www.tebe-trazim.com

Bijah ovdje!
Vrijeme je da se ponovno vratim!!!!

ne znam što bih ti rekla, ela b...
ja mislim il doista jesam voljela svog tada dečka danas muža...toliko da sam htjela brak, djecu... ustvari, ja sam mislila da ispunjavam tu svetu dužnost prema Bogu, a sad vidim da Boga nisam ni pitala što On misli, jesam li nisam li za brak... sve sam gledala super idealno, ružičaste naočale, čopor djece, glavna stvar je udat se , ak neš u časne... danas pak tako ne mislim. dapače, mislim da nitko nikom nema pravo govoriti trgni se i ispuni svetu dužnost. što ko zna za što si i što Bog misli s tobom???? il kad idu nabrajati ajde sad drugo, treće, deseto djete... pa čovjek ima svoje kapacitete!! ja još k sebi nisam došla i to mahom od poroda... ne mogu nabrojati što me je sve spopalo na fizičkom, a kamoli na duhovnom i umnom području... a mislila sam sve je super i sve je za pet. glavno da sam se udala. koješta.
vjerujem da nam Bog daje vremena da mu dođemo, da mu se sve više približavamo...i u svemu tome vjerujem da će se otkriti njegove tajne zamisli sa svakim od nas. je, jednostavno će na kraju tunela biti neki klik i znat ćeš to je to! i potvrdit ćeti se i imat ćeš onaj mir....
ne trči pred rudo il kako se kaže ko muha bez glave
mislim da je najvažnije proradot na sebi i na odnosu s Bogom...iz toga će proizaći sve ostalo. ...tražite najprije kraljevstvo Božije, sve drugo bit će vam nadodano....
meni je žao što nisam imala taj prijeko potrebni bliski kontakt s Njim....bilo bi danas drugačije...
al, što je tu je...Bog okreće sve na dobro onima....
dao mi Bog ustrajnosti....

Draga moja Voxice - HVALA TI!!!

Znaš, upravo te riječi su moja vodilja: Tražite najprije kraljevstvo Božje, a sve drugo bit će vam nadodano!

Dok tako živim - znam da sam na dobrom putu, ma koliko izvana izgledalo da nisam i da - nemam ništa...

Sve u meni govori da nije vrijeme ni za vezu, a kamoli za razmišljanje o braku i djeci. Osjećam da bih išla protiv sebe kad bih se sad upustila u vezu s nekim od svih tih simpatičnih mladića oko sebe. To ne bi bilo prirodno, ne bih im mogla dati ni 10 posto svoje ljubavi, sve bi bilo nekako na silu i čisto zbog riječi koje mi odzvanjaju u glavi: Trgni se, imaš 28 godina, odaberi nekoga i skrasi se!!!

Znam da me Bog mora još negdje povesti...Znam da me Isus mora još puno toga naučiti i da tek nakon što "sredim" samu sebe (duhovno ponajprije, zatim da završim napokon fakultet..) - tek tad ću možda biti spremna s nekime podijeliti svoj život..Nekome unijeti ljubav i radost u njegov život...

Proučavala sam u zadnje vrijeme živote časnih sestara i vidim da ni tu ne bih mogla funkcionirati - ne bih se mogla postojano držati njihovog rasporeda... Tako da znam da nisam za časnu sestru čim bi mi bio mali problem ustajati u 5h i dan provoditi u molitvi i radu...I ne ići u posjet svojoj obitelji kad bih to htjela.. Tako da sam sigurna da puno bolje i učinkovitije Bogu mogu služiti izvan samostana. Još samo da saznam jesam li za udaju - kažu da ako nisi za časnu - onda si za udaju.. Ali kod mene nikad ništa nije bilo tipično, uvijek sam bila nekakva "crna ovčica" pa tko zna..
No, najljepše je da se više ne osjećam skučeno i da sam mirna. Svjesna činjenice da sam baš tamo gdje me Bog želi. To je moj melem!

