nje. Isti grijeh popunjava mjesta i u Čistilištu. Sv. Marija Magdalena u jednom svom viđenju, vidjevši smrdljivi zatvor u kojem se nalaze nečisti uzvikne: “Gospodine zašto si mi dao da vidim te stvari ?” U taj grijeh se uključuju preljubi, nepristojne besramne mode, nepristojne knjige, sve smjele golotinje, običaji popunjavanja salona, gdje su nekada naši preci držali križeve i svete slike, sa nepristojnom umjetničkim slikama, sa nedostojnim razglednicama i kipovima: Ah! Katolici sakrili ste križeve i Gospe, pa sada đavao pleše po vašim salonima, a vi ćete morati platiti vrlo visoku cijenu za to u mukama!
Neki slikar, kaže Rossignoli, poveden uobičajenošću, iako bijaše diskretan kršćanin religioznog karaktera, naslikao je taj tip slika. Ostarjevši predao se sav slikanju religioznog karaktera i umrije dok je još slikao u nekom samostanu otaca Karmelićana, gdje ga i pokopaše. Nakon kratkog vremena poslije njegove smrti, ukazao se jednom ocu Karmelićanu. Ovaj ga u čudu upita je li to baš on, dobar slikar. “Da, ja sam, odgovori, ali jao meni! Koliko trpim zbog skandala i što sam dao priliku drugima da griješe! U Čistilištu sam, napose zbog jedne sramotne slike, koju sam naslikao i dok ne bude uništena, ja neću izaći iz te kazne: no onaj koji ju je naručio, ubrzo će izgubiti svoje sinove od prerane smrti i ako je ne baci u vatru, jao si ga njegovoj duši!... Rekao mu je gdje se nalazi ta slika i vlasnik je pristao da se uništi. No kako je slikar rekao, dva sina bogatog gospodina umriješe ubrzo nakon toga, a on prestrašen provede zadnje godine svoga života u velikoj pokori. Evo, ovdje primjera žalosnih plodova za grijehe nečiste, za koje se je zadovoljilo! Oni pak koji ne zadovolje na vrijeme, neka se sjete strašne Pavlove osude:” Nitko od požudnih neće ući u Kraljevstvo Božje!”
II.Od nečistih, Svetica je prešla u Čistilište licemjernih i pretvaralaca te je u ekstazi uzvikivala: “Oh! Kako je strašno ovo mjesto, kako je puno nevjerojatnih muka!”
Poslije ovih vidje druge duše nemirne i zadihane pritisnute kao od neizmjerno velikih tereta; to su bili nestrpljivi i neposlušni: Tada povika od straha kad uđe u zatvor lažljivaca, jer Bog najveća istina, neizmjerno mrzi laž, napose, ako vrijeđa ljubav koja se mora gajiti prema bližnjemu.
Oholice su bile uronjene u neprobojne tmine. Jadnici, poviče, radi toga jer ste se htjele uzdignuti nad druge, sada ste osuđeni na dim koji vas osljepljuje!... Oni su bili tamo s licima na zemlji i poniženi.
Govori zatim o kazni radi hladnoće u izvršavanju dobra, kao i za dobra djela kao i za ona učinjena loše. Na to se vraća kada pripovijeda, kako se je jedan dan zadržala u molitvi pred Presvetim, vidje iz zemlje kako izlazi jedna redovnička duša; došla je na kor kraj nje i reče: “Sestro moja, ti koja si dobra, preporuči me Isusu! Ja sam bila jako hladna u mojim Pričestima i zapustila sam one zapovijedane. Isus hoće da ga se ljubi i služi sa žarom, a ja jao! Kako me je kaznio! Svaki dan dolazim ovdje klanjati se pred Presvetim i osuđena sam na vatru već dugo vremena. Ah! Plaćam vrlo skupo svoju nemarnost!...”
O toj nemarnosti kod primanja svetih Sakramenata, Alix pripovijeda o jednom svećeniku, koji je zbog predrasude o zadnjim Sakramentima, toliko dugo čekao da primi posljednje Sakramente, da je umro bez njih. To je bio i te kako loš primjer. Dok su se molile molitve za pokojnike, on se podiže s odra i zamoli sve za oproštenje zbog lošeg primjera što ga je dao i reče:”Da sam primio Sveto ulje ozdravio bih od one moje bolesti i živio bih još dugo ovdje. Smrt me otela u milosti Božjoj, ali za dugo vremena morat ću plakati i trpjeti radi moje nemarnosti.”
I pravedno je. Sv. Sakramenti su zadnji izljev Isusove ljubavi, i Isus ne može podnijeti da ih se prezire!
Vrlo je stroga kazna za grijehe učinjene protiv ljubavi i pravednosti. Primjeri su upravo zastrašujući! Brojne duše koje su se ukazale sv. Margareti iz Cortone, velikoj pokloniteljici duša u Čistilištu, potvrdile su tu strogost. Bog je sama ljubav i pravednost. Kao da se ne pomišlja na tu strogost, jer i kada bi je imali pred očima, riječi zavisti, mrmljanja, izrugivanja, ismijavanja, oduzimanja časti našem bližnjemu, svi bi izbjegavali. Prestrašeni radi računa što ćemo morati predati Bogu, pobrinimo se da ispunimo naš život djelima ljubavi i pravde, kako su to činili svi sveci!
III.Što se tiče svakodnevnih manjkavosti protiv svojih obaveza, ispričat ću jedno ukazanje od 1871. u samostanu Redemptoristica iz Malinesa, koje je potvrđeno od Crkvenog učiteljstva. Otac jedne redovnice toga samostana, prešao je na drugi život; kroz tri mjeseca se ukazivao toj kčeri da bi je molio za molitve i zadovoljštinu za pokojnika. Tokom prvog mjeseca bijaše okružen vatrom i plačući vikaše: “Smiluj mi se, kćeri moja, smiluj mi se! Jednog dana joj reče, pogledaj kćeri ovu cisternu vatre: tu sam uronjen skupa sa stotinama duša! Ah! Nitko na svijetu nema smilovanja nama!”
Često noću čula je kako plače. Tokom drugog mjeseca nije ga više vidjela uronjena u vatru, iako je još uvijek podnašao strašne muke. U to vrijeme reče kćeri: “Teolozi su dobro rekli tvrdeći da muke svetih mučenika su puno lakše od ovih naših. Ajme, ljudi ne vjeruju previše da je čistilišna vatra slična onoj paklenoj! Kad bi to vjerovali čuvali bi se jako dobro i samo jednog jedinog lakog grijeha!” Jedan drugi dan joj reče: “Čini mi se da sam čitavu vječnost ovdje. Žeđam za tim da vidim Boga, ne mogu to više! Obraćam se, bacam prema njemu, ali uzalud, moja muka još nije završena.”
No, on je svakog dana postajao sve svjetliji. Bilo je vrijeme blizu Božića, njegovo oslobođenje bijaše blizu, jer je postao skoro posve svjetleći. Napokon pod Podizanjem kod sv. Mise Polnoćke, ukaza se zadnji puta sav obasjan svjetlom i blaženošću, zahvali se kćeri i redovnicama rekavši: “Izmolit ću vam posvemašnje predanje volji Božjoj i milosti da ne idete u Čistilište ! Ja napokon izlazim!”
To su bile zadnje riječi; jedva su mogle vidjeti njegovo lice, jer bijaše sve uronjeno u svijetlo.
Ovdje se treba naglasiti da je taj čovjek odgojio dobro svoju obitelj, pred ljudima je glasio kao vrlo dobar kršćanin, no tko može spoznati sudove Božje?
Dakle, ako za svaku pogrešku i grijeh moramo trpjeti posebne muke, ispitajmo se dobro i pripremimo se s tom svetom vježbom za smrt.

Praksa

Upoznavši kako je težak i dug period spašavanja duša iz Čistilišta, nemojte nikada prestajati zadobivati zasluge za vaše rođake i učinte za njih mnoga djela ljubavi. Učinite djela ljubavi prema bolesnicima i siromasima. Utješite rastužene duše, poučavajte dobro, molite i sve to prikazujte za vaše pokojnike. Smatrajte izgubljenim onaj dan kada niste ništa učinili za njih.

Molite danas za svećenike u Čistilištu, napose za one koji su poučavali.

Litanije...

_________________
Some people come in your life as blessings, others come in your life as lessons!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 03 ruj 2012 11:34 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 21 kol 2012 11:11
Postovi: 185
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: rkt
Status: U braku
11. DAN-Čistilište svećenika i redovničkih duša

