www.tebe-trazim.com

Koliko puta u životu, u strci i buci, u žurbi života smo stali i osvrnuli oko sebe.? Oko svog ili tuđeg djeteta,? Djeteta koje nas je promatralo i često puta bilo u kući ili negdje na cesti, u tramvaju ili vlaku, promatralo.Koliko smo puta u svom životu zastali i pogledali u dubine dječjih oćiju, u bogatstvo koje nose jednostavnost, iskrenost i ljubav. Dječje oći prepune ljubavi baš za nas, uvijek za nas. Ponekad kad su djeca bolesnai potrebita pažnje i milovanja po kosi i ohrabrenja da će brzo bolest proći nije li Vam se ikad učinilo koliko smo i sami potrebni dječjeg ohrabrenja, djećjih pogleda, dječjeg smijeha?. Pitam se sada koliko nas je pronašlo i uhvatilo samog sebe u trenutku u kojem smo se smijali kao djete, veselili kao dijete, bili iskreni kao djete, jednostavni ispunjeni iskrenošću. Koliko puta smo osjetili da smo djete Božje koje se nikad nije izgubilo iz dubina naše duše? Jer čovijek je Velik samo ako nije izgubio srce djeteta.Jeronima

koliko puta u tom pogledu djeteta, osjetim toliko povjerenje, da mi se budi savjest, i govori: jesi li dostojna tog pogleda, tolikog povjerenja?,....

kako cu se tek osjecati pred pogledom Isusovim,.. koji je sigurno jos intenzivniji,... iskreniji, neviniji, zraci jacom ljubavi, dobrotom,... oprostom... STO LI CE MI TADA RECI MOJA SAVJEST,... HOCU LI MOCI IZDRZATI,...

Evo, kao da si svojim postom željela od mene izmamiti da pripovjedim jedan događaj od srijede...

Otišla sam u školu po svoju Tončicu i čekala ju vani dok ju redar pozove. Došla je do izlaza škole sva uplakana. Upitah ju: "Šta je bilo Tonkice?", a ona mi odgovori da ju je na izlazu iz razreda jedan dječak udario torbom po glavi (torba ima cca 20 kg). Šta sad pomislih...da idem učiteljici? pedagogici? ravnatelju? osjetila sam želju da ga se kazni (pravi roditeljski zaštitnički osjećaj).
Otišla sam do razreda i učiteljici rekla šta je XY napravio, a ona ga je odmah pozvala na razgovor. To dijete je inače veliki problem u razredu, ima tešku obiteljsku situaciju i posve je zanemaren. Upitah ga: "Zašto si ju udario? Jel to bilo lijepo? Voliš li ti kad tebe netko udara?...on je samo stajao i gledao me tužno. U njegovu sam pogledu osjetila koliko je on ranjen duhovno, toliko sam sažaljenje i empatiju osjetila kakvo već dugo nisam. Upitala sa ga nakraju: "Obećaješ li mi da ju više nikada nećeš ozlijediti i udariti?", samo mi je potvrdno klimnuo glavom.
Sada da se vratim na temu...u pogledu djeteta možemo isčitati i patnju, zanemarenost i odbačenost... nažalost malo nas obraća pozornost na taj pogled tuge i zanemarenosti.

Isuse mili...izliječi sve ranjene male dušice, ispuni u njima svaki nedostatak ljubavi i pažnje.

Zao mi je takove djecice jer vjerojtno svojom agresivnoscu zele obratiti paznju na sebe.Sigurno im nedostaje ljubavi i sva djeca koja nisu dovoljno ljubljena iskazuju to na neki agresivan nacin,a kad im se postavi pitanje , zasto su to ucinili onda se iz njihovih pogleda moze uociti tuga koju nose u svome srcu.Mnoga djeca zive u raznim zivotnim okolnostima jer roditelji su prezaposleni pa nemaju dovoljno vremena za djecicu jer kad dodu sposla preumorni su za odgovarati na djecja pitanja i za igru sa njima...Nije posvuda tako ali u vecini i je i ta djeca imaju mozda najbolje igracke i svega u izobilju ali im nedostaje ljubavi i tu agresivnost onda ispoljavaju na drugoj djeci ili drugim neprimjernim ponasanjem...Molimo Te Isuse i za tu djecicu, budi im Ti Otac i posalji im svoju Majku Mariju da ih ona cuva i nadomjesti im majcinsku ljubav...Isuse ,Ti dobro poznajes svako svoje dijetesce i Ti si veliki ljubitelj djece,budi im u pomoci

U danima naše tjeskobe i ponekad teške depresije( ili se ona događa samo meni ), u trenucima očaja i neizbježne tuge i plača , znam i sigurna sam da postoje samo jedne oći, jedan osmijeh i nekoliko sićušnih rijeći koje nas jedine mogu ponovno uzdići i ponovno izmamati na naše lice osmijeh. U trenucima kad dolazimo kući toliko izmoreni i satrani od naporna dana, problema i teškog rada u toplini našeg doma uvijek čeka maleno, to sičušno stvorenje, djetešce u kojem je silna veličina i silna jakost, u njemu sva bezbrižnost i sav svijet koji na svojim malenim ručicama čuvši za naš dolazak u kuću trčanjem u naš zagrljaj dolazi i prinosi svojim dragim roditeljima, starateljima, braći i sestrama. Uvijek nas takve okice podižu i uvijek iznova potiću na jutarnje dizanje i težak cijelodnevni rad, samo da bi bili i dalje bezbrižni ti naši maleni čudotvorci u kojima živi cijelo nebo. No ima i dječice koja nisu u potpunosti sretna, roditelji samo jure, samo žure i nemaju vremena ni za se a kamoli za djetešće koje ga strašno treba, nedobivenu nježnost tada takva dječica traže u pogledima drugih ljudi, željni svračanja pozornosti na sebe jer i onu su djeca. samo jednom osmjeh mnogo znaći usamljenom djetetu a zamislite samo koliko bi sretno srce bilo takve djece kad bi osjetilo zagrljaj. ZANIMLJIVO JE ŠTO JE ZAGRLJAJ NAJLJEPŠI DAR! ZAGRALJAJ KAO DAR UVIJEK ODGOVARA SVAKOJ OSOBI.

