www.tebe-trazim.com

Bravo Joakime, sve si rekao, i meni si učvrstio vjeru! Živio mi!

mnogo ste toga napisali.. sve na svoj način dobro..
gotovo mi svaki dan u glavi "tinja" Bog, Bog, Bog... da, tinja, ali zaživjelo ništa dobro nije.. sad plačem, sad se smijem.. jedan trenutak molim, zahvaljujem, drugi trenutak očajno osjećam bol i želju da me nema...nema više..
kako se pouzdati u Boga? kako mu sve prepustiti? jel pokušavam?, ne znam. možda još uvijek samo improviziriam... zadnjih dana pokušavam mu predati i boli, i dan i noć, i ovaj svoj život... al, ne vidim pomaka. znam, strpljiv treba biti, al ja sam odavno ni gori ni doli..
često sam podvojena. sad euforična, Bog me voli, sve je za pet... pa onda, koma, mrak, bolje da ne živim... ponekad mi se čini da glumim sama sebi, da imam snage, al da ne želim... da se samo sažaljevam... a opet... osjećam se jako umorno...i ne znam dal imam snage za onu "dođite ka meni...". doista, ne znam dal imam snage doći, krenuti, ići, poći...
koliko god se činilo groznim, ja bi samo "uživala". sunčala se u Božijoj prisutnosti. odmarala se... no, kako vidim, nikako da dođem do toga. sama.. i da rado bih i možda sebično da se drugi pomuče oko mene i za mene umisto mene...
puno toga je na umu...nešto i napisah...
istina je dosta lutah...
ja bi kući...

Izađi vox iz te depresije...

Ostavi sve..suđe..robu...kuću...
I bebača u kolica..i u prirodu..u šetnju...
Pusti da te sunce ogrije i vjetar pomiluje...

Oslobodi napetosti...zatvori oči..poslušaj ptice...osluhni prirodu...
Počni ispočetka..prohodaj ponovo sa svojim djetetom...

Nemoj se sada puno opterećivati...ti prvo moraš da staneš na noge..da se digneš..da bi dalje se išlo---

Polako..nema podvojenosti...nema prisilnih misli...duboooookoooo dišiiiii....

Nema straha..nema ničega...samo ljubav....

Slušaj duhovnu glazbu...laganu...zatvori oči...i opusti se...

BTB

i ne znam dal imam snage za onu "dođite ka meni...".

...draga sestro...netrebaš snagu...za doći k Njemu...
...kad ti sva snaga tvoja nestane...tek tada ćeš doći do Njega...
...kad pustiš i zadnju štaku ...na koju se sama oslanjaš....On će te dočekati...tek tada...kada se svega oslobodiš...

...i sama sam se tako osjećala...dugo ...predugo vremena...
...svijest je dozivala svog Spasitelja...ali razum...i snage...odlagali su Susret....i stalno je logika govorila...nije vrijeme...ne još...

...unatoč konfuziji koju osjećaš...usmjeravaj svoje misli...prema Isusu...
...i kad ne osjećaš....odnosno...najviše onda kad ne osjećaš...dozivaj Ga...vapi....viči.....ČUT ĆE TE, sigurno ...jer i mene je čuo...a vjeruj mi ...imala sam sigurno manje snage od tebe...
Čuje te već i sad...ali čeka tvoje potpuno predanje..tvoj krik...u kome puštaš sve iz svoje ruke....i postaje ti svejedno sve...osim Njega...
...i pročitaj još jednom...što ti je joakim napisao...
...pročitaj još jednom riječi ......"Bog nije varalica koji bi nam ponudio podršku i ostavio nas kad se na Njega oslonimo"
i vjeruj tim riječima...U njima je dovoljno snage...za svakoga...

I budi tu...ovdje ćeš se hraniti...svakodnevno...silno je bitno ...biti okružen ljudima...u kojima stanuje Njegov lik...kroz njih...ćeš Ga sve jače prepoznavati...jer On dolazi i govori kroz čovjeka...ljudima se služi ...kako bi čuli Njegov živi glas...kako bi zaživjela Njegova riječ...u nama...

Neka te doista...dotakne ovdje Njegov pogled...i riječ...
molim za to ...da odjekne u tvom srcu Njegov glas....koji će slomiti u tebi ...svaku neodlučnost i strah....mila moja....i koji će provaliti brane...iz kojih će poteći k Njemu sve što nosiš u sebi...i osloboditi tvoje korake..i učiniti te slobodnim i radosnim djetetom Njegovim....
...jer...ako nosi cijeli svijet na svome dlanu....daj mu svoj život...i tebe...nosit će On.
Nosit će te...i mene nosi...vjeruj Mu!

