www.tebe-trazim.com

Jeeeeee i ja sam na prostoru Duha svakodnevno već nekoliko mjeseci jako lijepe molitve i razmatranja Evanđelja....

Oooooo pa ima nas dosta na Prostoru duha

evo jutros malo čeprkajući po internetu pronađem 4 koraka do savršenstva, pa pomislih kako je i to jedan od odgovora na pitanje postavljeno u ovoj temi: Što mi je činiti Bože???

Sv.Ivan od Križa jednom je svom subratu, koji se interesirao što mora činiti da postigne savršenstvo, odgovorio da mora činiti četiri stvari:
(1) Sve prihvaćati,
(2) Mrtviti se,
(3) Vježbati se u krepostima,
(4) Ljubiti samoću tijela i duha.

Sve prihvaćati po Ivanu znači živjeti kao da na svijetu nema nijednog ljudskog bića koje bi nas moglo povrijediti ili nam u nečemu zasmetati. Valja živjeti ne osvrćući se na ljudske osobine, bilo dobre bilo zle. Ivan odlučno veli da moramo s veseljem prihvaćati i pouke koje nam drugi dijeli, ali da se ipak nikad ne smijemo ispričavati, osim kad smo doista učinili nešto krivo. Tko mrmlja i tuži se na druge, taj ne samo da nije savršen nego nije ni dobar kršćanin.

Nadalje, valja živjeti kao da nema ni nikakve stvari ili događaja, koji bi mogli na nas utjecati. Makar se svijet oko nas srušio, kao što se dogodilo Lotovoj ženi, koja se okrenula da vidi tuđu nesreću i gledajući u grijeh i sama izgubila život okamenivši se. Sve prihvaćati, nadalje, u biti znači biti u stanju neprestanog kajanja i obraćanja. Dakako, to ne znači bešćutnost prema patnjama nego samo nutarnju duhovnu usmjerenost. Čin pomaganja je kratkotrajan i ne smije se pažnja na njemu predugo zadržavati.

Mrtviti se znači stjecati sve dublju i snažnjiju kontrolu nad samim sobom. Bog zove sve ljude, ali ne protiv njihove volje. No onaj koji se svjesno odlučio za Boga, dužan je, kako veli Biblija, dati Bogu desetinu, tj. obaviti svoj dio posla. A naš dio posla je upravo svjesno odbacivanje vrednota ovoga svijeta i prihvaćanje Božjih. Mrtvljenje je jedan od načina kojim nosimo svoj križ zajedno s Kristom. Mrtvljenje je također neprestano vikanje "ne" grijehu.

Treći korak prema savršenstvu jest vježbanje u krepostima. krepost inače moralisti definiraju kao postojanost i lakoću vršenja dobra, što je posljedica čovjekove nutarnje dobrote, pa je stoga suprotnost svakoj navici ili, kako bi to rekao sveti Augustin: krepost je dobra osobina duha, po kojoj se živi dobro, a izbjegava svako zlo. Kreposti su na neki način duhovni softver kojim se uređuje pravilno funkcioniranje čovjekovih nutarnjih moći i sposobnosti.

Kad je riječ o krepostima, obično se spominju naravne (razboritost, pravednost, jakost i strpljivost), i nadnaravne kreposti (vjera, ufanje i ljubav) odnosno stečene i ulivene vještine. Ivan od Križa začetak svih kreposti vidi u savjesnom ispunjavanju svojih svakodnevnih dužnosti ( tko radi mlitavo, blizu je grijehu, veli on ), uz napomenu da se nikad ne smijemo prilagođavati poslovima, nego da uvijek poslove moramo prilagođavati sebi. Tko bude vjeran u tim sitnicama, bit će vjeran i u velikim stvarima. Drugi vid vježbanja u krepostima Ivan nalazi u apsolutnom prihvaćanju svega što nam se događa, dakako, s neprestanom sviješću o cilju kamo idemo.

Glede, pak, samoće duše i tijela on misli da se svi moramo povuči u pustinju, ali ne doslovce u materijalnom smislu nego u duhovnom, tj. u odbijanju svih vrednota ovoga svijeta kao nečega što nema u sebi trajne vrijednosti. Samoća je potrebna i zbog osluškivanja Božjega glasa u našoj nutrini, a to se događa tek onda kada neprestano imamo na umu da je jedini razlog življenja na ovoj zemlji sjedinjenje srca s Bogom. Samoći je drugo ime šutnja, a za nju Ivan veli da je jezik koji Bog najbolje čuje.

Izvor: Rhema, broj 28, rujan/ listopad 2007.

Kad sve se smrači i dalje ne mogu
kad pjesma moja raspukne se nijema
kad slobodu sanjam a nje nigdje nema
trebam tvoju ruku trebam tvoju, tvoju snagu.

Jer znam da ti robove oslobađaš,
razdireš sve lance, liječiš svaku ranu,
premošćuješ sve klance.


Jer znam da ti slijepcu daješ oči,
u život vraćaš mrtve, daješ se za hranu,
spreman si na žrtve.

Kako da te ne volim, kako da ti ne pjevam,
moj Isuse, moj Isuse.

Kad želim letjet i netko me priječi,
kad nikog nema suze da razumije
kada nema snage a naviru sumnje,
trebam tvoju ljubav, trebam tvoje, riječi.

Jer znam da ti opraštaš sve grijehe,
svaki pad razumiješ, razdaješ se čitav,
za me život daješ.


Jer znam da ti zoveš me na gozbu,
spremaš život novi, uza me si uvijek,
voliš me do krvi.

Kako da te ne volim, kako da ti ne pjevam,
moj Isuse, moj Isuse.

Kada ti padne mrak na oci,
kad tvojim srcem zavlada tama,
Ti prema nebu podigni svoje oci
i reci-BOZE-svjetlo ce doci !

Kada mislis ,da nikoga vise nemas,
da si zaboravljen i ostavljen od svih,
Ti prema nebu podigni svoje oci
i reci BOZE-i ljubav ce doci.

U Nebu je kraj svim mojim brigama...
(to je stalno govorila jedna bakica)

..nije još tvoje vrijeme..
..još puno moraš dati..ovom svijetu..
.i ti nisi bakica..
--------------------------------------

..ovo je o mojoj mami Slavi..

..Konačno Slobodna

Slava, konačno slobodna
..moja mama
..pravedna i poštena..
..skromna i ponizna..
..s one strane
..se sestri javila..
....onoliko koliko joj dano..
..u plavetnilu neba..
..u bijelini..
..u svoj punini i osobnosti..
..no koliko li je tek nas
..ljubila..zaista..
..kad joj je dano..
..ono što malo tko dobiva..
..da pozdravi svoje , voljene..
..kroz pozdrav posljednji..
..prije susreta u vječnosti..
..no pozdrav bijaše.
..iscjeljujući.i .poučni..
..jer reče
.»Ne idite prema grobu..
..tamo nema ništa….
..ja sam našla ..
..svoj MIR..
..Konačno sam slobodna..
....kao u početku stvaranja svjetova i duša..
..sama pred Bogom..
..bez vas..
..ali moja ljubav je sve veća..i veća..
..jer vas ljubim kroz Gospodina..

doci ce, kad umrem
dotad nista

Ovaj događaj, susret "umrle" majke i kćeri koja pati za njom (što nam ja Naggar opisao) mi je jedan od najčudesnijih događaja..iako ga nisam osobno doživjela....Hvala i slava Bogu i neka Naggarova divna majka Slava moli i za sve nas!!

Prije nego si jutros ustao,već sam ti pripremio sunce
da zagrije tvoj dan.
I hranu.
Da, to sam ti pripremio dok sam bdio nad tvojim snom,
nad tvojom obitelji,
I čeznuo sam za tvojim"dobro jutro"
ali si ga ti zaboravio...

Poslao sam mjesec i zvijezde da ti noć učine najljepšom što može biti,
da te podsjeti na moju ljubav prema tebi.
Sigurno češ mi sada reči "hvala" i "laku noć".
Čuješ li ?
Nažalost već si zaspao...
Laku noć! Dobro spavaj!
A ja ću bdjeti nad tobom!

I jednom kad zaželiš saznati tko sam,
pogledaj potok,
osluhni mu žubor
i pjev ptice,
pomiriši pupoljak što tek se otvara,
domahni treperavoj zvijezdi,
osmjehni se dječaku što čeka
i starcu što prebire davne uspomene...

Jer ja sam LJUBAV i lijek
protiv svih zala što ti duh uznemiruju;
JA SAM ISUS!