I.Dok pišem ovo osjećam kako mi se trese ruka! Što će biti sa mnom svećenikom ? Baš stoga jer je poznato, da onaj koji je mnogo primio morat će mnogo odgovarati, a tko je na vrhu za njega će sud biti užasno tvrd. Prema siromahu ubotrijebit će se milosrđe, ali mogućnici će podnijeti teške muke. Evo za nas slike Malahija: Bog sjedi i čeka da on sam pročisti levita sa samom sržju vatre; lijeva je po njemu kao rastaljeno zlato i srebro!
Oh, Isuse, budi s nama milosrdan, naprotiv upotrijebi mnogostrukost tvoga milosrđa!
S. Franciska Tomana u jednom svom poznatom viđenju, vidje Čistilište kao podijeljeno u tri regije. U gornjoj regiji je vidjela da duše ne trpe osjetljive muke; već je u njima gorjela vatra želje sjedinjenja s Bogom. Kao slatki miris blizine Neba, njihova želja za Nebom postajala je nepodnošljiva svakog sata sve više, što su se više približavale Nebu. Pa i Bl.Dj. Marija govoraše sv. Brigiti o tom duhovnom Čistilištu, gdje se daje zadnji dodir za ulazak na gozbu u Nebu. U tom dijelu Čistilišta se nalaze najsvetije duše i u njega dolaze samo već sveti, kako se je to vidjelo u prijašnjoj objavi, tu dolaze oni koji polako uzlaze iz nižih čistilišnih dijelova.
Čin je ljubavi moliti i za te duše najbliže Nebu. Ako im mi skratimo, pa i jednu minutu te zadnje patenj, ušavši u Nebo neće moći, a da ne govore odmah o nama, koji smo im pomogli da uzađu gore!
Srednji dio Čistilišta jest najveći u Čistilištu, gdje se nalaze sve one muke o kojima se je govorilo; tu se nalazi najveći broj duša. Sv. Marija Magdalena vidje tu i jednog svog brata, te kad je došla k sebi išla je vičući: “Nisam mogla vjerovati da se toliko trpi tamo dolje! Moj Bože, moj Bože, ne mogu više živjeti na ovoj zemlji, ne mogu više razgovarati s ljudima, nakon što sam vidjela sve ovo!” No vidjevši kako su se čistile i kako su postajale sve ljepšima nakon čišćenja uzviknula je: “Oh, čistilišne muke, ja vas neću zvati okrutnima, već slatkim i dragocijenim mukama, jer nas vodite k tolikoj slavi!”...
Snaga tih trpljenja je tako jaka da se čuju i najbjedniji i najužasniji jauci tih duša, koje ljudsko uho nije nikada prije čulo. No ipak sve te duše znaju da ih Bog ljubi, znaju da je to trpljenje potrebno da postanu njegove zaručnice i to im je dovoljno da ih utješi te da prihvate to trpljenje.
Naposljetku je najniži dio; najudaljeniji od Neba. O tom dijelu se govori s velikim strahom, jer se može reći da se nalazi na vratima Pakla.
II.U toj tamnoj regiji sa laicima koji su počinili najteže grijehe ili koji su čekali smrtni čas da se obrate Gospodinu, nalaze se svećenici i Bogu posvećene osobe. Taj najgori način trpljenja je pravedan, ako se razmišlja; jer one manjkavosti ljubavi, čistoće, dobrog primjera, koji su kod svjetovnih laki grijesi, u crkvenim osobama se smatraju najgorim grijesima i kako su one morale uzaći gore na veću slavu i biti bliže Isusu u Nebu, pravo je da razmjerno njihovom dostojanstvu, sada moraju biti kao smetlište.
Sl.Božji d’Avila čuvši da je umro neki svećenik, nakon što je proslavio sv. Misu reče: “Jako se računa, jako se računa ta Misa.” Nekoj redovnici, reče duša koja joj se ukazala, da je zamoli molitve o pokori za njezinu dušu: “Kćeri moja živi sveto, jer je Čistilište za redovnike užasno!”
Što se tiče redovnica, ima primjera kako su redovnice bile vrlo strogo kažnjene radi mlakosti, te pomanjkanja vjernosti svojim zavjetima, te zbog neposlušnosti sv. Pravilima.”
Sv. Margareti Alacoque jedna sestra od Pohođenja Marijina, ispriča da je bila na rubu da bude prokleta, da je nije spasio zagovor Bl.Dj Marije, jer je tokom života previše tražila svoje udobnosti, bježeći u samostanu koliko je god mogla od posla. Neka druga sestra ju je došla moliti za molitve toliko jadna, tako da je pokazala koliko trpi, no najveća bol je bila kada je vidjela jednu svoju rođakinju prokletu u Paklu! Ona nije napuštala nikada Sveticu. Poslije sv. Pričesti i ona se je klanjala velikom pobožnošću Isusu, a kada je Svetica ostajala u krevetu zbog trpljenja, stajala joj je uz uzglavlje, te joj je napominjala da trpi dragovoljno za njih; vikala je na nju ako bi se prepustila umoru te bi joj ponavljala: “Vidiš moj krevet je od vatre!” Osobito, ako bi je Svetica zaboravila poškropiti svetom vodom. (op.ur.)
Jao si ga onome tko ne odgovori na svoj poziv! Oh, koliko moraju misliti na to duše posvećene Bogu !
III.Dakle svaka osoba posvećena Bogu treba jako paziti na svaku riječ, misao i djelo, da jednog dana ne bude osuđena njegovom strogom pravednošću: a što će se morati tek reći o onima koji su po posvećenju postali drugi Kristi, tj. svećenici?
Uzdignuti na tako visoko dostojanstvo da će morati skupa s Kristom Isusom suditi zemaljskim plemenima, baš njima je rečeno: “Siromasima će se suditi milosrđem, no mogućnici će morati podnositi teške muke. Oni su spremnici svetog znanja, ne može im se oprostiti kao svjetovnicima zbog jednostavnog neznanja; imaju vremena za molitvu i svaki dan se hrane Sakramentima, napose Sakramentom Presvete Euharistije; ne može im se stoga oprostiti u ime slabosti; predodređeni na takovo dostojanstvo u Nebu, ne mogu izbjeći najgorem stupnju muke kada počine grijeh.”
Svetoj Margareti Alacoque Isus reče za svećenike točno ove strašne riječi: “Tako mi ih je malo žao, jer im dajem tolike milosti na zemlji da postignu Nebo!”...Stoga se sv. Terezija bojala uvijek kada je čula da je umro neki svećenik, iako se vjerovalo da je dobar. Sv. Franciska vidje biskupe i svećenike koji su težili smo za častima, te nisu dobro raspolagali dobrima Crkve, župnike koji nisu s više žara bili na pomoć bolesnicima, kako trpe i više od trideset godina Čistilišta. Za dva svećenika, što su ih smatrali dobrima te su ih svi hvalili, tako se piše o njima u spisima za beatifikaciju službenice Božje Diomire Allegri iz Firenzuole:” Moleći se ona, vidje u ekstazi jednu bijednu i spaljenu poljanu: Tu i tamo iskakali su plamenovi krvave boje; sav zrak je gorio. Ajme, među tim plamenovima, zaboravljeni od svojih rođaka oni plakaše. Drugima pak sv. Mise namijenjene njima nisu pomagale, radi pravedne kazne Božje. Neki su osuđeni ostati u Čistilištu sve do kraja svijeta!...Dok je ona tako promatrala u boli te jadne duše, ču kao iz dubine strašne jauke i vidje podignuta ona dva svećenika. Pred njima stajaše jedne dugačke ljestve, koje su oni morali preći; svaka prečka donosila je nove muke. Na vrhu su bila jedna zlatna vrata; oni su težili k tim vratima gore i više su gorjeli od želje da ih dostignu nego od vatre što ih je palila; ipak nisu mogli uzaći. Blaženica poče moliti i prikazivati Ocu Nebeskom Predragocijenu Krv Kristovu; izgledalo je da ih je to uvelike tješilo te im je pomagalo da se uzdignu gore do Neba.
O Vječni Oče mi ti prikazujemo tu Svetu Krv, tvoga Sina Isusa za duše jadnih svećenika! Imaj smilovanja o Oče sa siromašnim svećenicima u Čistilištu!

Praksa

Prikazivanje Predragocijene Krvi Ocu Nebeskome je jedno od najlakših sredstava koje imamo na raspolaganju za pomoć dušama . Sl.B.Doimira je to činila svakog sata. Sv.M.Magdalena po pedeset puta na dan, a Isus joj jednog dana kaže da je s tim sredstvom oslobodila mnoge duše iz Čistilišta, a neke na Božjem Sudu čak i od Pakla.
Naučite ovu molitvu i ponavljajte je često: Vječni Oče prikazujem Ti Predragocjenu Krv Gospodina moga Isusa Krista, kao naknadu za moje grijehe, za potrebe tvoje Svete Crkve i za pomoć svetim dušama u Čistilištu (Oprost od 300 dana).

Molite danas za one duše koje iz Čistilišta mole za posvećenje svećenika.

Litanije...

_________________
Some people come in your life as blessings, others come in your life as lessons!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 04 ruj 2012 09:29 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 21 kol 2012 11:11
Postovi: 185
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: rkt
Status: U braku
12. DAN – O mukama glede nekih posebnih grijeha kod svećenika

I.Ne nalazim u ovim ukazanjima svecima neke posebne čistilišne kazne za svećenike koji su bili nečisti; možda stoga, jer će svi oni umrijeti u završnoj nepokori ? Sama pomisao na to je strašna, no svakako nečistoća otvrdne srce, te ono postaje nesposobno slušati unutarnje pozive milosti kao niti grižnju savjesti. Strašna svetogrđa sv. Mise i Sakramenata stvaraju pravu perverziju i urezuju u nesretnike fatalne biljege vječne propasti! Nad ovima možemo samo plakati!
Ako se mlakost u Božjoj službi Bogu ne sviđa kod svjetovnih ljudi, koliko će ga tek smetati kod svećenka. Sv. Bernard priča o svom jednom monahu, vrlo nehajan u dobru, koji mu se ukaza noć nakon smrti, te mu se vruče preporuči da mu pomogne, jer je kažnjen zbog svoje mlakosti; Gospodin ga je stavio na milost i nemilost bijesa đavola, koji su ga stiskali i okrutno mučili najgorim mukama. Monah je jaukao da se srce paralo. Sveti opat smilovavši se nad njim objavio je svoje viđenje ostalim monasima te ih je pozvao na molitvu i pokoru za pokojnika; ujedno im napomenu da nauče od žalosnog primjera služiti Bogu sa žarom i revnošću.
Neki svećenik jer je služio Sv Misu i uzeo Presvetu Euharistiju rukama imajući laki grijeh na duši, te se na brzinu križao, bl. Franciska Pomplona ga vidje jezikom i rukama crvenim od ogavnih rana koje su izjedali crvi. On je bio uronjen u svjetleću i jasno prozirnu vatru, koja je zaista izgledala kao srž plamene vatre, tužno zaboravljen, a da mu nisu pomagale molitve Crkve; čekao je da prestane ta njegova strašna muka.
Možda je ta velika kazna, da se ne sudjeluje u milostima oprosta Crkve, bila baš određena kao kazna svećenicima, koji iz običaja nisu cijenili sv. Misu i brevijar koliko su vrijedili!
Koliko svećenika će se radi sličnih nepoštivanja naći u sličnim užasnim mukama! Jer koliki žar i koliku čistoću srca, koliku pažnju da se izbjegnu i najmanje pogreške, mora imati onaj koji uzlazi svako jutro na oltar da bi prikazao Presveto Tijelo Jaganjca Božjeg, Bezgrešnog Isusa!
II.Velika obaveza svakog svećenika je da moli za povjerene mu duše. On je kao ambasador Crkve i dok narod radi, odlazi po radionicama i po poljima, rastresa se i zaboravlja na Boga; dok se umirući bore da smrću, napastovane duše popuštaju i gube milost, tisuće jadnika i siromaha plače, on kao Aron mora zagovarati kod Gospodina za njih i mora moliti za njih, te mora postići da svi oni kojima je potrebno zadobiju nebeski blagoslov. Oh! Jao si ga svijetu, ako taj povik zamolbe prestane, a svećenik kako Mojsije na gori spusti ruke!
Evo dakle velike odgovornosti za svećenika kojeg se smatra kao izaslanika za javnu molitvu. Poznato je što Damiani iznosi u svom pismu opatu Dezideriju; priča o biskupu sv. Severinu iz Kölna. Ovaj je proširio svojim žarom i revnošću vjeru; podnio je velike poteškoće, čak je učinio i čuda i vidio dušu sv. Martina kako ulazi u Nebo; čuo je radost Anđela koji su ga dočekali; no ipak poslije smrti ukaza se jednom od svojih bogoslova preporučivši se vruče u molitve, jer je molio rastreseno brevijar, sada je jadno plakao u Čistilištu.
Čita se o jednom redovniku franjevcu da je bio kažnjen jer nije sagnuo glavu u molitvi Slava Ocu... Sv. Bernard tvrdi da je vidio na koru đavla kako zapisuje svaku rastresenost i svaku riječ psalma koja nije bila dobro izrečena od njegovih monaha, da ih optuži na sudu Božjem!
I tako kao što je obavezan moliti za spas duša, svećenik ih mora poučavati i pasti sa Sakramentima, te trčati za grešnicima, da ih spriječi svom svojom snagom u grijehu. Koliko jadnih svećenika, za koje mi vjerujemo da su u Nebu, radi njihovih mnogobrojnih manjkavosti u obvezama, još se nalaze u dubokoj regiji Čistilišta!
To ja govorim za tebe, da se ti trudiš, o pobožni čitaoče i da ne zaboraviš na njih! Imaj smilovanja s jadnim svećenicima u Čistilištu, moli za jadne svećenike u Čistilištu!
III.Sv. Terezija je običavala reči da se treba uvijek bojati za svećenike. I zaista, mnoge pripovijetke i povijesti svetaca donose stravičnih ukazanja i viđenja: svećenici što su osuđeni na godine i godine Čistilišta, jer su bili previše strogi ili previše popustljivi; nekoji pak, jer su previše ljubili svoje komotnosti ili su samo nastojali dobiti imenovanja; neki pak, jer su šutjeli pred bahatima i nisu branili dovoljno hrabro slabe i nevine; nekoji pak radi pomanjkanja ljubavi, nekoji radi nauka vjere, radi lošeg primjera. One koje ti vidiš, reče Anđeo čuvar sv. Brigiti, napuštene gore od svih drugih, bijahu svi crkveni ljudi i nisu teško sagriješili, no počinili su mnogobrojne manjkavosti i sada ovdje snose kaznu kako vidiš, iako trebaju jednog dana uzaći na veliku slavu.
Ova riječ napuštene se mora shvatiti u strogom smislu. Da, jednog će dana oni sjati kao zvijezde na Nebu u velikoj slavi u Kristovom Kraljevstvu, no sada nema nikoga tko je tako napušten kao oni. Svećenik koji umre obično nema više na zemlji niti oca niti majke, a više puta niti bliže rođake i umre sam. Svjetovnjaci imaju dobru kćer, dobrog privrženog sina, obitelj, koja, ako su je kršćanski odgojili, im sada pomaže i poslije smrti, moli za njih, mole Krunicu svaku večer, svaku večer prisustvuju za njih na sv. Misi; no svećenik umire sam. On oko sebe nema, već samo nasljednike! Narod slijedi svoga svećenika do groblja, sada kada ga nema više čak ga i hvale, a zatim naraste trava nad njim, pa i oni privrženi, nakon nekog vremena ne misle više na njega. Jadni napušteni svećenik! Na njega bi morali, već radi pravde milsiti nasljednici kojima je ostavio plod svoje ušteđevine; no tko očekuje molitve, godišnjice, djela pokore od njih, rod proždrljiv zavidan, taj bi dokazao da je jadni iluzionist. Nasljednici se možda svađaju među sobom radi nasljedstva; govore da su zakinuti i samo prouzrokuju skandale: onaj jadni pokojnik može lijepo čekati!
Može se svakako prezreti ta bijedna nezahvalnost prema ljudima koji toliko rade za nspas duša, no zaista je podobrano glup tko ne misli sam na spas duše još za života.