Ela moli se svetom Anti da te zagovara Bogu da ti posalje momka s kojim ces se skrasiti... imam jedan prekrasan primjer: bio jedan covjek koji je uz Bozju pomoc otvorio motel u Australiji i sad da bi popunio prazninu u svome srcu molio se sv. Anti neka mu dodijeli Bog zenu i Bog mu je dodjelio moju tetu i nazalost bili su vrlo kratko u braku oko 5 godina ako se ne varam i onda je on umro od srcanog udara i sve je njoj ostalo i sada se ona vec isto tako par godina trudi "opstati" sa hrpom kredita na ledima... no da nedem daleko evo ti primjer pa ako zelis moli mu se za zagovor i ne sumnjam da ce ti uslisati molbu

ovdje ima daleko pametnijih i duhovnijih od mene, pa nek pišu...
ono što ja želim reći jest da ni mi sami mnogo puta ne znamo što nam je činiti od života, pa kako može onda netko drugi..i još na takav ružan način govoriti vrijeme je...Bog zna kad je komu vrijeme i za što.
ono što ja mogu dokučiti jest da bi ti e b mogla u svakodnevnu molitvu uključit molbu Bogu da te prosvijetli pa da znaš što ti je činiti sa životom, kojim putem ići...časne, udaja, laikat....
a ako pak znaš znaš da želiš brak, onda moliš kako reče BitLord...
jednom će se morati dogoditi klik u glavi i srcu pa ćeš znat "to je to"!!
nije vrhunac života udati se, a kasnije ispaštati zbog brzopletosti. veća je stvar strpljivo i ustrajno podnositi život kao takav.
kao što rekoh, ja sam se udala pod mus, misleć da je to sve...kasnije je stigla i jako željena bebica....no sad vidim koliko sam trčala u nešto za što ni sad nisam spremna. plaćam danak svojoj brzopletosti, al vjerujem da Bog okreće sve na dobro onima koji ga ljube, mole, traže...pa kad nisam tražila tad (da mi kaže što On misli i želi), tražim Ga sad...da okrene na dobro...

ovo je samo moje skromno mišljenje
no kao ššto rekoh, ima ovdje daleko jačih...pa nek pišu

Draga VOX.drgao nam je da si ponovno medju nama...i ne odustaj,od tvojeg puta na kojem se upravo nalazis..
Ovdje nema daleko pametniji.."jer Bog je stvorio svakog covjeka, i dao mu na raspolaganje,da on upravlja svojim kormilom".Pa prema tome,
tu nije odlucno tko je "duhovniji" od mene,nego ono sta ja zelim...!
Ti si ta...Koja sada igradjuje svoju srecu,ne netko drugi..
Ne razmisljaj o tome,da ce tvoje probleme netko drugi rijesiti...
Vjeruj mi, to tebi nebi bilo ni drago,draga..."ma nismo mi macji kasalj"
Mi smo uvjek spreni,predati Gospodinu u Njegove ruke...a samo hrabro odluciti,prihvatiti Njegovu volju...Zato draga Vox, ne cekaj...kreni..
pisi ,Ti ,da Ti pisi,isprazni svoje srce i stvori prostor za novo..