Okružena svojima malenim anđelima, njih petero sjetila sam se kod razmišljanja oko ove teme jedne propovijedi.
Svećenik je pričao kako je mladi bračni par nakon vjenčanja razgovarao s njim i svečenik ih je pitao za planove u novopečenom braku i o krštenju, zanimalo ga je kada će doći ponovno sa vješću da će dobiti u obitelj malenu dječicu i tako obogatiti i oplemeniti svoj brak. Odgovorili susvećeniku mladi ljudi tek vjenčani : pa prvo moramo završiti fakultete, magistrirati, ako Bog da doktorirati, stvoriti karijeru. Bio je to njihov susret nakon vjenčanja. Iprošlo je 5-6g od njihovog susreta kada se ponovno ti ljudi tada već vjenčani 5-6g sreli ponovno svečenika, svečenik ih je upitao jeste li pozavršili fakultete, magistrirali, doktorirali, stvorili karijeru i jeste li mi sada donjeli lijepu vijest o dolasku prinove. Bračni par je na to neselo odgovorio kako su jako zadovoljni postignutim uspjesima na fakultetima i karijeri, dapače kako su jako zadovoljni poslom no pošto su do sada bili podstanari za djete još nema vremena jer moraju sada na dobrim radnim mjestima zaslužiti novac i sagraditi veliku i preljepu kuću sa preljepim vrtom punim cvijeća i leptira te kupiti lijepi i veliki auto. Nakon tog razgovora opet su se rastali i njihov susret sa svečenikom bio je ponovio nakon 10g, preljepa kuća i veliki auto bio je za svaku pohvalu, no djeteta nije još uvijek bilo. Svećenik ih je upitao pa što se dogodili? na što su supruga i suprug odgovorili, pa pogledajte kako smo sve lijpo uredili, imamo prekrasne kineske vaze i sve je preljepo, a kad bi sada u naš život pristiglo djetešce to bi sve poremetilo. Sav ovaj lijepi ugođaj tišine i klasične muzike i bezbrižnosti.

Željela bih Vam drage moje sestre i braćo napisati još jednu preljepu rečenicu tj, misao .: LJUDI KOJI UMIRU A DA NIKAD NISU IMALI DJECU , UMIRU A DA NIKADA NISU UPOZNALI RADOST DOK LJUDI KOJI UMIRU OKRUŽENI SVOJOM DJECOM UMIRU A DA NIKADA NISU ZNALI ZA ŽALOST.!

da tocno je .. dijeca su sva radost ovoga svijeta .. mi ih imamo troje od 4 god do godinu dana.. ma nema niceg lijepseg nego gada svi pijevamo u glas zvocici ili bozic dolazi ma uistinu nema niceg lijepse nego doziviti radost majcistva... ponekada mi je i tesko i budem umorna ali se oni uvijek pobrinu da mi s nekom gestom olaksaju dan i nasmiju me do suza.. a naljepse je sto mozete cuti iz usta vaseg dijeteta je :"mama volim te najvise na svijetu"...

I ja sam u zadnje vrijeme pritisnuta poslom. Dođem kući sva umorna, nervozna..... Ali kad zakoračim u kuću i kad me one okice pogledaju i viknu : Mamaaaaa!!!! Kad me zagrle tolikom snagom da se začudim odakle tolika snaga u malim ručicama.... i na kraju : "Ja tebe volim najvise na svijetu" ....Zaboravim posao i napetosti na poslu....sav umor nestaje sve se pretvara u veeeeliki smijeh i ogroman zagrljaj....
Hvala ti Bože na mojim malim anđelima

I hajdemo se ovih dana više moliti i postiti za one koji se s posla vraćaju umorni i tužni a nemaju dječicu da ih grle i ljube, ne zato što ne žele već zato što ih još nemaju a silno ih žele. Hajdemo ovih dana više moliti i postiti za takve obitelji da idući Božić dočekaju s prinovama...

Molim te Gospodine milostiv budi i po zagovoru Blažene Djevice Marije blagoslovi sve naše obitelji dječicom...

Ne mogu odoljeti a da ne kažem kako moji klinci (4 i 5,5) uveče mole dragog Bogu da tete rode drekavce i šmrkavce...

Baš zato što jesu tolika radost trebamo se moliti da je svi osjete...

Bog blagoslovio vas i vaše obitelji

Slažem se sa svima vama!!!
moja mala sestra i mali rođak su najveca rados u nasoj kući!!! uvijek je fino imati malu djecun u kuci bez njih bi sve bilo monotono!!!
pusa svim mama na tt-u<!!!