Praksa

Prihvatite kao običaj prikazivati Bogu svećenike u Čistilištu. Svaki puta kada uđete u crkvu, sjetite se svećenika koji vas je krstio, koji vas je poučavao i ispovijedio; molite za one koji su učinili neko dobro vašoj obitelji, preporučite im da se mole za brojne svete svećenike u Crkvi.

Molite danas za one duše koje mole za naše misionare i za naše katoličke misije.

Litanije...

_________________
Some people come in your life as blessings, others come in your life as lessons!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 05 ruj 2012 10:02 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 21 kol 2012 11:11
Postovi: 185
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: rkt
Status: U braku
13.DAN – O svetosti duša u Čistilištu

I.Nakon što smo čuli toliko toga o strogosti Božje Pravde prema jadnim dušama zatvorenicama u Čistilištu, moglo bi se pomisliti da se Bog na te ljuti. No, ne nije tako, Bog ih samo pročišćuje, baš zato jer ih ljubi, a ljubi ih stoga jer su svete. I zaista radi Njega su se borile protiv đavla, odrekle su se svijeta i tjelesnih želja, stoga gore žarkom ljubavi prema Njemu. Ah! Mi ne možemo shvatiti s koliko ljubavi Ga one ljube!
Za njih izvan smrtnosti, u kojoj bi im mogla biti korisna samo pokora, ne mogu ništa zadobiti za sebe, niti zadovoljiti svojim trpljenjem za svoje grijehe, kako to možemo mi ovdje: kada bi to one mogle učiniti, one s tolikim žarom ljube Boga da bi se istog trena ispraznilo Čistilište, mole Ga i potpuno se predaju prihvačajući čistilišne muke.
Ljubav koju one gaje prema Bogu čini ih sličnima svecima. Jedan predivan neprekidni zbor glasova diže se odozdol da ga slave, uvijek jednako, uzdižu se čini čiste ljubavi dan i noć iz tog zatvora obasjanog nadom. Ponizne pokornice su utvrđene u milosti te stoga ne mogu griješiti, slave samo Boga, ljube samo Njega i ništa drugo ne žele već samo Nebo.
Jedna duša ukazala se jednom redovniku te mu reče da u mukama što trpi, ne može ne ponavljati te čine ljubavi, okrenuta Bogu svom jedinom dobru: “Oh, Bože daj mi ljubav srca Prečiste Djevice!...Daj mi ljubav kojom ti ljubiš sama sebe!”
A kaže sv. Katarina da Bog da dovede te duše do one čistoće koju su imale u početku, povlači ih neizmjernom snagom k sebi, tako da one, da bi bile dostojne Njegove ljubavi istog onog časa, kad bi postojalo još gore Čistilište one bi se istoga časa bacile, da se očiste od svojih grešnih mrlja, te tako stigle što prije Bogu i odmarale u Njemu!
U Ripatransonu 1658.g. neka duša se počela ukazivati nekoj vrlo pobožnoj djevojci. No kako je djevojka ostajala sva zgrožena vidjevši je kako trpi u strašnim mukama: “Posve drugo, posve drugo je naša muka! Reče ova. Kad bi ti znala što to znači biti daleko od Boga!... Biti daleko od Boga!... Biti daleko od Boga!...” ponavljala je dok je nestajala!...A sv. Franciska Rimska piše u svojim zapisima o njenim odnosima sa tim dušama, da svaki puta kada se je spomenulo Ime Božje ili Ime Isusovo ili Presv. Dj.Marije, pognule bi glavu s velikim poštovanjem, a radost posve nebeska obasjavala bi njihova lica, da se je moglo jasno vidjeti kolikom žarkom ljubavlju ljube Boga. Oh! Bog ne može nego nježno ljubiti te duše!
II.Junačka je isto tako u Čistilištu sveta podložnost volji Božjoj, koja nama tako često toliko manjka. Mi vršimo vrlo rado volju Božju kada se ona slaže s našom; kada smo dobro, potpuno smo podložni; no ako nadođu bolesti, klevete, smrt, onda Bog nije pravedan! U Čistilištu ta podložnost je potpuna. U tolikim mukama, tamo se ništa drugo ne želi već samo vršenje volje Božje. Svaka teška napuštenost, ona velika je muka od vatre, izbačenost iz Neba, svaka bol, muka, njima je draga jer tako hoće Bog. Kada bi mi bili upola tako podložni i ljubili volju Božju, kako se to čini tamo letjeli bi među najljepšim anđeoskim korovima.
Ta junačka podložnost proizlazi iz duboke poniznosti koju one posjeduju, kao što svaka naša nestrpljivost se rađa iz oholosti!
Jadne duše se vide grešnicima, srame se da su došle do toga, no one se ponizuju kako se nitko od nas ne bi ponizio. One jako dobro shvaćaju što to znači biti grešnik!
Iz te njihove velike poniznosti proizlazi ta radost duha, krepost koju Bog i ljudi toliko ljube. Ona iz našeg srca izbacuje svaku žalost, učvršćuje se u vjeri, te nas čini dobrima.
U Doleu, kaže Raynaud, življaše neka dobra djevojka već dugo vremena bolesna. Započe joj se ukazivati neka duša u tišini kada je bila sama, te joj je pomagala i brisala znoj, podizala bi joj glavu da lakše diše. Svetom vodom nije je mogla udaljiti. Ma tko si ti ? upita je jednog dana bolesnica. “Ne boj se, odgovori ova, nisam zao duh, ja sam duša tvoje tete Leonarde. Jer si pobožna Majci Božjoj i tu si napuštena, Ona me je poslala da ti budem na pomoć!” Ti moja teta Leonarda ? Kako je to moguće da si to ti ? Ona je bila tvrda i nestrpljiva, ti si tako blaga i brižljiva sa mnom! “Ah! Draga moja, sedamnaest godina Čistilišta je dovoljno da te nauči blagosti i strpljivosti! Ja sam sada naučila tu krepost, na moj vlastiti račun, jer se nisam vježbala kada sam bila na životu!... Da, bila sam zločesta i da me nije spasila Presv. Bogorodica, radi moje oholosti bila bih se izgubila!”
Nastojmo kršćani vježbati se i mi i na vrijeme u toj kreposti, jer tko nije strpljiv, kaže sv. Augustin, ne zaslužuje se zvati kršćaninom.
III.Junačka krepost strpljivosti u Čistilištu je isto tako ljubav. Živi često zaborave. Vrlo često se događa, da ovi radosno uživaju njihova dobra, te čak odbijaju da izvrše njihovu posljednju volju; one se ipak ne žale, ne ljute se, već iz onog zatvora u kojem žive, podižu pobožno oči na njihovo prijašnje prebivalište, gdje stanovaše, radiše i ostaviše sinove i nasljednike i njih kada vide u opasnosti, pomažu im koliko im je to dozvoljeno, a u potrebi im pomažu, vruče moleći za njih.
One su uvijek zauzete za naše dobro i napose za dobrobit duše; tko zna iz koliko opasnih situacija su nas već spasili, a da mi nismo ništa ni naslutili! Kćeri moja, govorio je jedan pokojni otac svojoj kćeri, kćeri moja, ja se molim za tebe, uvijek sam molio i nikada se neću prestati moliti!...
S istom bratskom ljubavi se vole međusobno. Smatrajući dobrobit drugoga kao svoju vlastitu, raduju se za svaku od njih koja uzađe u Nebo.
Danas je bilo slavlje kod nas, govorila je jedna duša sv.Francischi, mnoge su duše danas otišle u Nebo!
Na isti je način tvrdila sv. M.Magdalena, da se u Čistilištu slavi svake subote; da sake subote kao jedan val svjetla i slave prolazi kroz dijelove Čistilišta Presv.Dj.Marija; silazi na taj dan da obiđe svoje štovatelje, dok jedan dio vodi sa sobom; zahvalnost, ljubav, radost se očituje u svim dušama s živim izrazima ljubavi prema njoj njihovoj Kraljici i Majci.
Najžarča ljubav prema Bogu je podložna strpljivost, stalna i žarka molitva za vojujuću Crkvu, to su velike kreposti Čistilišta.
Muke podnesene podložno i u šutnji, blagost dobrih je već spektakl tu na zemlji, to je još veći u Čistilištu. Na tisuće svetih duša trpe kao Isus u svojoj muci, ali kao i kod Njega ne izlazi iz njihovih usta jedan jedini povik, osim molitve praštanja i ljubavi!