Ti si draga sada u braku, ti imas sada obitelj,ne osvrci se za koje cim, nego se posveti ,djetetu i muzu..Nisi se ti udala pod mus, nego mi svi smo prije braka,puno drugacije razmisljali..Mislili smo da je ljubav najvaznija..
i da ona cini cudesa...A ona je malo luda, nju treba prvo zaraditi...ona moze da bude i prolazna,i u zabludi..Ali covjek,koji se posveti obitelji,
djeci ,muzu,zeni...on radi na toj ljubavi, kroz darivanje sebe...kroz slobodu...A onda se ta ljubav pokazuje, obostrano...Nikakvi valovi i bure, ne mogu da je uniste..No ,iz iskustva znam, da je sve skupa,i sve ljubavi..
jedna "borba",u svakom slucaju za koju se isplati boriti...Jer ju dobivas nazad...Digni ruke u vis,zavapi Bogu...okreni se na kratko,na sve ono iza tebe...Kazi,to je bilo dobro...to mije bilo potrebno,da bi shvatila...sta je vjera,sta je brak, i staje majka biti...Blagoslovi sve iza tebe...i neka ostane ,da je i to bilo na izgradnju...
Odluci se draga Vox, sama se odluci i nemoj cekati...Bog nam je dao slobodu,On nam cesto dozvoljava pojedine stvari, a mi odlucujemo..
Nemoj vise tugovati...nije istina da sada nema nista lijepog u tvojoj maloj obitelji..Blagoslivljaj i pocni vise razmisljati o tome...
Zivi danas ,zivi sada , i idi s ciljem za budusnost...

eh, da..tak ti je to prije vjenčanje kad si sav u oblacima i što ja znam gdje sve ne...i misliš samo vas dvoje i sve će bit za 5, sve rijeke vas neće potopiti...a onda se potopiš sam! ha ha
udala sam se s 24god...sad vidim nezrela. nema to veze s godinama. jednostavno sam ostala šokirana vidjevši koliko borbe, truda, odricanja, ulaganja...treba. posebno kad se rodi bebač...posebno tada. nije mi uživancija trčat za ditetom po cili dan i govoriti neke primitive riječi. nit mi je uživancija pazizi i mažiti muza...sebična il ne, sebično il ne...očito je da sam oduvijek bila velika maza i ja bi da se mene pazi i meni posveti... izgleda da nisam izgrađena...il se čovjek gradi cijeli život...i jedno i drugo. posveti se mužu, posveti se djeci...koliko god zvučalo vele logično i normalno, meni je, draga moja R, to tlaka. mislim, nije da nema lijepih trenutaka, posebno s klincem. al, cijeli dan mi se svodi na to kak usrećit drugog...i vjeruje mi, to mene baš i ne usrećuje. eto,Isus je došao da služi i bio sretan u tom...i gledam da je to tako dobro. al, u praksi...uh.
je, pravo kažeš, odluči se. a ja, pa zar je više moguće, sam ko da stojim, i stojim i stojim i čekam...a znam da niš ne pada s neba samo...valja se potruditi... valja krenuti...
valjda ću i ja jednom bit sretna..onak istinski...

vox-ice....

znaš, moraš misliti malo i na sebe...
kako ćeš dati kad nemaš?!?!

zašto si ne organiziraš jedan dan čuvanje bebice i fino na neku duh.obnovu.. po ljubav koju Krist daje...

imaš hvala Bogu birati... imaš Dobri Pastir u dubravi (blizu tebe) ide tam naša Anuška3, imaš fra.Kožula zadnji mjesec misu u Sigetu, imaš Tabor....imaš..imaš...

Isus kaže, tko je žedan neka dođe meni.... šta ti draga sestrice čekaš? nije valjda da nemaš nikog za priičuvat bebu na 2-3 sata?!?! mužića malo "zaduži" .. he..he...

znaš koliko duhovna obnova znaći..ma i sama Misa... uf pun ljubavi budeš tako da je i RADOSNO poslje daješ..dijeliš...

he..he..nezaboravi na nas.. Ela, Fighterica, Anuška.. uvijek smo za kavu i nova poznanstva.. he..he...

moram ti priznat..uživam biti u društvu naših TTovkih jer onda ko da sam na 7.nebu..ko da sam sa "anđelima" i najrađe bi se samo sa njima družila, ali nemrem tako, to bi bilo sebično ...

uvijek možeš računati na nas.. već sam ti jednom i rekla prije samo nisam onda još nikog znala

Budu voxi blagoslovljena! i beba i muž! Moli Isusa za LJUBAV....RADOST! pusa i BTB!

