www.tebe-trazim.com

Hahaha, a barba Nagi kako ste me nasmijali...
Ali... mislila sam na lijepe misli, ne na one koje uvlace tjeskobu u srce... ZAOZBILJNO

Evo sekice iz Proroka Khalil Gibran-a, meni su ovo najdivniji stihovi o ljubavi. Ovi boldirani bili su na pozivnici za moje vjenčanje.

O Ljubavi

Tad reče Almitra:
Govori nam o Ljubavi.
A on podiže glavu i pogleda na ljude, i muk zavlada među njima. I snažnim glasom reče:

Kad te ljubav zove. slijedi je,
Premda su joj putovi tvrdi i strmi.
A kad vas krila njena ponesu, predajte joj se,
Premda vas mač skriven u njezinim perima može raniti.

A kad vam govori, vjerujte joj.
Premda njezin glas može razdrmati vaše snove kao što sjeverac pustoši perivoj.
Jer, kao što vas ljubav kruni, tako će vas i razapeti. Jer, koliko vam pomaže da rastete, toliko vas i potkresava.
Kao što se uspinje na vašu visinu i miluje vam najnježnije grane što dršću na suncu,
Tako će vam sići u korijenje i protresti ih dok prijanjaju uza zemlju.
Poput snopova žita ona vas u se skuplja.
Ona vas mlati da bi vas razgolotila.
Ona vas sije da bi vas lupine vaše oslobodila.
Ona vas melje dok ne pobijelite.
Ona vas mijesi dok gipki ne budete,
A onda vas meće na svoj sveti oganj, da postanete sveti kruh za Božji sveti pir.

Sve će vam ovo ljubav učiniti kako biste doznali tajne svojega srca i da biste po tome znanju postali komadić srca samoga Života.

Ali, ako u svojem strahu budete tražili samo ljubavni mir i ljubavni užitak,
Bolje vam je da pokrijete golotinju svoju i da odete s gumna ljubavi,

U svijet bez godišnjih doba, gdje ćete se smijati, ali ne punim smijehom, i gdje ćete plakati, ali ne svim svojim suzama.

Ljubav ne daje ništa osim sebe i ne uzima ništa osim sebe.

Ljubav nema ništa niti se ona može imati;
Jer, ljubav je dovoljna ljubavi.
Kad ljubite ne valja da kažete: «Bog mi je u srcu», nego radije: «Ja sam u Božjem srcu.»

I ne mislite da možete upravljati putem ljubavi, jer ljubav, vidi li da ste vrijedni toga, upravlja vašim putem.

Lubav ne čezne ni za čim drugim do za tim da se sama ispuni.

Ali, ako ljubite i svakako morate imati želja, neka vam ovo budu želje:
Rastopiti se i biti poput žuborna potoka koji pjeva svoju pjesmu noći.
Upoznati bol prevelike nježnosti.
Biti ranjen vlastitim razumijevanjem ljubavi;
I krvariti s veseljem i radnosno.
Probuditi se zorom krilata srca i zavaliti za još jedan dan ljubavi;
Smiriti se o podnevnoj uri i razmatrati ljubavni zanos;
Vratiti se večeri kući sa zahvalnošću;
I onda zaspati s molitvom za ljubljeno u srcu i s pjesmom zahvalnicom na usnama.»

Evo ovdje objašnjenje:
http://en.wikipedia.org/wiki/Desiderata

I meni je prvi put došla pod ruku kao tekst "pronađen u crkvi sv. Pavla u Baltimore-u 1692." A zapravo je to jedan veliki nesporazum, autor je odvjetnik i pisac iz Indiane s početka 20. stoljeća.
Kad sam je prvi put pročitala pomislila sam se kako se svijet uvijek ljudima činio jednako ubrzan i naporan i zbrčkan, danas kao i prije 300-tinjak godina, a onda saznah da sam krivo mislila
Ali svejedno ima lijepih misli

POGLED S ONE STRANE

Mladi par se doselio u ulicu.

