www.tebe-trazim.com

Znate, često želim/o mijenjati druge. Želimo da se drugi prema nama ponašaju drugačije. Želimo ovdje na forumu promijeniti druge, reći im da je Bog ljubav. Mislimo da je drugima pomoć prijeko potrebna. Mislimo da drugi nemaju ono što mi imamo. Nekad nas odvuče i u oholost. I sam to nekad želim, iako znam teoriju - Ništa ne možemo učiniti. Sve što možemo je mijenjati sebe. Pustiti ljubav u sebe. Znate, često namećemo drugima naše mišljenje kao da mi sve imamo, a zapravo ne govorimo istinu, a to je da nemamo ništa. Teškom mukom, priznajemo da je i nama pomoć potrebna. Da nam toliko toga fali. Obično to priznajemo kad padnemo do dna.
Nekad pomislim, možda bi trebali tražiti Boga za sebe, pa onda ga objašnjavati drugima. Jer, drugi će ipak upoznati Boga, kad ga vide u tebi. A Duh Božji svjedoči kroz tebe. Imaš li ga? Imam li ga ja?
Mislim da trebamo zamoliti druge da mole za nas. Mislim da bi trebali dopustiti tuđem mišljenju da nas oblikuje. Da nas Bog oblikuje kroz tuđe mišljenje. Popustiti. Tako ćemo se i prepustiti.

Blago siromasima duhom, njihovo je kraljevstvo nebesko.

Preporučavam se u vaše molitve. Molite se za mene, moju obitelj, i tatu da uspješno prođe operacija, ako bude potrebna.

Nemorate replicirati ovaj post, moje navode i davati mi neko stručno mišljenje.

Napiši repliku na ovaj post, koja će mijenjati tebe, a ne mene.

Prije bi me rastužilo kad bi me netko onako uporno kritizirao, nisam baš lako to prihvaćala...
Danas upravo u onima koji su bili najstroži i najkritičniji prema meni gledam iskrene prijatelje, za koje sam sigurna da mi žele dobro i da me vole...

Kritiku prihvaćam, uvijek, jer to je na moju izgradnju, a i na korist drugima...
Još mi je jedini problem ostala moja ljenost, koja nije tako pretjerana, ali je ima!

Moj život pripada svima, najviše Bogu, a najmanje meni....upravo to je razlog zašto moram ukloniti ljenost sa svoje tacne, da bi ona bila glatka poput zrcala u kojem ću tek tada moći malo bolje vidjeti odraz Božjega lica...

Oh ja sam nekada davno ,htjela uporno promjeniti clanove moje familije,
pa sam na radnom mjestu takodjer pokusala da promjenim...
Ali sam uvjek dobila po prstu..od Gospodina Isusa..
Dugo mi je trebalo da shvatim,ono sto je dobro za mene da nije dobro za
onog koga sam htjela promjeniti..s cim sa ja sretna,nije taj drugi..
Pa sam dosla do zakljucka,da svijet ne mogu nikada promjeniti.....
ali mogu promjeniti sebe,zato se i kaze, covjek moze za sobom da vuce citav svijet..Najvise uspjeha sam postigla..U MJENJANJU MENE SAME...
Nehumano pocinje tamo gdje covjek postaje nevazan,gdje njegova djela postaju nevazna,njegova misljenja nevrijedna..drugim rijecima...
covjek izgubi srce. A srce izarava vinracije duse..
Vjernik osluskuje i cuje glas Bozji, Iz svega nam govori Bog,potrebno je otvoriti usi,dopustiti da cujemo kako nam on izravno govori.
Najveca radost je kada mozemo reci "Razgovarali smo s Bogom"
Potrebni smo jedni drugima onakvi kakvi jesmo,
drugi su nasa sigurnost i nas zivot.. Zato mjenjajmo uvjek sebe..!

Već sam se više puta uvjerila da, ako želimo nekoga mjenjati, ne možemo silom ništa učiniti. Ja sam htjela nakon svog obraćenja promjeniti svog dečka, htjela sam da susretne Isusa, da me razumije. I stalno sam imala potrebu pričati mu o tome, tražiti neke stvari od njega... Shvatila sam vremenom da će se on mijenjati samo ako ga jednostavno volim, ako mu Isusa donosim djelima, a ne riječima.
Ljudi se mjenjaju kad su voljeni, stvarno voljeni. Ljubav topi i najdeblji led oko srca.

Često, prečesto, osjećam da mi nedostaje ljubavi, da je moje srce pretvrdo, previše otupjelo i nedovoljno osjetljivo... i molim Boga za ljubav... kako bi bilo lijepo ljubiti njegovom ljubavlju... stalno... do vječnosti...

Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome!

kao što je Kefa napisala samo ljubavlju i strpljenjem možemo
mjenjati druge,toplina i razumjevanje,nježnost,blagost i poniznost
mogu učiniti čuda u našim životima i životima ljudi oko nas.

Ja sam u fazi mijenjanja svog muža, a to znači da prvo moram sebe promijeniti.... I zato molim, prvo da se promijenim ja , a onda drugi....
U Božje ruke sve stavljam....

Ne vjerujem draga Lepolda da ces uspjeti promjeniti muza..
prvo ces promjeniti sebe..."A on ce se sam promjeniti uz tebe"

Ljubav lezi u tomo...prihvacam te takvog kakav jesi...
Pa za neke stvari trebamo ogromno strpljenje..i mudrost,
da bi prihvatili stvari kakve jesu...

Evo da i ja kažem nešto na ovu temu.
Ja sam ranije mislila o sebi kako sam ja super osoba, dobra, pravedna i kako se svi oko mene trebaju mjenjati i meni prilagoditi - jer ja sam ta jedna jedinstvena i neponovljiva - bez mane.

Kako čovjek može biti budala dok ne upozna Boga, to sam se uvjerila na osobnom primjeru.
Sad kad gledam na moje ponašanje od ranije vidim da se takva oholost rijetko sreće, da je moja duša bila toliko zatrovana i da je jedini spas bio okrenuti se Bogu, jer ja sam sudila i osuđivala stalno i bez milosti.
Kad se sad tog sjetim osjećam gađenje.
Danas učim kako pobijediti sve te negativnosti koje su me iscrpljivale, molim Isusa da smekša moje srce, da ga napravi srcem od mesa, da voli i da čezne da bude voljno.

Moja najdraža molitva Isusu: PREDRAGI MOJ ISUSE DARUJ MI SRCE KOJE ĆE BITI SPOSOBNO VOLJETI ONOLIKOM LJUBAVLJU KOLIKOM TI VOLIŠ MENE.

I da kad sam se ja počela mjenjati svi oko mene počeli su se mjenjati, u biti možda su i ostali isti kakvi su i bili ali ja ih gledam drugim, nanovo rođenim i otvorenim očima.

To sam upravo mislila, samo sam se krivo izrazila.
BVB

I ja sam od onih koji bi željeli promijeniti svijet i sve oko sebe. I ja sam, slično poput Zozy, mislila za sebe "Pa baš sam ja super, stvarno sam dobra osoba. Da je barem više takvih!"

Mislila sam da je moj sustav vrijednosti najbolji, da ja najbolje znam što je moralno, a što nije, da najbolje znam savjetovati, da najbolje znam što je za moju obitelj, moje prijatelje i mog bivšeg dečka... Bila sam samodopadna i ponosna što sam otkrila Isusa i Njegov način života, odjednom su svi koji tako ne žive za mene postali izgubljene ovce... I često sam pokušavala (ponekad netaktično) i njih dovesti na taj put...imala sam osjećaj da sam kilometrima ispred njih u svemu - u čovječnosti, sreći, ljubavi... mislila sam da sam jako blizu savršenstvu i da zbog toga zaslužujem najbolje i da moram svima to prenijeti, da i oni postanu gotovo savršeni...

Danas znam da su svi oni koje sam htjela promijeniti - BOLJI ljudi od mene. Danas znam da sam bila loš primjer i da često nisam postupala kao kršćanka, da sam se pozivala na Isusa, a uopće Ga nisam slijedila.
Htjela sam svijet i ljude oko sebe učiniti boljima, a nekima sam svojim postupcima našu vjeru učinila nesimpatičnom...
Danas znam da moram biti poniznija. Strpljivija. Svjesnija svojih mana i svoje nesavršenosti.
I najvažnije - svjesna da baš nikoga ne mogu promijeniti.
Danas sam svjesna da je moja jedina zadaća LJUBITI drugoga, a ne ga pokušavati preodgojiti i učiniti "boljim čovjekom".
Danas sam svjesna SVAKOG svog grijeha i znam da više nema ni dana da ne sagriješim bar 10 puta, a prije sam mislila da mjesecima mogu biti bez ispovijedi jer JA SAM TAKO DOBRA I DRAGA, ma nemam ja grijeha.

Odustajem od toga da mijenjam druge, zaista je naš jedini posao mijenjati sebe i LJUBITI drugoga.

Prije sam bila sklona osuđivanju drugih. Presretna sam što danas više nikog ne osuđujem, samo ih ponekad požalim i - razumijem.
I ne gnjavim ih više preko mjere s našom vjerom, nema više nikakvog grča u meni da moram pošto-poto nekoga učiniti boljim ili ga učiniti kršćaninom...

Kao što je Vjeko napisao, shvatila sam da nemam NIŠTA, a kamoli svu onu silu prednosti koje sam mislila da imam.

Žao mi je što nisam prije uvidjela svoje greške, ali sam presretna da sam ih ipak spoznala. Da mi je bilo DANO spoznati svoju bahatost i netoleranciju.

I puno mi je lakše živjeti bez te sile koja me tjerala da mijenjam svijet oko sebe. Sad znam da je sve pod kontrolom, da mogu biti mirna tako dugo dok LJUBIM i živim u skladu s Isusovim učenjem, pa makar oko mene sve propadalo kao dvorac od pijeska...
Ja ne mogu ništa, ali moja molitva može puno. A Isus može SVE.
On će odlučiti kad će nekog promijeniti, a ne ja..