www.tebe-trazim.com

Neki je čovjek došao jednog dana, sav uzbuđen, mudrom Sokratu.
- Slušaj, moram ti ispričati kako je tvoj prijatelj...
- Stani! - prekine ga filozof - Jesi li ono što mi kaniš reći procjedio kroz tri cjedila?
- Tri cjedila? - začudi se čovjek.
- Da, prijatelju moj, tri cjedila! Prvo je cjedilo ISTINE. Jesi li provjerio je li ono što mi želiš ispričati istinito?
- Nisam, čuo sam da ljudi o tome govore...
- Pa dobro prijatelju, sigurno si onda to procjedio kroz drugo cjedilo - a to je cjedilo DOBROTE. Ima li što dobro u onome što mi želiš ispričati, makar i nije sigurno je li sve istinito?
- Ne - odgovori covjek, oklijevajući - ne radi se ni o čemu dobromu. Baš naprotiv...
- Hm! - prekine ga mudrac - pokušajmo sada i s trećim cjedilom. Je li KORISNO to što mi želiš ispričati?
- Pa... nije baš!
- U redu - reče mudrac - ako ono sto mi želiš ispricati nije ni istinito, ni dobro, ni korisno onda to lijepo zaboravi i ne brini se o tome kao što se ni ja ne brinem!

On ima za tebe svijetlo za svaku sjenu, plan za svako sutra, ključ za svaki problem, melem za svaku bolest

o. Ante Gabric

Mir pocinje s osmijehom

Majka Tereza

Padovi se tako popravljaju da im se nasmijesis,oprostiš sebi i drugima i krenes jos odlucnije naprijed

Tomislav Ivancic

Live every moment, Laugh every day, Love beyond words

Naučio sam... da trebamo biti zahvalni što nam Bog ne daje uvijek ono što tražimo

Naučio sam... da uvijek možeš za nekoga moliti, kad nema snage da si može pomoći na drugi način.

Naučio sam... da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtijeva od tebe, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš g..pirati.

Naučio sam... da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.

Naučio sam... da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.

Naučio sam... da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.

Naučio sam... da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.

Naučio sam... kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.

Naučio sam... da treba dijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer češ ih sutra možda morati pojesti.

Naučio sam... da je osmjeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.

Naučio sam... da ne mogu odabrati kako se osjećam, ali da mogu odabrati što ću napraviti u vezi toga.

Naučio sam... da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.

Naučio sam... da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži ili kada je pitanje života i smrti.

Naučio sam... kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.

Naučio sam... što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti.

Andy Rooney

Istinita priča

Jedan grčki dobrotvor i humanista je dobio posebno priznanje za svoj nesebičan rad.
Kad je ustao da se zahvali ispričao je slijedeće:

Za vrijeme rata 1943 god. imao sam 10 godina i pred mojim očima je jedan vojnik na motoru naletio na minu. Prizor me je šokirao, a onda sam uzeo malo ogledalce sa retrovizora i dugo vremena poslije toga je moja glavna igra bila da postavljam ogledalce u rupe u zemlji tako da hvatam sunčevu svijetlost i pomoću odsjaja je upravljam na mjesta do kojih ona inače ne bi došla.
Kada sada rezimiram moj život zapravo mi se čini da sam tu igru nastavio sve do sada. Jedino što sam radio je bilo to da sam se postavljao uvijek poput ogledalca prema ljudima, koji su bili u velikoj potrebi, tako da se Božja ljubav reflektirala sa mene na njih.

izgubilo se jedno mladunce u prasumi,.. i trazeci put natrag svojima ugledao je tigra, kako trci prema njemu,.
brzo je poceo razmisljati, ali nista mu nije padalo na pamet,. dok nije ugledao u blizini kosti na podu,.. i pridje im i poce ih grickati,..

kad je tigar bio toliko blizu da ga napadne, mladunce je glasno viknulo:
AH TAJ TIGAR KOJEG SAM TAMAN SMAZNUO,.. JES BIO DOBAR,..
i kako to cu, brzo se okrenuo, i prepadnut na smrt pobjegao misleci: LJUTITOG LI MLADUNCETA,... SKORO JE I MENE POJEO,..

to je sve promatrao jedan majmun... i posao je za tigrom, i sve mu prepricao kako ga je mladunce prevarilo,.. tigar se razbjesnio i rekao:
ZLOCESTO MLADUNCE,.. SAD CES MI PLATITI!!!
do malo je mladunce vidjelo da se vraca tigar sa majmunom na sebi,.. i pomislio,.. joj majmuna prevaranta,.. sta cu sada?!?!?!?
poceo je razmisljati,.. i odjednom mu pade na pamet,..

okrenuo se ledjima prema tigru,..
i kad se ovaj priblizio i poceo se spremati da ga zagrize,.. mladunce je povikalo:
JES LJENCINA OVAJ MAJMUN.. IMA SAT DA SAM GA POSLAO DA MI DONESE JOS JEDNOG TIGRA,.. I JOS GA NEMA...

