prošle godine sam pisala seminar o Međugorju. Pa evo par dijelova ako nekog zanima....
GRUPA VIDJELACA
Sastav
Grupa se sastoji od 6 članova. Njihova dobna razlika je 6 godina. Na početku na njajmlađi član grupe imao jedanaest, a najstariji sedemnaest godina. Među njima su četiri devojke i dva dječaka. U vrijeme formiranja grupa se nalazila na školskim praznicima. Svi su dotle išli u školu.
Svi potječu iz seoske sredine. Obiteljsko stanje svakog pojesinog člana je odprilike prosjeku mjesta. Dvije vidjelice žive za vrijeme školse godine u gradovima, aškolske praznike provodne na selu.
Nastanak
Ova grupa vidjelaca nastala je 24. i 25. lipnja 1981. To je tip sekundarne grupe, a to znači, da grupa u svom nastanku mora imati neke zajedničke interese, svoga vođu, svoje zakonitosti i svoje ciljeve. Smo su dvoje među njima povezani rodbinskiom vezom.
U ovoj se grupi ne može naći onaj, tko je grupu organizirao; niti u njoj niti izvan nje. U vrijeme nastanka svi su članovi bili u uzrastu formiranja. Tada se mladi zatvaraju u grupe koje imaju svoje zakone. Pred zakonima takvih grupa često prestaju zakoni roditelja, škole, Crkve ili šireg društva.
Ne nalazeći na ovoj razini odgovore o nastanku grupe treba saslušati nači na koji grupa sebe tumači. Postali su grupa onda kada im se Gospa ukazala (24. i 25. lipnja 1981). Time nitko od njih nije prisvojio pravo nad grupom, niti pokazuje ne bilo koga drugoga, osim na Gospu. Grupa se tako razumije, shvaća i tumačei. To je činjenica do koje se može doći kada se istražuje tko je grupu organizirao.
Postoje i tvrdnje da je mjesni župnik organizirao grupu.
Međutim, on sam tvrdi, da ih sve uopće nije poznavao, jer je kratko prije tih događanja preuzeo vodstvo župe. Osim toga od njih šestero dvoje preko praznika živi u gradi i jako rijetko dolaze na selo, samo za praznike. Iz župnikova ponašanja nakon formiranja grupe, vidljivo je da je bio protiv grupe.
Činjenica da je mjesni župnik nedugo nakon formairanja grupe bio uhićen i proveo godinu i pol dana u zatvoru govori u prilog tome da je on nije formirao, jer grupa i dalje jednako postoji i djeluje.
Opće je iskustvo s grupama, da se rasformiraju i nestaju, ako vanjski oraganizator nije prisutan i svojim sjelovanjem ne drži grupu na okupu. Stoga se ovdje postavlja ponovljeno pitanje: Kako je moguće da se grupa ipak održala?
Stabilnost i trajnost
Grupa traje i djeluje već godinama. Njezina unutarnja dinamika, trajanje i stabilnost su svakako vrijedni pozornosti.
Oni uopće ne znaju, dokle će još biti kao grupa. O tome i ne vode računa, niti se pitaju. Odgovor je uvijek: „Dokle to Gospa bude htjela“.
Iako je trajanje jedne grupe različit element od stabilnosti, ipak su ta dva elementa usko povezana. Kod ove se grupe pokazuju elementi, koji, po parvilima, nište gupu.
Promatrajući grupu po vertikalnoj psihosocijalnojj strukturi, može se reći, da grupa ima u sebi, po svojoj nutarnjoj dinamici dva prvaka. Jedna se članica nameće time što ima najviše škole i što se najlakše izražava o svojim doživljajima, a druga po dinamici svoga temperamenta i po ulozi, koji je dobila time što je stalno na mjestu događaja.
Ta je činjenica morala dovesti grupu do podjele po horizontalnoj liniji , stvarajući podgrupe. Na toj horizontalnoj liniji dolazi u grupi i do sukoga između podrupa, kada se u određenom momentu zatvaraju jedni od drugih i kad svoje sukobe ne sakrivaju, nego ih očituju.
Dokle s ove psihosocialne dimenzije pokazuje stabilnost i nestabilnost, pa time i ugrožava svoje trajanje, oni pokazuju apsolutnu stabilnost, kad se radi o prenošenju poruka i o izjavama, kako vide i kako doživljavaju Gospu. I u trenucima napetosti kad su podgrupe očite, nikada nisu jedno drugo dovodili u pitanje, kad se radi o viđenjima. I ne samo to, svaki put su se borili jedno za drugo.
