www.tebe-trazim.com

"Mali put" Terezije iz Lisieuxa

Ljudi èeznu da postanu veliki i to je njihov cilje. Terezija iz Lisieuxa željela je biti mala i postajati sve manja. Kad ju je veæ nagrizala smrtonosna bolest, èula je jednom promjedbu neke sestre: "Sestra Terezija je vrlo dobra redovnica, ali zanima me, što æe naša èasna majka pisati o njoj nakon njene smrti. Ta ona nije napravila ništa naroèito!" Terezija se smješkala. Da, ona nije napravila ništa naroèito, ta nikada niti nije željela uèiniti nešto osobito. Željela je uvijek biti malo Božje dijete. To postajanje malim bile je njena najveæa milost, njeno pravo zvanje i poslanje.

"Ona je razumjela našeg Gospodina, slijepo ga je slijedila. Ona je za nas oèistila smeæe s puta do Evanðelja", rekao je o njoj jedan veliki teolog. Prouèavajuæi neumorno "karakter" Gospodina, kako je govorila, u Svetom pismu, otkrila je da je ono najvelièanstvenije u njemu njegova ljubav prema Ocu. I iz te ljubavi prema Ocu shvatila je kao poziv rijeèi: "Ako ne budete kao djeca..."

Njen put do duhovnog djetinjstva postajao je sve jasniji i svjesniji. Sve sigurnije je bila svjesna da je od Boga poslana da ljudima pokaže taj put. Ali tek dvije godine prije svoje smrti govorila je o tome: "Biti malen znaèi ne pripisati sebi u osjeæaju svoje moæi vrline, koje ostvarujemo, nego uvidjeti da je dragi Bog položio u ruku svog malog djeteta blago vrline da bi ga dijete koristilo kada mu je potrebno, premda uvijek ostaje Božja svojina. Konaèno to znaèi ne obeshrabriti se zbog svojih pogrešaka jer djeca èesto padaju, ali premalena su da bi sebi nanijela veliku bol".

Iz njenih rijeèi jasno otkrivamo da se u Boga bezgranièno pouzdaje kada želi biti mala, ostati siromašna. U pismu svojoj sestri Mariji piše: "Sve u meni èini Isus, a ja ne èinim ništa doli da ostanem malena i slaba." - "Isusu se sviða moja mala duša jer ja ljubim svoju malenost i siromaštvo i slijepo se nadam u njegovo milosrðe."

Terezija ovako objašnjava siromaštvo duha: "Da bismo ljubili Isusa, da bismo postali žrtveni prinos njegove ljubavi, moramo ostati slabi i bijedni, tada smo osjetljivi za tu ljubav koja razdire i preobražava srce...Dovoljna je i sama želja da budemo žrtve, ali treba pristati i na to da ostanemo zauvijek siromašni i slabi a to je teško; ta gdje se može naæi istinsko siromaštvo duha? Treba iæi vrlo daleko da bi ga se našlo, kaže Nasljeduj Krista; to znaèi da ga ne treba tražiti meðu uglednim dušama, nego u daljini, u malenosti, u ništavilu...O udaljimo se daleko od svega, što blješti, ljubimo svoju malenost, radujmo se kada ništa ne osjeæamo!"

Ali Terezija nije stala na malenom i siromašnom. Iz svoje nemoæi osjeæala se potaknuta da poleti u ruke Oca, u bezgraniènom povjerenju.

"Èovjek dobiva od dragog Boga upravo toliko koliko se od njega nada". Tu rijeè sv. Ivana od Križa ponavljala je Terezija èesto. Što je ona željela od njega? "Da dosegne vrhunac brijega ljubavi", usprkos odricanju i malenosti. I dosegla ga je. Tražila je da spasi duše, obrati grešnike, posveti sveæenike, da sve ljude uputi na kratak i prav put duhovnog djetinjstva, "da se sasvim prepuste u Božje ruke...Tada Bog èini sve, duša treba samo slijediti poticaje, koje joj daje Božji "nosaè", i ne treba se brinuti ni za što, nego samo njega ljubiti. Ona se jednostavno trudi da ga razveseli, dok je on nosi u svojim svemoænim rukama.

