rebeka napisao:
Prepisacu ovo iz Glas koncila..
Iznoseci svoje misljenje da neka zla djela ne opterecuju samo pocinitelje nego nazalost i svoje potomstvo,te da "cesto djeca nose na sebi posljedice grijeha svojih predaka."mons Blobanic nudi i ljek kad pise..
"LJUDI DOK STE ZIVI SREDITE SVOJE RACUNE S BOGOM KAKO BI VASA DJECA IMALA CISTU SAVJEST I NEOPTERECENI PUT U BUDUCNOST"
Isticanje posljedica grijeha te hipoteze.."AKO SE NISU POKAJALI I OCISTILI SVOJU SAVJEST" ,ispravno se shvaca,kao jedan od oblika motivacije za sredjivanje racuna s Bogom-sto je za svakog covjeka sudbonosno vazno.
Nije dakle naglasak na tome da bi grijeh predaka postao usud potomaka,
premda je i to neizbjezno ali neizravno i ne u prvom redu niti u tolikoj mjeri,da bi dovelo u pitanje osobnu slobodu i odgovornost svakoga potomka,nego na potrebi obracenja Bogu,pomirenja s Bogom,
ciscenja savjesti pred Bogom..
NAMA LJUDIMA NIKADA NIJE DANO ZNATI JELI SE NETKO POKAJAO U CASU SMRTI ILI NIJE..Teolozi isticu da svaki covjek u casu smrti prolazeci na neki nacin kroz sav svoj zivotni tijek te donosi svoju konacnu odluku,za Boga-sto znaci ,iskreno kajanje i ciscenje savjesti,ili protiv Boga-sto bi to znacilo odbijenje kajanja.
Covjekova smrt,prijelaz iz ovozemaljskoga u vjecni zivot i misterij ili otajstvo,dogadjanje koje je stvarnost a koje ne znamo do kraja protumaciti niti ga do kraja razumijemo.Svakako je to susret vremena i vjecnosti u egzistenciji odredjenog covjeka te se svaka molita za pokojne,koja se iz nase perspektive dogadja u vremenu nakon necije smrti,za toga covjeka dogadja u vjecnosti,u vjecnome sada-pa je s toga svaka molitva za pokojne dragocijena i potrebna.Ima s toga i tekako smisla prikazivati i misne nakane za pokojne predke kao i svaki drugi oblik molitve.Istina je kako vi pisete,da se Crkva spominje onih"koji su otisli pred nama."posebno na blagdan Svih svetih i na Dusni dan,ali je isto tako istina da se u svakoj misi u euharistijskoj molitvi,a cesto i molitvama vjernika,moli za pokojnu bracu i sestre.
Krscanska vjera cinjenici patnje i nedaca u zivotu ne prilazi samo tako pojednostavljeno niti moze prihvatiti da bi koji covjek bio naprosto zrtva ikakvog usuda,sudbine,determinizma.Pojava zla i nedaca u zivotu svakoga covjeka je misterij ili otajstvo koje nije moguce dokraja protumaciti,niti razumjeti,ali je jasno da ima vise razlicitih uzroka.
Poznato je da covjek cesto trpi posljedice zbog djelovanja prirodnih sila koje pospjesio.Takve su pojave na primjer potresi,poplave,udari groma,neke bolesti-pojave koje mogu zadati strasno teske udarce covjeku,a kojima se covjek katkad ne moze nikako ukloniti.Najcesce covjek trpi posljedice zla koja su ucinili i sada cine ljudi.Najcesce ni takva zla-na primjer ratovi,socijalna ugrozenost,kriminal ili naprosto ljudska zlocestoca u bilo kojem obliku-covjek ne moze izbjeci.Razumije se da covjek cesto trpi posljedice i svojih krivih koraka ili losih cina,koje bi mogao izbjeci,ali ih je ipak ucinio.Patnje u ljudskom zivotu covjek vjernik treba dozivljavati kao kusnje koje je Bog dopustio,ali u kojima Bog nije covjeka ostavio nego je uz njega te mu daje snage da ih izdrzi..
Ocito je da bi bilo opasno i neprimjerno krscanskoj vjeri"sve nepotrebne nedace."-kako vi pisete-pripisivati nasljedstvu zbog grijeha predaka.
Kako je zapisao evandjelist Ivan,i sam je Isus,kad je naisao na covjeka slijepa od rodjenja,na izriciti upit ucenika..
"Ucitelju,tko li sagrijesi,on ili njegovi roditelji,te se sljep rodio"?-odgovorio:
"Niti sagrijesi on,niti njegovi roditelji,nego je to zato da se na njemu ocituje djela Bozja"
Evo i ovo je dobro procitat i razmislit,puno novih tema dajemo a toliko starijih je super za razmisljanje