Znaš nisam ni ja bila nešto zrelija kad sam se udala i dobila dijete...
patila sam za društvom, kavama, izlascima. Moj je život u mojim očima bio završio. Nisam bila svjesna niti da sam majka...došlo dijete, neprospavane noći, hrpe veša, suđa...gdje je bio kraj ludilu. Mislila sam da svi bolje žive od mene i da su svi sretniji od mene. Hvala dragom Isusu, što je pokucao na moja vrata, jer sa njegovim ulaskom u moj život...sve se počelo mic po mic neprimjetno mijenjati. Doduše, slobodna volja svakog čovjeka igra ulogu kod vjere, Isus je beskrajno strpljiv i čeka dok ga ne pozovemo u svoj dom. Ako si pozvala Isusa u svoj dom, svoj život, budi sigurna i vjeruj da će on doći i biti uz tebe. Isus voli mijenjati, oblikovati ljude polako, od svega lošega u našem životu i u našoj duši on može napraviti novo, čisto, čvrsto i trajno. Smo kada dopustimo Njemu da nas obilukuje...jer On je temelj...baza.
On će i nadalje koračati uz tebe...jer ne živiš više ti...nego Krist unutar tebe Dođi na izvor...tu ćeš naći pravu ljubav, više ti ova svjetovna ljubav neće biti bitna, ovo ti govorim iz vlastitoga iskustva.

Ljubljena si i voljena kćer Božja, jedinstvena, nema nikoga na svijetu poput tebe. Isus te je beskrajno želio, tvoje ime urezano mu je na dlanove...

ISUS TE VOLI VOX

Draga Voxice, ja ću rado pričuvati tvoju bebu - imam iskustva u čuvanju djece, a ti tad lijepo otiđi npr. u Tabor ili tek na kavu ili na upoznavanje s našim divnim djevojkama s Foruma: Elenorom, Fightericom, Anuškom...
Meni će biti jaaako drago da barem nekako mogu pomoći!!!
Iako nemam djecu ni muža, ja te potpuno razumijem da ti nije lako, kako ti kažeš - cijeli dan usrećivati druge... Iskreno, meni je često tako teško samoj sa sobom da se pitam u strahu i čuđenju ponekad: "Pa kako ću ja ako ću imati muža i djecu?? Kako ću uvijek biti spremna na igru s djecom, posvetiti im se čim dođem umorna s posla - kako s njima raditi zadaće?? Pa onda još i kuhati? Biti dobra žena svom mužu? Što ako mi on neće baš puno pomagati???"
Drage SVE žene na svijetu, drage majke i supruge - ja vam se svima DIVIM... I uopće mi ne pada na pamet "ukoriti" vas kad se požalite i kad kažete da vam nije lako s djecom i da vam nekad sve to ide na živce... I opet kažem - nemam ni djecu ni muža, smirenog sam i vedrog karaktera, kažu da "prštim energijom", ali ja ne znam još ni danas kako bih ja sve to mogla uskladiti...Bez Isusa - nikako....
Tako da - samo ti mene lijepo upoznaj i ja ću ti rado ponekad pričuvati dijete!!! I Elenora - sigurna sam!!!
Meni je uvijek bilo tako lijepo čuvati tuđu djecu...Onda mi je znao tata jedne prijateljice onako pomalo zlobno reći (jer je ona rano ostala trudna i imali su dosta problema s njom): Da, lako se tebi igrati tako lijepo s tuđim djetetom. Pa što čekaš da ti nemaš svoje?
E, baš je bio malo bezobrazan - u to sam vrijeme još bila jaako zaljubljena u svog bivšeg dečka i znam da sam odgovorila: Da me dečko zaprosi - odmah bih imala dijete!
Njemu tad nije bilo jasno što imam čekati da me dečko zaprosi..

