www.tebe-trazim.com

Mi ne izabiremo put...put je već zapisan...
Ne nalazimo ga dok ne dođe volja Božija..
Zašto padamo..i tek onda se sjetimo Gospodina?
Zato da bi osjetili trunčicu boli...pali noseći križ oslobođenja..i tek tad..na dnu dna ...čuli bi ...ZAZVAO SAM TE-JER TE LJUBIM!!!
Većina nas..tek kad padnemo...otvore nam se uši da čujemo...
BTB

Zašto misliš da je tako? Zar nam Bog nije dao slobodnu volju? Mnogi od nas su išli i prije u Crkvu, bili vjernici tradicionalisti. Imali smo priliku čuti, slušali, a ništa nismo shvatili.
Ja i danas kad mi je Isus toliko puta pokazao svoju prisutnost, svoju ljubav i brigu, pokazivao mi čudima i uvodio me u vjeru imam problema. I to me jako muči. Kad ne osjećam Njegovo prisustvo (znam da je On tu, da sam ja daleko od Njega) jednostavno živim, jurim i ostavim Ga negdje po strani. Dođem kući umorna i ne sjetim Ga se. Ako se i sjetim to je jako mlako, a tako silno želim izgoriti u ljubavi za Njega. Jednostavno mi ne ide. Navečer nekad molim lijepo i osjećam se ispunjeno i sutradan, a često mi ne uspjeva. Misli lete na sve strane i ne jednostavno ne uspijevam. Eto ako znaš kako da Mu se približim i ostanem uvijek uz Njega, da Ga uvijek osjećam blizu. Promatrala sam vl. Sudca, imam osjećaj da je on uvijek blizu s Isusom. To se vidi na njemu. Ja ne mogu i ne mogu, a toliko silno želim da se zbog toga znam osjećati tako jadno. Ako znaš molim te pomozi mi i reci što da radim jer to silno želim.

Ja pišem u svoje ime..i zato imam tako mišljenje...pišem na osnovu onog što doživih kroz sebe i druge koji se nađoše na mom putu...
Da,Gospodin nam je dao slobodnu volju...Mnogi su išli u Crkvu i prije..kao i ja ...kao i ti...slušali smo al nismo čuli...
Nije stigao trenutak...
Npr..dvije osobe u braku...jedna čuje druga ne čuje...
Triba da se desi..dan D..da bi shvatili i osjetili da je Bog uz nas...
Odgovor na tvoje pitanje krije se u tvom postu...sama si već odgovorila..


1.jednostavno živim, jurim i ostavim Ga negdje po strani

2.dođem kući umorna i ne sjetim Ga se

3.Kad ne osjećam Njegovo prisustvo (znam da je On tu, da sam ja daleko od Njega)

4.Navečer nekad molim lijepo i osjećam se ispunjeno i sutradan...


U kome je problem...kao što i sama kažeš...Bog nam je dao slobodnu volju...
Jel ti stvarno imaš volje i vrimena za Isusa?

Ostavi svaki dan samo 10 min samo za njega...ostavi sve po strani..
Reci mu-Isuse moj..darujem samo tebi ovo vrijeme...
Nemoj juriti i ostaviti Ga po strani...
Budi malo odmorna za 1o min za Njega..
On je uvik tu...nikada daleko od tebe...a ti kad osjećaš odsutnost Njegovu trudi se da mu na trenutak budeš bliža...

I onda ćeš se moliti i osjećati ispunjeno često..stalno..uvijek..
BTB

Samarijanka

..Samarijanko naša..
..milostinje ti svoje..
..iz nutrine dajem;
..pa neka sve bude čisto..
..i izvana i ..
..iznutra
..tako da na sunce možemo
..zajedno izaći..
..da se radujemo Slavi Gospodnjoj..
..a vodu ćemo piti ..zajedno..
..svatko iz svoje čaše, čiste..
..pazeći da ne zamutimo izvor..
..da i drugi, putnici namjernici..
..piju čistu vodu, kao i mi..


