www.tebe-trazim.com

Ovo su mi najlijepse vijesti..kada Gospodin okrece sve na dobro...
Bog ti plati draga Danijela...

Evo jedan citat Mario22

Evo ovih dana je i marrio22 posvjedocio..potvrdio mi s pp i javno...
Da se izmirio sa svojim tatom...
O koje li srece i radosti,da se Bog proslavlja u nasim problemima...
Mariu sam isto bila uputila dosta kriticno pismo ..ali mi je bilo stalo daonjega....i nema vece srece i radosti nego kada se ovako nesto svjedoci...
Dragi Mario22 ...cestitam ,i budi primjer i drugima, tvoje godine sutje pokazuju,koliko nam je strpljenja potrebno ,jer 5-6godina nije malo...
Mario -Bog ti plati...za svjedocanstvo...

o kako je lijepo vidjeti i biti svdjedok kako Isus spaja svoje obitelji u zajedništvo s ljubavlju...

o Isuse hvala Ti....

Prijatelji dragi moji ,što reći nego Velik je Bog .Znate da sam još prošlog tjedna ovdje na forumu iznijela svju muku u vezi mog oca.Teško da mogu izraziti radost koja me prožima .Moj se otac ispovijedio i pričestio i primio Bolesničko pomazanje,a ja sam ga izljubila i zagrlila kako to nisam učinila još od djetinjstva i znam da ću sada biti mirna kako god Gospodin učini ,jer moj otac je živ ,oživio je kad se izmirio s Gospodinom .

HVALA TI I SLAVA GOSPODINE ...
VELIK SI I ČINIŠ DJELA VELIKA,NIKO NIJE KAO TI!!!!!!!!

Hvala ti Isuse!!!!

Kad citam ovako Danijelu-podsjetim se na svoje djetinstvo.Roditeljsku ljubav zapravo nisam ni osjetila ,jer sam odrasla kod djeda i bake...Otac mi je bio sve-samo ne otac...mama nije nikada ni marila za mene i sestru...svoj zivot posvetila je alkoholu,udajama i rastavama....Kad bi i otisla kod oca,dobivala bi batine i kazne nizasto...zagrljaj oca i ljepu rijec ja ne pamtim...Kad mi je bilo 16 godina tada sam dozivjela od oca takav poraz koji je usjekao jos vecu mrznju u moje srce da ja nisam snjim 23 godine razgovarala...Mami sam i nekako oprastala,ali ocu nisam mogla nikako...Mrzila sam ih doduse oboje...Radi oca nisam ni sa polubracom(6-njih) kontaktirala,ali za vrijeme rata,najstariji brat je bio sa zenom tu kod nas kao izbjeglica i nakon 10 mjeseci sam ja otisla u Zadar da ih posjetim..samo bracu...jer oca nisam zeljela vidjeti..ali na nagovor brace ipak sam otisla i do njega,ali u mome srcu bio je led i kameno srce..nikakav osjecaj topline i ljubavi,vec bjes i mrznja...Otac je zaplakao,ali njegove suze meni nisu znacile nista...Sretna sam bila kad sam otisla od njega-sve slike su mi iz proslosti navrle u sjecanje i jos sam vise mrzila .No u mojoj teskoj bolesti prije tri i pol godine,posvetila sam se molitvama i gledajuci smrti u oci preispitivala sam sebe-svoje pogreske-svoje grijehe i tada sam rekla "BOZE MOJ"-ja zelim oprostiti svima sve,ali kada sam se sjetila oca i majke,tada sam rekla i njima oprastam,ali nemogu zaboraviti bol koju su mi nanjeli i kada sam krenula na duhovne obnove to isto sam rekla na ispovjedi i nije islo lako..poslje prve duhovne obnove kod fra Ive Pavica po molitvama oprosta iste misli su ostale-oprostiti da,ali zaboraviti -ne.Kod fra Zvjezdana Linica isto sam tako rekla,a on mi je rekao-Ti moras i zaboraviti,jer ako nisi zaboravila-nisi ni oprostila i tek na toj duhovnoj obnovi..to jest treca po redu ja sam i oprostila i zaboravila i ocu i majci i od tada mogu doci kod svoga oca i zagrliti ga i poljubiti ga sa pravim osjecajima ljubavi kceri prema ocu,jer mama nazalost vise nije ziva...Otkako je Isus istinski usao u moj zivot i ja sam nova osoba sa srcem od mesa,a ne od kamena,ali dugo je trebalo-Bogu hvala...malo vas zamaram sa ovim podugim pisanjem,ali tako je bilo...Oprostiti je jako tesko,ali najvaznije u zivotu svih nas...oprostom skidamo teret sa nasih srca i rastemo kao Bozja djeca ljubavi,mira i radosti...hvala vam na strpljivosti samnom...

Višnja...
Bog te pogledao i po Njegovoj Milosti ti si postala novi čovjek..

Višnja ti si divno opisala kako je opraštanje dug i težak proces ali taj nas put opraštanja najlakše dovodi do Isusa, jer po opraštanju smo Njemu najsličniji.
Hvala ti što si ovo iskustvo s nama podijelila.

visnja draga
bas ti hvala sto si svoje zivotno iskustvo podjelila tu sa nama, ovako nesto mi je trebalo za procitati...
u tvome tekstu sam u nekim djelovima vidjela sebe
daj mi Boze snage da i ja pocmem tako lako prastati i da se
Sin Tvoj proslavi kroz moju bol koju dugo nosim u sebi
Daj mi snage za oprost, trudim se,al morat cu više i bolje,samo uz Tvoju pomoc Bože

Draga višnja , nije post dugačak niti zamoran, već bi ga trebalo čitati iznova i iznova , i tražiti u njemu nadahnuće. Kada se otvorimo Bogu, tek tada vidimo koliko je velik i moćan!
Oprostiti nije lako, ali tebi je draga višnja to uspjelo. To je meni pokazatelj , a i svima drugima kako se " i" "velike" stvari mogu oprostiti, a ne samo neznatne, i da je tebi i mnogima drugima, Isus udijelio milost opraštanja.

Hvala ti višnjice na ovom svjedočenju!

Hvala ti Isuse što se proslavljaš kroz milost opraštanja!!