www.tebe-trazim.com

jel ovo tvoje..

..prelijepo je..

."bijeg" od kršćanstva..kao svjetonazor..propast društva

..i naše društvo napušta..kršćanstvo kao svjetonazor..
..kopirajući zapad..
..i tako ..slijedi i njegovu sudbinu..
..otuđenje čovjeka od samog sebe..
..i propast društva..

..sve one kršćanske vrednote..postale su smiješne..
..i staromodne..

..a modernizam je" razapeo čovjeka" u zamku..
..svijeta bez Boga...i gdje čovjek ..centar svega..

..Homsapienscentričnost..

...Stihijsko..i moderno..ugađenje tijelu..
..dovelo je do..:
..i zapuštanje duha..
..čovjeka pretvorilo ..u "životinju"
..a ne Jedinstvo duha i tijela..

..svijet demona..i zloduha..
..razbija " duhovnu vezu" čovjeka i Boga..

..čineći tako povoljno klimu za Lov na ljudske duše..
..duše se prodaju za malo ..zemaljskih bogatstava..

..novac i moć..


..degradilo je čovječanstvo..
..izokrenulo zakone dobra i zla..
..gotovo do suprotnosi..

..nasilje postaje normalno..
..seksualna izopačenost..
..materijalna izopačenost..

..i onda kad SVE TO SAGLEDAMO..
..vidimo da sve dogodilo zbog bijega..
..iz kršćanstva kao DOBROG SVJETONAZORA..

..Svijet se mora...vratiti u zakone kršćanstva kao svjetonazora.
..ili ga NEĆE BITI..

..SVIJET ĆE SAM SEBE UNIŠTITI, pod kandžama ..sotone..

..ŽIVJELO KRŠĆANSTVO..

ZAPOČNI OPET!

Ako si umoran i put pred tobom
čini se dugačak i beskrajan,
primijetiš li da si pogriješio i krenuo krivim putem…
ne očajavaj,
ne dopusti da te ponesu dani i vrijeme…
Započni opet!

Ako ti se život odjednom pokaže u nekom novom čudnom,
neobičnom i neočekivanom svjetlu,
ako te razočaraju stvari, ljudi i događaji…
ne trudi se i ne pokušavaj shvatiti zašto i koji su razlozi…
Započni opet!

Ako znaš što znači ljubiti, biti ljubljen i nekome biti jedinstven,
ali si ipak spoznao skučenost i siromaštvo svojih granica…
nikad ne ostavljaj ništa napola dovršeno…
Započni opet!

Ako te drugi ponekad prijekorno i začuđeno gledaju,
ako su nečim razočarani ili čak srditi…
ne buni se i ne pitaj ništa…
Započni opet!

Jer i stablo opet pupa, zeleni i lista zaboravljajući zimu,
grana voćke ne pitajući zašto, opet cvjeta,
ptica opet svija svoje gnijezdo ne misleći na jesen,
jer život je nada i uvijek započinje iznova.

Izvor:Facebook,Podrška Fra Zvjezdanu Liniću

Sat kasnih spoznaja

Tko ima hrabrosti još danas, da kaže: morat ćete se kajati, kada doznate, da ste se varali i druge varali, jer ste bili prevareni i radili krivo; morat ćete žaliti svoje riječi i djela kao zazor i sramotu? Danas više nema Savonarole ni Jana Husa. Svejedno, kajat ćete se i bit će vam žao onda, kada doznate i spoznate, dvadeset ili trideset godina kasnije. Pobjede spoznaje polagane su i kasne; za njih je kratak i čitav ljudski život, a u njima je grozno, što obično ne dolaze na vrijeme.

Jer ima pozne mudrosti, krvave osvete vremena, kada čovjek providi svoju šupljinu i svoje bivše neznanje. Treba čekati deset i dvadeset i daleko više godina, da se uzmogne kazati: Bili smo u zabludi. Nas su prevarili. Ta će daleka mudrost stići jednoga dana, da nas kazni prije same smrti za čitav jedan život zabluda i propusta.