..za ..split..

..Projekcije vlastite imaginacije ....kao izraza "Božje volje"

..čovjek kao Božje stvorenje..[b]slobodno..u kreaciji..i izboru..
..kreira ovaj svijet..mjenjajući ga..na razne načine..
..a svi se uvijek.. svode na isto...
.SVI naši načini..se pokušavaju pripisati višem interesu
..ili izrazu Božje volje..
..pa je naša prošlost puna raznoraznih vrsta NASILJA..prema našim bližnjima..od duhovnog .do tjelesnog..
..u obiteljima..susjedima..gradovima..državama..
..ratovi počinju u našim srcima...
..gdje se..izdižemo u osobnoj procjeni svoje vrijednosti..
..i koja je po tom uvaženom mišljenju ..visoka....
i sami tim..pred- dispozicija..
..za nadmoć nad bližnjima..
.odstupajući ..totalno kontra..od Isusove..vodilje..
..ako želiš Kraljevsko nebesko..
..budi sluga ponizni....najmanji..
.pa su tako i naše molitve..često..krive..molitve..
..usmjerene u izvršavanju naših želja..
..koje su navodno..usklađenje s izrazom Božje volje
..i često..usmjerene..kao ..drugoj osobi..koja je ..loša..
..a mi smo skroz dobri..
.jer sve što radimo je po " volji Božjoj"..
.ni traga od onoga "ljubi svog neprijatelja"

.Stvoritelj..želi SVA SVOJA stvorenja..spasiti...
.i zato u molitvama ,,mora biti.riješenje za SVE...
.i za dobre i za loše..
.jer sve što nam se događa u životu..nije samo zbog toga
"Kakvi smo i kakvi smo bili"
.već zbog toga:"Kakvi moramo postati".
.a moramo postati takvi..da zaslužimo Kraljevstvo Nebesko..
..i SVE je tome podređeno..sve ..sve patnje i kušnje.

..SVE je podređeno samo SPASU DUŠE..
..a mi često takve "akcije" pripisujemo samo ..zlobi drugih..
..a nismo svjesni, da je taj čin ,,izraz iz sveukupnosti zbivanja..
..i zbira svih naših odabira..i dijelom i odabira naših otaca..
..kojeg smo nismo..izričito ODREKLI..
..te akcije..su u stvari LIJEK ZA NAS....
..koje nas vraćaju u ZBILJU..
..A zbilja JEST.. VRŠITI VOLJU NJEGOVU..
..kao NAJSAVRŠENIJI IZBOR..

..jer SVA SUPROSTAVLJANJA..imaju izvor..u grijehu ..prvih ljudi..
..i samo se akumuliraju..
..stvarajući privid PRAVIH VRIJEDNOSTI..
..a samim tim ULAZE u naše MOLITVE..
..kao PROJEKCIJE vlastite imaginacije..kao izraza Božje volje..[/b]

Znači li to da ja previše očekujem da mi se da....da Isus bude tu, da Ga ja osjećam, da su čuda uvijek tu.....i da ja osjećam potrebu moliti...misliti na Njega? Znači li da se i u vjeri treba učiniti napor.....da svjesno stanem i svako malo malo....možda i neprestano mislim na Isusa.....da svjesno stanem u danu....u žurbi i izmolim kratke i strelovite molitvice.....kao što je i Isus molio....Da, ja čekam da mi se to jednostavno dogodi, jer mi se tako događalo sigurno godinu dana. Jednostavno sam morala misliti na Isusa.....razgovarati s Njim.... Sad toga više nema. Nema onog oduševljenja....Molim ja svaki dan....navečer i ujutro, ali misli mi prebrzo prelaze na druge stvari....uglavnom na moje obaveze koje me čekaju. Život mi se pretvorio u obaveze i obaveze..... moje tijelo i um ih čak odbijaju....imam potrebu odmoriti se, jednostavno ništa ne raditi. Bojala sam se da je to jednostavno lijenost, no čini mi se da me nešto zaustavlja da stanem. Možda je i volja Njegova da usporim....i posvetim vrijeme i Njemu.? Osjećam tako silnu potrebu da nešto promijenim.....da nisam zadovoljna.....da mi život nema smisla....a ne vidim odgovor što da napravim.....i kada kad jednostavno nemam vremena.....rokovi su užasni, svaki tjedan emisija, pronaći novac za financiranje, ljudima za plaće....imam odgovornost prema ljudima koji rade za mene, a čini mi se da se jednostavno jedno jutro neću moći pokrenuti.