Iza rijeèi "ona se jednostavno trudi da ga razveseli", što izgleda tako lako, stoje svakodnevne male i velike žrtve, njena bezuvjetna poslušnost, njena šutnja, njen "smješak ljubavi" kako simpatiènim tako i nesimpatiènim ljudima, njena skrivena služba ljubavi, njeno smrzavanje u hladnoj zimi nezagrijanog karmela, znojenje u teškim redovnièkim haljinama za ljetnih vruæina, mukotrpan rad u praonici, pri èišæenju, trebljenju korova, njen veliki umor jer ju je bolest potajno razarala.

Toèno, nije uèinila ništa "posebno", ali sve je uèinila osobito dobro.

Iz Terezijine autobiografije:

Isus se udostojao da mi pokaže jedini put koji vodi k tom božanskom ognju. Taj put je predanje maloga djeteta koje bez straha zaspi u naručju svoga oca ... "Ako je tko sasvim malen, neka dode k meni", rekao je Duh Sveti na usta Salomonova (Izr 9,4). I taj isti Duh Ljubavi rekao je također da je "milosrđe dano malenima" (Mudr 6,7). U njegovo ime otkriva nam prorok Izaija da će na Sudnji dan "Gospodin povesti svoje stado na pašnjake, da će skupiti male jaganjce i privinuti ih na svoje grudi" (Izaija 40,11). I kao da sva ta obećanja nisu dovoljna, isti prorok, čiji je nadahnuti pogled već ponirao u vječne dubine, uzvikuje u ime Gospodinovo: "Kao što majka miluje svoje dijete, tako ću ja tješiti vas, nosit ću vas u svom naručju i njihati vas na svojim koljenima." (Izaija 66, 12-13). O draga kumo, poslije takvih riječi možemo još samo šutjeti i plakati od zahvalnosti i ljubavi ... Ah, kad bi sve slabe i nesavršene duše osjećale ono što osjeća najmanja od svih duša, duša vaše male Terezije, ni jedna jedina ne bi gubila nadu da će stići na vrh gore ljubavi, jer Isus ne traži velikih djela, nego samo predanost i zahvalnost, jer je rekao Psalmu 49 (9-13): "Ja ne trebam jaraca iz tvojih stada, jer su moje sve zvijeri šumske, tisuće životinja što pasu po bregovima; poznam sve ptice nebeske ... Ako ogladnim, neću reći tebi, jer zemlja i sve na njoj pripada meni. Zar da jedem meso bikova i pijem krv jaraca? Žrtvuj Bogu žrtve hvale i zahvale."

Misli sv. Terezije od Djeteta Isusa i Sv. Lica, OCD



Trpljenje



Imala sam nimalo ugodnu narav, to se nije pokazivalo, ali sam ja to dobro osijećala. Mogu vas uvjeriti da nije bilo ni jednog dana a da nisam trpjela, ni jednog jedinog.Presveto Lice Isusovo



Trpim samo na trenutak. Zato što se misli na prošlost i budućnost zbog toga se obeshrabri i očajava.



Što je patnja dublja, to se manje pokazuje očima stvorova, to više razveseljuje tebe, o Bože!



Kad Isus prema meni prikloni svoje božansko Lice, shvaćam da ću morati trpjeti. Ali ja sam njegova mala zaručnica i pokušat ću uzvratiti mu ljubav za ljubav.



Ja uvijek vidim stvari s druge strane. Ima ih koji sve uzimaju na način da više trpe. U mene jeSv. Mala Terezia to baš obrnuto. Ako doista trpim, ako je nebo tako crno da ne vidim nikakva razvedravanja, pa neka bude! Od toga činim svoju radost...Dičim se time!



Ako mnogo trpim i uvijek više, uopće se ne bojim, dragi Bog će mi dati snage, On me neće napustiti.