Tamo gdje je majka



Čovjekov dom je tamo gdje mu je majka. Jednom sam pronašla dijete i donijela ga u našu kuću za djecu. Okupala sam ga, odjenula u čisto i dala mu sve što treba, ali dijete je sutradan pobjeglo. Netko ga je pronašao, no opet je pobjeglo. Tada sam rekla sestrama: «Molim vas slijedite to dijete. Jedna od vas neka bude stalno u blizini da vidimo kamo ono bježi.» Dijete je pobjeglo i treći put. Negdje dolje ispod stabla bila je njegova majka. Stavila je zemljanu posudu na dva kamena i kuhala nešto što je našla na otpadu. Sestra je upitala dijete: «Zašto si pobjegao od kuće?» Odgovorilo je: «Ovo je moja kuća, ovdje je moja mama.» Majka je bila tamo, zato je to bila njegova kuća. I hrana s otpada je dobra kad je kuha majka.
Majka ga je milovala, majka ga voli.
On je imao svoju majku.

Majka Terezija, Misli

Genije ne može postati svatko,
ali je put svetosti otvoren svima.


sv. Maksimilijan Kolbe

LJUBAV SE UČI

Kad se u Indiji govori o stvaranju muškarca i žene, pripovijeda se slijedeća legenda:
kad je Stvoritelj završio sa stvaranjem muškarca, bio je svjestan da je iskoristio sve sastojke, koji su mu bili na raspolaganju. Nije bilo više ničega trajnog, stabilnog, čvrstog od čega bi mogao stvoriti ženu.
Stvoritelj je dugo vremena razmišljao i na kraju uze:
mjesečevu puninu, savitljivost vinove loze i treperenje trave, vitkost trstike i cvjetanje cvjetova, lakoću listića i svjetlost sunčevih zraka, plačljivost oblaka i nestalnost vjetrova, zečju plašljivost, paunovo šepurenje, mekoću ptičjeg perja i tvrdoću dijamanta, slatkoću meda i okrutnost (ljutinu) tigra, žar vatre i hladnoću snijega, brbljavost papige i pjev slavuja, dvoličnost lisice i vjernost majke lavice.
Pomiješavši sve te netrajne elemente, Stvoritelj stvori ženu i dade je muškarcu.
Nakon tjedan dana dođe muškarac i reče: "Gospodine, stvorenje koje si mi dao jako me unesrećuje. Toliko govori i tako me nemilosrdno muči da ne mogu odahnuti. Hoće da se neprestano brinem oko nje i tako gubim vrijeme. Plače za svaku sitnicu i živi besposleno. Došao sam da Ti je vratim, jer ne mogu s njom živjeti."
"Dobro" - odgovori Stvoritelj i uze je natrag.
Nakon tjedan dana vrati se muškarac i reče: "Gospodine, od kad sam vratio ono stvorenje, život mi je postao tako prazan. Stalno mislim na nju - kako je plesala i pjevala, kako me je ispod oko gledala, kako me je zadirkivala i kako se naslanjala na mene. Bila je tako lijepa i tako nježna u dodiru. Obožavao sam slušati njezin smijeh. Molim Te, vrati mi je natrag.
"Dobro" - odgovori Stvoritelj. I muškarac je opet uze k sebi.
Nakon tri dana opet dođe i reče: "Gospodine, ne razumijem i ne znam to objasniti, ali nakon svih mojih iskustva s onim stvorenjem, došao sam do zaključka da mi pravi više problema nego radosti. Preklinjem Te, uzmi je natrag! Ne mogu s njom živjeti!"
"Ali ne možeš živjeti ni bez nje" - odvrati Stvoritelj.
Zatim se okrenu leđima do muškarca i nastavi svoj posao.
Muškarac sav razočaran reče: "Što da radim? Niti mogu živjeti s njom, a niti bez nje!"
Ljubav je osjećaj koji treba učiti.
To je napetost i ostvarenje.
To je velika čežnja i neprijateljstvo.
To je radost i bol.
Nema jednoga bez drugoga.
Sreća je samo dio ljubavi - onoga što treba naučiti. Patnja također spada u ljubav. Ona je tajna ljubavi, njezina ljepota i njezin teret.
Ljubav je osjećaj koji treba učiti.

Miris kiše

To popodne 10.ožujka 1991, komplikacije su prisilile Dianu, samo 24-tjedna trudnu, da se podvrgne hitnom Cezarskom rezu kako bi porodila curicu Danu Lu Blessing, koju je par nestrpljivo očekivao.