Draga Vox
Potpuno te razumijem jer sam se nalazila u istoj situaciji...
s jednim djetetom, s drugim, s trećim....
ali otkad sam počela tražiti Njega - sve mi je lakše.
bilo je dana kad bih se pitala: "Pa gdje si Bože, vidiš li ti ovo, ne mogu dalje..." Bilo je crnih misli, crnijih od crne noći... Ali valjda moramo proći kroz noć da bi ugledali Svjetlo...
Ne boj se. On je tu.
Ono što mogu najmanje za tebe napraviti - molit
BTB

draga sestro u Kristu, došla si na pravo mjesto gdje te svi razumijemo bar jedan dio tvog problema i vjeruje mi da ti je svaki ovaj savjet hvale vrijedan. Svi smo mi bili u mračnom kutu, bez izlaza, bez nada da će svanuti, da će nas Božija ljubav jednog dana zagrijati i voditi. Vjeruj mi proće. Samo vjeruj u svog Isusa, netrebaš trenutno ništa raditi samo vjeruj. Predaj mu svoj život i On će doći. Nagomilala si previše problema i crni misli na svoj život trebaš to podjeliti s Isusom. Koliko te got mi razumili On te razumije još više, ili volili On te Voli beskrajno. Dopusti sebi da osjetiš tu ljubav zaslužila si je. Ako ti je teško moliti razgovaraj s Isusom jer je Isus tvoj najbolji prijatelj i sve mu možeš reći.

Glas Isusov: Nije potrebno dijete drago , znati mnogo da me se obraduje. Dovoljno je imati vjeru i voljeti sa žarom.

Bog te Blagoslovio i dao ti snagu za dalje.
Bit ćeš u mojim molitvama .

draga vox, više manje smo se svi našli u sličnoj situaciji...
i ja sam nekad davno slično proživljavala... niti sam imala volje za životom ni za čim, molitva se svela na to da sam se samo prekrižila prije spavanja...
pitala sam se kuda da idem, da li da idem kod psihijatra zbog svog depresivnog stava, zbog svog pesimizma i zbog svojih strahova, imala sam užasne strahove koji su me živu izjedali, noćima sam bila budna i gledala u plafon, o Bože koliko probjdjevenih noći imam a mogla sam se s tobom družiti... ali nisam...
počela sam tražiti pomoć u vrtiću gdje mi djeca idu (kod časnih sestara) i isti dan kada sam im se obratila je bila biblijska grupa, odlučila sam otići... tada sam shvatila da je moj psihijatar cijelo vrijeme tu, ne trebam mu davat novce, samo mu se trebam moliti i zavapit mu iz srca...
Dugo sam radila na sebi, ne očekuj sestro promjenu istog dana, niti istog tjedna, čak možda ni istog mjeseca, izlječenje dolazi polako ali sigurno, pomaka ćeš imati ali pravo izlječenje svoje duše češ vidjeti tek kasnije.

Ja ti mogu reći da više nemam ni trunke straha, hvala ti moj dobri Isuse!!!
Svi strahovi su isčeznuli, spavam ko beba!
Nekada me djeca pokušavaju izluditi al to je normalno.... glavno je da znam za što živim, ako mi je teško kome da se obratim, odem u crkvu i pomolim se, odem na ispovjed i isplačem se, pustim si pjesmu kao melem za dušu... i onda se sjetim da ima i gorih stvari od mojih problema i zahvalim Bogu na zdravlju svoje djece, na njihovim životima, na zdravlju moga muža i mene da se možemo brinuti za njih...

Prije jedno mjesec dana mi je muž išao kupiti jednu knjigu na kaptol i donio mi je krasnu sličicu Večernji susret

na poleđini sličice stoji ovaj tekst:

Isuse, dođoh Ti reći, kako me u grlu guši,
od isplakanih suza kako me boli u duši.
Dođoh Ti šaptat kako mi križ izrani rame
i kako ga teško nosim jer je pretežak za me.
Dođoh Ti se tužit u suton ovog dana,
jer me odviše peče i boli ova rana.
Kleknuh da Ti se jadam,
ali me zbuni tvoje raspelo.
Žižak ti osvjetli lice, raspeto, presveto tijelo.
U suzama, izmučen, izboden, raspet i sam,
o Bože, što da se tužim, pa mene je pred Tobom sram.
Gle, Ti nijemo šutiš, nikome se potužio nisi,
a Tvoje presveto tijelo stravično na križu visi.
Probodene noge i ruke, probodeno je srce Tvoje.
Kako je tuga tvoje teška.
I sitne boli moje.
Isuse dođoh Ti se jadat u suton ovog dana,
al motreć Tebe, iščeznu moja rana.

