|
Jesen, 2007
Osvrt na danas i današnjeg čovjeka
Teško je danas biti čovjek; pogotovo u smislu u kojem to Bog od nas traži te biti na Njegovu sliku i priliku. Tolika jad, tuga, bol, toliki grijeh koji nas okružuje svakoga dana i sve ostale Sotonine zvijeri koje nas tjeraju što dalje od Boga – a Bog je spas i život vječni. Biti čovjek znači biti grešan, a biti grešan znači umrijeti. Ali Bog, vječni izvor života, spasenja, sreće i ljubavi nam nudi pomirenje u sv. Sakramentu Pomirenja, i daje nam oprost za sve naše grijehe i opačine. Grijehe treba iskreno priznati i pokajati se iz dubine svoga srca za njih. Jer tek čista i ponizna srca možemo biti jedno s Bogom, a to je, braćo i sestre, naš cilj – biti jedno sa Njim i bez straha gledati Njegovo lice. Ljubiti i praštati braćo i sestre, to je formula za sretan život, ljubav treba davati bezuvjetno poput Boga, ljubiti Bližnjega i sebe, one koji te vole i koji te ne vole, samo ljubiti i davati ne tražeći ništa za uzvrat, kao što je to činio Isus. Ljubiti bližnjega znači ljubiti sebe, a ljubiti sebe znači ljubiti Boga. Bez Boga i ljubavi ne možemo živjeti, On nam je dao ovo tijelo, ovu dušu i ovaj život. Bog nas je stvorio jer nas voli i dao nam je svoj najvrjedniji dar – KRISTA. Živimo jer Bog to želi, ne mi sami, naši prijatelji ili roditelji, oni nisu znali da ćeš baš TI doći k njima, to je odredio Svemogući. I dao ti je dušu, dašak Boga u nama koju treba čuvati i prati od grijeha kao što peremo lice i noge od prljavštine. Ali, nažalost, to moderni čovjek zaboravlja, i Boga stavlja u pozadinu, iza materijalnoga. Stalno juri, griješi, ratuje, bježi od sebe a time i od Boga. A Bog tiho čeka, i onda kada te pozove k sebi tuga, bol i jad; i sve to samo zato jer nismo imali vremena za bližnjeg, za sebe a kamoli za Boga.
Prijatelj
Imati sebe za prijatelj znači imati Boga za prijatelja. A mi se toga prijatelja često sramimo pred drugima i skrivamo ga. I tako radimo dok nas ne snađu teška vremena i boli kada ga zovemo u pomoć. A Krist – on stalno stoji na vratima srca i kuca, čeka da mu otvoriš. Možeš li ga čuti dragi čitatelju? Otvori mu vrata svoga srca i On će ući i biti tvoj vječni i najbolji prijatelj. On je radi nas na Križu umro, razapet, sramotno poput najvećeg razbojnika. Mogao je sići s Križa ali nije – to je Njegova snaga i ljubav. Umro je da bi mi živjeli i stoga mu treba zahvaljivati u vjeke vjekova. Bog je dao Svoga Sina na kušnju, pa kako onda neće nas? Ta patnja je tu da bi nas zbližila s Njim. On je naš najveći prijatelj i uzima sve naše jade i boli. On gleda što je u srcu i prihvaća nas onakve kakvi jesmo. Zato, braćo i sestre, stanimo pred Njega čista i ponizna srca, da nas ispuni Svojom Ljubavi i Snagom, da savladamo grijeh i teškoće života. I kada to učinimo, shvatit ćemo kakvog predragocjenog prijatelja mi imamo – BOGA
Molitva
Molitva je, dragi čitatelju, najbolji oblik liječenja. Molitvom mi komuniciramo s Bogom. A Bog je onaj koji liječi i daje. Molitva treba biti iz srca, i misliti na onoga s kime pričamo, ne što pričamo. I Tada ćemo osjetiti blagodati molitve: nema molitve koja ne pomaže – samo treba moliti s vjerom jer Bog je i svetima uslišao molitve nakon mnogo godina. Moliti možemo u sebi, na glas, u hodu, sjedeći – jedino je važno da molimo s vjerom. Moliti ne znači tražiti, molimo i kada zahvaljujemo. Moliti znači komunicirati s Bogom, a Bog postoji, i kroz molitvu te hrabri i ljubi, neizmjerno. Najjača molitva je molitva koju nas je Krist naučio – Oče naš.
