Mandolina napisao:
Nebih željela opširno u detalje o cijeloj situaciji jer mi je pomalo mučno od neprestanog razmišljanja što kako i zašto!?
Naime nakon godina i godina nesklada s majkom,raznih borbi unutar sebe,suza,padanja i dizanja,pokušaja ispočetka,pa ovako,onako završilo je jednim grubim razgovorom u kojem sam uz drhtaj,tresavicu uspijela izgovoriti ono što me tišti,jedino sam galamila to mi j davalo hrabrosti,inače bi i sad šutila i opet po starom.Otada nema razgovora,posjeta i ostalo,iskreno ja sam mirnija iznutra,jer svaki posjet je bio kao da je samo zlo ušlu u kuču,umorna sam bila,iscrpljena i sva nervozna.
Godinama sam molila za tu situaciju da je Bog blagoslovi,ozdravi ali evo...tu je kako je.
Odlazim po tijelo Kristovo,prikazujem svoju majku,naš loš i bolestan odnos,a u dubini duše sam sretna jer je nemoram slušati,i biti u društvu s njom,ne mrzim je,nije loša ona ali mislim da nešto u njoj caruje što nije lijepo i dobro,osjećam,ili sam možda umislila.
E sada...molimo Boga da nas oslobodi neprijatelja,zlih osoba,lošeg društva...pa što i zaista jel je moguće da je meni rođena majka neprijatelj.?
Ništa joj ne zamjeram,iako ima punp toga što je nanjelo bol i rane,ali Isus to briše,osjećam...Neka i njeno srce oprosti svaku bol koju je dobilo,ali tvrdo je to srce...kao kamen,prkosno,ne ponizno,i zato je meni lakše što dalje od njega.
Ono što me mori,a to je jeli me Bog oslobodio i izbavio od neprijatelja,ili što???
Nemam osjećaja nikakvih, u meni je zamrlo sve što bih trebalo biti živo za nju,što se zbilo???
Imam obitelj,dom u kojem vlada ljubav,osmjeh i radost,od supruga pa do dječice.
Ukratko može li ovo biti Božja volja,oslobođenje od onoga što bi trebalo biti ljubav???
.ukratko...zaslužujete ...jedno drugo...
,jer ljubav počinje tamo ..gdje svi drugi odustaju..
..a ti stalno ..računaš..gdje i koliko si ...oštećena...
..jer kad praštaš..nema sjećanja.na ..ono što ti je učinjeno ..zlo..
..eeeee....
..tvoja bezgranična ljubav i oprost..
.sve će promijeniti...
..baš sve..
.