Bože moj pokaži mi put da hodim stazama tvojim u radosti, okupana mirom!

Ako mi dopustite da se malo uključim,jer iščitavam u riječima naše drage sestre Split,prebukiranost svakodnevnice koja nameće raznorazna pitanja,a koji puta ostadosmo bez odgovora ili nam se to samo tako čini...

Kaže naš sv.Augustin..."Kao što naše tijelo ne može živjeti bez hrane,tako ni naša duša ne može duhovno opstati na životu bez molitve"...Stoga moramo moliti bez prestanka,u svkoj prilici,ma što god radili u životu.Molitva je draga moja split i ovaj Tvoj posao koji nesebično radiš i predpostavljam voliš,molitva je i Tvoja briga da namakneš novac kako bi pošteno platila ljudima njihov zarađeni kruh,molitva je i Tvoje neprestano razmišljanje o Isusu,molitva je i Tvoje divno prepoznavanje da Tvoja svakodnevna jutarnja i večernja molitva prebrzo prelazi iz okvira Tvog srca na običnu svakodnevnicu...sve to naš dragi Gospodin znade i vjerojatno se ponekad i nasmije na Tvoju toliku zabrinutost...



Naravno,ne treba od toga bježati,ali treba slušati "glas"koji očito vapi za nečim višim,većim...pokušaj pogledati u sebe,stati na loptu što se ono reče,da vidiš u sebi ili barem pokušaš vidjeti,što Bog želi od Tebe,pa onda shodno tome se toga i prihvatiti,pa po cijenu d a se sve drugo ostavi...narqavno da se ovdje postavlja pitanje a kako ću spoznati volju Božju u svom životu?

Možda naizgled teško pitanje,ali vjeruj mi sada ćeš vidjeti koliko je jednostavan odgovor...ako budeš i Ti i ja i svi ostali,svoje tijelo i svoje sklonosti,svoje želje i prohtjeve koje u svakom času i pogledu idu protiv Kristova zakona,potiskivala i bila spremna na odreknuće istih-znaj da vršiš volju Božju!Možda ćeš me pitati kako to primjeniti u Tvom slučaju...to ti draga moja sestrice ne mogu kazati u Tvoje ime,ali mogu reći što je rekao naš Učitelj..."Ukoliko se ne odrekneš samog sebe,ne možeš biti moj učenik"...vjerujem da se isv. Ivan od Križa vodio tim Isusovim zahtjevom kad je rekao..."ukoliko se ne naučiš odreći sebe,ne možeš napredovati u savršenosti"

Želio bih Ti još štošta kazati,no ovo sam osjetio u srcu da Ti napišem,pa dozvoli mi da Ti još samo napišem jednu predivnu molitvicu sv.Bonaventure(bio provincijal sv.Franji) koju osjećam u duši da je u ovom trenutku potrebna i Tebi i meni i mnogima oko nas...evo...

O najmiliji Gospodine Isuse Kriste,daj da moja duša
uvijek žudi Tebi,daj da Te moja duša traži,da Te nađe,
neka teži d apostigne Tebe,da uvijek razmišlja o Tebi,
i sve čini na hvalu i slvau Tvoga svetog Imena.

Da uistinu samo Ti budeš moja nada,sve moje uzdanje,
moj ushit,moja radost,moj odmor,moj mir i moje slatko zadovoljstvo.

