www.tebe-trazim.com

Uistinu to je pravo bogatstvo i dar, slažem se.

Ja sam bila jako ohola
Što god radite radite u tajnosti, to je jako važno, meni tek kasno došlo do mozga iako sam čula stotinu puta na misi!
Bože daj nam svima poniznosti!

Važno da si se pokajala zbog oholosti,mislim da ti nitko neće zamjeriti,jer svi znamo biti takvi.

Isuse blaga i ponizna srca učini srca naša po srcu svome!

Nekome ce neke stvari biti nevjerojatne al eto tako je bilo.

Nisam dugo isao u crkvu bar 10 godina mozda nekad na bozic ali u Boga nisam bas vjerovao.
Rekao sam ako i postoji lako cu se je njemu vratiti kad ostarim,sad dok sam mlad necu se opterecivati njime,i onako ga ne mogu vidjet ni nista.

Da skratim,meni se to desilo isto kada sam bio u velikim problemima.Puno sam grijesio prije toga.

Par noci sam osjetio zloduhe,al jednu noc je to bilo tako strasno da nisam mogao ni zaspati ni biti na jednome mjestu.
Mislio sam da sam poludio.Dirali su me po tjeli, jedan mi je skocio za vrat,radili su sve samo da se jos vise bojim.
Kad sam legao vidjeo sam krajevima oka obrise mnogo kao ljudi ili necega.
U casu kad vise to nisam mogao trpjeti sjetio sam se Boga.
Poceo sam moliti Ocenas,mislio spasi me Boze ako postojis.

I u jednom trenu me je obzeo savrsen mir i ljubav,ne znam kako objasniti taj osjecaj al bio je predivan.
Glas u meni mi je rekao da je Bog.
Onda je nabrajao moje grijehe,tu me je dusa kao zabolila i bio sam tuzan.Pokajao sam se za sve.
Onda mi je rekao da mi sve oprasta.kakvo veselje
Pao sam na koljena i poceo plakati,nisam mogao vjerovati da mi Bog sve to oprasta,divio sam se njegovom milosrdju.
Jedan od grijeha je bio i sto nisam vjerovao u njega,to mi je bilo posebno zao.
Dok me je to nesto vodilo sve svete stvari su mi bile veoma drage i bio bih ih spreman uciniti sa veseljem
kao ici u crkvu ili moliti,slaviti Boga.
Onda mi je rekao da me čisti isto nekakav osjecaj.
Kao potvrdu tome spolno nisam ni jednom zgrijesio od tada(milost Božja),od cega sam jos sve bio ociscen samo Bog zna.

Kada je to zavrsilo(mislim na osjecaj) opet mi se nije dalo ici u crkvu ali od tad nisam ni jednu misu propustio.
Sada mi se vec da ici u crkvu.

Ovo je sve sturo napisano,ne mogu dobro opisati sto sam osjetio,nema takvog osjecaja na zemlji.
Mogu misliti samo kako je lijepo andjelima koji Boga stalno osjecaju.
Kako li ce tek biti nama ako je samo jedan trenutak tako lijep,kako li ce biti predivno u vjecnosti.

Osjetiti Božju ljubav je predivan osjećaj,ali mislim da je najteže od svega ostati u tome,tj. ne dopustiti da nas taj osjećaj napusti.Kako zadržati taj mir i radost?Molitva samo molitva i misa.To je živa istina.Moramo zatvoriti naše unutarnje "oči" za sve ovozemaljsko,inače lako se taj mir izgubi.Nemojmo misliti da smo jaki, da vjerujemo ,ne.
Isusova ljubav nam treba svaki dan,svaki minut da bi zadržali taj mir.

Mislim da je osim redovite ispovijedi, pričesti, mise, molitve i posta potrebno jako često kad predviđamo da će nešto loše se dogoditi ili se nešto loše događa, reći, prepuštam to Bože u tvoje ruke. I onda lijepo čekati da vidimo koji je bio Božji plan u svemu tome. Koja je to radost kad vidiš kako Bog djeluje u tvom životu, a ti si mu to dopustio, nisi nametao svoje i pretjerano se uzrujavao i onda se još dogode takve predivne stvari koje sam ne bi mogao ni zamisliti, a kamoli sam ih postići i ostvariti (od malih situacija do velikih).

Jedan primjer iz mog života. Kad još nisam živjela po vjerski, smatrala sam se jako pametnom i svima sam dijelila savjete i mislila da znam što je najbolje za njih. Moji savjeti nikada nisu urodili plodom. Čak sam im čitala astrološke karte i predstavljala to kao neko veliko znanje. Bila sam uvjerena da će im to pomoći jer sam uvijek pored onih loših prognoza naglašavala da se mogu dogoditi dobre prognoze. Ljudima su se ipak događale ove loše. Najgore od svega što su mi to bile jako bliske osobe, npr. jedne od tih osoba su bili moja sestra i moj bratić. Kad su se njima događale sve te grozne stvari bila sam uzrujana i opterećena. Samo sam mislila kako me ne slušaju dovoljno i kako sam ja pametnija od njih jer se meni takve stvari ne događaju. Došlo je do toga da se sestra skoro rastavila na samom početku braka, da je bratić totalno obolio i postao ovisnik o cigarima i alkoholu. Nitko od nas troje u to vrijeme nije ni pomislio da ide u Crkvu a kamoli da moli ili nešto drugo.
Uglavnom hoću reći u tom periodu sam ulagala svo svoje znanje i trud da im pomognem i to nije ni najmanje urodilo plodom.

Kad sam se obratila (u biti nakon godinu dana od obraćenja) počela sam za svakog moliti krunicu i prikazivati mise. Čak ih nisam puno ni prikazala, jednu dvije molitve, jednu dvije mise. I prestala sam im davati ikakve savjete. U biti samo sam sestri rekla da sam se obratila, bratiću čak ni to. Lijepo sam to izmolila i prepustila Bogu.

Moja sestra nakon silnih godina bez života u vjeri sada ima skladan brak, ide na mise, a bratić nakon niza godina operacija, alkoholizma i života bez vjere sada ide u Crkvu i već neko vrijeme ne pije.

Ne samo da osjećam ljubav i mir nego pucam od sreće i milosti.

Ja kada sam saznao da Bog postoji bio sam najsretniji na svjetu.
Jer vise mi nije bio bit zivota da sam se rodio da bi umro,nego upravo suprotno da bi imao zivot vjecni.
Kada sam saznao da Bog postoji osjecao sam se kao slijepac koji je progledao i jos vidjeo nesto predivno.

Naravno,zelio sam da se i drugima otvore oci da i oni osjete srecu ili barem bit zivota.
Ali predpostavljate to nije dobro proslo,vecinom su me gledali kao da sam lud ili da mi malo fali da poludim
neku su to prikrivali ali nisu vjerovali.
Na kraju sam shvatio da ja tu ne mogu nista,kome Bog da da progleda progledati ce kome ne nece pa makar ja i na trepavicama pleso.
Tako da se sada nadam da ce Bog dati i mojim prijateljima milost da ga spoznaju.

Moram priznati da su me svjetovne stvari dosta okupirale i da me odaljuju od Boga.Ali znam da nikada necu biti odaljen kao prije.
Mozda je upravo i suprotno muzda mi je Bog blize nego ikad pa zato vidim svoju slabost i grijehe,ne znam.

Da slazem se da sve treba predati u ruke Bozje jer samo on zna sto nam treba pa makar mi mislili i da nam to ne treba.
Na kraju Bog ipak sve okrene na dobro.

Hvaljen Isus i Marija!

Božju ljubav sam osjetio kad sam iskreno tražio od Gospodina da mi pokaže da je On tu samnom, da znam da nisam sam. Raširio sam svoje ruke i rekao: "Isuse, za tebe otvaram svoje srce" Isus mi je pokazao najveću ljubav koju ne mogu riječima opisati. Život mi se okrenio za 360, otvorile su mi se oči, počeo sam svjedočiti ljubav Božju, ali pod pritiskom svijeta ponovno padam u grijeh...No hvala dragom Bogu pa me uvijek iznova podigne. Koji savjet da vam dam...evo citat iz biblije koji je jako poučan:

"Sada, govori Gospodin, vratite se k meni svim srcem svojim posteć, plačuć i kukajuć.” Razderite srca, a ne halje svoje! Vratite se Gospodinu, Bogu svome, jer je On nježnost sama i milosrđe, spor na ljutnju, a bogat dobrotom, on se nad zlom ražali.” (Joel 2, 12).

Božju Milost osjetim kad sam u kontaktu s pojedinim osobama koje su u posvećenom životu (neki svećenici, redovnici i redovnice).
I nije uvijek isto!
Tu Neizrecivu Milost osjetim i kao mir u srcu ponekad za vrijeme ili nakon molitve, a nekad i kad sam u nekoj crkvi ili u svetištu.
Dogodilo se više puta i na svetim misama ili čak na sprovodima.
Mislim da je osjećanje Božje Milosti jako povezano sa stanjem duše i srca u kojem se u pojedinom trenu nalazimo.

Sve mi je to dosta teško objasniti no u zdanje vrijeme sam počeo moliti i Krunicu Božanskom Milosrđu jer ga trebam za bližnje, ali i za sebe. Molim od srca.

Ja mogu posvjedočiti da sam osjetila Božju milost-pred jako tešku operaciju...Gospodin me potpuno oslobodio svakog straha...naprosto sam znala,iako u strašnim bolovima,da će sve biti u redu.
Moja se majčica tresla od straha,no ja sam je tješila "mama,smiri se".
I sve je proteklo u najboljem redu.
Bogu hvala!