Ja mislim da kušnje puno pomažu da se odcijepimo od zemlje. One nam pomažu da gledamo iznad ovog svijeta. Ovdje na zemlji ništa nas ne može zadovoljiti.



Na sreću, nisam tražila patnju, jer da sam je tražila, bojala bih se da ne bih imala strpljivosti podnijeti je, a kad mi dolazi od čiste volje dragoga Boga, On mi ne može odbiti strpljivost i potrebnu milost da je podnesem.

Misli sv. Terezije od Djeteta Isusa i Sv. Lica, OCD



Hrabrost



Evo, opet ste skrenuli s maloga puta! Patnja koja obara i obeshrabruje dolazi od sebeljublja, nadnaravna patnja podiže hrabrost, u novom poletu za dobro.



Isus je na putu prema Kalvariji, tri puta pao, a ti, siromašno malo dijete, ti ne bi bila slična svome Zaručniku; ti ne bi htjela pasti sto puta, ako zatreba, da mu dokažeš svoju ljubav dižući se s više snage nego prije pada!



Dajete mi povoda da mislim na posve malo dijete koje počinje stajati na nogama, ali još ne zna hodati. U želji da dođe do svoje majke gore na stubištu, ono diže svoju nožicu da se popne na prvu stepenicu. Uzaludna muka! Ono padne uvijek iznova, ne mogavši ići naprijed. Pa dobro, pristanite biti ovo malo dijete. Vježbom u svim krepostima, dižite uvijek vašu nožicu da se uspnete po stubištu svetosti. Nećete uspjeti popeti se ni na prvu stepenicu, ali od vas dragi Bog traži dobru volju. Napokon, pobijeđen vašim uzaludnim naporima, On će sam sići i, uzevši vas u naručaj, odnijet će vas zauvijek u svoje kraljevstvo.



Dragi Bog mi daje hrabrosti prema mojim patnjama. Osjećam da trenutno ne bih mogla više podijeti, ali se ne bojim jer, ako se one povećaju, On će u isto vrijeme povećati moju hrabrost.



Mnoge duše kažu: Ali ja nemam snage učiniti takvu žrtvu. Neka i one čine ono što sam ja činila: velik napor. Dragi Bog nikada ne odbija onu prvu milost koja daje hrabrost u djelovanju; iza toga srce se ojača i ide se iz pobjede u pobjedu.



slij

Misli sv. Terezije od Djeteta Isusa i Sv. Lica, OCD



Pouzdanje



Moj je put sav od pouzdanja i ljubavi, ne shvaćam duše koje se plaše tako nježnog Prijatelja. Vidim da je dovoljno priznati svoje ništavilo i prepustiti se kao dijete u ruke dragog Boga.



Naučit ću vas kako morate ploviti na uzburkanom moru svijeta: s predanjem i ljubavlju djeteta koje zna da ga njegov otac voli i da ga neće ostaviti samoga u času opasnosti.



Dobro znam da nikada neću biti dostojna onoga čemu se nadam, ali ja te čvrsto držim za ruku i sigurna sam da ćeš mi sveGrb sv. Male Terezije: Mali Isus i Lice Isusovo dati, jer si tako dobar!



Nemoj se umoriti tražeći.Vjera čini čuda...



Više nego ikada shvaćam da Bog upravlja i najsitnijim pojedinostima života.



Dragi Bog hoće da se predam kao posve maleno dijete koje se ne uznemiruje radi toga što će biti s njim.



Kako me možete pitati da li vam je moguće ljubiti dragoga Boga kao što ga ja ljubim?...Da ste razumijeli povijest male ptičice, ne biste mi postavili ovo pitanje. Moje želje za mučeništvom nisu ništa, ne daju mi one beskrajno pouzdanje koje osjećam u svom srcu. To su, da pravo kažem, duhovna bogatstva što čine nepravednima kad se zadovoljno u njima odmara i kad se vjeruje da su nešto veliko...Ono što mu se sviđa to je što vidi da ljubim svoju malenost i svoje siromaštvo, to je slijepo pouzdanje koje imam u njegovo milosrđe...Eto mojeg jedinog blaga...



