www.tebe-trazim.com

Pusti samosažaljenje kameno, Duh Sveti će nastanit...srce tvoje ranjeno
Sada je 23 stu 2017 16:07

Vrijeme na UTC [LJV]




Započni novu temu Odgovori  [ 325 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 28, 29, 30, 31, 32, 33  Sljedeće
Autor Poruka
PostPostano: 09 vel 2015 14:28 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 05 svi 2008 15:54
Postovi: 214
Podijelio: 16 zahvala
Zahvaljeno je: 55 zahvala
To se zove ljubav.

Prije mnogo godina, dok sam radila kao volonter u bolnici, upoznala sam djevojčicu po imenu Liza, koja je bolovala od jedne rijetke bolesti. Ispostavilo se da je jedina mogućnost da ozdravi bila ta da joj se transfuzijom da krv njezina petogodišnjeg brata, koji je na neki neobjašnjiv način uspio preživjeti istu bolest, tako da su se u njegovu organizmu stvorila antitijela koja mogu svladati tu opaku bolest.
Liječnik je njezinu malom bratu objasnio kakva je situacija i pitao ga želi li dati krv za svoju sestru. Dječak je nakon samo jednog trenutka, duboko uzdahnuo i rekao:
– Ok, spreman sam ako će to spasti Lizu.
Dok su vršili transfuziju, ležao je u krevetu pored svoje sestre i smiješio se. I ostali su se smiješili gledajući kako se djevojčici vraća boja na obrazima.
Onda je njegovo lice problijedilo i s njega je nestalo smiješka. Pogledao je u liječnika i drhtavim glasom upitao:
– A hoću li odmah početi umirati?
Budući da je bio mali, dječak je pogrešno shvatio doktora, mislio je da će sestri dati svu svoju krv…
Tada sam naučila što je hrabrost.

preneseno sa Bitno.net

_________________
Isuse moj u Tebe se uzdam


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 11 vel 2015 11:38 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lis 2011 08:24
Postovi: 740
Lokacija: Mostar
Podijelio: 137 zahvala
Zahvaljeno je: 64 zahvala
Vjeroispovjest: katolkinja
Status: U braku
ZAGRLJAJ JEDNOG DJETETA

U restoranu smo bili s djetetom. Posjela sam Erika u njegovu visoku stolicu i primijetila da svi jedu i pričaju istovremeno. Najednom je Erik uzviknuo s radošću: Ćao tebi dolje! lupkajući malom debeljuškastom ručicom po svom stoliću. Njegove očice bile su zatvorene od smijeha, njegova usta bez zubića bila su otvorena, smijao se glasno i radosno. Okrenuh se da vidim motiv njegova smijeha. Bio je to čovjek odjeven u stare hlače bez ikakvog oblika, s prstima koji su virili iz onoga što su se trebale zvati cipele, kosa nepočešljana, neoprana, lice prekriveno prljavštinom. Njegovi brkovi bili su prekratki da bi se mogli zvati bradom. Bili smo predaleko da bismo mogli osjetiti njegov miris, ali sigurno je zaudarao. Prstima je pucketao. Ćao dječače, ćao mladiću, vidim da si presladak!, reče čovjek Eriku. Moj muž i ja se pogledasmo. Što ćemo sada? Erik se nastavio smijati i odgovarati. Ćao tebi! U restoranu su svi primijetili što se događa i gledali su nas i čovjeka. Onaj čovjek, starac i naš maleni približavali su se jedan drugome. Poslužena nam je hrana i čovjek sa dna restorana počne pitati: Znaš li se igrati skrivača? Nikome se starac nije činio zabavnim. Očito da je bio pijan. Svi su jeli u šutnji osim Erika koji je listao svoj repertoar za svoga miljenika i koji bi po koji put dao svoj ljubazan komentar.

Napokon smo završili s jelom i uputili se prema vratima. Moj muž je otišao platiti račun i rekao mi da ga čekam na parkingu. Gospodine, zamolih ga, ja bih izišla prije nego se ovaj primakne meni i počne govoriti sa mnom ili s Erikom. Približavajući mi se, okrenula sam se, pokušavajući proći pored njega i da izbjegnem zrak koji je on disao; u međuvremenu, Erik se zaokrenu u mom naručju pružajući svoje ručice koje su govorile uzmi me. Prije nego sam ga mogla zaustaviti, on je prešao u ruke čovjeka. Najednom, starac koji je zaudarao i mali dječak se zagrliše najljepšim zagrljajem koji je izražavao veliku ljubav. Erik, s potpunim povjerenjem, s ljubavlju i predanjem, nasloni svoju glavicu na rame starca. Starac zatvori oči i ugledah kako mu teku suze. Njegove staračke ruke, pokrivene prljavštinom, obilježene patnjom i napornim radom, njihale su i grlile dječaka.

Nijedan ljubavni par nije uspio izraziti tako duboku ljubav u tako kratko vrijeme. Osjetila sam strahopoštovanje. Starac je grlio i mazio dječaka, otvorio je oči i upro pogled u moje oči. Reče čvrstim i snažnim glasom: Brini se za ovo dijete! Pokušah odgovoriti na neki način, ali me nešto stiskalo u grlu. Učinit ću to! On otrgnu Erika od svojih grudi, ne želeći to, sa suzama. Ja uzeh dijete i čovjek mi reče: Bog te blagoslovio, gospođo, ti si mi dala moj božićni dar! Ne rekoh ništa, osim što sam promrsila: Hvala! S Erikom u rukama požurih do auta. Moj muž me upita, čudeći se što sam plakala i što toliko stežem Erika i zašto neprestano ponavljam: Moj Bože, moj Bože, oprosti mi! Upravo sam bila svjedok Kristove ljubavi koja se očitovala po nedužnosti djeteta koji nije upoznao grijeha, nije osuđivalo; djeteta koje je vidjelo dušu i jedne mame koja je vidjela odjeću.

Bila sam slijepa kršćanka koja je držala dijete koje to nije bilo. Osjetila sam da je to Bog koji me pita: Jesi li spremna podijeliti sina na jedan trenutak? Dok je on svog Sina darovao za cijelu vječnost. Starac, a da to nije želio, podsjetio me na riječi: da bismo ušli u Kraljevstvo Božje, moramo postati kao djeca.

(Prepričala s. Matija Pavić; Preuzeto iz: Palijativna skrb)

_________________
O Bože, zar si pozvao mene? Tvoje usne moje rekoše ime. Svoju lađu sada ostavljam žalu, odsad idem kamo šalješ me ti.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 12 vel 2015 08:09 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lis 2011 08:24
Postovi: 740
Lokacija: Mostar
Podijelio: 137 zahvala
Zahvaljeno je: 64 zahvala
Vjeroispovjest: katolkinja
Status: U braku
BOŽJA TIŠINA

Stara norveška legenda govori o čovjeku po imenu Haakon, koji je uvijek molio i razmatrao lik raspetog Krista. Raspelo pred kojim je molio bilo je vrlo staro i ljudi su pred njega dolazili moliti s mnogo vjere, a mnogi su Krista molili za čudo.

Jednog dana Haakon, pustinjak, želio je Isusa zamoliti za uslugu. Potaknut osjećajem velikodušnosti, dobrote i ljubavi kleknuo je pred raspelo i rekao:
"Gospodine, ja želim trpjeti i umrijeti za Tebe. Dopusti mi da zauzmem Tvoje mjesto. Želim...postati Ti na križu." I netremice uperivši oči u Njega, očekivao je odgovor.
Tada je Gospodin otvorio svoja usta i progovorio. Njegove riječi dolazile su s nebesa, poput šapta, ali i kao upozorenje:
"Moj vjerni slugo, ispunit ću ti želju, ali samo pod jednim uvjetom "
"Kojim, Gospodine? Je li to nešto teško? Spreman sam ga ispuniti uz tvoju pomoć, Gospodine!" - odgovorio je stari pustinjak.

- "Slušaj me dobro: Što god da se dogodilo i bez obzira što vidio, uvijek moraš ostati u šutnji . Haakon je odgovorio: "Obećajem ti to, moj Gospodine!" I onda su zamijenili mjesta. Nitko nije ništa primjetio, nitko nije prepoznao pustinjaka čavlima prikovanog na križu.

