www.tebe-trazim.com

Nakon dosta vremena sam opet malo pala...
Baš na sam Uskrs sam gotovo bez imalo borbe nasjela na jednu napast - rečenicom-dvije sam "uspjela" poremetiti mir jedne divne osobe...budućeg Kristovog svećenika...

Kako je to užasno, koliko štete možemo učiniti riječima... Zbog rečenice-dvije netko će možda zauvijek osjećati posljedice tog mog grijeha...
Vjerujem da ipak neće biti tako i da će moj prijatelj shvatiti da je to bilo izrečeno nepromišljeno i neozbiljno...baš me sam Zli očito nadahnuo na takve riječi...Koje uopće ne zvuče ružno, dapače - pune ljubavi, ali ih ipak nisam smjela izreći...
Ne zavaravam se niti ne pretjerujem, znam da sam sagriješila tim riječima...

I još sad se čudim samoj sebi kako sam si to mogla dopustiti. Glavna mi je namjera bila pružiti utjehu, ali sam odabrala krive riječi.

Kako je to tužno...Tek sad vidim kako je zapravo gore i puno teže kad nekoga drugoga navedeš na grijeh, nego kad ti sam sebe raniš grijehom. Lakše mi je podnositi moj grijeh, nego spoznaju da će zbog mene netko drugi griješiti... Kako li često nevini ljudi bivaju ranjeni našim grijehom... Tek sad jasno vidim kako štetno utječe naš grijeh na sve druge ljude..Zaista nikad ne pati samo jedna osoba...

Dragi Isuse, sačuvaj Mir u svom voljenom djetetu... Ne dopusti da zbog mog grijeha i moje nepromišljenosti moj prijatelj stradava... Oprosti mi...Odričem se tog grijeha i svoje sklonosti na tu vrstu grijeha...

ela draga sestro jos si to nisi oprostila... pa nisi valjda napravila toliku stetu da ces se gristi jos pola godine zbog toga... neznam sto si mu rekla a i nije bitno... prvo moras sebi oprostiti a tek onda moliti Isusa da ti oprosti

lp i btb

Hvala ti, dragi BitLorde...

Oprostila sam sebi, ali ipak ne mogu prestati žaliti zbog posljedica koje će proizaći zbog mojih riječi...

ne razumijem kakve posljedice mozes prouzrociti sa nekim rijecima pogotovo buducem sveceniku.... nisi mu valjda rekla da osjecas nesto prema njemu ili kako ne bi trebao ici za svecenika... neznam sto bi jos moglo dotuci... ako su ga te rijeci shrvale onda je slab i bolje da odustane id svecenickog zvanja dok je jos vrijeme... jer jedan dan kad sam pitao svecenika za savjet samo me odbio... sad ja neznam jel to neki strah bio ili sto vec ali rekao je da odem drugog svecenika pitat i ogradio se... pa mislim stvarno samo sam ga za savjet pitao

Eh, dragi moj BitLorde,

nije to u pitanju, ali recimo da ostavlja posljedice kakve bi ostavile riječi poput ovih koje si napisao... Dugotrajne posljedice. I zaista se nadam da je njegova vjera dovoljno jaka da prebrodi moju glupost.

No, kad još nisam znala da je grijeh odgovarati od poziva onoga tko misli da je pozvan u Božju službu - često sam ga odgovarala od toga.. Tek sam prije 2 godine saznala da je to grijeh i otad ga baš podržavam u njegovoj odluci da postane svećenik.
I svim svojim srcem se nadam da će postati svećenik!

Tko će u najvećoj nevolji biti jak i bez straha?
Onaj koji je već ranije naučio da uvijek iznova ponavlja u svom srcu:Moj Oče,najdraži Oče...
Tko je u svakodnevnom životu ,u svim nevoljama živio s djetinjim pouzdanjem u Oca taj će izgovaranjem Njegovog imena i u najtežim nevoljama biti jak i iskusiti njegovu milost...
Ali svi mi želimo jedno a činimo drugo i opet,i opet sve ispočetka....
Zašto?
Zato što znamo da nas Isus ljubi,da smo mi njegova ljubljena dijeca...i da oprašta...
Al ponekad to često činimo ,padamo često jer smo slabi i jer znamo da nas On ljubi i oprašta...
Stidimo li se zbog toga?
Slabo gotovo rijetko ,ali možda nas opet drži ta nada one silne Njegove ljubavi i možda jednoga dana uistinu spoznamo sve svoje slabosti,mane,nedostatke kako bi bio ponosan Otac ,naš Otac ljubljeni.