Opravdano bi bilo očekivati, da u trenucima njihove napetosti na razini njihovih međuljudskih odnosa pukne i jedinstvenost poruke. Međutim, to se ne događa. Ostaju potpuno čvrsti i apsolutno stabilni. I ovdje se tumače i shvaćaju gledanjem i doživljavanjem Gospe.
Interesi
Svaka grupa mora imati zajedničke interese i ciljeve. Kod mladih to može biti zajedničko učenje, zabava, planiranje određene zarade i sl. Grupe traju, dok ih zajednički interesi povezuju, a kad nestanu interesi koji ih povezuju ili se grupe potpuno rasformiraju ili se rastavljaju u podgrupe.
Ova grupa vidjelaca nema takvih zajedničkih interesa.
Može se mirno ustvrditi da ih ne može ni biti, zbog psihofizičke konstrukcije grupe. To su u vrijeme formiranja grupe bili mladi ljudi u razvoju. Razlika u dobi od 7 godina je tada bila velika. Jedan dio grupe živi prostorno daleko od drugog dijela. Osim toga su po osobnim interesima, zbog psihofizičke konstrukcije , toliko različiti, da je vrlo teško zamisliti pothvat, koji bi se s njima, kakvi jesu mogao dosljedno, trajno i stabilno izvoditi.
Na upit zašto su skupa i koji ih interes povezuje, odgovaraju, kako im Gospa nalaže da prenesu svijetu njezine poruke mira da svijet pozovu na obraćenje.
Na pitanje dokle će tako govoriti u ime Gospe, odgovaraju: Dokle Gospa bude to htjela.
Dakle, oni uopće nemaju zajedničkih interesa, osom onog što im Gospa nalaže.
U ovim okolnostima je vrlo važno naglasiti, da je taj Gospin „interes“ za uobičajeno ljudsko poimanje uperen protiv njihovih osobnih i privatnih interesa
Poznata je činjenica, ako se u jednoj grupi počnu kositi grupni interesi ili interesi organizatora s interesima pojedinaca, pojedinci ili napuštaju grupu ili stvaraju podgrupe koje se odupiru takvom razvoju stvarni.
Kada se uzme u obzir da je osobni i privatni život mladih Bijakovčana bio gotovo uništen, da su morali svaki dan dva do tri sata biti u crkvi, da brojnim posjetiocima moraju iste stvari toliko puta pričati i ponavljati, onda se može shvatiti kako su njihovi osobni interesi zapostavljeni i kako se glavni „interes“ okrenuo protiv njih.
Kada im je predbačeno da samo radi okupljanja mase oko sebe tvrde kako vide Gospu, onda je jedna vidjelica rekla: „Nama narod samo smeta. Mi nikog ne zovemo, neka ne dolaze, a mi moramo govoriti što vidimo.“
Ne samo da se glavni „interes“, koji njih nadilazi, okrenuo protiv njih, nego djelomično i protiv roditelja, sela i župe a pogotovo protiv župnika. Iz toga se može vidjeti i osjetiti, kakav su psihički pritisak morali podnositi
Oni su naime dobro shvaćali, da je župnik zato što je na večernjoj misi, koja je nastala povodom njihovih izjava, propovijedao i zbog sadržaja propovijedi zatvoren. Ipak ostaju stabilni u svojoj poruci.
I njihove obitelji moraju žrtvovati dosta dragocjenog vremena. Oni ipak ne odustaju.
Što se tiče samog sela, mnogi su ljudi morali toliko puta držati stražu po svakom vremenu. To su vidioci osjećali i zbog toga patili, ali uz sve to neprstano zastupali onaj „glavni interes“ i ne odustaju od njega.
Treba svakako ovdje spomenuti, da dolazi među pojedincima do sukoba zbog odgovornosti koje oni nose u sklopu događaja. Ako jedno od vidioca zbog umora ili bilo kojeg drugog razloga ode iz crkve prije nego su se molili nad svim bolesnicima ili ne dođu točno na vrijeme onda se ljute jedni na drugr i prigovaraju jedni drugima. (U to vrijeme viodioci su poslije mise molili nad bolesnicima. Kanije su tu dužnost preuzeli svećenici.)
S jedne strane, prenošenje poruke ostaje apsolutno stabilan element u svakom događaju, i onda kad je to na štetu njim osobno, zajednici ili drugim pojedincima. S druge strane oni bez ikakve bojazni pokazuju svoje slabosti kao pojedinci i grupa