Da uistinu samo Ti budeš moje utočište i moja pomoć,
moja mudrost i moj imetak,moje blago u kojem moje srce i moja duša
mogu zauvijek ostati nepokolebljivo smješteni.Amen!

Pa eto draga moja sestrice,možda ove sve riječi napisane mojih predhodnika,i ove moje male crtice,kao i molitva,doista pripomogne u sagledavanju i prevladavanju svih nedoumica i nejasnoća,kao i suhoće pustinje koja naiđe,možda pripomognu što prije doći do Oaze i napijati se dalje s Izvora koji nikada ne presušuje i nakon kojega nikada više nećemo ožednjeti...vjerujem ako ćemo jedno drugom pružati čašu vode na vrućini hladnoći svakodnevnih briga i problema,ako ćemo znati stati i pogledati u sebe i odmorati se u Njegovu okrilju,da ćemo moći ostvariti Tvoju nakanu i želju...Bože moj pokaži mi put da hodim stazama tvojim u radosti, okupana mirom!



S poštovanjem,
Ljubi i čini što hoćeš!

Dragi moj brate Joakime kako je lijepo ovo što si napisao! Ipak moram malo fpojasniti svoj problem....ja znam svoju misiju koju mi je Isus namijenio...dao mi je predivne emisije u koje poziva preko mene predivne ljude oboljele od cerebralne paralize....ljude koji su Ga spoznali i ostavili se droge... Predivno me vodi dragi Isus u mom poslu. I otkad slijedim Njegov glas ne oskudijevam, još nikad se nije dogodilo da nemam ljudima za plaće...ipak i inatoč sve što mi je pokazao ja grčevito držim stvari u svojim rukama kad je riječ o financiranju. Ne znam zašto, ali radim to, brinem se i smišljam, a onda provodim. Kad radim emisije u potpunosti Mu se prepustim. Često se dogodi da nemam vremena pripremiti se, a pitanja ipak dolaze i dolaze. Predivna pitanja. Znam da to nisam ja, nisu moja pitanja. Eto danas popodne, snimala sam mladog slikara koji boluje od celebralne i slika nogama. Uskoro se čak i ženi djevojkom koja nije invalid. Bilo je posebno vidjeti s koliko truda, dok mu znoj curi niz lice nožnim prstima drži kist i nanosi boju. A kako tek krasno slika Isusa. Živi u 19 kvadrata sa zaručnicom i sretan je kad proda jednu do dvije slike mjesečno da može platiti najmaninu. A tako su puni ljubavi. Na pitanje o vjeri rekao je da vjera znači prvenstveno živjeti je, ljubiti bližnjega svoga i pomagati mu. Koliko njemu treba strpljenja i truda, a tako je pun mira, ljubavi i Božjeg blagoslova. Kako Isus bira svoje goste! Znam da je to Njegovo djelo, da je upravo želio da takva poruka dođe iz usta takvog čovjeka. Znam i da kad tako nešto napravi da će i pobrinuti se za nas koji to radimo, da će mi pokazati put, ali ja opet jurim, trčim....Bojim se da ću jednom prestići samu sebe. Zamisli, dobila sam i poruku od mog slikara....nevjerojatno! Rekao je, onako usput bez da ga netko pita....da je jurio, htio toliko toga, žurio da završi sliku u dva dana, a onda je shvatio da mora povući ručnu i dati samom sebi vremena, uživati u onome što radi. Od tada i uči djecu s cerebralnom crtati.
Shvatila sam iz vaših poruka da mi je teško moliti jer žurim, jurim, imam pretrpan dan, ali ne znam kako da usporim.

Isuse moj nemoj odustati od mene i dalje mi pokazuj put!

Dragi moj Joakime, još jednom sam pročita što si mi napisao i shvatila sam! Tvoja poruka koja ti je došla da mi napišeš u mom slučaju je potpun odgovor. Hvala ti iako ne znam jesam li ja to u stanju!