Praksa

Jeste li blizu vašoj crkvi ?...To je milost Božja! Ne propustite dan a da niste ušli tu: Isus je tamo koji vas čeka!... Daleko ste od vaše crkve ? Pozdravite je sa vaših njiva iz vaših kuća. Recitirajte svaki puta kada je vidite: Neka bude hvaljen i slavljen svakog časa Presveti i Božanski Oltarski Sakrament (300dana oprosta).

Molite danas za vaše prijatelje i poznanike iz mladosti, koji su umrli prije vas.

Litanije...

_________________
Some people come in your life as blessings, others come in your life as lessons!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 07 ruj 2012 08:58 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 21 kol 2012 11:11
Postovi: 185
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: rkt
Status: U braku
14. DAN – Milosrđe Božje u Čistilištu

I.Kako Nebo tako i Čistilište propovijeda o mudrosti, snazi i slavi Božjoj; duše u Čistilištu su tako zaljubljene u Njega i određene da budu s Njime u njegovoj Sljedbi u Nebu, pjevaju pobožno taj svečani njegov himan. To je himan hvale i zahvale, jer spoznavši koliko je čist taj Bog koji ih čeka i spoznavši da ne mogu biti primljene na taj banket u Nebu, ako nisu posve čiste od svake prljavštine, blagoslivljaju Čistilište, kao jedino sredstvo da uzađu gore, te blagoslivljaju Boga što ga je stvorio.
Tako se spoznaje kakvo je Čistilište u stvarnosti, ono je čitavo djelo ljubavi Božje.
Da bi to mogli razumjeti sv. Katarina iz Genove, govori o tome kako one stvari koje ljudi smatraju savršenima u očima Božjim nisu uopće savršene, te zbog pokvarenosti ljudskog srca, mnoga naša djela nisu niti savršena niti čista; kako bi Bog, nakon što ih je spasio od teških grijeha, mogao po svom milosrđu, ostaviti na dušama teret svih tih nečistoća i prljavština za čitavu vječnost ? Zar je mogao pustiti da grijeh kao guba pogrdi te njegove zaručnice za vječnost ? Sve to skupa nije bilo moguće i evo pune ljubavi pažnje Božje, koja ih s njih skida, tako da nestaju čirevi i rane. Tako jadne grešne duše mogu još uvijek težiti, da budu ubrojene, a da se ne srame ući u veliku obitelj svetaca. Iz tog razloga Bog pokazuje svoju mudrost i milosrđe i kao što nebo, tako isto Čistilište propovijeda slavu o Njemu! Crkva na zemlji i ona na Nebu se ujedinjuju kao karike zlatnog lančića, s jadnim stanovnicima one regije muka; hodočasnici zemaljski i stanovnici nebeski se ujedinjuju da pripomognu toj svojoj braći; Anđeli lete noseći molitve živih i po crvenkastim podnebljem od vatre iskre se njihova bijela krila, tamo gdje se duh čisti u ljubavi i žrtvi, te postaje dostojan uzaći u gledanje Boga. O svijete pun prljavštine, kao zaražena močvara, gdje ti ožalošćuješ i činiš da postaju bijedne besmrtne duše u blatu, uništavaš prekrasnu nevinost, ti si onaj koji pretvara to mjesto u strahotni zatvor, a ne Bog!
II.Čistilište, naravno, najprije nam ukazuje na strašnu strogu pravednost Božju.
To su duše koje su izašle iz života provedenog u ljubavi; možda su neke i mnogo radile za Gospodina; dobre majke koje su odgajale svoju djecu za molitvu, vodile su ih u crkvu, na Marijin oltar; utvrdile ih u vjeri; svećenici koji su istrošili svoj život u ispovjedaonicama, koji su širili Kraljevstvo Kristovo; redovnici koji su napustili i oca i majku iz ljubavi prema Njemu, te prođoše svoj život u žrtvi; siromasi koji nisu žudili za stvarima drugih, već tisućama poteškoća, neimaštine trudeći se u znoju vlastitog lica zarađivali kruh; djevice čiste, bogati milostinjari...svi su oni dobra djeca Crkve Božje.
Tu nije kao u Paklu duh buntovništva i urlanje psovki i vikanje samo od bijesa protiv Boga; to su pobožne duše, izabrane duše, izabran narod što moli, plače i trpi... No ipak, i oni su djeca Božja, oprani u Krvi Isusa Krista hodočasteći po ulicama svijeta pokupili mrlje, pokrili su se prahom svijeta. Ajme, to malo dostatno je bilo da ih udalji od Neba! Bog ne dopušta kraj sebe niti najmanju nesavršenost; njegova svetost se nikao ne može složiti pa i s najmanjom sjenom grijeha. Potrebno je, da sve ono što je ponio iz svijeta prođe kroz vatru. Nebo je lijepo, lijepe su zone gdje se pjeva svira, no njegova vrata ostaju zatvorena! Bit će uzaludna svaka bolna jadikovka. Bog ne otvara svoje Kraljevstvo, dok duša nije posve sveta! Ništa nečistoga se ne može naći u tom Kraljevstvu!
Izgleda da se u Čistilištu obnavlja svakog sata napuštenost Isusova na Kalvariji. Kao što je Isus obučen u jadnu odjeću grešnika, te postao žrtva ljubavi za svoju braću, isto tako duše pobožno viču sa svojih križeva: Oče moj, Oče moj, zašto si me ostavio ? No Isus, preuzevši grijehe ljudskog roda, trpi je za svakoga od nas; jadne duše u Čistilištu trpe samo za vlastite grijehe!... One trpe kao Isus njihov učitelj i čekaju Očevo milosrđe!
III.Vidjevši strogost Božanske pravde to milosrđe Očevo se očituje i u Čistilištu i to na više načina. Zar nije već to veliko milosrđe da se te duše uopće nalaze na mjestu spasenja? Tolike među njima su živjele u grijehu i mogle su biti osuđene na prokletstvo! Dobri teolozi smatraju da između onih koji žive zatvoreni u svoje predrasude te žive daleko od Crkve, da se mnogi od njih spašavaju po direktnoj intervenciji samoga milosrđa Božjeg, tako da postaje zaista ogromno i bogato Otkupljenje Isusovo koje je izneseno za nas u Svetom Pismu; sada i za one kršćanske duše, a sigurno ih nema malo, kojima će veliko milosrđe osigurati vječnost u Nebu, iako će morati trpjeti teško Čistilište ?
Na drugom mjestu treba uzeti u obzir da i najgore muke u Čistilištu su uvijek lakše od grijeha koji ima svoj izvor u neizmjernom zlu, ujedno je veliko milosrđe što Bog prihvaća da dobra djela živućih budu naplata za grijehe pokojnicima. Duše u Čistilištu ne mogu moliti za sebe, niti si pomoći, ali im mogu pomoći drugi, a Bog je zadovoljan time. U primjerima koji su se naveli, vidjelo se, koliko molitvama živućih se skraćuje Čistilište, po dragocijenom daru Božjem danom Crkvi, tj. Općinstvom svetih.
Cilj tisuća ukazanja duša mnogim svecima, nije ništa drugo već to skraćivanje Čistilišnih muka. Isto tako posebna je milost i samo ukazanje, koje bi bilo češće kad bi ih se znalo cijeniti. Smrzavajući vjetar skepticizma uništava sušeći mnoge lijepe biljke u vrtu Crkve!
Bog, dakle, ljubi svoje duše. Mrzi njihov grijeh, uništava žarom vatre bez milosti svaki ostatak grijeha, no nježno ljubi, očinskom ljubavlju, svaku dušu. Ukazavši se tako jednom naš Gospodin sv. Gertrudi reče joj ove riječi: “ Svaki puta kada mi oslobodiš jednu dušu iz Čistilišta, tako mi je drago, da mi nebi bilo draže niti u slučaju da mene samoga izbaviš!” A to je Isus mnogo puta i pokazao, ukazujući se mnogim svecima upravo za njih. U samostanu Sv.Katarine u Napulju, piše u životopisu služb. Božje sestre Paole; postojao je običaj da sveke večeri recitiraju u spavaonici Večernju za pokojne. Jedne večeri radi neke nepogodnosti što se dogodila ispustili su taj običaj i otišle spavati. Svetica je noću čula sa kora neko skladno moljenje. Digla se je i otišla u crkvu; vidje je svu obasjanu svjetlom, te Anđele čuvare sestara, umjesto njih, kako pjevaju tu Večernju. Bio je točan broj anđela koliko sestara.
To pokazuje koliko naš Gospodin cijeni naše molitve za duše, isto tako koliko pazi na to da se one izvrše, kao i anđeli koje smo već spomenuli.

Praksa

Dajte kruha i odjeću siromasima za pokoj vaših pokojnika. S. Pier Damiani, priča da se Ivan Patricio oslobodio vrlo teških muka po molitvama jedne siromašne ženice, kojoj je on poklonio jedno krzno; a za P. Illariona d’Anversa se čita u Augustinskim kronikama, dok je stavljao za stol nekog jadnog umornog starog siromaha, vidje svog oca onoga časa kako izlazi iz Čistilišta.

Molite danas za one duše koje su živjele siromašne i jadne, te radi siromaštva nemaju tko će zanjih moliti.

Litanije...

_________________
Some people come in your life as blessings, others come in your life as lessons!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 07 ruj 2012 12:38 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 21 kol 2012 11:11
Postovi: 185
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: rkt
Status: U braku
15. DAN - O smilovanju Blažene Djevice Marije prema dušama u Čistilištu

I.Između počasnih naslova koji se daju Bl.Dj. Mariji može se dodati isto tako i Kraljica Čistilišta. Ja sam, reče jednog dana Isus sv. Katarini, kao onaj bolesnik, koji jer voli sunce, moli da ga se iznese van i čeka sunce, no ne osjeća ništa drugo do vjetra i hladnoće. Svakako to izraženo stanje je vrlo jadno i dokazuje svu ljubav koju Isus gaji prema nama! Gospodine, poče ponovno Svetica, zašto toliko ljubiš ta jadna stvorenja ? Jer su ti moja stvorenja, odgovori, jer su to moja stvorenja!
Iz tog razloga se razgaljuje i Srce Bl.Dj. Marij. I ona kao Isus ponavlja, vi ste moja stvorenja.
Ona nas je začela na Kalvariji pod Križem i od tog dana sve nas ljubi kao svoja stvorenja. Ljubi čiste djevičanske duše, ljubi i plače nad grešnicima, dolazi u pomoć umirućima i onoga koji ne razumije, nastavlja ljubiti svu svoju djecu i nakon smrti. Ona među mnogim titulama koje ima na Nebu, najviše voli da je se naziva Majkom; u početku je bila samo Majka Isusova, no na brdu Kalvarije postaje Majkom i onih koji povjerovaše u Njega, te tako postade i Majkom Čistilišta. Ja sam, reče jednom sv. Brigiti, Majka svim koji su u Čistilištu i po mojim zagovorima njihove muke se ublažavaju.
Koliko dogodovština bi se moglo pripovijedati!
Pripovijeda bl. Alan da je neka dama od Aragone po imenu Alessandra, bila uzrok mnogim ljubomorama i mržnjama među mladima onoga grada. Obratio ju je sv. Dominik; iz mržnje bacili su je u jedan bunar, a Svetac joj je pomogao u časovima smrti; preporučio ju je u molitve Bratovštine Ružarija, te i on sam moljaše mnogo za nju Gospu. Ta njegova kći mu se dođe zahvaliti i u ime duša koje su trpjele skupa s njom u Čistilištu, zamoli ga, da propovijeda svugdje da se moli Gospina Krunica za pokoj duša, jer po toj molitvi su osjećale najviše olakšanje muka; Majka Božja pak, je posebno voljela one koji su molili Krunicu na tu nakanu. Ona po toj molitvi letjela je u Nebo, dok bi bez nje bila ostala tko zna koliko godina u Čistilištu!
Koliko duša kada bi započele na vrijeme moliti Krunicu i stavile se pod zaštitu Bl.Dj. Marije izbjegle bi ne samo Pakao, već i tu strogu čistilišnu kaznu!
II.Jednu potvrdu o toj Marijinoj nježnoj brižljivosti prema Čistilištu, i,a,o u ukazanju sv. Šimunu Štoku u XII.st.
Tom gore navedenom Svecu Ona donese Karmelski škapularm te zapovijedi da se objavi po cijelome svijetu, da će Ona štititi na poseban način one koji tokom života i na času smrti, budu pobožno nosili to njezino odijelo, te da će ih osloboditi iz Čistilišta prve subote iza njihove smrti; no samo ako ga budu nosili na vratu i s njim umrli te izmolili njezin Brevijar, te budu čuvali čistoću svaki prema svom statusu...
U Papinskoj buli koja potvrdi sve to, dodane su ove riječi od strane Kraljevske osloboditeljice. Ako će među redovnicima ili subraćom biti onih koji će umrijeti zasluživši Čistilište radi vlastitih grijeha, ja ću sići među njih prve subote iza njihove smrti i povest ću ih sa mnom na Svetu Goru vječnog života. A ja, završava sv.Otac, potvrđujem tu na zemlji taj Oprost.
U naše vrijeme taj predragocijeni dar, je još mnogo olakšan, jer umjesto Gospinog brevijara može izmoliti 7 Oče naša, Zdravo Marijo i Slava Ocu, na čast sedam radosti B.Dj. Marije na Nebu ili samo 7 Zdravo Marijo za škapular; papa Pio X. dopustio je da se nosi samo Medalja Bl.Dj.Marije i Presv. Srca. Ostaje obaveza čuvanja svete čistoće prema životnom statusu; u slučaju pada, treba se ispovjediti odmah vrativši se tako u milost Božju; ostaje isto obaveza da se registrira u bratovštinu kanonski priznatom Karmelskom samostanu. Ništa više za tako dragocjeno blago!
Vjerna svojim obećanjima, svake subote Majka milosrđa silazi u Čistilište i vodi u Nebo one koji su održavali te obaveze. Bl. Paola od sv. Terezije, dominikanka, reče, da kako bijaše u ekstazi baš subotom, bi odvedena u Čistilište; vidje ga svega preobraženog, osvijetljen velikim svijetlom i pun anđela koji letješe radosni među duše. Velika Kraljica Čistilišta siđe dolje u svoje Kraljevstvo i tješila je ostale duše koje su tako žudile za slobodom; druge je razveseljavala svojom prisutnošću i svojim majčinskim uosjećanjem.
III.Da se svakom subotom posvećenoj Mariji slavi u Čistilištu, a još mnogo veće slavlje se događa u svetkovinama, u danima Oprosta! U tim danima veličanstvena Kraljica podjeljuje još više svoje darove i čete četa duša po njezinom zagovoru uzlaze na Nebo. (sve o škapularu možete saznati u knjižici Mali put br.6 koju možete nabaviti u našem Centru, op.ur.)
S.Pier Damiani kaže da je najsvečanija svetkovina blagdan Uznesenja Presv. Dj. Marije. To je dan koji je podsjeća na njezin slavni ulaz u to Kraljevstvo nebesko i svake godine izgleda kao da obnavlja taj blagdan i uzvišenu radost.
On navodi glede toga jedno autentično viđenje. Ima jedan starinski običaj Rimljana da posjećuju te noći s bakljama i upaljenim svjetiljkama crkve: tako se dogodilo jednom da dok je neka dobra gospođa, vrlo pobožna Bl.Dj. Mariji molila u crkvi sv. Marije na Kapitolijumu, vidje između ostalih ispred Presv.Djevicu, s nekom ženom; ta žena bijaše jedna njezina rođakinja umrla prije dosta vremena... I pokojnica je moljaše i bijaše sva ražarena u licu. Ali, niste li vi Maroncija ? reče joj sva u čudu što je vidi. Da ja sam! Pa zašto ste ovdje ? Do danas bijah uronjena u prevruću vatru, najviše radi grijeha taštine i ljubavi za svjetskim, no na ovu svetkovinu Uznesenja Marijinog, Gospa me je oslobodila zajedno s mnogim drugim dušama. Svake godine naša Kraljica ponavlja to milosrđe i oslobađa mnoge duše da od tuda uđu u Nebo, na dan njezinog slavlja. Da joj se zahvalimo i mi prolazimo po njezinim crkvama skupa s vama i pratimo vas u vašim pohvalama našoj uzvišenoj Božanskoj Majci. Ti ne vidiš, već samo mene, no nas ima mnogo ovdje koje slavimo i hvalimo Bl.Dj. Mariju. I tako pripremi se, jer ćeš druge godine biti zajedno s nama. To te želi obavijestiti Bl.Dj.Marija.
Isti sv. Damiani navodi, da se dobra gospođa pripremala tokom one godine molitvom, milostinjama i raznim kreposnim vježbama za smrt; i kako joj je bilo prorečeno razboljevši se par dana prije svetkovine Uznesenja Marijinog umrije.
Radi te majčinske dobrote Marijine, Crkva predaje njoj stvari koje se odnose na jadne duše u Čistilištu: da duše koje su otišle s ovoga svijeta po zagovoru Blažene Djevice Marije i svih svetih, dođu u vječno blaženstvo. Stoga mi ne smijemo propustiti niti jedan dan bez žarke molitve da nam pomogne tokom života i bude na pomoć u času smrti, no neka nas isto tako ne napusti u užasnom plamenu Čistilišta.
Oh, Kraljice Čistilišta, u času naše potrebe ne zaboravi na nas!

Praksa

Upišite se već sada u Karmelski škapular, ako to niste već učinili.
Svi upisani, 16.srpnja, na isti način kao u oprostu sv. Franje Assiškog, oni koji se ispovjede i pričeste, za svaki posjet oltaru Presv. Djevice Marije, šalju jednu dušu u Nebo! Pričestite se i vi na blagdane Bogorodice.

Molite danas za one koji umriješe bez milosti svetih Sakramenata.

Litanije...

_________________
Some people come in your life as blessings, others come in your life as lessons!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 10 ruj 2012 10:15 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 21 kol 2012 11:11
Postovi: 185
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: rkt
Status: U braku
16. DAN – Anđeli, sveci i demoni u Čistilištu

I.U tom zadivljujućem bratsvtu Katoličke Crkve, koje ujedinjuje u jednu jedinstvenu obitelj sve duše vjernika, nitko nije zaboravljen i jedan drugome su na pomoć; živi mole za pokojne, po zasluženim djelima, a pokojnici pomažu živima po učinkovitosti njihove molitve; oni s Neba dolaze u pomoć živima i pokojnima sa svojom zaštitom. Tako se je vidjelo kako Presveta Djevica Marija pomaže onima koji su joj pobožni; to isto vrijedi i za zaštitu svetaca. O pomoći s Neba onim plačućima u Čistilištu govore mnoge objave, a primjeri nam daju svjedočanstvo. Već sam ispričao o kralju Dagobertu koji je bio čudom oslobođen po svojim svetim zaštitnicima Dioniziju, Mauriciju i Martinu.
S. Franjo Asiški je uvjeravao svoje fratre da ako budu vjerno vršili svoje sv. Pravilo, napose glede siromaštva, da će im izmoliti odmah oslobođenje iz Čistilišta, a kronike Male Braće su pune tih predivnih objavljenih događaja.
U Bollandisti /kronološki životopis svetaca nekog reda/ se čita, da kada je umro fra Egidije, sveti pratilac sv. Franje, da je po Franjinim molitvama zadobio milost, da sa sobom povede jednu četu duša, koje su bile oslobođene iz Čistilišta po njegovom zagovoru.
Mi dolje se moramo preporučiti našim svetim zaštitnicima, da nam pomognu, ne samo u životnim potrebama ovoga života, već isto tako, da nas ne zaborave u Čistilištu, te da nas zagovaraju kod Gospodina, da nas brzo uzmu gore u Nebo. Izaberite među svecima vaše Zaštitnike, častite ih svakim danom zazivima i molitvama; oni vas svakako neće zaboraviti, u raznim životnim potrebama, a isto tako, možemo se nadati, i u Čistilištu.
Neki strogi i principijelni teolozi poučavaju da sveci ne mogu ništa zaslužiti za sebe, isto tako niti zadovoljiti za druge, te da nam ne mogu pružiti pomoć u Čistilištu kod plaćanja naših dugova; no naši sveci uvijek ostaju prijatelji Božji i kao takovi uvijek će Ga moći moliti, da bude milosrdan prema nama. Stoga neka naša molitva bude: “Sveta Marija i svi sveti neka mole za nas kod Gospodina da od Njega zadobijemo pomoć i spasenje.” O dragi naši sveci ne ostavite nas same niti u jednoj našoj životnoj potrebi, no isto tako niti u strašnoj vatri Čistilišta.
II. Mislimo da anđeli, kako smo to već vidjeli, imaju veći utjecaj u Čistilištu. To im dolazi po tome što su čuvari naših duša, jer su im bile povjerene od Vrhovnog Milosrđa, da se brinu o nama, smatraju, da ih ne smiju napustiti, dok nisu stigle u Nebo. I još više, oni vole i poštuju naše duše, jer su stvorene od Boga, da ispune napuštena i prazna mjesta u Nebu, kao družice u slavi, umjesto pobunjenih anđela. Svi korovi anđeoski se brinu stoga o tim dušama i prema njihovoj moći im pomažu. Sv. Mihael, izgleda da prihvaća duše i da ih vodi k Bogu. Tako odzvanja Liturgija Crkve, koja u sv. Misi za pokojne, nakon što je molila Isusa Krista Kralja Slave, da se udostoji osloboditi duše od dubine Pakla i ralja lavovskih, nastavlja moliti da sv. Mihael i Anđeo Čuvar tih duša, da ih dovede na svjetlost svetosti, koja bijaše obećana Abrahamu i njegovom potomstvu, u Zajedništvo svetih, do kraja vremena.
Anđeli koji okružuju naše oltare su nam na pomoć kada ih se moli. Oni, vjerne sluge milosrđa Božjeg, sakupljaju suze uplakanih, molitve onih koji mole; ti Anđeli koji nas od koljevke okružuju svakom pažnjom, skoro nas nose na svojim rukama, da se ne spotaknemo i ne padnemo, ti isti ne mogu nas nikako ostaviti u Čistilištu.
Iz mnogobrojnih događaja, možemo čak reći da duše znaju za naše potrebe; znaju tko moli za njih i spremne su nam pomoći kada ih se moli; To se događa posredstvom i zagovorom naših Anđela, koji im donose sve spoznaje o našim potrebama, jer one ne gledajući Boga nemaju još uvida u događaje na zemlji.
To je mišljenje sveopće utvrđeno, te stoga još više volimo naše Anđele, koji se toliko brinu o nama, te nas drže u zajedništvu s našim dragim pokojnicima.
Kako smo to već rekli; sv. Franciska Rimska, nam tvrdi, da na samrti svakog od nas, Anđeo Čuvar prati na njegovo mjesto u Čistilištu, tješi ga i donosi Bogu sv. Mise, molitve i dobra djela učinjena za njegovu dušu.
Njezino je mišljenje da i demon ulazi u najdublje Čistilište, i to je pravi užas za duše; gledati neprestano to strašno viđenje i čuti od njega predbacivanje svih grijeha na koje ih je on potakao. Završivši zadovoljštinu donjeg Čistilišta, tada je taj demon napušta, dok dobar Anđeo ostaje s dušom. Oh! Budimo vrlo pobožni prema našem Anđelu Čuvaru, koji nam toliko može pomoći i koji nas toliko ljubi!
III.Iz ovoga se razaznaje što ta Svetica, koja je imala toliko korisnih rasvjetljenja za kršćanski svijet, misli o pitanju, da li je demonima dopušteno ući u Čistilište i mučiti dušu. Što se tiče ulaska, bar u nekim zasebnim prilikama, to je objavljeno, ali ne mogu je mučiti, no već je teška muka samo da ih se vidi. Sv. Katarina iz Genove, koja je samo jedan puta vidjela tu užasnu spodobu kraj sebe, toliko se prestrašila, da je zamolila Gospodina, da joj radije dozvoli da hoda po užarenom ugljenu nego da ga vidi drugi puta!...
Uz to ona mržnja koju oni pokazuju prema Bogu, ono predbacivanje uvrijeda koje su počinile te jadne duše i to toliko puta ponovljene, a za koje se tako duboko kaju, tolika im je sramota, tako da je ta muka gora od same vatre!
Izgleda ipak, da demon ne može ući već samo u donje Čistilište, za kaznu onim dušama koje zadovoljavaju teške grijehe, za koje su se pokajale, ali za koje Bog dopušta i tu kaznu; od tuda se shvaća koliko su ti demoni tvrdokorni u mržnji koju nose u sebi!
U gornjim dijelovima, napose oni koji su griješni iz neznanja ili iz slabosti imaju blizu sebe samo Anđela Čuvara koji ih tješi. Isto sv. Marija Margareta Alacoque.je vidjela duše obuhvaćene vatrom kako mole za njihove dobrotvore, a Anđeli su im držali podignute ruke u vis, te su ih poticali da ne sustanu u svojim molitvama.
Ove objave se slažu sa teolozima koji tvrde da je služba Anđela Čuvara dovesti nas, na mjesto koje nam je odredila Božanska Pravda; te nadahnjuju žive, da se mole za duše pokojnika, a kada je zadovoljština završena, da nas dovedu u Nebo. Svaki puta kada su sveti imali milost da vide Čistilište, uvijek su ga vidjeli s mnoštvom Anđela koji tješe, rasvjetljuju i služe dušama.
Oh! Budite dakle, ljubljeni i blagoslovljeni o dobri Anđeli, radi djelotvrone ljubavi i dobra koje nam činite.

Praksa

Često pozdravljajte Anđela vaše kuće. Sv. Franjo Saleški, uzlazeći na propovjedaonicu, pozdravljao je anđele svih svojih slušača; to je pomagalo da je njegova propovijed bila toliko blagotvorna. Povjerite svaki dan neko dobro djelo svom Anđelu, da ga odnese vašim pokojnicima. Nemojte sumnjati, on je siguran poslanik.

Molite danas za one duše za koje ste Vi i vaša obitelj obavzeni moliti.

Litanije...

_________________
Some people come in your life as blessings, others come in your life as lessons!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 11 ruj 2012 10:33 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 21 kol 2012 11:11
Postovi: 185
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: rkt
Status: U braku
17. DAN – o trajanju Čistilišta

I.Kršćanska duša mora obaviti dvije stvari istovremeno, tj. vlastitu proslavu i čišćenje.
Nedjeljive su jedna od druge, jer svako dobro djelo nam povećava zaslugu za slavu u Nebu, te nam se oprašta dio muke koju smo zaslužili našim grijesima. Dok prva prestaje istog trena nakon smrti, a mi ćemo morati ostati kroz svu vječnost na onom stupnju zasluga u kojem ćemo se naći toga časa, jer smrt nas zatvara u ono tajanstveno stanje, u kojem se ne može djelovati. Druga stvar, tj. čišćenje od grijeha traje i još se povećava iza groba, sve dokle god se u stvorenoj duši ne uništi svaka ljudska navezanost na stvorenja i svaka sjena te navezanosti, da bi duša bila sličnija Bogu, preobrazivši se i postavši posve čista za svoga Stvoritelja. Tijelo i krv će nestati; i dobro je, da se ono što je propadljivo obuče u nepropadljivost, i ono što je smrtno u besmrtnost.
O toj posvemašnjoj preobrazbi našega bića, ukazuje ona opominjujuća zapovijed Isusa Krista: Podložite se zakonu Božjem, tako da ne padnete u ruke krvnicima, koji će vas zatvoriti u one zatvore iz kojih se ne izlazi dok se ne isplati i zadnji novčić; evo riječi sv. Pavla, apostola Čistilišta, koji viče cijelome svijetu u ime Isusa Krista; sveta je i zdrava, pa i sama pomisao, da se moli za pokojne da se oslobode svojih grijeha.Luter, koji je živio dvadeset godina zahvaljujući milostinjama koje su vjernici davali za svoje pokojnike, podiže pobunjenički glas: Ne postoji Čistilište, Isus Krist je trpio dovoljno za nas!...To je Papina izmišljotina!...
Mi naprotiv raskajani moramo uzviknuti sa svetim kraljem Davidom: Imaj milosrđa sa mnom, o Gospodine, jer moji grijesi prijeđoše zbroj mojih vlasi i kao težak teret pali su na mene!...jer tolike tašte misli, koliko samo beskorisnih riječi ili još gore, zlih riječi, koliko samo zlih nakana u našem djelovanju; koliko samo uvreda u ljubavi, čistoći, koliko žalosnih primjera; koliko smo našeg života proveli u grešnim navikama!... A pokora za sve to, gdje je ? Naše prihvaćanje i strpljivost, da bi zadovoljili za te grijehe, gdje su ?... Živimo li mi blago, podvrgnuti volji Božjoj, spremni za dobro, puni ljubavi, dobri u siromaštvu, kada smo oklevetani, u mukama radi potrebe duše?... I ako su ti zahvati posvemašnjeg probraženja od čovjeka grešnika, bile prisutne i tako bolne kroz tako dugo vrijeme kod svetaca, a bile su potrebne pokore da se treseš od njih, kako će biti teško i dugo, o Bože, moje Čistilište ?...
Potrebno je shvatiti da u odnosu na unutarnje čišćenje sve su duše jednake u Nebu. Jedna će imati više ili manje slave, no svaka mora biti posve čista! U tome moram biti sličan svecima i anđelima! Niti jedna mrlja niti jedna nesavršenost, niti trunak praha! Morat ću postići savršenu čistoću, do krajnjeg uništenja! Sveci su izvršili tu bolnu preobrazbu na zemlji, žrtvujući sebe same na križu boli, ja ću je morati izvršiti na drugom životu, samo golo čišćenje., bez zasluga, bez uvećavanja slave bez ikakvog dobitka, samo ostaje golo čišćenje! Dok sada svako moje dobro djelo uvećava u meni svjetlost za čitavu vječnost; Čistilište će me mučiti, prihvatiti će me s neizrecivim stupnjevima boli, no kada izađem od tuda, imat ću iste zasluge koje sam imao ušavši tamo! Morat ću platiti zadnji novčić! O moj Bože, kako će biti potrebno da se sve to uništi u meni? Ne samo grijesi, ne samo nesavršenosti, već sve ono što me veže za ovaj svijet, da bih bio uronjen u gledanje Boga ? Koliko će trajati to moje Čistilište ?
II.Trajanje Čistilišta je proporcionalno, kako se to dobro shvaća, broju i težini počinjenih naših grijeha, isto tako, o pokori koju smo izvršili za njih. No kako je ta pokora vrlo mala, a grijesi su brojni, mora se zaključiti da Čistilište traje vrlo dugo.
Sv. Vinko Ferreri je imao jednu sestru koju je nježno ljubio, jer je bila dobra i nevina. No nesretnica, jednog dana, padne u teški grijeh, kojeg se je sramila ispovijediti; tokom mnogo godina ispovijedala se nevaljano. No, prije no što je umrla ispovijedi sve svoje svetogrdne ispovijedi te se tako spasi. Njezin brat je jako molio za nju, te jednog dana dok je služio sv. Misu bi u ekstazi, tu ju je vidio svu obuhvaćenu užasnom vatrom. Što je to, sestro moja ? upita je Svetac. Nesretnica mu ispripovijedi svoj grijeh, te mu reče, da će ako se ne bude molio za nju, biti osuđena na tu vatru do sudnjega dana!
On udvostruči svoje molitve, te zadobije za nju veliko skraćenje muka. No ta svetogrđa su bila užasni grijesi, te su muke trajale još mnogo vremena. Ukazavši mu se nakon dugo vremena reče mu, da će zadobiti potpuni oprost ako odsluži trideset sv. Misa. Svetac se požuri služiti sv. Mise, te kada je služio zadnju vidje je napokon slobodnu kako uzlazi u Nebo.
Ova riječ sve do sudnjega dana izgleda nevjerojatna, no i bl. Beda donosi primjere drugih tako osuđenih duša. Ono što užasava je što među te, sv. Lujtgarda smjestila je čak i jednog svetog Oca, jednog od najvrjednijih i najrevnijih za dobro u cijeloj povijesti Crkve, Inocenta III. Ukazao se toj Svetici te joj reče: “Ja sam papa Inocent, zadovoljavam za grijehe, za koje bih bio u Paklu, da mi Presv. Djevica Marija, Majka milosrđa nije izmolila u času smrti savršeno pokajanje! No morat ću ostati u Čistilištu, ako mi vi ne pomognete, do kraja svijeta.”
Svetica je molila jako puno, no koliko god je preklinjala milosrđe Božje, nikada nije primila nikakav znak da je bio oslobođen.
Sve to je impresionirajuće, a sv. Balarmin ispričavši to uzvikne:”Oh, jadnog li mene! Ako jedan sveti Otac tako veliki i dostojan hvale, koji je radio samo na slavu Crkve, a osuđen je tako strogo, što će biti od mene!”...No i Balarmin je bio čovjek Božji: što će onda biti s nama ?
III.Ta viđenja nas trebaju zdravo prestrašiti, glede nas samih, jer zbog teške pokvarenosti ljudskog srca, neprestano samo sakupljamo grijehe; moramo se jako brinuti što će biti s našim dragim pokojnicima, za koje mi vjerujemo da su već odavno u Nebu, dok se mogu nalaziti još uvijek u čistilišnoj vatri.
Na žalost, bilo za nas, bilo za njih Čistilište neće nikako moći biti kratko, ako, kako smo to već rekli, ne mislimo već sada da ga skratimo dobrim djelima.
Faber u Sve za Isusa donosi kako je jedna plemkinja iz Martignata u Francuskoj, postala redovnicom od Pohođenja, po savjetu sv. Franje Saleškog, pod imenom s. M. Dionizija. Ova pobožna redovnica, vrlo pobožna prema dušama u Čistilištu, imala je običaj da se moli posebno za plemiće i bogate u Čistilištu, a vrlo često za najzaboravljenije.
Na blagdane B.Dj. Marije zadobivala je oslobođenje mnogih duša. To se slaže s onim što smo rekli o vlasti Presv.Dj. Marije nad Čistilištem.
Jednog dana poslije sv. Pričesti vidjela je dušu jednog francuskog princa odmetnika, svoga rođaka, koji je bio ubijen u dvoboju.
Viđenje ju je znatno prestrašilo. Sestra poglavarica ju je poslije upitala što joj se dogodilo, a ona joj opiše viđenje koje je imala. Duša toga nesretnog princa, za koju su mislili da je izgubljena, nalazila se je, po velikom Gospodinovom milosrđu u Čistilištu. Umrijevši tako nesmotreno, zaslužio je Pakao; no reče ona Svetica, u zadnjem času osjeti kao prodorni val ljubavi i milosrđa Božjeg; ta je milost djelovala na njegovo srce, a zadobio ju je po molitvama dobrih duša, koje se mole za obraćenje jadnih grešnika. Umirući grešnici imaju samo časak života da sudjeluju s milošću Božjom; taj časak je dovoljan za savršeno pokajanje... Mora se uvijek moliti Isusa i Mariju i svete zaštitnike za taj zadnji čas prosvjetljenja i milosti! Pa i ako izgleda da su nesretnici izgubili vjeru, vjera je kao mina spremna zapaliti se; jedna iskra milosti je pali i raspaljuje vatru ljubavi. Milost Božja je mnogo aktivnija no što mi to možemo zamisliti. U jednom treptaju oka Bog djeluje u toj duši od koje traži samo suradnju; istom brzinom i duša odgovara na tu milost, onda tek zaista osjeća u sebi kako je predivno stvorena samo za Boga!
Tako je govorila Svetica, uzdrmana užasno teškim i dugim mukama, koje je trpjela duša tog princa. Provela je devet godina u molitvi i teškim pokorama, da bi pomogla toj duši. U drugim viđenjima napokon je saznala, da je uspjela vrlo malo skratiti muke Ćistilišta toj duši.
Jao si ga u Čistilištu zadrtim grešnicima!