Molitvu ne treba zanemariti, jer ako jednom prestaneš moliti, polagano ćeš zaboravljati moliti, a time i ljubiti i praštati. Zato, braćo i sestre, molimo srcem, i vatrom naše vjere zapalimo u drugima želju za obraćenjem da i oni vide kako je divno to iskustvo molitve i kakav prijatelj je Isus.
Praštanje
Ljubite se, i praštajte ljudi govori nam Isus.
Dati nekome oprost jest ono najvrjednije što mi možemo u ovome trenu. Braćo i sestre, dajmo oprost za sve što su nam nekada učinili i molimo za oprost. Oprost dajemo i zato što nas je Isus to naučio ali i zato da uklonimo grijeh. Dati oprost znači pobijediti Zlo, a pobijediti Zlo je naš ovozemaljski cilj. Opraštam ti, a oprostom dajem ti i moju ljubav. Napravimo mrežu ljubavi i praštanja, toliko gustu i veliku da nas ništa više ne odvoji od Boga. Krist je za nas dao najveću žrtvu – svoj život. Na svome Križu oprao je i otkupio naše duše i grijehe. Ako to shvatite, znati ćete koliko boli istina kada na Njegovome Križu vidite svoje grijehe i kakav će vam život biti nakon toga. Zamrzit ćete grijeh i želja za obraćenjem i oprostom će vas naprosto preuzeti. Krist nas zove da dajemo oprosti i jačamo u Svetom Duhu. Molim vas, nemojte odbiti tu ponudu, nego jačajte u Duhu i dajte – i više nego možete.
Vjera i Crkva
Crkvu je, kao što znate, ustanovio sam Krist. Dao je svetom Petru svu vlast u njoj. Petar je prvi papa, a mi i danas imamo njegove nasljednike. Crkva je naša poveznica s Bogom. Bez Krista ili bez nas Crkva nije potpuna. Krist je vječnost i glava Crkve i On nam daje Sakramente i Svoje Tijelo i Krv tijekom Euharistije. Mi smo, dakle, tijelo i udovi Crkve, mi joj nažalost dajemo grešnost. A svi znamo da glava bez tijela ne može biti, ili tijelo bez glave. U Crkvi dakle, mi obnavljamo naš susret s Presvetim. Crkva je Dom Božji, i u njega treba ići radostan – Ustati ću, i poći Ocu svome. A Isus nam lijepo govori da je samo jedan naš Otac, samo jedan koji nas je stvorio i dao nam dušu. Pitajte bilo koga zna li tko nam je otac i smatrati će te ludim – u biti ne znaju odgovor i svoj strah pokrivaju napadom. Zato, molimo braćo i sestre Nebeskoga Oca da nas čuva i vodi, jer samo je jedan pravi put koji vodi do Boga, i zato, neka te On vodi i čuva, da uvijek i svagdje ideš u miru i radosti te širiš radosnu vijest o svome Ocu. Idi s vjerom, jer jedino vjera spašava. I sam Krist govori « Vjera te tvoja spasila ». Vjerovati znači dati se Bogu, predati mu svaki kutak naše duše i života, svaki grijeh Njemu pod noge, da ga zdrobi i u prah vrati. Predati se Bogu znači biti sasvim Njegov, i vjerovati mu i ići za Njim kamo god On išao. Ustrajati u vjeri je kamen temeljac za bolji život. Samo vjeruj u Krista i svaki dan, svako jutro i večer, napravi znak Križa koji će te čuvati od svih zala i govoriti « Ja sam Božji, ništa mi ne može nauditi ». Neka to bude iskren i svjestan znak Križa a ne pokret koji me ćeš tjerati truli zrak. I vidjeti ćeš, dragi čitatelju, kako ti se život mijenja na bolje.