Uglavnom - predraga Voxice - pokušaj uzeti odmor kad god možeš! I hrabro je što tako priznaješ da te ne usrećuje služiti ponekad muža i druge...Ja te potpuno razumijem...Mislim da malo ljudi onako istinski uživa u tome i vjerujem da ih ima puno koji na to gledaju kao na neku žrtvu pa zbog toga to s ljubavlju podnose... I ja bih sigurno sve to radila s osmijehom, ali bih vjerojatno često to promatrala i kao svoju žrtvu, a ne kao nešto što radim s veseljem i poletom..Ja mislim da me kod djeteta ne bi ništa smetalo, ali kod muža bi..Meni je bilo tako naporno kad bih vidjela da bivši dečko ne pospremi krevet iza sebe, ili ne složi svoju odjeću nego je samo negdje baci ... A kako je tek onim suprugama čiji muževi nikad ne pomognu oko ručka, večere, pranja suđa..Ja to ne mogu zamisliti... Ako ću se ikad udati, odmah prije braka ću dogovoriti da mi je potrebna pomoć - u svemu: u čuvanju djece, u kuhanju, zahtijevat ću da ne razbacuje svoju odjeću..i da je koliko-toliko uredno pospremi... Muž jedne moje prijateljice kad pojede bananu - koru samo baci na pod - pa ja to ne mogu prihvatiti..Gdje je ljubav tih muževa?? Zar ne vide kako je žena umorna, neispavana??
Ha ha ha, nemojte sad pomisliti da sam ja neka mala lijenčina , daleko od toga, ništa mi nije teško -ali ja sam za ravnopravnost!! Ako ću ja padati s nogu od umora, a moj će muž samo ići na posao i na košarku i tu i tamo se malo poigrati s djecom - ma ja ću danonoćno vapiti Bogu da ga promijeni jer ja to neću moći izdržati! Pa ako ću spavati samo 3h na noć i još naporno raditi na poslu - ma bit ću najgora supruga na svijetu!!
Eh, možda i nije tako loše da čovjek ostane sam... Šalim seee!!!!
Kaže meni tata da ti dijete da posebnu snagu... On je imao nas troje malenih kod kuće, radio je u tvornici, svaki drugi dan trenirao i još sam gradio kuću - i sve je uspio..Nikad nas nije jače zašpotao, nikad udario, stvarno nam je predivan tata... I još nam je kuhao, uvijek nas spremao na spavanje, igrao se s nama, mene vodio na treninge kad me nije tko imao čuvati.. Mama je također puno i teško radila, kuhala nam..Ona je često bila nervozna, ali je tatina smirenost to sve lijepo neutralizirala... Divim im se kako su nas odgojili, otškolovali... Ja jedva sama sa sobom izlazim na kraj...O dragi SVI roditelji - divim vam se..Hvala Bogu što vam daje toliko snage i ljubavi...

Draga Voxice..ja sam sigurna da je Bogu tvoja žrtva osobito mila... Sveti Leopold Mandić je imao ponešto eksplozivnu, prgavu narav... Ali nitko tko je s njim bio u kontaktu - to nije primijetio..Njemu je Bog dao i taj križ, između svih ostalih, Bog mu je dao tešku narav, ali on se toliko trudio...Nikad nitko nije od njega dobio ružnu riječ ili vidio njegovu nestrpljivost...Leopold je tako strpljivo podnosio cijelog života svoju narav..Mrtvio je svoju narav..Ooo, kakva li je to žrtva... Uvijek je bio osobito blag, strpljiv, pun ljubavi...

Opet se ja raspisah - da me ne biste pogrešno shvatili - nemam ja strah od roditeljstva ili udaje - ali - vjerujem da je to jaaako teško i da nije baš tako ružičasto kako neki misle... Ja bih baš voljela da radimo samo 4h na dan da se možemo više posvetiti i obitelji i sebi!