Ima kasnih spoznaja, kada su gole riječi moćne bez nakita, i kada se sni prozru, ili će se prozrijeti. Koji poživimo, doći ćemo k njima. One će doći k nama. Ja ih ne pozivam, jer su kasne, i zato žalosne. Ja bih želio ranijih, boljih spoznaja, otkrića o podlozi stvari, dok još sat nije minuo, dok je na vrijeme. Ja vas opominjem.

Ne pozivam se ni na kakvo pokajanje, ali ura ispaštanja putem istine će doći, mora doći. Kao pjesnik, koji je upozorio svoju draganu: „Jedne večeri, kada ostarite, uz svijeću..." Ura istine i kazne će doći. Sve će biti golo, sve će biti jasno, ali kasno.

Bit će kasno. I za mnoge utjehe i revanše, koje ćemo dobiti (mi rijetki, jedini, izabrani), je se ne veselim, jer će doći kasno. Stariji naraštaj i potomstvo moći će opet da beskorisno i sasvim u tutanj kažu: Bio je jedan glas, jedan čovjek, koji je na vrijeme govorio istinu, ali ga nisu slušali.

Za bivše načinjene nepravde, za ispade iz vremena nezrelosti mnoge će vikače i istupnike prikoriti, kao glas savjesti, razboritije sjećanje na naša prošla vremena i sat kasnih spoznaja, kada večernje sunce neumitnih jeseni na izmaku obasja zlatni vinograd i bakrene lugove.

Tin Ujević

VRIJEĐANJE I NELJUDSKO PONAŠANJE

Patnji koja je nužno povezana s našom ljudskom egzistencijom pripadju prije svega vrijeđanje i neljudsko ponašanje. Benedikt je savjetovao svoje redovnike: „Ispunite zapovijed Gospodnju, osobito glede vrijeđanja i neljudskog ponašanja snagom strpljivosti; kad vas udaraju po jednom obrazu, pružite im i drugi; kad vam ukradu košulju pružite im i kaput; kad vas natjeraju da pođete s njima milju pođite dvije. S apostolom Pavlom podnosite lažnu braću, podnosite proganjanja i blagoslivljajte one koji vas proklinju. „U nastojanju da prevlada nanijete uvrede koje mu dnevno nanose uvrijeđena braća i sestre čovjeku može pomoći jedino Isusov svjetonazor. Benedikt u svom savjetu citira zapravo Govor na gori. Tu nam Isus pokazuje put, razdjelnicu koja se proteže kroz čitavo ljudsko društvo, spas u ljubavi.
Međutim, na tom putu čovjek će zajedno s Isusom naići na križ, križ osamljenosti i napuštenosti, križ bola i prezira. Presudna je posljednja riječ oca Benedikta. Mi trebamo blagoslivljati one koji nas proklinju. Time što ćemo o njima govoriti sve najbolje, mi ćemo zapravo preobražavati zlo koje ih tjela na proklinjanje. Stoga je Benedikt uveo četvrti stupanj poniznosti, stupanj na kojemu se nepravda preobražava u božansku pravednost, zlo u dobro, nanesena bol u ljubav, prokletstvo u blagoslov, tmina ljudskog srca u svjetlo božanskog gospodstva. Put preobraženje nanosi nam velike bolove, ali vodi k novom zbližavanju i naš odnos prema svemu stvorenome. Tim putem prodire božanska ljubav u tamna područja svega stvorenoga.
Anselm Grün

Nije u redu.

Nije u redu da te napadaju, da te osuđuju i okrivljavaju. Nije pravedno.

I gledam te kako klečiš i vapiš na koljenima, suze koje već stvaraju lokve, rijeke, mora.... I pitaš me: "Zašto?"

Zašto te cijeli život ljudi ranjavaju? Zašto nosaš tolike rane iz svoje prošlosti? Pukotine u srcu? Zašto su te drugi maltretirali, na tebe se iskaljivali, činili ti nepravdu? Zašto cijeli život slušaš kako ti govore da nisi vrijedna? Zašto im vjeruješ?

Ljudi su jako pametni, mudri i sposobni u tebi nalaziti mane i upirati u njih prstom. Jako su sposobno prebacivati svoju krivnju na tebe. Jako su snažni, sigurni i čvrsti kada gledaju sve što u tebi ne valja. Jako dobro vide ono što te čini nevrijednom.

A sad ti ja kažem: Nisu u pravu. To nisu mane. To je dragocjeno kamenje.

Njima je to ružno, ali oni to ne razumiju, a ni ti. Kako ne vidiš? Nisi ti gruba; ti si čvrsta i direktna. Nisi ti bojažljiva; ti si pažljiva. Nisi ti preosjetljiva i impulzivna; ti si strastvena.

To nisu tvoje mane. To su nebrušeni dijamanti. Onda zašto to ljudi ne vide?

Jer su slijepi. Samo vide blago kad im zabliješti. A ti si moje blago. Hoćeš mi dopustiti da te brusim? Evo, da počnem...

Želim ti dati jedan dar koji će ti pomoći da budeš snažna, ali ovaj dar zahtijeva jednu zamjenu... Molim te, daj mi svoje srce. Kad mi ga daš, malo će te boljeti, jer ću ga razbiti, ali ne boj se! Odmah ću na mjesto tvog srca staviti svoje srce.

Želim ti dati svoje srce da naučiš ljubiti baš te koje te mrze, napadaju, osuđuju i ranjavaju. Sjeti se, i mene su tako ranjavali, zato znam što prolaziš. Moje se srce zna kako nositi s tim. Uzmi moje srce. Neka te ono ispunjava ljubavlju pravom, istinskom. Ona koja prašta, koja priznaje, koja ne pamti zlo i pruža novu priliku. Uzmi moje srce i ljubi ih, jer zbilja ne znaju što čine. Oprosti im, jer ja tebi sve praštam.

Dušo, ne možeš spasiti svijet. Ne možeš promijeniti osobu i maknuti njenu sljepoću. Ne možeš, jer to nije tvoja uloga; to je moja uloga. Pusti da ja rješavam njihove dugove, da ih klesam, da ih brusim, da ih spašavam.

Želim ti dati još jedan dar. Ovaj dar dolazi s prvim...

Želim ti dati svoje oči. Hoćeš mi dati svoje? Želim da ovim očima vidiš dubinu iza njihovog osuđivanja. Draga, oni su u boli. Oni pate. Ima tisuću razloga zašto netko čini zlo, ali u jedno budi sigurna: to proizlazi iz jedne duboke čežnje za ljubavlju i za osjećajem vrijednosti u čovjeku koji je prazan, izgubljen, izranjen, i koji ne vidi svoju vrijednost. Zato on na silu pokušava stvoriti svoju vrijednost na krive načine. Nespretan je. To ne znači da je loš čovjek, niti da je manje vrijedan od tebe. Ali je ranjen. Dajem ti svoje oči da to vidiš, da ga možeš razumjeti i da mu možeš lakše oprostiti, ali i da ga možeš ljubiti. Jer ljubav nije voljeti one koje ti čine dobro, već ljubiti one koje te mrze... Želim ti dati takvo srce.

Želim da uz moje oči i moje srce, uzmeš moju kožu. Moja koža je bila izranjena, izrezana i izudarana, ali vidi je sada! Potpuno nova, čvrsta i snažna. Imam ožiljke, ali to su znakovi borbe i ljubavi. Želim da uzmeš moju kožu i da mi dadeš svoju, ona koja te čini osjetljivom, ranjivom i kroz koju drugi lako dolaze do tvog mira i razaraju ga.

Želim da budeš nedodirljiva. Želim te učiniti snažnom da nikad ne izgubiš svoj mir, da uvijek budeš staložena. Čak i kada se kule ruše oko tebe, kad te gađaju kamenjem, kad te bičuju. Želim da budeš toliko okružena štitom mojeg Duha, da ne osjetiš nikakve udarce, da vidiš samo istinu, da razumiješ i ljubiš one koje te gađaju da te obore. Ne daj se.

Moja si. Moja si ratnica. Moje blago. Ti si vrijedna.

Želim ti dati svoje ruke, da gradiš nove kule. Neka se ruše, ti ih gradi. Gradi moju Crkvu. Gradi krov nad onima koji te ranjavaju, nad onima koji se oporavljaju od svojih rana i bolesti, jer oni nisu snažni kao ti. Tebe sam izliječio. Vjeruj u to. Uzmi svoju postelju, ustani se i kreni naprijed.