Ispovijed vjere i Sakrament Pomirenja
Grešni smo, dragi čitatelju, i stalno činimo grijeh. Ali Bog je naš Otac koji ljubi svoju djecu i zato nam daje oprost. Preispitajte savjest; svaki grijeh koji ste počinili, zapišite na komadić papira, i nemojte se bojati jer Bog zna sve naše grijehe i naše misli i djela. Ideš Bogu, dragi čitatelju, da te On opere vodom iz Rana Svojih i da ti duša opet bude bijela poput snijega kao na onaj dan kada si primio sakrament Krštenja. Molite, braćo i sestre, Duha Svetoga da vam da snagu da preispitate svoju savjest i priznate grijehe, da vam da čvrstu volju da se okanite grijeha i da ga ne činite više. Molite braćo i sestre, svim srcem, svom dušom, svakim dijelom svoga žića i plakati ćete – od sreće. Milosrdni Bog vam daje na znanje da je već jednom otkupio naše grijehe i opet će. Ispovijedajte se, svaku psovku, svaku laž, prijestup, svaki blud, preljub, udarac, smrtni grijeh, praznovjerja, djela protiv Boga i bližnjeg, svaku misao i djelo, svaki besramni sadržaj pred kojim ste pali u naletu grijeha, svaku ljutnju, uvredu, sve, da budete čisti kao snijeg. Tek tada možete postati jedno s Kristom i primiti ga u svetoj Euharistiji. Sveti Pavao kaže « Tijelo je hram, hram čistoće » zato ga treba čistiti da bi Bog prebivao u njemu. I sve će vam postati lakše, jer punite se Snagom Duha Svetoga, i samo ustrajte u vjeri i svetim sakramentima.
Djeca
Pogledati u djecu, njihove oči, smijeh, igru, bezbrižnost i ljubav. Djeca ne znaju reći ne ljubavi kao odrasli, djeca suosjećaju s nama više nego odrasli. Gledati u djecu i njihove oči je isto što i gledati Boga, jer Bog i djeca su nam najvrjednije stvari. I sam Isus voli djecu i želi ih uz Sebe, i želi nas da budemo kao djeca – ne djetinjasti već puni ljubavi, čistoće, radosti i bezbrižnosti, a u takvima ljudima prebiva Živi Bog. Kako Bog nas izvodi na pravi put, tako i mi trebamo svoju djecu; učiti ih moralu, ljubavi, praštanju, molitvi i činiti ih sretnima.
« I zaista, kažem vam; što učinite jednom od moje najmanje braće, učinili ste meni! »
Braća i sestre
Kao što ste mogli primijetiti, u ovome tekstu često sam stavljao « braćo i sestre ». Zašto, pitate se? Jedan je pravi odgovor; Bog. Bog je onaj koji nas je stvorio i koji nam je dao dušu. Bog je naš jedini i pravi Otac. S ljubavlju nas je stvorio i daje nam ljubav. Svi smo mi braća i sestre – po Bogu. Zato, ljubite se, i praštajte si ljudi, jer ako ljubiš bližnjega, ljubiš sebe i Boga.
Strah
Mene je strah, braćo i sestre. Strah me je da ću napustiti Boga. Ali Bog oprašta i kada odlutamo, On nas vraća sebi. Svako jutro kada mi Njegova ljubav otvori oči, ja shvaćam da straha nema – jer On je tu. I svaki dan ta ljubav raste i raste, i kada dostigne vrhunac već si u Kraljevstvu Nebeskom i sreća te obuzme. Straha nema – treba ga se riješiti. Riješiti se straha je prvi korak u primanju Boga u svoje srce. Boga treba ljubiti, ne bojati ga se. I kada se riješite straha, vidjet ćete kako sve ide nabolje.
Neka te Bog čuva, i neka te prati u svakome trenu tvoga predragocjena života poštovani čitatelju. To ti želi moja malenkost
Hrvoje
|
Login
FAQ
Chat
Traži
