Bogu hvala i Tebi,što znadeš
"slušati"...naime poznato je da bi svaka naša molitva bila što djelotvornija,potrebno je neko vrijeme osluškivati,kako si lijepo kazala,Duha Svetoga...
najbolji dar kojem drugome možemo darovati je naša pažnja i zanimanje za ono što nam drugi govori."Slušajući" Tebe i naggara,u meni se javiše osjećaji "sućuti"i dubokog razumijevanja...kada sam kazao sućut,suosjećanje,mislio sam prvenstveno,uživjeti se u "bol i trpljenje"koje moja sestra ili brat osjeća,duže ili kraće vrijeme u sebi,lomeći u sebi štošta nevaljalo,da bi postalo dobro,najbolje...
Vidiš,iako s malo datosti informacija,čovjek ako se istinski uživi u položaj drugoga,počinje shvaćati i težinu svog vlastitoga trpljenja...upravo sam to i kod Tebe osjetio,
Tvoj posao u kojem s e susrećeš svakodnevno sa teškim problemima svojih bližnjih i posvećuješ im veliku pažnju u svojim emisijama, koju u običnoj svakodnevnici nemaju,Ti uviđaš i svoju bol,trpljenje,grješnost,navezanost,ma mogu reći govoto sve što Te na neki način sprečava biti još bliže Bogu svom,
a baš tada jesi i najbliža,i Ti i ja,sjeti se kako je snažna i jaka bila ona jedna izgubljena ovca-spram onih 99...
Uistinu,tvrdim i siguran sam,da taština ne može nadvladati osjećaj srca i milosrdnost Tvoju ili bilo koga,jer srce i nutrina nas, koji smo stvoreni na sliku Božju,nadvladava mnoge teškoće i barijere,pa i onda kada po stotinu puta na dan padamo,ne gubimo na vjerodostojnosti zvati se djetetom Božjim...i kategorički tvrdim,da osoba u kojoj se toliko čežnje javlja za dubokim i prisnim odnosom s Gospodinom,za dubokom i istinskom molitvom,može i u najgoroj pustinji,samoći i suhoći svog života-od srca s našim Pavlom vikati
..."radovati s radosnim i plakati s zaplakanim(Rim 12,15)
Mnogi od nas,u
svojim molitvama su vrlo rastreseni,i pitaju koji bi to uzrok mogao biti?Čitaju knjige,tiskovine duhovnog sadržaja,vode sakramentalni život,i opet ne znaju što bi tome uzrok bio...a odgovor je vrlo jednostavan...rastreseni smo jednostavno, jer smo
još uvijek jako i sasvim navezani ovozemnim i ljudskim stvarima...mnogi od nas "spas"traže u svojim "omiljenim"mislima,ulaze u svijet sanarenja i na taj način si izgrađujemo oblik življenja kako nama paše,odgovara i naravno d a u takovim stanjima i situacijama naš misaoni,molitveni i kompletno duhovni život,nije pod vlašću Boga...na taj način mi smo osobno uskratili Bogu jedno od područja Njegova djelovanja...
Takav način življenja, a ne mijenjanja,može imati i vrlo opasne posljedice,jer onaj
dio koji nije pod vlašću Boga,vrlo
lako i brzo uzima đavao kao područje svoga pogubnog djelovanja...stoga,bježanje u prividni svijet svojih rastresenih misli i "sanjarenja" treba što prije prekinuti,otvoriti se Duhu Svetome,kako bi s e toga i takovog načina života što prije odrekli...
Zato što u većini slučajeva jesmo to što jesmo,i molimo tako kako molimo,naše razočarenej biva tim veće,jer molitvu doživljavamo na način da što Ga god zamolimo moramo to i dobiti-pod krinkom moj Bog je dobar,on će to učiniti-da hoće,ali ne na način kako to mi očekujemo...
prava molitva je ona u kojoj molimo
da učini onako kako On misli da je najbolje njemu na slavu,kako On hoće-ne moleći ništa za sebe-a tada dobijemo više negoli smo i pomislili..
Zato jer moje srce te osjeća,kako imaš jednu prekrasnu jutarnju molitvu sv.Bonaventure,evo s Ljubavlju ću Ti napisati jednu prelijepu velikodušnu molitvu predanja od oca Karla de Faucaulda,koju možeš,ako osjetiš potrebu i želju moliti prije počinka...daklem ovako ide...
Oče,
stavljam s e u tvoje ruke.
Učini sa mnom što hoćeš.
Zahvljujem ti
za sve što ćeš učiniti sa mnom.
Spremna sam na sve.Prihvaćam sve.
Neka se ispuni tvoja volje u meni
i u svim stvorovima.
Ne želim ništa drugo,moj Bože!
U tvoje ruke stavljam svoju dušu,
tebi je dajem,moj Bože,
svim žarom srca svoga
jer te ljubim
i jer osjećam potrebu ljubavi
da se darujem,da s epredam
s neograničenim povjerenjem
u tvoje sveobuhvatne ruke
jer si moj Otac.Amen!
"da želim biti svetica, a to nikako ne mogu....a ja Mu samo tako silno želim služiti....oprati Mu noge svojim suzama i obrisati ih svojom kosom.....želim biti Njegove sandale...."
Mogu li s e ove riječi,ove preduboke sjetilnosti srca koje streme samo k svome Stvoritelju, samo tako olako okvalificirati,čistom željom za elitizmom i fanatizmom,kako misle Tvoji uvaženi kolege,prijatelji?Teška zabluda onih koji još ne spoznahu "manu s neba"i koji ni po koju cijenu,trenutno,ne žele raskinuti s ovozemnim nasladama-jer oni kažu-ima vremena kada ostarimo...a ne znaju jadni ni dana ni časa...
Vjerojatno znadeš,sveci s e ne rađaju,svecem s e postaje,a na svetost smo svi pozvani...svetac nije samo onaj koji je upisan u opći Martirologij KC,već tisuće i tisuće i tisuće onih anonimnih kršćana koji u skrovitosti svog života provode volju Božju i služe velikom ljubavlju bratu svome,prihvaćajući sve boli i trpljenje ovoga života...a kada Tvoji iz najbliže okolice,uviđaju da se s Tobom nešto "čudno" dešava,da rjeđe s njima odlaziš na kave,razuzdane pijanke,da s e kloniš ogovaranja i da nastojiš svim svojim srcem ljubiti Boga i bližnjega svoga,da želiš biti samo "sandala"svom Isusu,onda ja, u svoj svojoj slobodi,mogu mirno kazati...draga moja sestro u Kristu,
Ti laganim koracima kročiš putem svetosti...od srca i s ljubavlju ću moliti,da u tome ustraješ, Ti,ja i mi svi!
Božji blagoslov bio nad Tobom i svima koji Te okružju!
S poštovanjem,
Ljubi i čini što hoćeš!
Login
FAQ
Chat
Traži