Ostanimo daleko od svega onoga što sjaji, ljubimo svoju malenost, ljubimo stoga što ništa ne osjećamo, tada ćemo biti siromašni duhom i Isus će doći po nas, koliko god daleko mi bile, On će nas preobraziti u plamen ljubavi...Pouzdanje i samo pouzdanje mora nas dovesti do Ljubavi...

Misli sv. Terezije od Djeteta Isusa i Sv. Lica, OCD



Naša malenost



Varaš se ako vjeruješ da tvoja mala Terezija uvijek ravno hodi na putu kreposti. Ona je slaba i vrlo slaba. Svaki dan ima o tome novo iskustvo. Ali Isus se raduje da je pouči, kao svetog Pavla, u znanosti da se uznosi svojim slabostima. To je velika milost i molim Isusa da te to nauči jer se jedino ondje nalazi mir i odmor "Gospodin æe povesti svoje stado na pašnjake, da æe skupiti male jaganjce i privinuti ih na svoje grudi" (Izaija 40,11)srca. Kad vidimo sebe tako jadne, ne želimo više promatrati sebe i gledamo jedino Ljubljenoga!



Dolaze mi i slabosti, ali se radujem. Ne stavljam se uvijek iznad ljudskog ništavila, na primjer, zadirkivat će me zbog neke gluposti koju sam izrekla ili učinila. Tada uđem u samu sebe i kažem si: Jao, ja sam, dakle, još uvijek na istoj točki kao i prije! Ali to si kažem s velikom blagošću i bez žalosti. Tako je ugodno osjetiti se slabom i malenom!



Malo će se dijete prepustiti, mislit će da ga Isus nosi, pristat će da ga ne vidi i ostavit će daleko jalov strah što je bilo nevjerno, strah koji ne odgovara jednom djetetu!



Što se djece tiče, ona će biti suđena krajnjom blagošću...A malen se može ostati i u najstrašnijim službama i živeći vrlo dugo. Da sam umrla sa osamdeset godina, da sam bila u Kini, bilo gdje, umrla bih, osjećam to vrlo dobro, isto tako malena kao danas. I pisano je da će na svršetku Gospodin ustati da spasi sve blage i ponizne na zemlji. On ne veli da će suditi, nego spasiti.



Da budemDa budemo njegovi treba biti malen, malen kao kapljica rose! Oh, kako je malo duša koje teže za tim da ostanu tako malene.o njegovi treba biti malen, malen kao kapljica rose! Oh, kako je malo duša koje teže za tim da ostanu tako malene.



O Isuse, kako je Tvoja ptičica sretna što je slaba i malena. Što bi bilo od nje da je velika? Nikada ne bi imala smionosti pojaviti se u Tvojoj nazočnosti, da drijema pred Tobom...



Isus se udostojao da mi pokaže jedini put koji vodi k tom božanskom ognju. Taj put je predanje maloga djeteta koje bez straha zaspi u naručju svoga oca ... "Ako je tko sasvim malen, neka dode k meni", rekao je Duh Sveti na usta Salomonova (Izr 9,4). I taj isti Duh Ljubavi rekao je također da je "milosrđe dano malenima" (Mudr 6,7). U njegovo ime otkriva nam prorok Izaija da će na Sudnji dan "Gospodin povesti svoje stado na pašnjake, da će skupiti male jaganjce i privinuti ih na svoje grudi" (Izaija 40,11). O Isuse, kako je Tvoja ptièica sretna što je slaba i malena. Što bi bilo od nje da je velika? Nikada ne bi imala smionosti pojaviti se u Tvojoj nazoènosti, da drijema pred Tobom...I kao da sva ta obećanja nisu dovoljna, isti prorok, čiji je nadahnuti pogled već ponirao u vječne dubine, uzvikuje u ime Gospodinovo: "Kao što majka miluje svoje dijete, tako ću ja tješiti vas, nosit ću vas u svomnaručju i njihati vas na svojim koljenima." (Izaija 66, 12-13). O draga kumo, poslije takvih riječi možemo još samo šutjeti i plakati od zahvalnosti i ljubavi ... Ah, kad bi sve slabe i nesavršene duše osjećale ono što osjeća najmanja od svih duša, duša vaše male Terezije, ni jedna jedina ne bi gubila nadu da će stići na vrh gore ljubavi, jer Isus ne traži velikih djela, nego samo predanost i zahvalnost, jer je rekao Psalmu 49 (9-13): "Ja ne trebam jaraca iz tvojih stada, jer su moje sve zvijeri šumske, tisuće životinja što pasu po bregovima; poznam sve ptice nebeske ... Ako ogladnim, neću reći tebi, jer zemlja i sve na njoj pripada meni. Zar da jedem meso bikova i pijem krv jaraca? Žrtvuj Bogu žrtve hvale i zahvale."



Naš je Gospodin majci sinova Zebedejevih jednom odgovorio: "Sjesti o moju desnu ili lijevu, pripada onima kojima je moj Otac odredio. "Ja si zamišljam da će ova izabrana mjesta, odbijena velikim svecima, mučenicima, pripasti maloj djeci.

Devetnica u čast sv. Tereziji od Djeteta Isusa

Uvodna molitva



O Bože, Presveto Trojstvo, mi ti se klanjamo. Poput tvoje zaručnice svete Terezije od Djeteta Isusa želimo te ljubiti i činiti da te i drugi ljube. Želimo raditi za proslavu tvoje Crkve i na spasavanju neumrlih duša. Želimo savršeno ispuniti tvoju volju i postići onaj stupanj slave koji si nam ti od vijeka pripravio u svom kraljevstvu, gdje živiš i kraljuješ u vijeke. Amen.



Zazivi



1. Vječni Oče, koji u nebu nagrađuješ one koji su ti vjerno služili na zemlji iz čiste ljubavi kao što je to činila sv. Terezija od Djeteta Isusa. Ona je u svom djetinjem pouzdanju čvrsto vjerovala "da ćeš, kad bude u nebu, ispuniti sve njezine želje jer je za života uvijek vršila tvoju volju. Poslušaj, molimo, njezine molbe i usliši nas po njezinu zagovoru.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu…



2. Isuse, vječni Sine Očev, koji si obećao da ćeš nagraditi i najmanju uslugu učinjenu bližnjemu, pogledaj milostivo na svoju malu zaručnicu sv. Tereziju od Djeteta Isusa koja je vazda izgarala za spas duša. Radi dobra što ga je činila na zemlji i radi boli koje je tako strpljivo podnosila, uslišaj njezinu vruću želju "da u nebu živi čineći dobro na zemlji" i udijeli nam, po njezinu zagovoru, milosti za koje ponizno molimo.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu…



3. Bože, Duše Sveti koji si tako obilno izlio svoje milosti i darove u dušu sv. Terezije od Djeteta Isusa i doveo je do velike savršenosti, molimo te – poradi vjernosti kojom je ona vazda slijedila svoja nadahnuća – sjeti se njezinih riječi "da će zemlju obasuti kišom nebeskih ruža." Podijeli nam, po njezinu zagovoru, milosti za koje molimo.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu…



4. O sv. Mala Terezijo, koja si za svoga kratkog života bila ogledalo anđeoske čistoće, velike ljubavi i potpunog predanja i koja sada u nebu uživaš nagradu za svoje kreposti, pogledaj milosno na nas koji se pouzdajemo u tvoju dobrotu. Zagovaraj nas kod bezgrešne Djevice Marije, ti koja si bila njezin "predragi cvijet" i koja ti se "smiješila već u zoru života". Moli našu dobru Majku da nam izmoli milosti za koje molimo i da nas jača i tješi kroz sav naš život. Moli je da nam pomogne i na času naše smrti i uvede nas u blaženu vječnost. Amen.