Želim ti dati i ovu misao: Ti si iznimno vrijedno i dragocjeno biće. U sebi držiš neizmjerno blago i jako prodorno svjetlo. Nemoj dopustiti da te itko razuvjeri, niti ti samu sebe. Sve na tebi je savršeno: Tvoje tijelo, tvoja kosa, tvoje lice, tvoji talenti, tvoja osobnost i karakter. Ja sam te takvu napravio. Misliš li da sam pogriješio? Ili stavio nečeg viška? Ili zaboravio nešto dodati? Ne, nisam. Ali znaj ovo...

Kad osjetiš da nešto na tebi ne štima, da ti je manjka nečeg, sjeti se da jedino što ti možda nedostaje u tom trenutku sam JA.

Vrati mi se opet tada, baci se na koljena, isplači sve te lokve i mora, i znaj da ću te uvijek brusiti i popravljati. Jer si moja i ničija druga. I nitko te ne voli više nego ja, i nikoga ne boli tvoja bol i nepravda kao što mene boli. Jer te ljubim. Jer si moja.

I želim ti dati dar.

Tvoj voljeni,
Suputnik [Krist] u Emaus
Naslov: "Želim ti dati dar"

Danas, kad sam se probudio sa suncem, ti si mi prva misao na srcu.

Sjetio sam se kad si mi dolazila na misu kao malo dijete... i kako ti je bilo teško sjediti mirno i pratiti sve dijelove moje liturgije. Hvala ti što si svake nedjelje dolazila sjediti mi pod moje noge. Hvala ti što si bila uz mene.

Sjetio sam se kad si primila prvu pričest i kako si provela korizmu i velike dane, dane moje muke uz mene. Možda se ti ne sjećaš... Znam da ti je bilo teško sve slušati i da su ti misli letjele na druga mjesta. Hvala ti što si sa mnom prolazila moj križni put. Hvala ti što si stajala pored mene dok sam prao noge svojim učenicima.

Sjetio sam se kako su ti se rugali što si katolik. Njima je bilo čudno što čekaš do braka, što želiš hodati čisto. Hvala ti što si podnosila te udarce za mene. Hvala ti što nisi bila popularna. Hvala ti što si bila ustrajna i hrabra i što si me branila. Nikad neću to zaboraviti.

Sjetio sam se kad si pala u grijeh. Nisi htjela, ali je to bilo jače od tebe. Uvukla si se u tu okolinu i dopustila si da se ona uvuče u tebe. I tako si prekršila svoj zavjet. Hvala ti što si mi došla tada pred moje lice. Hvala ti što si došla u moju baziliku na ispovijed. Hvala ti što si došla na misu i što si mi na koljenima molila da ti vratim bjelinu. Hvala ti što nisi odustala od mene. Hvala ti što me nisi ostavila samog u toj velikoj hladnoj crkvi.

Hvala ti na svakom ranom buđenju kada ti nije bilo lako doći na jutarnju misu, na zornice, ali si ipak došla zbog mene. Niti ne znaš, tvoj dolazak je bio moja kava jutarnja, svijetlo i radost mojeg cijelog dana. Hvala ti na svakoj krunici. Hvala ti na svakom postu. Hvala ti na svakoj suzi. Hvala ti što si na one dane kada si se osjećala prazno ipak pružila ruku jednom od mojih malenih i što si mu darovala trunak nade. Nikad neću zaboraviti da si u svom očaju i u svojim teškim trenucima stavila druge na prvo mjesto. Nikad to neću zaboraviti.

Hvala ti što si sada sama. Znam što ti govore... Vrijeme je za brak. Zašto studij zabušava? Što radiš sa svojim životom? Jesi li totalno skrenula?

I ti se već sada pitaš: "Bože! Pa kad će? Kad će ljubav? Kad će uspjesi? Kad će moj život početi živjeti?"

Dušo. Miči te standarde. Miči ta očekivanja. Tvoji roditelji te vole, ali te ne poznaju kao ja. Tvoji prijatelji te vole, ali oni ne poznaju tvoju dušu.