Praksa

Priučite se da često mislite na Nebo. Ferreri donosi u svojim propovijedima, o nekoj ženi koja je morala trpjeti godinama u Čistilištu, jer nikada u životu nije poželjela doći u Nebo. U poteškoćama ponavljajte: Nebo! Nebo! I trpite dragovoljno za Nebo.

Danas molite za one duše koje će vam pomagati na času smrti.

Litanije...

_________________
Some people come in your life as blessings, others come in your life as lessons!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 12 ruj 2012 10:44 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 21 kol 2012 11:11
Postovi: 185
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: rkt
Status: U braku
18. DAN – Kako se vrednuje vrijeme u Čistilištu

I.Vraćam se na pripovijest o s. Dioniziji od Martignata, jer je neizmjerno važna. Sva začuđena njezina Poglavarica, da devet godina muka, prikazanih tolikih sv. Misa, Pričesti, Oprosta, nisu onom jadniku mnogo pomogle, tek mu nešto skratile čistilišne muke odgovori: “Ah! Majko moja, već je mnogo ono što smo zadobili, Vrijeme u onom životu nema istu vrijednost kako kod nas. Godine žalosti, rada, siromaštva, bolesti na ovome svijetu, ne mogu se uopće usporediti samo s jednim satom Čistilišta!”
U tom slučaju dvije su stvari za razjasniti i potruditi se da ih se shvati. Iznad svega, mogu biti naša djela pokore, ili naše molitve za pokojne koje su zapravo beskorisne i možemo reći kao izgubljene ? Ne nikako; budimo uvjereni da se kod Boga ništa ne gubi. Ako su ostale kao beskorisne glede te određene duše za koju se molilo, nisu zato beskorisne općenito za Čistilište, a to se odnosi na tajne odluke Božje Pravde. Molitve i dobra djela koja se vrše za određenu osobu, svakako idu posebno u korist te osobe: no može se dogoditi da onomu za koga se moli ne trebaju te molitve, a isto tako može se dogoditi da radi tajnih Božjih sudova, sam Bog ne dozvoljava da te molitve idu u korist te duše, te idu u korist duše koja ih više zaslužuje.
Brojna su svjedočanstva svetaca o tome. Po pravednom Sudu Božjem, sv. Mise koje su se služile za svjetske bogataše. A koji su ih mogli dati služiti za života, te pobožno prisustvovati na njima, a to nisu učinili; te sv. Mise su bile dodijeljene jadnim siromasima, koji nisu imali sredstva da ih ostave za služenje sv. Misa. Sv.Marija Margareta Alacouqe donosi da sv. Mise za određenog pokojnika, od strane rođaka, vrlo visokog roda, a koji je tokom svoga života bio vrlo nepravedan, ona je vidjela kako su te sv. Mise bile dodijeljene onima koje je on povrijedio i nepravedno oštetio.
Tako Bog uvijek providencijalan, pravedan i milosrdan, ako je negirao djela zadovoljštine od strane dobre Dionizije za pokojnika, on ih je sigurno uputio za oproštenje onim dušama koje su bile zaslužniije i dostojnije tog oprosta! A tko može reći Gospodinu:”...podaj račun o onome što si učinio?” Ono što je sigurno i nema o tome diskusije glede nas samih, niti jedno naše dobro djelo se ne gubi. Mi se samo moramo brinuti da ih s povjerenjem stavimo u ruke Božje.
II.Druga stvar koja nas se tiče glede vremena u Čistilištu jest da ne uspoređujemo s onim što se radi ovdje na ovome svijetu. Kako smo to čuli od ove kćeri sv. Franje Saleškog, samo jedan sat u Čistilištu izgleda dulji no mnogo godina teških pokora na ovome svijetu. To je radi teških trpljenja koje trpe te duše, te radi neizdržive čežnje za Nebom. Jeste li ikada probali kako je biti bolestan ? Kako su duge te noći!... Pa ipak nismo bili u vatri!
U ljetopisima otaca Kapucina od 1618.god. iznaša se da je o. Hipolitu iz Scalva, u nekom samostanu u Fjandrama umro neki mladi novak, kojeg je on jako volio. Ostavši, noć kasnije, na koru iza službe čitanja, da se pomoli za njega, najednom ga vidje pred sobom svega uplakanog i tužnog. Jako trpim oče moj, no Isus mi je dao tu milost, da se vratim te Vas zamolim da zadovoljite pokorom za moje propuste koje sam počinio; kada izvršite tu pokoru ići ću u Nebo. “Sine moj, reče mu Poglavar, što da ti kažem ? Učini pokoru pa ostani malo tako. Molit ćemo za tebe kada siđemo u kor za molitvu pohvala.” Nije još preostalo dugo do svanjivanja, no jadni Novak poče užasno plakati, te počne očajno vikati:
Zašto me oče tako okrutno kažnjavate ? Nisam ništa učinio, no male propuste!...
Otac sav uplašen htjede popraviti ono što je učinio no Novak je nestao. Sa srcem razderanim od bola probudi samostan, te pozove fratre u kor; nadajmo se da je to bilo dovoljno da spasi toga jadnog Novaka od teških muka. Od tuda se vidi, kako su vrlo razboriti oni kršćani, koji misle na dugove koje mi svi imamo kod Boga; nastoje ih platiti strpljivošču, milostinjama, nađu vremena za Sakramente, te mirno podnose križeve i patnje na koje nailaze. O caru Mauriciju, kaže Povijset Crkve, znajući da je puno sagriješio, molio je vrlo često Gospodina da mu da milost da zadovolji za njih tokom ovog života. Izgleda da ga je Gospodin dobro uslišio, jer ga izda i zbaci s prijestolja njegov general Foca; vukli su ga po Konstantinopolu u lancima, odveli ga u cirkus gdje mu Foca stavi noge na vrat te dadne zadaviti pred njegovim očima sinove, napokon ubije i njega. Govori se da je tokom tog krvavog zločina pobožan Car, svakako misleći na svoje grijehe i na ono što bi morao platiti za njih Bogu, išao samo ponavljajući: “Gospodine ti si pravedan i pravedni su svi sudovi tvoji!”
Sretni mi, ako ćemo biti tako pažljivi pri zadovoljavanju naših grijeha već na ovome svijetu.
III.Govori se o jednom sličnom događaju, kako nam prenose Ljetopisi Male Braće, a dogodio se 1285. godine. Jedan od fratara bio je vrlo pobožan svom Anđelu Čuvaru; razbolio se i bolovao vrlo dugo; kako mu je dojadilo, počeo je moliti svoga Anđela Čuvara, da mu iznmoli da umre. Poslije mnogobrojnih molitava ukaza mu se Anđeo te mu reče: “Ako hočeš izvršiti svu tvoju pokoru ovdje, još ćeš bolovati jednu godinu; ako hoćeš umrijeti, bit ćeš osuđen na tri dana Čistilišta.” Redovnik koji je trpio već dugo godina zamoli da umre i zaista umrije, ili je tako izgledalo da je umro, dok su njegova subraća oko njega molila; no na čuđenje sviju malo poslije vrati se u život. Moj Anđeo me spasio, reče, bio sam dobrano lud! Tri dana Čistilišta odgovaraju za godine i godine trpljenja ovdje na zemlji. Postavši strpljiviji i bolji, sretan redovnik rastao je upobožnosti prema svom Anđelu, te je podnosio s velikom radošću ostatak svoje bolesti.
Tako je potvrđeno da se u Čistilištu gubi pojam o vremenu, ako samo jedan sat izgleda kao godine, što će biti s onima koji će morati ostati tjednima, mjesecima, pa i godinama?...
Ah! Moj Bože, ta pomisao je zastrašujuća te dovodi u pamet riječi s.Katarine što piše u svom “Čistilištu”: O jadnici, zašto dopuštate da vas tako zaslijepi svijet, tako da uopće ne mislite više kako se riješiti okrutnih muka u kojima ćete se naći ? Vi ste sigurni da ćete postići oprost Božji! Bjednici! Vi radite sve protiv njegove svete Volje, no njegova Pravda neće vam uzmanjkati i bit će potrebno na jedan ili drugi način zadovoljiti je potpuno. Nemojte se varati govoreći: Ispovijedit ću se, zadobit ću Potpuni Oprost, te ću se tako spasiti. Samo da pomislite na patnju koja je tako teška, a kada bi to zaista znali, drhtali biste od straha!