Slijedećeg jutra, kada su doručkovali, žena je opazila susjedu kako vješa rublje.
Možda treba nov prašak za pranje, kako bi bolje oprala.
Muž je šutke promatrao događaj, ali nije ništa rekao.
Kako je prljavo rublje – rekla je. Uopće ne zna prati!

Svaki puta kada bi susjeda vješala rublje, komentar bi bio isti…

Mjesec dana kasnije, žena u čudu, kada je jedno jutro vidjela kako je susjedino rublje čisto. Rekla je mužu:

Pogledaj! Konačno je naučila dobro oprati rublje. Tko li ju je to naučio?

Muž joj odgovori:

Nitko. Ja sam danas ustao ranije i oprao prozore.

"Ne bori se tako jako protiv sebe,
Bog te stvorio kakva jesi,
Bog te voli kakva jesi,
samo se uspravi
i slušaj Ga"

NEBO

Ulicom je išao čovjek sa svojim konjem i psom. Iznenada je udario grom i svi su se u čas našli u vječnosti. Išli su uzbrdicom, sunce je peklo, bijahu jako žedni. Na jednom zavoju vidjeli su prekrasna mramorna vrata koja su vodila na trg od zlata, a nasred trga stajao zdenac s kristalno čistom vodom. Čovjek upita čuvara na ulazu kako se zove to mjesto.

-Most u Nebo-
foto: Petar Nodilo
"To je Nebo", ovaj će.
"Baš lijepo da smo došli u Nebo! Jako smo žedni..."
Čuvar čovjeku pokaza zdenac: "Uđi i pij koliko želiš!"
"Moj pas i konj su također žedni", čovjek će.
"Žao mi je, ali životinjama je ulaz zabranjen", odvrati čuvar.

Čovjek se rastuži. Premda je bio jako žedan, nije želio piti sam. Zahvalio se čuvaru i pošao dalje. Nakon duga hoda dalje uzbrdo čovjek i životinje stigoše u seoce do kojega je pod krošnjama stabala vodila seoska staza, a pred samim vratima opet je stajao čuvar.

"Dobar dan", čovjek će čuvaru, a ovaj mu kimne glavom na pozdrav.
"Ja, moj konj i moj pas jako smo žedni."
"Tu među stablima je izvor", reče čuvar, možete piti koliko želite."

Čovjek, konj i pas priđoše i utažiše žeđ. Čovjek zahvali čuvaru, a usput upita:
"Kako se zove ovo mjesto?"
"Nebo", odgovori čuvar.
"Nebo?! Čuvar velebnog ulaza s mramornim vratima na koji smo ranije naišli rekao nam je da je Nebo ondje dolje!", začuđeno će čovjek.

"Ne, ono je Pakao", reče čuvar.
Čovjek bijaše zbunjen. "Morate im zabraniti da na ulazu drže natpis s vašim nazivom, to je lažna obavijest i ljude zavodi u bludnju!"
"Ne, oni nam čine veliku uslugu. Ondje se zadržavaju oni koji se odriču najboljih prijatelja."

Nikada ne dopusti da sretneš nekoga tko nakon susreta s tobom neće biti sretniji.

Predivna priča ovo s nebom, podsjeća me na ovu:

Hoces li pobjeci?

Jutro je, u crkvi se održava Misa. Dvije tisuće osoba iznenađeno gleda u dva pristigla gosta. Obojica su od glave do pete u crnom, naoružani su automatskim puškama. Jedan vikne : " Svi oni koji misle da vrijedi za Isusa Krista dobiti metak, neka ostanu sjediti. " Zbor je odmah odjurio. Kidnuli su i neki od vodećih osoba. Otišla je i većina prisutnih... Od dvije tisuće vjernika ostalo je njih dvadesetak. Jedan od naoružanih pogledom zaokruži po crkvi. Zatim je pogledao svećenika i rekao : " Dobro je, oče, oslobodio sam te dvoličnih. Možeš nastaviti s Misom. Ugodan dan! " Dvojica nepoznatih su se okrenula i nestala.