Ja imam svoja očekivanja. Promatram te pomno svaki dan. Vidim tvoj svaki pad, tvoj svaki manjak, ali i svaki tvoj trud... I sada ti govorim najveću i jedinu istinu koju trebaš znati: Samo tako nastavi. Ti ni ne znaš, ali ti zaista jesi na pravom putu; Ti si na mojem putu.

Kćeri, znam da želiš više od ovoga života. Znam da čezneš za većim ciljevima, za većom ljubavi nego što ti se trenutno nudi. Cvjetiću moj, pogledaj na oltar. Zar su tvoji ciljevi veći od toga što vidiš? Zar je ljubav momka veća od moje? Ja ti želim dati najveću svrhu, najveći dar, najveću ljubav, najveće djelo... Vidiš li moju žrtvu na oltar? Zar nije to veće od svega toga za čim ti čezneš?

Ne brini. Nisi skrenula. Oni ne znaju o čemu pričaju. Ja te poznajem. Poznajem tvoje srce. Ti si na pravom putu.

Hvala ti što čitaš moju poruku. Mnogi je ne čitaju, ali ti si uvijek tu. Lojalna, postojana... Uvijek si moja, potpuno predana. Vjeruj mi, sjetit ću se svega toga. Zašto sumnjaš da ću ti uskratiti plodove tvoga rada i tvojih čežnji? Samo traži najprije mene i moje kraljevstvo. Neću ti uskratiti sve tvoje čežnje ako ostaviš sve i kreneš za mnom.

Sada te molim za jednu uslugu: Predaj mi se danas. Predaj mi se svaki dan. Odreci se svega. Svih čežnji, svih strahova, svih očekivanja.

Pogledaj sve što sam ti dao... Zahvali se. Imaš jako puno darova i blagoslova u životu vrijedno spomena. Ne gledaj ono što nemaš; gledaj ono što imaš.

Prihvati sve što ti je danas križ, ali i prihvati da si neizmjerno voljeno i savršeno biće. Ti si za mene vrhunac svemira. Znam. Teško ti je to vjerovati, ali pogledaj sebe mojim očima. Što vidiš?

Slavi me svim svojim srcem svaki dan u svakoj svojoj aktivnosti. Uključi me u sve; pa meni je sve što se tebe tiče zanimljivo! Posebno kako se uređuješ pred odlazak na svoje destinacije i kada doručkuješ sa mnom... Znam da nisi jutarnji tip, ali slobodno provedi to vrijeme samo sa mnom. Ja ti neću zamjeriti što nisi u svom najboljem elementu.

Radi na našem odnosu. Neka ti to bude na prvom mjestu. Strašno sam usamljen... Ali kad te vidim ujutro, znam da će se to upravo danas promjeniti.

Jer ti... Ti si moj najbolji prijatelj. Hvala ti na tome.

Tvoj voljeni,
Suputnik [Krist] u Emaus
Naslov: "Na mojem si putu"

Vidim ti u očima. Bojiš se.

Gorki strah ti obuzeo biće, uvukao ti se u kosti, sledio ti svaki korak.

Nepomična si. Paralizirana. I tako mi stojiš mjesecima.

Pa čega se bojiš, milo moje malo? Zar ne znaš da sam pobijedio svijet?

Uvuci se pod moja krila. Zašto mi bježiš? Zašto želiš sama postignuti uspon na brdu života? Zar je bitno čijim se snagama popneš nego da se konačno podigneš na taj prekrasni vidikovac?

Pogledaj me. Stvorio sam te savršenu. Ne, draga. To nisu greške, to nisu mane. To nije višak, to nije manjak. Sve je to tu da te ojača, da te približi meni. Da te oblikuje u potpunu savršenu osobu.

Znam da se bojiš. Ova vremena te straše. Posao, studij, ljubav, prijatelji, obitelj... a izdajice na svakom uglu. Kome da vjeruješ? Ljepoto, vjeruj meni.

Hrabrost nije manjak straha, ne. Hrabrost je bojati se, ali unatoč tome ići naprijed.

Zamisli da si boksač; zar ćeš se bojati udaraca? Hoće li te taj strah paralizirati da odustaneš od borbe?

Neizbježno je da primiš udarce. Neizbježno je da padneš. Ali samo hrabro, ustani se i kreni naprijed.

