www.tebe-trazim.com

Gospodine,

Dolazim k Tebi da me dodir Tvoj blagoslovi prije nego započnem novi dan.
Da Tvoje oči nekoliko trenutaka počinu na mojima.
Da znanje o Tvojem prijateljstvu ponesem u svoj svagdan.
Da ispuniš moju dušu glazbom svojom, radošću svojom.
Da me pratiš kroz buku dana.
Da sunčani trak Tvoje ljubavi poljubi vrhove mojih misli.
Da u dolini mojih napora sazrijeva žetva.

Uzdaj se jedino u Boga

Postoji slab čovjek koji moli pomoć,
bez snage i pun nevolje,
ali ga Gospod milostivo gleda
i podiže iz njegove bijede.
Uzdiže glavu njegovu
i mnogi mu se dive.
Dobro i zlo, život i smrt,
siromaštvo i bogatstvo - sve dolazi od Gospoda,
Dar Gospodnji ostaje u pobožnika,
i naklonost će ih Gospodnja dovijeka pratiti.
Sir 11,12-17

Neka od mene ostane samo toliko,
da bih Te mogao imenovati svojim.

Neka od moje volje ostane samo toliko
da bih Te mogao svuda ćutjeti, u svemu Te naći
i ljubav ti svoju pružiti svakog trenutka.

Neka od mene ostane samo toliko,
da Te nikada ne mogu zatajiti.

Neka od mojih spona ostane samo toliko,
da bi me sputala Tvoja Volja
i da bi moj život ostvario Tvoj cilj –
neka od mene ostane spona Tvoje ljubavi.
Tagore

Sjećaj se svoga Stvoritelja u danima svoje mladosti prije nego dođu zli dani i prispiju godine kad ćeš reći: "Ne mile mi se."
Prije nego potamni sunce i svjetlost, mjesec i zvijezde, i vrate se oblaci iza kiše.
U dan kad zadrhte čuvari kuće i pognu se junaci,
i dosađuju se mlinarice jer ih je premalo,
i potamne oni koji gledaju kroz prozore;
kad se zatvore ulična vrata,
oslabi šum mlina,
kad utihne pjev ptice i zamru zvuci pjesme.
Kad je put uzbrdo muka i svaki izlazak prijetnja;
a badem je u cvatu,
i skakavac ne skače više,
i koprov plot puca,
jer čovjek ide u svoj vječni dom!
A narikače već se kreću ulicama.
Prije nego se prekine srebrna vrpca i zlatna se svjetiljka razbije i razlupa se vrč na izvoru i slomi točak na bunaru;
i vrati se prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu koji ga je dao.


Propovjednik 12,1-7

U ime Boga Svemilosnog, Samilosnog
Tebe Boga, Gospodara svjetova hvalimo
Milostivog, Milosrdnog
Vladara Dana sudnjeg
Tebi se klanjamo
i od Tebe pomoć tražimo!

Uputi nas na pravi put,
Na put onih kojima si
milost svoju darovao,
a ne onih koji su protiv Tebe
srdžbu izazvali,
niti onih koji su zalutali.

Muslimanska molitva

Božji dar

Da su se sastali svi anđeli i svi geniji svijeta koji postoje i koji su ikad postojali, i da su proučavali šta bi za tebe bilo najbolje u životu, šta bi ti bilo najkorisnije u ovoj ili onoj situaciji, u ovoj ili onoj patnji, u ovom ili onom iskušenju, u raznim bolnim gubicima – oni ne bi bili u stanju pronaći nešto, što bi bilo bolje, korisnije i što bi ti više odgovaralo, od onoga što te je u životu zadesilo.

Svemogući vječni Bog u svojoj Providnosti, još prije postanka svijeta, vidio je da tebi najviše koristi baš ovaj križ (tvoje životne situacije) i želio je da ti ga pokloni kao najskupocjeniji dar svoga Božanskog Srca.

Ali… prije nego će ti poslati taj dar, Bog ga je promotrio svojim Svemogućim Očima, razmislio o njemu svojim Božanskim Umom, ispitao ga do u tančine svojom Mudrom Pravednošću i zagrijao ga svojom Ljubavlju i ljubaznim Smilovanjem.

Odmjeravao ga je Bog, sa obje svoje Božanske Ruke, da ne bi slučajno bio milimetar prevelik ili miligram pretežak za tebe.

A zatim ga je Bog blagoslovio svojim Svetim Imenom, pomazao ga svojom Milošću i prodahnuo svojom Božanskom Utjehom, pa je onda još jednom pogledao na tebe i na tvoju Hrabrost.

Tako da ti tvoj križ (ovaj život), stiže iz samog Neba, kao Božji poziv, kao dar Njegove Milosrdne Ljubavi, da bi ti zaista preko tog križa, postala ono što i jesi u stvarnosti, PRAVO BOŽJE DIJETE, i našla u Bogu svoje POTPUNO ISPUNJENJE.

Mojem prijatelju,

Jednom je bio dječak sa veoma lošom naravi. Njegov otac mu je dao vreću punu čavala i rekao mu je da svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, da zakuca jedan čavao u ogradu.

Prvoga dana dječak je zakucao 37 (ili čak i više) čavala u ogradu. Slijedećih nekoliko mjeseci je naučio kontrolirati svoj bijes i broj ukucanih čavala se smanjivao. Otkrio je da je lakše kontrolirati svoju narav, nego zakucavati čavle u ogradu.

I tako je došao dan, da cijeli dan nije pobjesnio.

Rekao je to svom ocu, a otac mu je rekao da svakoga dana kada uspije kontrolirati svoje ponašanje iz ograde iščupa po jedan čavao.

Dani su prolazili i jednoga dana dječak je bio u stanju kazati svom ocu da je počupao sve čavle.

Otac je uzeo sina za ruku, odveo ga do ograde i rekao:
"Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi. Ograda više nikada neće biti ista. Kada u bijesu kažeš neke stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi”.

Verbalna rana je isto toliko bolna kao i fizička.

Prijatelji su zaista vrlo rijetki dragulji, oni imaju lijepe riječi za tebe i srce im je uvijek otvoreno za tebe.

Molim te oprosti mi ako sam ikada napravila rupu na tvojoj ogradi.

Ono što nam je potrebno,
da bismo bili slobodni,
jest Ljubav,
koja ima snagu
da s radošću nosi breme svijeta

Tagore

Obilježje je malih duhova
da preziru
ono što
ne razumiju

Sören Kierkegaard

Tri stabla

Jednom davno, negdje daleko na nekom brdu na istoku, živjela tri stabla. Njih tri, više ili manje istog godišta, rasli su jedno pored drugog cijeli svoj život, ali bili su vrlo različiti po karakteru…
Jedne večeri, dok su stajali pod zvijezdama, započeli su razgovor o budućnosti, nešto kao “Što ću ja biti kad odrastem?”
Prvo stablo reče :Želim postati kutija za blago u nekom dvorcu, tako da kralj, svaku večer prije spavanja, u mene pohrani sav svoj nakit i dragulje i … svatko će doći gledati me i diviti mi se kako sam lijep. I podigne ono svoju krošnju visoko te započe plesati gledajući prema zvijezdama… .

Drugo stablo reče“Želim biti brod! Najveći i najvažniji brod u povijesti sa najboljim kapetanom, te putovati oko svijeta, sudjelovati u bitkama, spašavati živote i prevoziti važne ljude s jednog kraja svijeta na drugi. To je ono što ja želim postati” – reče drugo drvo, gledajući nepokolebljivo prema horizontu, kao da već vodi neku svoju bitku.

Treće drvo reče “Ja samo želim i dalje rasti… Rasti i postati najveće drvo na cijelom svijetu, tako da svojom visinom mogu pokazati koliko je velika Božja snaga i ljubav.”
Tako su sva tri stabla tonula u snove. Godine su prolazile.. Naša tri drveta su rasla i, na kraju i odrasla. Jednog dana stabla su, u blizini svog korijenja, začula ljudske glasove.
“Pogledajte ovo!”, reče jedan glas. “Super, baš ono što trebamo!”, povikne drugi glas. “Posijecimo ih.” I učiniše to.
Posjekoše prvo drvo i ono padne ljupko i graciozno sa stilom, govoreći : “Znao sam, znao sam, Ja sam rođen da budem kutija za nakit!”. Tada posjekoše i drugo drvo, i ono padne dostojanstveno pokazujući snagu budućeg broda koji će od njega postati. Ali treće stablo je vrištalo i borilo se pri svakom udarcu vičući: “Ne želim biti posječen! Nemojte me sjeći!”. No, nije pomoglo.
I tako, sva tri drveta bijahu posječena, grane i lišće odrezano i…. Svezaše ih zajedno i pošalju niz rijeku na tržnicu, te ih prodaju.

Prvo drvo je kupio drvodjelja iz malog mjesta tražeći fino drvo za svoju štalu. “Ovo će biti sasvim u redu.”, reče stolar. Kad je drvo doteglio kući, od njega napravi jasle kako bi pomoću njih hranio konje i krave. O, kakvo je razočaranje doživjelo prvo stablo. Da umjesto skupocjenog nakita u meni drže travu i sijeno. “Nikada” pomisli prvo stablo. “Ja ću radije umrijeti”. Ali, šansa je propala i nije se ništa moglo učiniti.
Drugo je drvo, također, prodano drvodjelji koji je trebao izraditi ribarski čamac za jednog ribara koji je živio uz jezero. “Točno ono što mi treba” – rekao je drvodjelja, ugledavši drugo drvo. Platio je, i donio drvo u svoju radnju. I izradio je mali brod, dovoljan da u sebe primi nekoliko ljudi koji žele ići u lov na ribe. “Pa, još uvijek je voda”, tješilo se drugo drvo, kako bi skrilo svoju tugu što neće biti brod o kakvom je sanjalo.
Treće drvo je bilo prodano nekom trgovcu iz jednog velikog grada, koji je u drvetu vidi dobru investiciju u nekim budućim danima kad cijena drvetu poraste. Stoga ga gurne negdje u skladište, gdje je provelo godine i godine u prašini i prljavštini sa štakorima, gdje je skoro zaboravilo što znači udisati čist zrak i gledati zvijezde na nebu.

Jednog dana, u štali, gdje je prvo drvo živjelo služeći kao jasle iz kojih je stoka jela, dođe jedna mala obitelj (muž sa svojom ženom). Bio je neki veliki događaj u tom mjestu kojem su i njih dvoje trebali prisustvovati, ali nisu mogli naći smještaj. Bijaše im ponuđeno da spavaju u štali. No, u toku noći žena je rodila dijete, i stavila ga u jasle da spava. I koliko god se dijete činilo malo, a drvo izgubilo svaku nadu da će se ispuniti ono što je sanjalo, nikad nije bilo niti će biti kutije s draguljima koja će u sebe primiti veće blago od onog koje je te noći bilo u jaslama.

A mali ribarski brod. Nakon brojnih godina ribarenja po jezeru, kad je već drvo bilo staro i umorno, jednog dana na obalu jezera dođe mladi čovjek i uđe u brodicu. Plovio je njome po jezeru, pričao ljudima koji su s njim bili na brodu. Pričao im je dobre vijesti: da ih neko voli više od ičeg na svijetu... . I premda malen, i uvjeren da su njegovi snovi propali, taj brod postade možda i najpoznatiji brod u povijesti, na kojem je tih dana plovio najveći kapetan ikada!

Treće drvo je živjelo svoj bijedan život, očajno i bez imalo nade. No, jednog dana se trgovac odluči prodati sva svoja drva iz skladišta. Naime, kod njega su došli Rimljani kojima je ponestalo drva od kojih su radili križeve na koje su pribijali osuđene na smrt. “Kakvo razočaranje i sramota. “, reče drvo. “Umrijet ću od srama. Ljudi će gledati u mene kao u neko malo bijedno drvo na kojem je razapet nekakav razbojnik”. I stvarno, Rimljani su razapeli i ubili čovjeka na tom drvetu. No, premda je visinom bilo malo i nikada nije izraslo u visine o kojima je sanjalo, postade “najveće” drvo ovoga svijeta koje i dan danas svjedoči kako je velika Božja ljubav…

Kada stvari ne idu na vašu ruku, uvijek znajte da Gospodin Bog ima plan za vas. Ako mu vjerujete, on će vam dati velike darove. Svako stablo dobilo je što je htjelo, samo ne onako kako je zamislilo. Mi uvijek ne znamo što Gospodin Bog planira za nas. Znamo da njegovi putovi nisu naši putovi ali njegovi putovi su uvijek najbolji