www.tebe-trazim.com

ja sam oprostila, ali zaboravila nisam...
To sam shvatila tek onda kada sam se obrusila na prijateljicu iz osnovne skole koja me zlostavljala.. nedavno mi poslala poruku na facebook.. niti jednom rijeci nije trazila ispriku.. sto me sokiralo i razljutilo...
tek tada sam shvatila da nisam uistinu do kraja oprostila.. nagovarala sam ju .. neuspjesno... da mi se isprica...

a mozda je taj zaborav do kraja upravo ono sto trebam...
srecu beskrajnu, a ne strah koji osjecam...

Ne smijemo zdvajati nabrajajući zavjere, inozemna i domaća imena koja su nas iznevjerila, nade koje nisu ispunjene. Što su mnogi od nas radili osim što su zaspali poput ludih djevica dok nam raznose povijest i budućnost. Pristajali smo na što nismo smjeli, jer mi nismo roblje i nitko od nas to ne traži, ma koliko bili poniženi, moramo biti svjesni da organiziranošću i u sebi i oko sebe možemo mijenjati svijet.
Pa tako i sebe...!

Mislim da je najteže zaboraviti. A ako ne zaboravimo ne možemo ni oprostiti. To sam se jako dobro uvjerila na svojoj koži. Prije nekih godinu dana imala sam problema s tatom. Bila sam bez posla i on je smatrao da sam sama kriva za to i svaki puta kad nakon razgovora ne bih dobila posao on je govorio da sam si sama kriva. Meni je bilo grozno i bez toga. Toliko grozno da sam počela izbjegavati njegovo društvo. Pogotovo kad bi ostajali sami. Nisam imala snage reći mu da me svaki puta povrijedi. Neke stvari čak i nije morao izreći, osjetila sam ih u njegovim pitanjima i pogledima.
Prije nekih 4 mjeseca sam se udala i odselila u Zagreb. Na mojoj svadbi on je plakao kao malo dijete. Sad mi je žao što nisam imala snage zagrliti ga i reći da ga volim, ali u svoj toj gužvi...ipak smatram da sam trebala naći vremena... da sam se trebala sjetiti....
Ali nisam i sad to ne mogu sebi oprostiti.
Shvatila sam da me htio promijeniti jer stalno je govorio daj ovo ovako, daj onako. Nikad me ni on ni mama nisu pustili da rastem sama, da pronađem sebe onakvu kakva jesam, da pronađem Isusa u sebi i u njima.
Tek sada u svojoj 28 godini učim o sebi, tek sad učim oprostit i zaboraviti sve riječi...svu bol koju sam im nanijela i koju su oni meni nanijeli.

(evo kopija,od mojeg jednog posta ,na takvoj temi..)

Oh ja sam nekada davno ,htjela uporno promjeniti clanove moje familije,
pa sam na radnom mjestu takodjer pokusala da promjenim...i sebe i druge..
Ali sam uvjek dobila po prstu..od Gospodina Isusa..
Dugo mi je trebalo da shvatim,ono sto je dobro za mene da nije dobro za
onog koga sam htjela promjeniti..s cim sa ja sretna,nije taj drugi..
Pa sam dosla do zakljucka,da svijet ne mogu nikada promjeniti.....
ali mogu promjeniti sebe,zato se i kazem, covjek moze za sobom da vuce citav svijet..Najvise uspjeha sam postigla..U MJENJANJU MENE SAME...
Nehumano pocinje tamo gdje covjek postaje nevazan,gdje njegova djela postaju nevazna,njegova misljenja nevrijedna..drugim rijecima...
covjek izgubi srce. A srce izarava vinracije duse..
Vjernik osluskuje i cuje glas Bozji, Iz svega nam govori Bog,potrebno je otvoriti usi,dopustiti da cujemo kako nam on izravno govori.
Najveca radost je kada mozemo reci "Razgovarali smo s Bogom"


JEDAN COVJEK NE MOZE PROMJENITI SVIJET,
ALI JEDAN COVJEK MOZE PROMJENITI SEBE

Zato moj dragi Isuse,promjeni sve ono sto ne valja u nama,promjeni sve nas...i ne dopusti nikada vise da se zlo uvuce u nas...Amen..

Potrebni smo jedni drugima onakvi kakvi jesmo,
drugi su nasa sigurnost i nas zivot.. Zato mjenjajmo uvjek sebe..!

Da, ti Isuse znaš što me mući i znaš da ne bih htjela, ali je to ponekad jače od mene, pa mučim sebe i moje bližnje oko sebe, zatim mi isti tren bude žao i mrzim se zbog toga, to dovede do toga da sam nesretna sam sa sobom a i nisam neka sreća za moje bližnje.
Zaista se pokušavam truditi ali ponekad mislim da će me taj naboj u meni
ugušiti, budem sita svega....
Nauči me Isuse biti strpljiva, molim te.
Zaboravila sam biti radosna...molim te povuci ono dobro u meni opet na površinu da opet prepoznam samu sebe...

Isuse Ti me cijelu poznajes i pronices,..
Ti vidis moje mane prije nego ih sama spoznam,...

Isuse Ti znas da se zelim promjeniti,.. Tebi je poznato koliko zudi srce moje da bude bolje,.. Moja dusa da bude bjelja i da Tebi lagana poleti u molitvi, u pjesmi,..

Moj Isuse, ti znas da se kajem zbog svakog loseg djela, misli ili propusta, ali uvijek je kasno, jer sam vec ostavila trag loseg djela svojom brzopletoscu, nemarom, brzom rijeci, kritikom,...

Pomozi mi Utjeho moja, Nado moja,.. da budem vise nalik na Tebe, blaga i ponizna,.. Ja sama ne mogu,..

Racunam na Tebe i Tvoju Pomoc,..

Gospodine Isuse, evo me stojim pred tobom. Tvoje sam stvorenje, predajem se cijela u Tvoje ruke. Ti znaš zbog čega si me poslao na ovu zemlju, molim te da mi daš milost da uvijek tražim Tvoju volju i da živim sukladno Tvome zakonu. Mijenjaj me Gospodine i vodi me k sebi.

Isuse,znas sta mi treba i prije nego zatrazim.

Neka bude volja Tvoja.

Hvala Ti.

Oče, oslobodi me sebičnosti kojom ne dopuštam rast ljudima koje volim. Oslobodi me umišljenosti da sam bolja od drugih.....
Neka bude Tvoja volja, ne moja....

Draga Višnja, ganulo me tvoje svjedočanstvo jer i moje je slično no nemam ga hrabrosti baš ispričati.
Kako je već rečeno, nije dugo nego sam ga morao više puta čitati.
Hvala ti za iskrenost.
Neka te čuva dragi Bog.
Do određene dobi možemo okrivljavati roditelje za svoj neuspjeh i probleme...ali u određenoj srednjoj dobi kada smo odrasli ljudi , preuzimamo sami za sebe odgovornost, i zato mi je Višnja drago da si to spoznala i postala čovjek kojega Bog voli pa kako te i mi nebi voljeli.