www.tebe-trazim.com

Jedna divna osoba, moja prijateljica mi je poslala ovu divnu meditaciju, koju želim podijeliti sa vama na forumu, nadam se da će biti korisna za vašu osobnu meditaciju. Dakle, evo pa pročitajte:

NIJE LI GORJELO SRCE U NAMA?!

Kako je lijepo živjeti s ljudima čije srce gori! ”Zapaljeni” ljudi imaju ideje, želje, planove, snagu da ostvare ono što sanjaju u svom životu.
Oni imaju tople oči i sućutno srce za nevolju koju vide i kojoj žele pružiti nešto od topline svoga srca.
Po njima svijet i danas može biti lijepo mjesto, toplo gnijezdo u kojem i mladi ptići ljudskog roda mogu sigurno rasti i učiti letjeti. Kako do zapaljenog srca doći danas? Čini mi se da se Isus od dana svoga uskrsnuća nije promijenio, ali bismo mi mogli od dvojice učenika štogod naučiti. Bili su umorni od razočaranja, tužni, sami.
A onda im se pridružio čovjek.
Čovjek. Običan, nepoznat, stran.
Bio je pun života, pun pitanja, ali i odgovora.
Njegov je život zapalio srca tužnih i razočaranih učenika koji nisu više znali što bi počeli sa svojim životom.
Kako je dobro što i danas Isus želi doći do onih koji ga trebaju, pa im postavlja životna pitanja, a srca užiže mudrošću koja ulazi u dušu skoro neprimjetno.
Kako je dobro što i danas u Crkvi ima onih koje On poziva da to svoje zapaljeno srce slijede cijelim životom, da mu se prepuste da ih ono vodi.
A srce, od Uskrsloga zapaljeno, vraća se uvijek iznova braći koja su tužna i zaplašena, nosi im svjetlo i radost koju je u susretu sa Uskrslim upilo u sebe.
Uskrsli se od dana uskrsnuća nije promijenio. Jednako dolazi, nudi svoja pitanja, odgovore, svoju prisutnost.
A umornih i razočaranih nije ništa manje nego u Njegovo vrijeme.
Plamen Isusove ljubavi čezne da zapali srca, da od njih učini luči koje će svijetliti braći i sestrama.
Vrijeme je da otvorimo oči srca, da ga prepoznamo dok s nama lomi kruh našeg svagdanjeg života i da svoja srca prepustimo plamenu njegove ljubavi.
Kako je lijepo živjeti s onima čije srce gori!
Osjećam li u sebi toplinu i milinu Njegove Riječi i želju da ga donesem drugima?
Vjerujem da i danas Isus dolazi i zove.
Kako mu ja mogu odgovoriti?

s. Martina Koprivnjak, Zagreb

Hvala tebi prijatelju što si podjelio sa nama tako lijepu priču.

_______________________

U Kristu i sa Kristom

Moja meditacija za 3. vazmenu Nedjelju - 06. 04. 2008.

Gospodine, danas mi ponovno stavljaš sliku puta u Emaus, dvojica braće išla su tužna, raspravljahu među sobom tužne događaje Velikog Petka, nisu još saznali da si uskrsnuo. Slušao si ih, i čak kad si im tumačio pisma nisu spoznali da si to Ti. Prepoznaše Te tek u lomljenju kruha. I mi smo često puta takvi, ne prepoznajemo Te, potrebno je dugo vremena da prepoznamo Tvoj glas, iako nam srce izgara za Tobom, tako bi voljeli imati Te uza se. I danas dok nam govoriš, dok slušamo Radosnu vijest na svetoj misi, naše srce gori, čezne za Tobom, ima ih nažalost koji ostaju hladni, kojima je Tvoja riječ dosadna, teška, kao da je ne žele čuti.
Isuse, daj nam milost da čujemo Tvoju riječ, da te osjetimo, da sjednemo za stol s Tobom, i prepoznamo Te u lomljenju kruha. Nahrani nas i ojačaj u svetoj pričesti, da Te nosimo u sebi, zapali naša srca ljubavlju prema Tebi, da slušamo i upijamo Tvoju poruku, da bismo mogli biti Tvoji svjedoci. Gospodine, budi uza me uvijek. Daj mi srce koje će ti uvijek vjerovati.
Hvala što me ljubiš.

jako lijepo Željko !






dvojica braće išli su tužni ..
što Isus umrijeee..

al dođe Isus..
Uskrsli k njima i tuga ih MINE u treeen...

Bravo, tako je sestro Eleonora. Bog Te Blagoslovio!

...Jednom..Nedavno...je srce gorjelo u meni kad sam razgovarala s jednim čovjekom...

...Jedan od onih za koje odmah uvidite da Duh Gospodnji prebiva u njima...
..Miran, blag, nasmiješen, pretoplih očiju i pun neke djetinje živosti...
...Odmah je zavolio i moj duh..Kako i ne bi - u njemu uistinu prebiva Duh Gospodnji i on ljubi sve ljude...Pa kako ne bi mene koja je i sama odmah zavoljela njegov duh...
...Kad sam razgovarala s njim te hladne večeri nakon Sv. Mise..ispred crkve... Gorjelo je srce u meni...
...Odmah sam to spoznala duhom, dušom i tijelom... Znala sam da se ovakvi ljudi ne susreću često..I da je taj čovjek Božji dar za mene...

..Nažalost..Mojom su dušom tad puhali vjetrovi neodlučnosti, obilja izbora, umora, pomalo i osjećaji straha...
..I nisam mogla pokazati da je moje srce gorjelo...Samo sam nagovijestila...I otišla..Povukla se...
..Nestala i utopila se u nejavljanju...Presvjetla je i prejaka bila vatra koja je isijavala iz njega...Prečisto za moju još pomalo mutnu dušu koja se gubila u neodlučnosti...Rijeke žive vode i miline su se razlile njegovim srcem i usnama...A ja se utopila u tome..Nisam još imala dovoljno čistoće i snage da zaplivam tim morem miline...
..Lakše je bilo u prebrzoj svakodnevnici sve to "ostaviti za neka druga vremena", nego se suočiti s nekim takvim...
..I sada je moje srce spremno... Spremno prihvatiti tog čovjeka...Sa svime što nosi i sa svime što on jest...
..Prihvaćam iz Božje ruke sve što će doći...

Molim vas, drage moje sestre koje ste još slobodne i niste upoznale svoju "srodnu dušu"...Čistite svakodnevno svoje srce, jačajte dušu i duh sv. misama, molitvom, pričestima...Jer nevjerojatno je kako nam srce i razum mogu zatupiti..Kako možemo biti neodlučni...I kako lako možemo propustiti one ljude i trenutke kakvi se javljaju tek nekoliko puta u životu... Čak i ako ih prepoznamo - nemamo snage upustiti se u ruke Božje...

Voljeni Bože, molim Te za milost da se nikad više ne oglušim kad će opet moje srce gorjeti Tvojom vatrom...Koja dolazi iz Drugoga..A dolazi po Tebi...

O kako je predivno prepoznati Isusa u ljudima
Njegov osmjeh, radost, tugu, lijepu riječ, prodoran i blag pogled, razumjevanje....
Kako je lijepo biti u prisutnosti osobe ispunjene Kristovim Duhom, kako je ugodan i siguran zagrljaj Njegov

Predivno... ..BVB

Dok covjek ne upozna Bozju prisutnost u samome sebi-ne moze se promjeniti,a da bi to mogao moras se odreci samoga sebe,upoznati
sve svoje pogreske i priznati svoj grjesni zivot...a znate i sami kako
je to tesko...koliko vremena treba za to ? Bog je ljubav,a ljubav primiti
je lako,ali djeliti ju sa drugima,osobito sa onima koji ti nisu bas na srcu...
hm...jako je tesko...Tako je bilo barem meni, a Bog mi je stalno govorio-
ja tebe ljubim bas takovu kakova jesi i ti moras ljubiti sve one koje ne
ljubis....moras i znam da hoces....Sama sam sebi govorila...Visnja ti
moras oprostiti,ti moras sve zavoljeti,bez obzira ljube li te oni ili ne jer Bog
mene ljubi...Znate kako to ide ? Iz dana u dan sam ponavljala za osobu
koja je bila daleko od moga srca-ja te ljubim,jer i Bog te ljubi i kad
sam srela tu doticnu osobu koja je bjezala pred menom ja sam joj prisla i pozdravila ju sa rijecima ..Bog s tobom ,zar me ne vidis ? Bila je iznenadena
i odzdravila...Ta osoba i danas pokusava okrenuti glavu od mene kad me vidi,ali ja uporno prilazim...ne bjezim vise od nje i ona to primjecuje,ali
njoj nesto neda da se oslobodi,jer jos uvijek pokusava izbjeci...Bilo je i meni tesko prici i pokloniti se ,sve dok nisam od Boga izmolila da mi
da snage i dao mi je.Tesko ti je sresti se s nekim ,a da ne progovoris i jos
k tome bez ikakvog razloga...Meditacije za takove stvari su od prave
pomoci....ponavljati svaki dan barem desetak ,petnajstak minuta...
Isuse oprosti meni i njoj,ja tu osobu volim...nece se to odmah dogoditi,
ali dogodit ce se sigurno...Vi koji imate iste probleme koje sam ja imala probajte pa cete vidjeti da ce uspjeti....Nema vise ni jedne osobe u mome srcu koju ne volim,s kojom ne govorim i kad netko nece meni,ja
prilazim njoj ili njemu i zapocinjem sa blagoslivljanjem....