I dugo vremena on se držao dogovora i nikada nije nikome progovorio ni riječi. Ali jednoga dana došao je BOGATAŠ, i nakon molitve zaboravio pod križem svoj novčanik.
Haakon je to vidio i ostao tiho. Nije progovorio ni kada je nakon dva sata došao siromah, pronašao bogatašev novčanik i zadržao ga. Šutio je i kada je ubrzo nakon toga pred križ kleknuo mladić moleći za blagoslov prije polaska na dugo putovanje.
U tom je trenutku stigao bogataš tražeći izgubljeni novčanik. Ne našavši ga, pomislio je da ga je mladić uzeo.
Bogataš je bijesno povikao na mladića, "Vrati mi novčanik koji si mi ukrao!"
Mladić je u čudu odgovorio: "Ja nisam ukrao nikakav novčanik!".
Bogataš je odvratio, "Još i lažeš, odmah da si ga vratio!".
Mladić je ponavljao, "Kažem ti, ni od koga nisam uzeo nikakavu torbu ni novčanik"
Tada ga je bogataš počeo bjesomučno udarati. U tom trenutku odjeknuo je snažan glas: "Prestanite!" Bogataš je pogledao u vis i vidio lik koji mu je progovorio, bio je to Haakon koji nije mogao odšutjeti, nego se javio sa križa, u obranu mladića i koreći bogataša zbog lažne optužbe. Bogataš je zapanjen odmah je otišao, a ubrzo je otišao i mladić u žurbi zbog putovanja. Kad pod križem više nije bilo nikoga, pristupio je Krist Svom sluzi i rekao mu:
" Siđi s križa, nisi dostojan da zauzimaš moje mjesto. Nisi ispunio obećanje i nisi zadržao tišinu. ".

" Gospodine, - reče Haakon - , Kako bih mogao dopustiti takvu nepravdu?".

Isus je ponovno bio na Svom starom mjestu na križu, a pustinjak je stajao u podnožju križa. Tada Gospodin nastavi govoriti: "Ti nisi znao da je za bogataša bilo dobro da izgubi svoj novčanik , jer je u njemu bio novac uz pomoć kojeg je namjeravao bludno griješiti sa mladom djevicom. Siromah je, naprotiv, dobro učinio zadržavši novac jer je živio u krajnjoj bijedi. Za mladića bi bilo bolje da ga je bogataš pretukao, jer tada ne bi bio otišao na put. Vidiš, on je sada mrtav, poginuo je prije nekoliko minuta u brodolomu. Ti ovo sve nisi znao, ALI JA JESAM. To je razlog zašto Ja šutim". To rekavši, Gospodin ponovno zašuti.

Mi se često pitamo: Zašto Bog ne odgovara na naše molitve... Zašto Bog šuti?
Mnogi od nas bi željeli da nam On odgovara u skladu s našim željama i maštanjima ... ali Božji put je drukčiji. On poznaje prošlost, sadašnjost i budućnost (Heb 13: 8). Bog nam odgovara i u tišini... mi moramo biti spremni da Ga slušamo i čekamo Njegov odgovor.

"Jer misli vaše nisu moje misli, i puti moji nisu vaši puti, riječ je Jahvina. Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli." (Iz 55: 8-9)

"Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam- riječ je Jahvina- naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu." (Jr 29: 11)

Čovjek bi trebao razumjeti značenje božanske tišine i predati se Gospodnjim putevima i moliti sa psalmistom,

"Ljubim te, Gospodine, kreposti moja! Gospodine, hridino moja, utvrdo moja, spase moj; Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!" (Ps 18: 1-2)

(http://www.jmanjackal.net/)

_________________
O Bože, zar si pozvao mene? Tvoje usne moje rekoše ime. Svoju lađu sada ostavljam žalu, odsad idem kamo šalješ me ti.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostOvaj post je obrisan od Ivona na 12 vel 2015 08:10.
PostPostano: 17 vel 2015 08:15 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 10 lis 2011 08:24
Postovi: 740
Lokacija: Mostar
Podijelio: 137 zahvala
Zahvaljeno je: 64 zahvala
Vjeroispovjest: katolkinja
Status: U braku
OPORAVAK

Liječnik je razočarano slegnuo ramenima. Pacijent nije davao znakove poboljšanja. Već deset dana nije reagirao na nikakve lijekove. Bezvoljno ispružen u bolničkom krevetu, izgledao je kao da se više ne želi boriti za život.
Sljedećeg je dana liječnik opet obilazio bolesnike. Iznenadio se vidjevši da su kod njegovog pacijenta svi nalazi pokazivali normalne vrijednosti. Starac je sjedio naslonjen na jastuke,a lice mu je dobilo boju koja je ulijevala nadu.
"Što se dogodilo?" - pitao je liječnik. "Jučer smo se plašili za Vaš život, a danas smo ugodno iznenađeni."
Starac se nasmiješio. Dugo je kimao glavom, a zatim priznao: "Imate pravo, ipak se nešto dogodilo. Jučer me posjetio unuk i rekao: "Djede, moraš brzo kući! Bicikl mi se pokvario!"

Bruno Ferrero

_________________
O Bože, zar si pozvao mene? Tvoje usne moje rekoše ime. Svoju lađu sada ostavljam žalu, odsad idem kamo šalješ me ti.


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 17 vel 2015 09:11 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova
Avatar korisnika

Pridružen: 05 svi 2008 15:54
Postovi: 214
Podijelio: 16 zahvala
Zahvaljeno je: 55 zahvala
"Sutra ujutro", započeo je kirurg, "ja ću otvoriti tvoje srce …"
"Pronaći ćeš Isusa unutra," prekinuo ga je dječak.
Kirurg ga je pogledao u oči i uzdahnuo. "Ja ću skalpelom otvoriti tvoje srce," nastavio je, "kako bih provjerio koliko ga možemo popraviti…"

"Ali kada otvoriš moje srce pronaći ćeš Isusa u njemu." Kirurg je pogledao prema roditeljima koji su tiho i zabrinuto sjedili nasuprot njima. "Kad provjerim možemo li ga popraviti, ponovo ću zašiti tvoj grudni koš i od tada ćemo planirati što nam je sljedeće za napraviti."

"Ali pronaći ćeš Isusa u mom srcu. Biblija kaže da On živi tamo. Puno pjesmica govori o tome kako on živi tamo. Pronaći ćeš ga u mom srcu."

Liječnik je na to rekao: "Reći ću ti što ću pronaći u tvom srcu: oštećeni mišić, slabu opskrbljenost krvlju, slabe žile i pronaći ću način kako da popravim sve to."
"Pronaći ćeš i Isusa tamo jer On tamo živi." nije se dao zbuniti dječak.



Sutradan nakon operacije kirurg je zabilježio: "...oštećena aorta, oštećena pulmonarna vena, razvijena degeneracija mišića. Transplantacija srca ne bi uspjela. Nema nade za oporavak. Terapija: sedativi i strogo mirovanje. Prognoza:", tu je malo zastao, "smrt u roku od otprilike 1 godine."

Zastao je i na glas upitao: "Zašto? Zašto si to učinio? Ti si ga stavio ovdje! Zbog tebe ga boli sada; i tako rano će umrijeti. Zašto?"

Gospodin je odgovorio i rekao, "Dječak, moje janješce, nije bio namijenjen tvome stadu na dugi rok, jer on je dio moga stada i zauvijek će biti. U mom stadu nema boli i tu je prisutna udobnost koju je tebi teško i zamisliti. Njegovi roditelji će mu se tamo pridružiti jednog dana i oni će pronaći mir, te će moje stado nastaviti rasti."

Kirurgova ljutnja je rasla. "Ti si stvorio to dijete i to srce u njemu i dopustit ćeš da on umre za nekoliko mjeseci. Zašto?"

Gospodin je ponovo odgovorio: "Dječak se vraća meni jer je izvršio zadaću koja mu je bila namijenjena; ja ga nisam stavio u tvoje stado kako bih ga izgubio, već kako bih ponovo vratio jedno izgubljeno janje."

Kirurg je zaplakao.

Poslije je otišao u dječakovu sobu i sjeo pored njegova kreveta čekajući da se probudi.
Čim se probudio dječak je prošaptao, "Jesi li otvorio i pogledao moje srce?" "Jesam." odgovorio je kirurg. "I što si pronašao tamo?" upitao je dječak. "Pronašao sam Isusa.", odgovorio je kirurg.

_________________
Isuse moj u Tebe se uzdam


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 28 vel 2015 01:06 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 23 ožu 2011 19:11
Postovi: 455
Podijelio: 286 zahvala
Zahvaljeno je: 103 zahvala
POMIRI SE SA ŽIVOTOM


Opet sam vidio čovjeka kako strašno pati zbog nepovratnog gubitka supruge. Podsjetio me na jednog drugog stasitog čovjeka koji je nedavno sjedio ispred mene poput granitne stijene, skamenjena lica. Riječi što ih je izgovarao uz velike prekide odzvanjahu poput prokletstva: „To se naprosto nije smjelo dogoditi: moja žena – pa mrtva. Stradala u nesreći. Bez nje naprosto ne mogu. Nema mi života. Ja ću se ubiti.“
„Pokušaj se smiriti“, tiho mu odvratih.“ Ne želim se smiriti, ne mogu, ja ću se ubiti.“
Ponekad se život čini čovjeku užasnim. Arthur Miller zapisao je u jednom svom kazališnom komadu:“Sanjao sam da je moj život bio zapravo moje dijete. To je dijete bilo izobličeno, mongoloidno, i ja sam bježao od njega. Međutim ono se uvijek iznova prikradalo mom naručju, dok jednom nisam počeo ovako razmišljati: kad bih ga mogao poljubiti, možda bih mogao mirno spavati. I sagnem svoju glavu nad njegovo izobličeno lice, bilo je strašno...ali uspio sam ga poljubiti.“
Da, nema druge: na kraju moraš svoj život uzeti u ruke onakvim kakav on jest, i moraš se pomiriti s njim, bilo to ne znam kako okrutno i teško. Međutim, uspiješ li svoj život poljubiti, sve će biti drukčije, podsvjesnije. Ne stvaraj sebi nikakve iluzije. Sreća nije predstava dugog vijeka u kazalištu života. Istinska sreća dođe i prođe, najčešće u vrlo kratkom vremenskom trajanju. Sve ostalo vrijeme provodimo misleći na nju i nadajući joj se! Pomiri se sa životom kakav jest. Danas. Sada. Da ne bi propustio ono malo sreće koja čeka na tebe.
Phil Bosmans

_________________
Isuse, blaga i ponizna Srca, učini Srce moje po srcu svome


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 10 ožu 2015 19:29 
Odsutan
Korisnik s više od 100 postova
Korisnik s više od 100 postova

Pridružen: 23 ožu 2011 19:11
Postovi: 455
Podijelio: 286 zahvala
Zahvaljeno je: 103 zahvala
Kako je 12-godišnja djevojčica spasila dušu svog oca na samrti?


Pripovijeda jedan misionar…

Nakon svete mise, dođe mala djevojčica da me vidi. Imala je oko 12 godina. Njezin glas, njezino ponašanje, odavalo je da ima dobar odgoj.

– Oče, reče mi, je li Vama povjerena ova župa? Htjela bih oca upisati u knjigu krštenih. Primio je sveti krst prije smrti.

– Dobro, dođi sa mnom.

Uzeo sam knjigu krštenih…

– Koji je svećenik krstio?

– Ja sam ga krstila – odgovori djevojčica.

Odložio sam pero i pogledao djevojčicu. Spustila je oči prema zemlji kao djeca kad očekuju ukor. Kad je vidjela da je gledam bez riječi, bojažljivo je podigla glavu i rekla:

– Moj je otac bio teško bolestan. Liječnik je dolazio više puta. Čula sam kad je mojoj majci rekao:

– Mislim da će živjeti još dva ili tri sata.

Bila sam veoma žalosna, pogotovo jer moj otac nije bio katolik. Nakon što je liječnik otišao, ušla sam u sobu i rekla mu:

– Liječnik kaže da ćeš sigurno umrijeti. On je to rekao mami, a ja sam ga čula. Dragi tata, htjela bih da dopustiš sada, u zadnjem času postati katolik. Ti znaš koliko sam sretna od kada sam postala katolkinja. Zato, tata, primi sveti krst.

Moj otac mi reče:

– Govori mi još o nebu.

Govorila sam mu ono što sam učila u Katekizmu. Dok sam mu govorila, on me samo promatrao, a oči su mu se punile suzama. Tada mi je položio ruku na glavu i rekao mi:

– Kćeri, vidim da si ti sretna i ne želiš nego moje dobro. Želim prigrliti tvoju vjeru i primiti sveti krst. Izišla sam časkom van, da uzmem Katekizam, i pogledam za točne riječi krštenja, jer sam se bojala da nisam zaboravila, pa da pogrešno ne krstim. Ponovno sam ušla u sobu, a otac je zaspao. Ostala sam uz njegovo uzglavlje i molila se Djevici Mariji. Odjednom, moj je otac stao hroptati i teško disati. Odmah sam pozvala liječnika i mamu. Liječnik je rekao:

– To je svršetak.

Brzo sam otišla uzeti vode i rekla sam mami:

– Krstit ću tatu. I to sam učinila. On je izgubio svijest. Umro je desetak minuta nakon toga, a da uopće nije znao da je kršten. Velečasni, jesam li dobro učinila?

– Je li tvoj otac želio biti kršten?

– Da, velečasni, on je izrazio želju da se krsti.

– Moje drago dijete, ti si otvorila nebo svome ocu. Budi mirna, pokazala si mu najveću ljubav koju si mogla.

_________________
Isuse, blaga i ponizna Srca, učini Srce moje po srcu svome


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 17 svi 2015 23:25 
Odsutan
Moderator
Moderator
Avatar korisnika

Pridružen: 09 lis 2013 19:27
Postovi: 927
Lokacija: Požeška biskupija
Podijelio: 358 zahvala
Zahvaljeno je: 291 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
Neki je trgovac vodom svako jutro odlazio na rijeku, gdje bi napunio
svoja dva vrča i odvozio ih u grad kupcima.
Jedan od tih vrčeva bijaše napuknut te je gubio prilično vode do odredišta,
a drugi bijaše potpuno nov i donosio je više zarade.

Osjetivši se manje vrijednim, napuknuti vrč jedno jutro progovori vlasniku:
“Svjestan sam svojih ograničenja i da zbog mene ne dobivaš očekivanu zaradu,
jer sam napola prazan kad u grad stignemo. Molim te oprosti mi moju slabost!”

Idućeg jutra, na putu prema rijeci, vlasnik dozove napuknuti vrč:

“Pogledaj rub ceste!”

“Prelijep je, pun cvijeća”, odgovori vrč.

“Predivan je zahvaljujući tebi. Ja sam kupio sjeme i posijao ga, a ti si ga, i ne znajući, svaki dan zalijevao.
Stoga, ne zaboravi da smo svi pomalo slomljeni, ali Bog zna kako načiniti čudo iz naše slabosti, ako Ga zamolimo.”

Nepoznati autor

_________________
"Po ovom će svi znati da ste moji učenici:
ako budete imali ljubavi jedni za druge."(Iv 13-14,35)
"Neka se ne uznemiruje srce vaše!
Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!"(Iv 14,1)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
PostPostano: 21 svi 2015 22:29 
Odsutan
Moderator
Moderator
Avatar korisnika

Pridružen: 09 lis 2013 19:27
Postovi: 927
Lokacija: Požeška biskupija
Podijelio: 358 zahvala
Zahvaljeno je: 291 zahvala
Vjeroispovjest: RKT
U šumi na brdu bila jednom tri stabla. Razglabala o svojim snovima i nadama.

Prvo stablo reče:

– Jednoga ću dana, kako se nadam, postati kovčeg za blago.
Bit ću ukrašeno zamršenom rezbarijom i svi će se diviti mojoj ljepoti.

Drugo stablo na to će:

– A ja ću biti veliki brod. Nosit ću kraljeve i njihovu svitu i ploviti u sve krajeve svijeta.
Snaga moga trupa svima će ulijevati sigurnost.

Treće stablo doda:

– Ja želim narasti i biti najviše i najravnije stablo u šumi.

Svi će me vidjeti kako stojim na vrhu brda i govorit će da svojim granama dotičem nebesa.

Prošlo nekoliko godina, a stabla sveudilj sanjarila o svojoj svijetloj budućnosti.
U šumi se pojavi skupina drvosječa. Jedan od njih ugleda prvo stablo i reče:

– Ovo je stablo snažno. Prodat ću ga tesaru.

I počne sjeći stablo. Stablo bijaše sretno. Bilo je sigurno u to da će ga tesar istesati u kovčeg za blago.

Drugi drvosječa pokaže na drugo stablo i reče:

– I ovo je stablo snažno. Ponudit ću ga brodograditelju.
I drugo stablo bilo je sretno. Znalo je da je na putu da postane velik brod.

Treći drvosječa zastane kod trećeg stabla. Ono se prestravi, jer ako ga posijeku rasplinut će se svi njegovi snovi.
Drvosječa ga razgleda sa svih strana i, ne rekavši ništa, zamahne sjekirom i posiječe ga.

Prvo stablo dospije k tesaru. Ovaj od njega načini jasle, smjesti u štalu i napuni sijenom.

Drugo stablo u rukama brodograditelja postade ribarskim čamcem.

Treće bi sasječeno u dva dugačka trupca i ostavljeno u mračnom skladištu.

Prošle mnoge godine. Stabla zaboraviše svoje nekadašnje snove.
Jednoga dana, u štalu se skloniše čovjek i žena.
Žena ondje rodi djetešce i smjesti ga u jasle, jer nije imala kolijevke.
Stablo zatreperi, osjetivši važnost trenutka, najvažnijeg trenutka u povijesti čovječanstva.
Jasle su primile najveće blago na svijetu.

Prošlo trideset godina. Jednoga dana, skupina ljudi ukrca se na ribarski čamac i zaplovi jezerom.
Digne se oluja i ljudi u čamcu se prestrašiše. Svi osim jednoga. On vjetru zapovijedi:

– Mir!

I oluja stade.

Tada stablo uvidje da u svome koritu nosi Kralja nad kraljevima.

Prošle još tri godine. Otvoriše se vrata spremišta
i netko izvadi trupce koji su toliko godina ležali u mraku.
Jedan čovjek ponese ih kroz ulice grada, a svi mu se okupljeni rugahu i udarahu ga.
Kada dospješe do vrha ogoljelog brežuljka, čovjeka pribiše na trupce složene u križ
i uzvisiše ga da ondje umre. U osvit nedjeljnog jutra, stablo uvidje da se toliko približilo nebesima
da ga je sam Bog bio obgrlio.

Poruka ove priče:

Kada stvari ne idu na vašu ruku, znajte da Gospodin uvijek ima neki naum s vama.
Uzdate li se u Njega, On će vam dati velike darove.
Svako od ovih triju stabala dobilo je ono o čemu je sanjalo,
samo ne na onaj način na koji je to bilo zamislilo.

Mi ljudi ne znamo kakvi su Gospodinovi planovi s nama.
Znamo jedino da Božji putovi nisu i ljudski putovi, ali su uvijek najbolji.

Nepoznat autor

_________________
"Po ovom će svi znati da ste moji učenici:
ako budete imali ljubavi jedni za druge."(Iv 13-14,35)
"Neka se ne uznemiruje srce vaše!
Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!"(Iv 14,1)


Vrh
 Profil  
Citiraj  
Prikaz prethodnih postova:  Sortiraj po  
Započni novu temu Odgovori  [ 325 post(ov)a ]  Idi na stranu Prethodni  1 ... 28, 29, 30, 31, 32, 33  Sljedeće

Vrijeme na UTC [LJV]


Tko je online

Nema registriranih korisnika pregledava forum i 4 gostiju


Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.

Traži prema:
Idi na:  
Pokreće phpBB® Forum Software © phpBB Group
phpbb.com.hr