Previše sam radio na tebi da mi ostaneš smrznuta u ovoj poziciji, previše smo se oboje trudili i ulagali. Previše sam te gradio i jačao da sada odustaneš pred kraj runde... Pred pobjedu.

Budi hrabra, milo moje, i pusti me da te nosim na svojim ramenima, da ti vodim svaki pokret: mekano i sigurno...

i Hrabro.

Tvoj voljeni,
Suputnik [Krist] u Emaus
Naslov: "Ja sam pobijedio svijet"

BOG ME LJUBI - ZLI ME MRZI

Udaljavanje od Boga nosi štetne posljedice. Ruski književnik Solženjicin je u jednoj rečenici sažeo sve tragedije prošlog stoljeća: Zaboravili smo Boga! I još je jedan zaborav poguban za nas ljude. To je zaborav da postoji Zli. Zao duh. Udaljavanje od Bog nosi u sebi automatsko približavanje đavlu. Moramo znati dvije stvari: Bog nas ljubi i Zli nas mrzi. U velikom je manjku onaj tko ne zna da ga Bog ljubi. Taj je manjak krajnje poguban kad ne vodimo računa da postoji biće koje nas mrzi. Njegova je mržnja razorna.

Krajnji domet te mržnje je bacanje čovjeka u očaj. Dante je na vrata pakla stavio natpis: Napustite svaku nadu svi vi koji ulazite. Pakao je: nemati nade. Ulazak u beznađe predokus je vječnih muka. U beznađe svatko može ući svakog trena. Nitko ne stoji na čvrstoj hridi i gleda s visoka na pakao. Pakao je tu. Sasvim je blizu. Čim se duša udalji od Boga po učinjenom zlu, već zakoračuje u pakao.

Grijeh rađa smrt. To je smrt duše. Gubitak svjetla. Gubitak nade. Gubitak života. S grijehom se ne može igrati. Đavao mrzi igru. Bog je igrač. Deus ludens. Homo ludens. Bog se igra po površini zemlje. Đavao je mrzovoljno biće. Bog se raduje u svojoj djeci. Đavao kolje svoju djecu. Guta im duše kao Kronos tijela. U Guadalupeu se Gospa predstavila malom Juanu kao Ona koja pobjeđuje onoga koji guta ljudske duše. To jest, Ona koja pobjeđuje đavla. Staru zmiju. Ubojicu od početka. Tako ga je nazvao Krist.

Dušo moja, ne zaboravi da ima netko sumoran tko te mrzi. Budi oprezna. Bdij i moli. Sjeti se Krista u Getsemaniju i razgovaraj sa svojim Ocem koji te ljubi. Budi volja Očeva. Ne udaljuj se od Boga. Ako padneš, brzo se pokaj, ispovijedi, primi milosrđe i kreni iznova. Svaki dan kreći iznova. Svaki se dan stavi u ruke Očeve. Približi se Ocu i On će se približiti tebi. U Njegovoj blizini nalazi se život. Mir. Svjetlo. Igra i radost. Dušo moja, ne zaboravi nikada da te Bog ljubi. Ne zaboravi nikada tko te mrzi. S psalmistom moli da te Gospodin izbavi iz ruku tvojih neprijatelja. Samo je u Bogu mir, dušo moja. Samo je u Njemu spasenje.

Dušo moja, gledaj mnoge koji su se udaljili od Boga, kako se sada muče. Imali su plemenite nakane. Sve je krenulo dobro, a onda se sve počelo okraćati naopako. Sjeti se, dušo moja, kako te je hvatao beznadni vacuum kad si lutala izvan kuće Očeve. Bila si gladna rogača. Svinje su te mučile. Nisu ti dale niti jednog zalogaja. Onda je došao Krist i otjerao zloduhe iz tebe i potjerao ih u svinje. Potopile su se u bezdanu. Dušo moja, ne igraj se sa Zlim. Bog voli igru i pjesmu. Bog te voli. Njemu se privini.
Š.D.

izvor:Facebook

"Kršćanin pred Bogom nije prosjak nego ljubljeno dijete koje se Bogu ne obraća samo onda kad treba njegovu pomoć, nego, prije svega, kad treba Bogu odati čast i slavu, zahvaliti mu i moliti za oproštenje."