“Mislimo da ona neće preživjeti “, rekao je doktor, nježnije koliko je god mogao.
"Postoji samo 10 % šanse da će preživjeti noć, a čak i tada, ako preživi noć, njena budućnost će biti okrutna. "
Otupjeli od nevjerice, David i Diana slušali su dok je doktor objašnjavao poražavajuće probleme s kojima će se Dana vjerovatno morati suočiti ako preživi.
"Ona neće nikad hodati, ona neće govoriti, vjerovatno će biti slijepa, i vrlo je vjerojatno da će biti sklona drugim katastofalnim problemima od cerebralne paralize do potpune metalne retardacije “ ... i tako dalje i dalje…
"Ne! Ne!" bilo je sve što je Diana mogla reći.
Ali čim su prošli prvi dani, nova agonija ušla je u život Davida i Diane...
...zbog toga što je Danin nerazvijeni živčani sustav bio jako ranjiv, najlaganiji poljubac ili dodir, samo bi pojačao njezinu bol, tako da oni nisu mogli niti priviti svoju malu krhku curicu na njihove grudi kako bi joj pružili snagu svoje ljubavi...

Sve što su mogli, dok se Dana borila sama ispod ultraljubičastog svjetla u isprepletenim cijevima i žicama, je moliti se da Gospodin ostane blizu njihove male curice.
Ali kako su tjedni prolazili, ona je polako dobivala po gram na težini i gram na snazi.
I nakon dva mjeseca, iako su doktori nastavili nježno ali konstantno upozoravati da su njezine šanse preživljavanja, a kamoli življelja bilo kakvog normalnog života jednake nuli, Dana je otišla doma iz bolnice kako je njena majka to i predvidjela..

Pet godina poslije, Dana je bila majušna ali žilava mala curica sa sjajnim sivim očima i neutaživom voljom za životom. Nije pokazivala nikakve znakove mentalnih niti fizičkih nedostataka. Jednostavno, ona je bila sve što djevojčica može biti i više od toga...

Jednog sjajnog popodneva u ljeto 1996, pokraj njene kuće u Irvingu, Texasu, Dana je sjedila u majčinom krilu na nenatkrivenim tribinama lokalnog parka gdje je ekipa njenog brata Dustina imala trening. Kao i uvijek, Dana je brbljala non-stop sa svojom majkom i nekoliko odraslih koji su sjedili pokraj njih kad je odjednom utihnula. Grleći svoje ruke preko grudi, mala Dana je upitala mamu: “Osjećaš li taj miris?"
Mirišući zrak i otkrivajući blizinu grmljavine, Diana je odgovorila, “Da, miriše na kišu."
Dana je zatvorila svoje oči i ponovo upitala, " Osjećaš li taj miris?"
Još jednom, majka joj je odgovorila, "Da, mislim da ćemo se smočiti. Miriše na kišu."
Još uvijek uhvaćena u trenutku, Dana je zatresla glavom, potapšala svoja uska ramena s malenim rukama i glasno izjavila,
"Ne, to miriše poput Njega.
To miriše poput Boga kad nasloniš glavu na Njegove grudi."
Suze su napunile Dianine oči dok je Dana sretno skočila i otišla se igrati s drugom djecom. Riječi njene kćeri potvrdile su ono što su Diana i svi članovi njene obitelji znali cijelo vrijeme, makar u njihovim srcima. Tijekom tih dugih dana i noći prvih dva mjeseca njezinog života, kad su njezini živci bili preosjetljivi da je oni dotaknu, Gospodin je držao Danu na Njegovim grudima i Njegov ljubljeni miris je ono čega se ona tako dobro sjeća.

Kad kažem "Ja sam kršćanin"
Ja ne vičem "Ja sam spašen!"
Ja samo šapućem "Ja se izgubim
zato biram ovaj put"

Kad kažem "Ja sam kršćanin"
Ja ne govorim sa ljudskim ponosom
Ja priznajem da ja padam
I da mi je potreban Bog da me uzdigne

Kad kažem "Ja sam kršćanin"
Ja ne pokušavam biti jak
Ja priznajem da sam slab
I molim za snagu da mogu izdržati

Kad kažem "Ja sam kršćanin"
Ja se ne hvalim uspjehom
Priznajem da sam pogriješio
I da se nikada ne mogu sam iskupiti

Kad kažem "Ja sam kršćanin"
JA ne mislim da znam sve
Ja priznajem svoje neznanje
I ponizno molim za prosvjetljenje

Kad kažem "Ja sam kršćanin"
Ja ne kažem da sam savršen
Moje greške su svima na vidjelo
No Bog vjeruje da sam vrijedan

Kad kažem "Ja sam kršćanin"
Ja još uvijek osjećam bol
I moje srce se još uvijek dnevno slomi
Zato tražim spas u njegovome

Kad kažem "Ja sam kršćanin"
Ja ne želim biti sudac
jer ja nemam vlast...
Jedino znam da me On voli