Draga odi na ispovjed, potraži negdje biblijsku grupu u svojoj sredini (pitaj u svojoj župi)... moraš od nekud krenut... a onda kada kreneš dobit ćeš želju za još, još, još.....

DRAGA SESTRO,
sva snaga ljubavi i života leži u Gospodinu..
a tebi je dao slobodnu volju..IZABERI GA I PREPUSTI MU SE..
TI moraš odlučiti dali želiš Gospodina da te odmori i oslobodi tog tereta koji nosiš...
Moraš se potruditi ako želiš ozdraviti...ne čekaj poslije...
Odi na ispovijed i predaj se Onomu koji te stvorio..i dao ti da živiš na zemlji..sada..
svi smo često puta preopterećeni...i ja sam to često puta bila...tonula..nisam znala kako dalje...pomišljala na ono najgore...
vjeruj mi samo Bog može sve okrenuti na dobro ..ali ti trebaš htjeti...
TI se moraš predati i htjeti nastaviti koračati kroz ovaj život uz Gospodina.
Nemoj si dozvoliti da kukaš i misliš kako nemožeš dalje...MOŽEŠ ,MOŽEŠ SE VRATITI KUĆI ..ZAJEDNO S GOSPODINOM...
ALI POČNI ODMAH I NE ČEKAJ DA TE TAKVO STANJE I DALJE PROŽIMA I VEŽE...MORAŠ SE TRGNUTI I OSLOBODITI...
Odi van s djetetom kako reče Moya..među ljude,prirodu..diši i vapi Gospodina...odi često na svetu misu..neznam koliko ti je to u navici..ali ako nije onda je krajnje vrijeme da pođeš..i moli za svog muža..krenut će i on...za svakog će doći njegovo vrijeme stoga ne očajavaj ako to ne bude brzo..to bi svi htjeli ali to neide tako...Gospodin će za svakog dati sve kada mu dođe vrijeme i dati mu ono što mu je najpotrebnije..
Vjerujem da tebi VEĆ SADA daje ...ali ti trebaš prepoznati i činiti ...neka se u svemu očituje Njegova volja,a ne tvoja...pa Ga stoga tako i moli..
OČE NEKA BUDE VOLJA TVOJA A NE MOJA...
...I POČNI MOLITI..MOLITI..I MOLITI..ON TREBA DA ČUJE VAPAJ TVOG SRCA...

BTB SESTRICE
......... i ne zamjeri mi ako sam zvučala predirektno,
korim jer volim

Draga sestro!
"Jer anđelima svojim zapovjedi da te čuvaju na svim putima tvojim"
Ps 91,11
Jučer dugo molio u katedrali kod Blaženog A. Stepinca. Dođe jedna mlada majka nosi dječaćića oko 5 godina, vidim ne može hodati. Sjedi, moli u suzama, dečko nemiran. Dobro znam što je to imati bolesno dijete.
Otišla je, još sam jedno vrijeme molio za njih. Ponekad komunikacija postoji a da nema riječi. Zato nemoj nikad odustati, trebaš prvo sama sebe, a i drugi te itekako trebaju. Sve što napisahu ovi dragi ljudi na forumu je za tebe. Ne moraš uzeti teret ako nemožeš, ali doći će vrijeme kad će ti se dati da i drugima pomažeš. A dotle uzmi one riječi koje ti trenutno dopiru do duše. I sutra će sunce zasjati za tebe, jedna molitva će nači put do srca, pomalo će se otvarati latice cvijeta i vjeruj mi bit će dobro!

Kada neki dječak ima pored sebe velikog i snažnog čovjeka koji ga zastupa, onda zna, da će mu on pomoći. Često se osjećamo mali, jadni i bespomoćni u našim nevoljama, poteškoćama i zadatcima. Ali Gospodin koji je stvorio nebo i zemlju jamči nam da će nas zastupati. Zato njegov poziv nije prazna riječ "Budite utješeni!" Ništa nam ne će nedostajati kada nam Gospodin nad vojskama obećava: "Ja ću učiniti, Gospodine!" (Iz 45, 8).