www.tebe-trazim.com

hvala vam divni ljudi na lijepim riječima i molitvi

Draga Marios..
Vidim da si zabrinuta ,i ja sama sam cesto imala slicnih dogadjaja..i kojecega ,zbog cega sam bila zabrinuta..
Najbolje bi bilo da mozemo ,uvjek reci...Boze to je sve u Tvojim rukama..i to samo moze uvjek da bude dobro..ali,nismo svaki puta tako jaki i hrabri...pa u takvim situacijama ,pomaze jedino molitva...
Molitva za nakanu koju molimo,i molitva za nas,za snagu i ustrajnost..i da prepustimo sve Gospodinu,da nas ON vodi...


Djeca su razlicita,i svako djete je Unikat Bozji...Tako i Ivan ..on izgleda da je posebno djete,koje treba i posebnu paznju...i posebno druzenje..
Kazes,ranjena dusica...? Takvima,je posebno potrebna ljubav i paznja..
Treba mnogo strpljenja..a mozda potraziti i strucnu pomoc,da mu se pomogne pomoci...



Da ,to je tesko...Cesto mi znamo savjetovati ljude,dok su u zaljenju za svojim najdrazim..a zaboravljamo da se svatko na drugaciji nacin oprasta ...u takvim trenutcima..To je jedan proces,koji se dogodi..SMRT,nije da se zalostimo,nego da budemo radosni ...jer umrla dusa..ide k Ocu svome u drugu domovinu..gdje ce gledati Lice Bozje,licem u lice...u vjecni zivot,i Kraljestvo nebesko..
To,dobro znamo...s tim se mirimo i prihvacamo..ali,nekako u srcu osjecamo onu prazninu ,osjecamo da nam nesto nedostaje..nesto ..
STO JE VAZNO BILO U NASEM OVOZEMALJSKOM ZIVOTU...
Zato je svakom covjek potreno odredjeno vrijeme da se oprosti..i prihvati..Jednostavno treba vrijeme..
I poslje ce nedostajati,ali biti ce drugacije...

Biti ces u mojim molitvama draga Marios..

Strah od budućnosti te tišti. Bog ti poručuje:
Nisam li rekao da ću biti sve dane uz tebe? Dani nevolje nisu isključeni. Nasuprot tome, bit ću ti blizu kao nikada prije, ako je nevolja i sedam puta jača. Osloni se na to da ću u nevoljama doći k tebi s mnogo jačom vojskom anđela, da ti pomognem. Kada je nevolja najveća, Bog nije samo najbliži, nego je i njegova pomoć najjača.

( Rijec utjehe-Virovitica)

Draga Somalia,
svakako bih ti preporučila neku duhovnu obnovu, ili klanjanja, koja su
meni jako pomogla. Naučila sam zazivati Duha Svetoga, božansku osobu
koju sam do tada pomalo zanemarivala, jer je nisam dovoljno shvaćala,
ili poznavala.
Ali pokušaj samo reći: Dođi, Duše Sveti, dođi, izlij se u mene, reci to
nekoliko puta, i predaj Isusu baš sve, sve svoje nemire, strahove,
sve osjećaje, cijelu sebe.
Možda imaš neki grijeh za koji ni ne znaš da je grijeh, za koji nisi svjesna.
Porazgovaraj sa svećenikom na ispovijedi, povjeri mu svoj problem i
zamoli ga za savjet.

A mi ćemo moliti za tebe, draga sestro, da mir Kristov ispuni tvoju dušu.
Ne odustaj od molitve, i mir i radost ispunit će te.

Svako dobro, Bog te blagoslovio!

Draga moja,nedaj se obeshrabit,nije taj nemir koji dolazi od Boga,nego od onoga doli.Svaki dan,svaki sat,on nas napada,zato sto smo sa Bogom a njemu se to nesvida.Imam i ja svoje nemire,svega mi se nakupilo ali kazem Boze neka mi bude,ne kako ja hocu nego kako Ti hoces.Predam mu sve,svaki dan,svaki sat mislim na Njega.Je da budem neki put ljuta i najrade bi sve u top stavila,ali onda kazem Boze ti si jaci od onoga doli zastiti me,i pomogne mi stvarno.Molitva puno znaci i zato ustraj i izbaci iz sebe taj nemir i sto god nosis bice ti lakse.Pusa

I ja se stalno borim s unutarnjim nemirima...znam se osjećati toliko jadno, prazno, nedostojno, često me nemiri hvataju u tišini usred molitve, poželim odustati, ali si pomislim, ne, nastavljam dalje, ali u tom trenutku, većina mojih osjetila počiva na tom strahu, a usne same izgovaraju molitvu.Toliko se želim predati Isusu, steći to pouzdanje, ali ne znam kako...Kako???Nova sam u vjeri i osjećam se strašno nesigurno, licemjerno i glupo, u stvari na neki sam način samo ODLUČILA pripadati Isusu, odmaknuti od sebe sve ono što me nekada zaokupljalo, joga, horoskopi, traženje mira na krivim mjestima, ne želim to više...ali što sad, molim, želim moliti, ali punim srcem, želim Mu pripadati, ali kako Mu se predati???Hvataju me često depresije, zatim slijedi samosažaljenje, odmah iza ogroman sram pred samom sobom i pred Bogom zbog tog samosažaljenja uz toliko jada koji muče druge ljude, zatim panična potreba da se pokrenem i učinim nešto dobro, a kad ne uspijem...opet osjećaj krivnje, besmisla, nesigurnost i manjak samopouzdanja...vrijedim li išta?Bože oprosti mi!
Oprostite, možda sam malo odmakla od teme, ali eto, došlo mi. BVB

Vidim da te svašta muči.
Uglavnom razumijem šta pišeš, jel ni ja ne osjećam uvijek nekakav mir. A u biti sumjam da itko ovdje svaki dan osjeća mir i toplinu.
Napisala si nova si u vjeri i sad se boriš, udaljila si se od nekih stvari(horoskopa itd.) i tražiš sreću u Bogu. I to ti je sad borba.
Moj ti je savjet da barem 15,20 min svaki dan Bibliju u ruke, pogotvo Evanđelja. Meni je sv. Pavao uvijek zanimljiv.

Sjećam se u početku sam znao isto nonstop osjećati nemir, jednom nisam oka sklopio tri dana zaredom od straha, srce me stezalo. Drž se i malo pomalo kreći naprijed. Odi popričaj sa župnikom ili svojim kapelanom, a možeš i tražiti da se mole za tebe zato su i tamo.

Unutarnji nemir nestaje kada se covjek pomoli, ispovijedi i iskreno pokaje za svoje grijehe.
Treba stati pred Krista i reci mu: Gospodine, pruzam ti svoje ruke, moli te, pokazi mi pravi put.
Ako koga uvrijedimo, moramo mu se ispricati. Ako nam ta osoba oprosti, lakse cemo unutarnji nemir pretvoriti u mir.

Samo On može dati pravi mir, utječimo se Gospodinu u svakoj prilici i neprilici! Neka je uvijek hvaljen i slavljen Isus u Presvetom oltarskom sakramentu!

Unutarnji mir? Da, to je nešto na čemu treba svakodnevno raditi i održavati,.

Do prije godinu dana tako nešto sam imala. Imala sam prijatelja u Isusu i oca u Bogu i bila sam sretna,.. potom je u moj život ušla osoba koja mi je poremetila taj mir,.. obratila mi pozornost na svjetovne stvari,..novac, moć, interes,.. bila sam izgubljena, rastrzana, nesigurna, iskompleksirana,.. moj mir se izgubio,..
Prekinula sam sve kontakte s dotičnom osobom i počela opet tražiti onaj mir,.. ali na pogrešnim mjestima,.. u knjigama i člancima tipa 10 koraka do samouvjerenosti, 5 načina da postanete uspješni,.. koje li gluposti!!

A onda sam opet okrenula Isusu i našem Ocu, redovitoj ispovijedi, molitvi krunice, klanjanju Presvetom Oltarskom Sakramentu. Moj mir se počeo nanovo vraćati i osmjeh na lice, radost, samouvjerenost,...

Naravno, život nosi sa sobom uvijek neke poteškoće, bolest, financijske probleme, ali uvijek znam da ih mogu pobijediti s vjerom u Oca našeg i u sina njegova Isusa. Svaki tjedan željno iščekujem susret s njim u klanjanju pred Presvetim, a kad mi uistinu bude toliko teško, kad me problemi pritisnu s svih strana, kad ne vidim izlaza i kad se osjećam kao da sam pala na pod i da se više ne mogu podignuti zavapim u sebi SVE MOGU U BOGU KOJI MI DAJE SNAGU i sjetim se Isusa kako je tri puta ustao pod teretom križa i to mi daje snagu...i mir.

Još da spomenem da sada moj mir i radost u gore spomenutoj osobi budi nemir
Doslovno ne može izdržati 10 minuta u mom prisustvu...

E to je posao!!

Bog Vas sve blagoslovio