Praksa

Jeste li vi možda oni kršćani kojima je uvijek dosadna crkva, dugačka Sv.Misa, dugačka Kruna, Evanđelje, pokora od ispovjednika, sve je previše dugačko, kada se radi o dobrim djelima ? Nesretnici! Vjerojatno će vam se činiti predugačko i Čistilište! Odlučite činiti dobro za vaše dobro. Ako se radi silom đavao se smije nama i našim dobrim djelima!

Molite danas za one duše koje su bile najpobožnije Presvetom Sakramentu i Presvetom Srcu Isusovom.

Litanije...

_________________
Some people come in your life as blessings, others come in your life as lessons!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 13 ruj 2012 13:04 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 21 kol 2012 11:11
Postovi: 185
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: rkt
Status: U braku
19. DAN – O muci grižnje savjesti u Čistilištu

I.Govorio sam o dvjema strašnim mukama u Čistilištu, muka radi uskraćenja, što se ne može uživati gledanje Boga, te muka osjećaja, a to je vatra. Osobe razdirane, pa i od najteže boli ovdje na zemlji, nisu niti slika ovoj dvostrukoj boli. Sve ono što se trpi tu na zemlji, kaže sv. Čiril bio bi samo predah, za one osobe tako izmučene onom dvostrukom boli, ona užasna vatra i ona napuštenost od strane Boga.
No tim dvjema mukama, pridružuje se i treća: grižnja savjesti. Taj neumoljivi crv koji proždire srce, taj krvavi pratilac, koji neprestano grešnu dušu truje za svaki čas grešne sreće u svijetu. Svi ti propušteni blaženi pozivi milosti koju nam je Bog pun milosrđa slao da nas privede k sebi, te nas stavi na put vječnog spasenja; sada u drugom životu, kada ih više ne možemo prihvatiti, užasno su mučenje.
Duša koja se čisti posve svjesna sebe same, prebire u mislima te ima pred sobom i pred očima svaki čas svoga života. Počevši od časa kada počinje upotrebljavati svoj razum, vidi koliko puta je uvrijedila Oca Nebeskog, koliko grijeha mišlju, riječima, zlim djelima! Nad tim grijsima se je milosrdno naklonilo milosrđe Božje i s očinskom ljubavlju ih je sve oprostilo; no baš ta svijest toga milosrdnoga čina nam prouzrokuje da još bolje upoznamo njegovu dobrotu, te se stoga povećava bol i sram što smo ga uvrijedili. Iz ljubavi prema njemu, koliko tih neurednih osjećaja srca smo mogli ušutkati; koliko smo mogli bolje i više moliti, te bolje poučiti, izbjeći tolika društva, neke špekulacije, taštine, nedozvoljene strasti! Koliko sam ožalostio Boga za jedno ništa! Koliko sam zla učinio samom sebi!...
Zaustavi se čitaoče, s tobom samim hoću razgovarati i čuti radi kojih tvojih grijeha ćeš ti osjećati grižnju savjesti u Čistilištu; sada imaš još vremena popraviti se.
II.No duša prosljeđuje dalje u svom neumoljivom ispitivanju.
Koliko je dobra mogla učiniti tokom svog dugog života, a ona naprotiv koliko je vremena izgubila! Kada bi bar sada mogla ponovo imati te blagdanske dane, one Marijine mjesece, one crkve uvijek otvorene kao očeva kuća, ona milosna blaga sv. Pričesti! Koliko je dragocjenog vremena potrošila u gluposti, u beskorisnim razgovorima!... Bog joj je ipak davao dobra nadahnuća i poticaje na dobro. S tolikim pomoćima mogla je trčati kao div prema najvišoj svetosti, ona se je naprotiv zaustavila u hodu; ljubila je svijet i ostala je uživati i njemu, a sada je i to izgubljeno! Ohladila se u svojim pobožnim vježbama, te je propustila mnoge milosti i planove, koje je Gospodin imao s njom. Kakva grižnja! Kako je malo trebalo i mogla je biti u Nebu, a za to malo stvari nalazi se sada ovdje!... Oh, Bože, Bože naš, vikala je jedna jadna duša, Ti si, Ti si previše dobar s nama; mi te nismo služili, zaslužujemo Pakao!...
Neki monah iz Opatije u Moscheti, piše tako u povijesti, jer je odbio neke lijekove, umrijevši, po noći, čuli su ga kako plače i moli pomoć radi svoje neposlušnosti. Radi takove malenkosti plakao je Monah, mučim se u vatri i neću izaći iz te vatre dokle god me moja braća ne spase sa sv. Misama! Ajme, za tako malo nalazim se sada tu i trpim! Ta poslušnost koja me je toliko nervirala, bilo je tako malo u odnosu na ovu užasnu vatru!...
Tako za nekog brata laika, koji iz straha nije htio primiti sveto Ulje, u pola pjesme usred sv. Mise za pokop koja se je služila za njega: “Ajme, ajme, poviče podigavši se sa svog odra, koliko trpim, koliko patim, jer sam odbio sveto Ulje! Kako nas strogo Bog sudi!...Oh, da sam primio sveto Ulje sada bih bio u Nebu! Ajme, glup sam li bio, mogao sam biti u Nebu!...
Oh, davat ćemo račun za propuštene milosti Božje!
Neki nesretnik proklet ukazao se jednog dana sv. Umbertu, reče da je najgore trpljenje koje ga muči u Paklu, pomisao za kako malo je proklet i kako je malo trebalo da se spasi! Nesretnik je rikao te ustravio Sveca užasom! S tim razlogom plaču i duše u Čistilištu. Sv. Marija Magdalena usvojim vizijama, dok je promatrala kako ta duboka bol muči jadne duše, tako ih je žalila i toliko susojećala s njima da je osjećala kao da će umrijeti.
III.Duša koja se čisti nastavlja svoje preispitivanje. Sve joj stoji neumoljivo pred očima! Svaka molitva, svako dobro djelo, pridonjelo bi njenoj slavi, svaka pobjeđena napast približila bi je Bogu za cijelu vječnost.
Da je više voljela Isusa, da ga je više nasljedovala u trpljenjima, sada bi je On više volio, ah, kad bi je Isus ljubio samo jedan stupanj više! Pretrpjela bi mučeništvo, bila bi rado sve do kraja svijeta u vatri!...
No, na žalost, sve je svršeno. Anđeo Gospodnji je izgovorio sud: Kunem se onim koji živi u vijeke nema više vremena!
Jadne ljudske duše, kakva tama se zgušnjava oko nas!... Kažu da nesretna Elizabeta engleska, jednog dana u zlom deliriju reče: “Daj mi, o Kriste, četrdeset godina kraljevanja, i ja ti prepuštam Nebo!” Bog ju je uslišao, te je imala svoje kraljevstvo, no sada što radi ? Kakvo grizodušje za tu bjednu zamjenu!... (Jednom se je ukazala sva u plamenu.)
No koliki od nas će morati osjetitiisto grizodušje, jer smo toliko puta zapustili ljubav i služenje našem Bogu radi naših strasti!
Koliko ćemo morati plakati, kad vidimo tolike naše poznanike tolike siromahe što ništa nisu znali na ovome svijetu, ali su znali služiti Bogu; koliko jednostavnih duša, no koje su, mudrije od nas, znale osigurati sebi visoko mjesto u Nebu blizu Isusa, koji ljubi jednostavne siromašne i dobre, a mi ćemo sjediti sa nesmotrenima ovoga svijeta na zadnjim mjestima!...
Oh! Braćo moja, ako smo u prošlosti odbacili uzalud vrijeme koje nam je milosrdni Bog dao za naše dobro; ako smo u prošlosti bili toliko ludi da si kupimo vatru, ne nastavljajmo i dalje biti ludi, da ne bi morali plaćati tako skupo uvrijede Bogu, kad se kasno pokajemo, te budemo prisiljeni samo uzviknuti sa glupima: Smatrali smo život dobrih bez časti, a evo oni su ubrojeni među sinove Božje i dijele zajedništvo sa svetima a mi ostajemo daleko!...
O Hortenziji Borromeo, nalazi se u franjevačkim legendama, da kada je umrla u cvijetu mladosti, ukaza se sva sjajna i lijepa svojoj Poglavarici, u bijeloj svečanoj vjenčanici te joj reče: Kad bih bar još mogla živjeti! Koliko grizodušje osjećamo jer nismo dovoljno ljubili Isusa! Molite da ubrzo idem vidjeti ga u Nebo! Oh! Koliko se trpi daleko od njega¨!...
Oh! Braćo! Ako toliko grizodušje poslije ovog života osjećaju dobri, koliko će taj crv nas jesti, ako živimo mlaki i rastrojeni?

Praksa

Ako niste učinili generalnu životnu ispovijed, požurite se. Da dobro uspijete kroz osam dana svaki dana izmolite De profundis, za duše, a zatim ne bojte se. U pola sata gotova je svaka najveća ispovijed! Sv. Terezija je govorila svom ispovjedniku: “Očemoj, oče moj, propovijedajte, propovijedajte protiv svetogrdnih ispovijedi! Mnogi prešućuju svoje grijehe iz srama... a zatim su prokleti! Jedna generalna životna ispovijed popravlja sve.”

Molite danas za one duše koje su griješile iz slabostii neznanja.

Litanije...

_________________
Some people come in your life as blessings, others come in your life as lessons!


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 36 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 1 gost


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr