www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 26 svi 2020 10:20

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 243 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2, 3, 4, 5 ... 25  Sljedeće
Autor Poruka
 Naslov:
PostPostano: 31 kol 2006 20:54 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1902
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: Rimokatolik
Jednom su dva brata živjela na brdu Morija. Mlađi je bio oženjen i imao je djece, dok je stariji bio neoženjen i sam. Sve su braća radila zajedno. Zajednički su orali njive, zajedno su sijali. Kada je došlo vrijeme žetve zajedno su poželi pšenicu i snopove složili u dvije potpuno jednake hrpe.

Kada je pala noć pošli su na spavanje. Svaki je legao kraj svoje hrpe. Stariji brat nije mogao zaspati, stalno ga je mučila misao:“Moj brat ima obitelj a ja sam sam, nemam djece. Pa ipak sam dobio jednaki dio snopova kao i on. To nije pravedno!” Ustane i uzme nekoliko snopova sa svoje hrpe pa ih tiho odnese do bratove hrpe i ostavi. Tada se vrati i mirno zaspe.

U istoj se noći, nedugo poslije toga, probudio mlađi brat. I on je morao misliti na svoga brata, i njega je mučila ista misao:“Moj brat je sam i nema djece. Ali tko će se za njega brinuti u starosti?“ I on ustane, uzme sa svoje hrpe nekoliko snopova pšenice, pa ih tiho odnese i stavi na bratovu hrpu.

Kada je svanulo ustadoše obadva brata i čudiše se što su hrpe jednake kao i prošle večeri.Ali nijedan drugome nije ništa rekao. Druge noći obada su malo pričekala dok onaj drugi ne zapse, pa ustadoše, uzeše sa svoje hrpe nekoliko snopova pšenice i ponesoše ih na bratuvu hrpu. Na pola puta se sretnu i shvate kako jedan drugome želi dobro. Pustiše snopove iz ruku, i ispunjeni bratskom ljubavi snažno se zagrle.

„Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio!“
(Ivan 15,12)


Jednom jedan židovski rabi zamoli Boga da smije vidjeti raj i pakao. Bog mu dopusti i dade mu proroka Iliju za vodiča. Ilija rabija najprije odvede u jednu veliku prostoriju gdje je na sredini iznad vatre visio lonac s izvrsnim jelom. Okolo su sjedili ljudi s velikim žlicama i jeli iz toga lonca. Ali svi ti ljudi bili su blijedi, mršavi i izgledali su jako lošo. Njihove su žlice bile predugačke tako da ih nisu mogli prinijeti ustima i jesti.

Kada su rabi i Ilija izašli rabi ga upita, kakvo je to čudno mjesto. To je bio pakao.

Ilija ga sada odvede u jednu drugu veliku prostoriju koja je izgledala potpuno isto kao i prva. I u njoj je na sredini bila vatra na kojoj se nalazilo ukusno jelo. Oko vatre su sjedili ljudi s velikim žlicama u rukama. Ali ovi su ljudi bili dobro uhranjeni, zdravi i sretni. Oni sa svojim velikim žlicama nisu pokušavali jesti sami , nego su hranili jedan drugoga. U toj je prostoriji bio raj!

„Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti! Ondje Jahve daje svoj blagoslov i život dovijeka.(Psalam 133,1.3)

_________________
Poruka u boci bačena nekad davno, još putuje morem
i traži kopno,traži tebe, a kada te nađe
unutra ćeš pročitati.........


ZABRANJENO GUBITI NADU U BOLJE SUTRA,
GOSPODIN TVOJ!!




Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 08 lip 2007 10:19 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 27 tra 2006 13:33
Postovi: 5819
Podijelio: 92 zahvala
Zahvaljeno je: 122 zahvala
Vjeroispovjest: Kristoliki
..evo jedne odlične prispodobe..upravo sam je skinuo jednog linka..
..(autor nepoznat)


Jedan veoma bogati čovjek i njegov sin su imali veliku strast prema slikarstvu.

Imali su mnogo toga u svojoj kolekciji, od Picassa do Rafaela. Bili su jedno u svom zajedničkom divljenju prema velikim umjetničkim djelima.

Tužne li sudbine, njegov sin je otišao u rat. Bio je jako hrabar, ali pogiba u borbi spašavajući svog suborca.

Nakon primitka takve vijesti, oca je shrvala tuga.

Mjesec dana poslije, netko je pokucao na njegova vrata. Bio je to jedan mladić koje je, držeći u rukama veliko platno, stao ravno ispred oca te rekao: “Gospodine, vi me ne poznajete, ja sam vojnik za kojeg je vaš sin dao život, spasio je mnoge živote toga dana, ali dok je mene zaklanjao na sigurno mjesto, metak ga je pogodio u prsa, umro je istog trenutka. Mnogo je pričao o vama i o vašoj ljubavi prema slikarstvu.”

Mladić je ispružio ruku da preda platno: ”Znam da nije mnogo, i da isto tako nisam neki umjetnik, ali također znam da bi se vaš sin radovao kada biste ovo primili.”

Otac je primio platno. Bio je to porter njegova sina kojeg je naslikao mladi vojnik.

S mnogo je divljenja razgledao kako je vojnik zabilježio osobnost njegova sina na slici. Oca je tako privukao izraz sinovljevih očiju da su mu se oči napunile suzama. Zahvalio se mladom vojniku nudeći mu da plati sliku.

“Ne, gospodine, ne bih nikada mogao naplatiti ono što je vaš sin učinio za mene! Ova slika je dar.”

Otac je platno stavio iznad svojih umjetničkih djela, i kad god bi netko posjetio njegov dom, on je pokazivao portet svoga sina, prije nego bi pokazao svoju veličanstvenu zbirku.

Nekoliko mjeseci kasnije čovjek je umro i objavljena je dražba svih njegovih umjetničkih djela. Mnogo je važnih i utjecajnih ljudi došlo u dvoranu u zakazano vrijeme iščekujući da će kupiti prava umjetnička djela.

Bio je izložen portret sina.

Aukcionar je udario čekićem kako bi označio početak dražbe:

“Započinjem dražbu s portretom “Sin”. Tko daje prvu ponudu? Koliko nudite za ovaj kvadrat?”

Velika tišina... Odjedno povike iz dubine dvorane:

“Želimo veličanstvene slike!!! Zaboravite tu!!!”

Aukcionar uporno: “Nudi li netko nešto za ovu sliku??

250 Kn?? 500 Kn?? ...”

Opet, drugi glas: “Nismo došli zbog te slike, nego zbog Van Gogha, Picassa... Dajte nam prave ponude.” Međutim, aukcionar opet nastavlja...

“Tko želi Sina?”

Napokon, jedan glas: “Ja dajem 25 kuna za ovu sliku.”

Bio je to stari obiteljski vrtlar. Taj čovjek je bio siromašan i to je bio jedini novac koji je mogao ponuditi.

“Imamo 25 kuna! Tko daje 50 kn?” vikne aukcionar.

Ljudi su već postajati uznemireni, nitko nije htio sliku Sina, htjeli su ono što je stvarno bilo vrijedno iz te zbirke.

Tada aukcionar udari čekićem: “Prvi put, drugi put, prodano za 25 kuna!!!”


Krenimo sada s kolekcijom!” viknu netko.

Aukcionar odloži čekić i reče. “Dame i gospodo, veoma mi je žao, ali dražba je privedena kraju.” “Ali, slike?” pitaše zainteresirani.

“Uistinu mi je žao”, reče aukcionar,

”kada su me zvali da napravim dražbu, u oporuci starog vlasnika bila je uglavljena jedna tajna."

“Tajna se nije trebala obznaniti sve do ovog trenutka. Samo je slika Sin trebala biti stavljena na dražbu; i onaj koji je kupi postaje nasljednik sve imovine uključujući i veličanstvene slike.”

Čovjeku koji je kupio portret ostaje sve!



Poruka:

Bog je prije 2000 godina predao svog jedinog i voljenog Sina da za nas umre na križu.

Zato, kao i kod aukcionara, poruka danas glasi:

“Tko voli Sina ima sve od Oca i postaje nasljednik njegova bogatstva.”

Bog ne laže. On je savršen. Njegova riječ nam je povjerena kao zalog i obećanje onom koji voli.

Podijelite ovu poruku sa svojim prijateljem, s onim tko vam je drag.

Tvoj život nije slučajnost, već je odraz Božje ljubavi prema tebi

---------------------

.evo ja još jednom ovo naglašavam

Bog ne laže. On je savršen. Njegova riječ nam je povjerena kao zalog i obećanje onom koji voli.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 11 lip 2007 21:55 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 26 svi 2006 12:15
Postovi: 937
Lokacija: Sl. Brod, Zagreb
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 0 zahvala
Vjeroispovjest: katolkinja
Evo još jedna....o olovci...našeg života...

Prispodoba o olovci


”Pet je stvari koje moraš zapamtiti prije nego te pošaljem u svijet. Uvijek ih se sjećaj i postat ćeš najbolja olovka.”


U početku, reče Stvoritelj jednoj olovci:


Činit ćeš velike stvari samo ako dopustiš da te ruka vodi.

Prvo:

Povremeno ćeš morati podnijeti neugodnosti, ali to je potrebno ako želiš postati bolja olovka.

Drugo:


Biti ćeš sposobna popraviti svaku pogrešku koju učiniš.

Treće:

Ono najbolje što imaš i jesi nalazi se u tebi.

Četvrto:

Bez obzira na okolnosti u kojima se nađeš, moraš nastaviti pisati. Uvijek ostavi jasan i čitljiv trag bez obzira koliko situacija bila teška.

Peto:

Olovka pažljivo sve posluša i obeća da će se sjećati. Shvativši namjere svojega tvorca uđe u kutiju za olovke.

Zamisli da si ti ova olovka: nemoj nikada zaboraviti ovih 5 pravila i postat ćeš najbolja osoba.

Činit ćeš velike stvari samo ako dopustiš da te Bog – tvoj Stvoritelj vodi. Tako ćeš dopustiti da se i drugi obogate darovima koje posjeduješ.

Prvo:

Susrećući se s problemima biti će ti teško, ali to će ti koristiti jer će te kao osobu ojačati.

Drugo:

Biti ćeš sposoban popraviti sve pogreške koje učiniš.

Treće:

Shvatit ćeš da ono se najbolje što imaš nalazi u tebi.

Četvrto:


Kud god da kreneš moraš ostaviti trag. Ne obaziri se na situacije, u svemu se zalaži za dobro.

Peto:


Svi smo poput olovke...


Stvoreni i upućeni od Stvoritelja u život s posebnim zadatkom.


Sjećaj se ovih 5 pravila. Živi radosno. Nastoji biti u svakodnevnom kontaktu sa svojim Stvoriteljem.



Stvoren si da
činiš velike stvari!
:wink:

_________________
Istina boli, ali oslobađa, pročišćava!
Nisam tu da sudim, niti da zažmirim na ono što se događa oko mene...
Svatko nosi svoj križ, al bilo bi lijepo ponekad vidjeti da i drugi imaju svoje križeve...

Iv 3,16 Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 12 lip 2007 21:58 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 27 tra 2006 13:33
Postovi: 5819
Podijelio: 92 zahvala
Zahvaljeno je: 122 zahvala
Vjeroispovjest: Kristoliki
Citat:
Svi smo poput olovke


..ja sam se malo zatupio...
.moram se dat, zaoštriti...


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 12 lip 2007 22:52 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 02 tra 2006 21:52
Postovi: 1274
Lokacija: Dubrovnik
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 3 zahvala
naggar napisao:
Citat:
Svi smo poput olovke


..ja sam se malo zatupio...
.moram se dat, zaoštriti...


vrijeme je naggar, jer ono sto ne vidimo i necujemo, ne znaci da se ne dogadja.
Onaj tko misli i vjeruje da je dovoljno dobar, u velikoj je zabludi i ima problem koji ne vidi.
Ovdje cu vam napisati da nam slijedi grozno razdoblje.
Onoliko koliko smo mali, toliko cemo se uspjeti odrzati u milosti Njegovoj.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 12 lip 2007 23:02 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 27 tra 2006 13:33
Postovi: 5819
Podijelio: 92 zahvala
Zahvaljeno je: 122 zahvala
Vjeroispovjest: Kristoliki
Citat:
Ovdje cu vam napisati da nam slijedi grozno razdoblje.
Onoliko koliko smo mali, toliko cemo se uspjeti odrzati u milosti Njegovoj


..Ne boj se
..jer ja sam s tobom
..da te čuvam od svakoga zla..


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 16 lis 2007 20:07 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1902
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: Rimokatolik
ŠTO SVE MOŽEMO AKO SE NADAMO I VJERUJEMO?

Antoine de Saint-Exupery, poznati francuski pisac i pilot, u svojoj knjizi "Zemlja i ljudi" opisuje doživljaj pilota koji se danima borio za svoj život nakon što se njegov avion srušio u Andama (planinski masiv u Južnoj Americi, jedan od najviših na svijetu).

Slika

Kad smo saznali da si iščezao prelijetajući Ande, koje ne vraćaju ljude, pošli smo te tražiti. Dani su prolazili, i nama se već činilo da između zidova i gigantskih stupova te beskrajne nijeme i bijele katedrale čuvamo mrtvačku stražu nad tvojim tijelom.

A sedmoga dana našli smo te ovdje, na bolničkoj postelji u Mendozi. Svi smo plakali i stezali te u zagrljaj. Bio si živ, kao da si ustao od mrtvih.

A kad si progovorio, tvoje su prve riječi bile izraz neusporediva ljudskog ponosa. "Kunem se da nijedna životinja ne bi bila kadra učiniti što sam ja učinio."
Kasnije si nam ispripovjedio kako se zbila nesreća.

I dok si tako sjedio u noći i pričao, ja sam te gledao kako se izvačiš iz krhotina razlupanog aviona, kako hodaš, bez cepina, bez užeta, bez hrane, kako se vereš uz prijevoje četiri tisuće i pet stotina metara visoke, ili kako se probijaš duž okomitih litica, raskrvavljenih stopala, koljena i ruku, po studeni do četrdeset stupnjeva ispod nule. Gubeći sve više krvi, snage, razbora, išao si naprijed tvrdoglavo kao mrav, vraćao se svojim tragom da bi obišao zapreku, padao si i dizao se, uspinjao se iznova uz padine koje su se rušile u bezdan. Nisi sebi dopuštao ni časka odmora, jer iz snježne postelje ne bi više ustao.

I doista, kad bi se okliznuo, morao si se smjesta dizati, da se ne bi skamenio. Studen te iz časa u čas sve jače kočila; i kad si nakon pada užio minutu odmora previše, morao si, da bi ustao, razgibati obamrle mišiće.

Odolijevao si iskušenjima. "U snijegu" kazivao si mi, "čovjeka ostavlja nagon za preživljavanjem. Poslije dva, tri, četiri dana hoda čovjek čezne samo za snom. Ja sam za njim zaista žudio. Ali u sebi sam ponavljao: ako moja žena vjeruje da živim, ona vjeruje i da hodam."
I hodao si. Svakog si dana vrhom nožića sve više širio izrez na cipelama da bi u njima bilo mjesta za tvoje promrzle i otečene noge.

Uza sve to, kad si se jednom omako i pao u svijeg, nisi više imao volje ustati. Bio si nalik na boksača kojega je snažan udarac lišio svake želje da se bori, pa sluša kako u čudan bezdan tonu sekunde, jedna po jedna, sve do one desete, konačne.

"Učinio sam što sam mogao, i nema veše nade; čemu uporno nastavljati ovo mučenje?..." Iz dubine svijesti javilo se grizodušje. "Pomislio sam na svoju obitelj..."


Antoine de Saint-Exupery

_________________
Poruka u boci bačena nekad davno, još putuje morem
i traži kopno,traži tebe, a kada te nađe
unutra ćeš pročitati.........


ZABRANJENO GUBITI NADU U BOLJE SUTRA,
GOSPODIN TVOJ!!




Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 16 lis 2007 20:09 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1902
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: Rimokatolik
KAKO NASTAJU RATOVI?

Slika - Tata - upita Klaus - kako, zapravo, nastaju ratovi?

- Pa, momče moje, stvar ti je ovakva! Uzmimo, primjerice, Engleska se svađa s Amerikom oko nečega...

Majka prekine: - Ne govori gluposti, Engleska i Amerika se neće nikada svađati.

- To uopće ne tvrdim! Hoću samo navesti primjer.

- S takvim besmislicama napravit ćeš mu samo zbrku u glavi.

- Štooo?!? Ja ću mu napraviti zbrku u glavi? Kad bi bilo do tebe, ne bi mu u glavi ništa ni bilo!

- Što govoriš? Zabranjujem ti da ti ...

- Tada povika Klaus: - Hvala, tata, sad znam kako nastaju ratovi.

_________________
Poruka u boci bačena nekad davno, još putuje morem
i traži kopno,traži tebe, a kada te nađe
unutra ćeš pročitati.........


ZABRANJENO GUBITI NADU U BOLJE SUTRA,
GOSPODIN TVOJ!!




Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 16 lis 2007 20:53 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1902
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: Rimokatolik
VRIJEME ZA OBITELJ

Slika - Tata!
Tata koji je čitao novine promrmlja:
- Ma, što je djete?
- Hoću li i ja morati čitati novine kad odrastem?
- Pa naravno.
- Zašto, tata?
Tata nije ništa čuo jer je nastavio čitati novine.
- Zašto tata? Želio bih znati!
- Aaa? Što zašto?
- Zašto ću i ja morati čitati novine kad budem velik?
- O, moj Bože, odrastao čovjek čita novine. Pa mora se biti u tijeku događanja!
- Što to znači biti u tijeku događanja, tata?
- O nebesa! Dijete, to ti je kao... orijentirati se... razumiješ li?
- Ne razumijem!
- O tome ćemo govoriti drugi put. Sad me napokon pusti da čitam.
- A zašto ti, tata, ne možeš čitati ako s tobom razgovaram?
- Jer mi to smeta, dijete. Govor uvijek smeta. Uopće treba što je manje moguće govoriti, zapamti to!
- Ali naš učitelj govori vrlo mnogo, tata!
- E sad mi je prekipilo. Dakako, on je učitelj. Učitelji smiju govoriti. Ali djeca moraju šutjeti, razumiješ li?
- Ali... ali kad u školi ne otvorim usta cijeli sat učitelj me ukori.
- Ma dosta već jednom! Hoću čitati! Ako nastaviš dalje s pitanjima bit ću zreo za ludnicu!
- Hoćeš li i tamo morati čitati novine?
- Ne! Ne! Ne! Gospode Bože! Pa tamo nema novina!
- A fino! Tada ću te tamo posjetiti i moći ću s tobom razgovarati, a da ti to ne smeta!

_________________
Poruka u boci bačena nekad davno, još putuje morem
i traži kopno,traži tebe, a kada te nađe
unutra ćeš pročitati.........


ZABRANJENO GUBITI NADU U BOLJE SUTRA,
GOSPODIN TVOJ!!




Vrh
 Profil  
Citiraj  
 Naslov:
PostPostano: 16 lis 2007 20:59 
Odsutan
Korisnik s preko 1000 postova
Korisnik s preko 1000 postova

Pridružen: 13 vel 2006 13:38
Postovi: 1902
Lokacija: Ljubi i čini što hoćeš!
Podijelio: 0 zahvala
Zahvaljeno je: 1 zahvala
Vjeroispovjest: Rimokatolik
ALBUM SRCA

Slika Jednog je poslijepodneva unuk zatekao djeda nad neobičnim albumom.
Umjesto fotografija dragih ljudi, sa stranica albuma smiješila su se srca svakojakih veličina, ispisana imenima.
- Prvi put vidim da netko u album lijepi srca - primijeti unuk.
- Svako srce u mojim mislima oblikuje i sliku drage osobe - pojasni djed.
- A ova zašarana i precrtana srca?- zanimalo je unuka.
- Zašarana srca pobuđuju u meni slike ljudi za koje sam želio da mi puno znače, a oni mi nisu pokazivali ni mrvu ljubavi. Precrtana srca sjećaju me na ljude za koje sam na vrijeme shvatio da me ne vole.
- Hm! A slomljena i probodena srca?
- To su uglavnom ljudi koji su me osvojili nakon jednog susreta, ali sam se već na sljedećem susretu razočarao u njima.
- Nije li bakino ime u najvećem srcu? - klikne unuk upirući prstom u najveće srce u albumu.
- Da. Nakon vjenčanja moje je srce dugo samo baki pripadalo.
Na pretposljednjoj stranici unuk ugleda srce iste veličine, ali podijeljeno na četiri dijela. Milujući ga po kosi, djed pojasni:
- Kako su godine prolazile, osim bake, u srcu su mi se nastanili tvoj tata, pa tvoja sestra i ti.
- Za koga čuvaš posljednju stranicu?
- Za novo srce, jednako veliko, ali samo s tvojim i sestrinim imenom.
- Gdje su nestali moj tata i baka?... – u čudu će unuk.
-Tata se preselio u srce tvoje mame, a baka u srce anđela koji je na nebu čuva od prošle godine.


(Nada Mihoković Kumrić)

_________________
Poruka u boci bačena nekad davno, još putuje morem
i traži kopno,traži tebe, a kada te nađe
unutra ćeš pročitati.........


ZABRANJENO GUBITI NADU U BOLJE SUTRA,
GOSPODIN TVOJ!!




Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 243 post(ov)a ]  Idi na stranu 1, 2, 3, 4, 5 ... 25  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 4 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr