www.tebe-trazim.com

draga rebeka da mislila sam na obračenje. u braku sam 10 g. o tome ću nekom drugom prilikom u svjedočanstvu. suprug mi ne brani ići u crkvu iako je bilo i toga na početku mog obračenja. želim samo naglasiti da dolazi do razmirica upravo s toga jer kada jedan krene Božjim putem drugi se svim silama bori ostati što više svjetovan uz izgovore kako Bog ne pomaže,to ne može biti , itd.takvi ne žele ni slušati o tebi kao oslonjenoj na božju pomoć.misle da si zaluđen tuđom pričom ili tako nešto. meni je osobno gospodi bio velika pomoć i mogu reči slobodno činio čudesa da se sve smiri i bude blagoslovljeno unatoč promjeni u mom životu.moj suprug dosta sporo dje bogu prostora iako toga nije ni svjestan,ali bit ce to ok.ali usuđujem se reči što je on bliže bogu to su napasti veče(kaže se vrag ne spava gdje mu se drma tlo pod nogama.moj muž nije loš čovjek i naš brag nije nestabilan što se nas dvoje tiće kao supružnika ali po pitanju boga e tu nikako se složit

agapi hvala na utjehi u tom sam djelu najviše izgubila nade,sad je malo veća .nadam se da tvoje čekanj nije dugo trajalo

.loida...ništa na silu...
..gledaj svog muškarca kao malo dijete..koji još nije ..zreo..
..pusti ga..
..jednostavno ga samo voli..takav kakav je..
..jer on mora...jednog dana ..gledajući tebe..reći...

"..Što je to u mojoj ženi, tako moćno i jako..što je jače od mene.."

,,kupit ćeš ga samo dijelima ljubavi..
..a ne riječima...sve riječi odu u vjetar....

Draga sestro,
najbolji savjet koji ti itko može dati si upravo dobila od naggara koji zna šta govori jer tko poznaje muškarce bolje od iskusnog muškarca?

Samo ljubav, dobrostivost i strpljenje...

Ništa ne ide na silu. Kad sam ja ganjala muža da ide na sv. Misu, on mi nakon sto razloga da ne ode ipak otišao mrmljajući i gunđajući (samo da mene ne sluša kad zvocam kasnije) a ja bih bila toliko ljuta da kad bismo trebali podijeliti Kristov mir ja bih imala želju da ga tresnem po nosu jer bih bila toliko ljuta da ne bih uopće mogla učestvovati u misnom slavlju...

S Božjom pomoći i ljubavi ići će to...samo ga ljubi ljubi ljubi...

moliti i pristupiti mu kao malom djetetu kad je bolesno sa puno strpljivosti i vidjet ćeš stvarno će se isplatiti. Moj muž je isto tako uspio.
Samo ustraj jer Bog okreće sve na dobro onima koji ga ljube.

Prignut će se svako koljeno i pokloniti Njemu..a tako i naših muževa..

smatram da se supruga ne može nikako mijenjati a pogotovu ne na silu i ne sa vikanjem i prijetnjama i svađama
vjerujem da se supruga može samo prihvačati sa obiljem ljubavi i molitve za njega
ljubiti ga i grliti, moliti i razumjeti- to je snaga vjere i njezina jačina

U POTPUNOJ LJUBAVI

Draga LOIDA,ja sam stupila u brak s čovjekom koji je ateista,odnosno poštuje vjeru samo iz običaja.Ode na blagdane u crkvu,vjenčanje u crkvi mu je bilo iz običaja!
Nikad ga nisam gledala drugim očima,osjećam da mi ga je Bog stavio u život s razlogom,živimo u ljepom braku koji Bog blagoslivlja svojim djelima!
Nikada mi nije branio odlazak na misu,molitvu,hodošašća,djete vodim sa sobom,i sam čuje kako joj objašnjavam da ju Isusek jako voli,križam ih,i pričam o Bogu koliko je to njima shvatljivo kao malenima!
Suprug također sluša,no nikada nisam pokušavala ga siliti na išta u vezi vjere,znam da će Bog uz molitvu učiniti čudo.
Trenutno sam u velikoj kušnji,od koje sam umorna,vidim da me crpi,a znam da i ta kušnja ima svoj razlog.Samo Te molim Isuse da mi daš snage da izdržim!

Mogu shvatiti brakove sklopljene između dvoje ljudi kojima vjera i nije posebno važna u životu; bili oni tradicionalni, običajni 'vjernici' (kakvi danas prevladavaju) ili agnostici/atesiti - nema bitne razlike među njima. Kad se kasnije netko od njih dvoje istinski obrati Bogu i počne dublje živjeti vjeru, najvažnija zadaća koja stoji pred njime/njom jest da utječe na obraćenje supruga/supruge. Jer bez toga ne može biti prave bliskosti i razumijevanja među njima.

Međutim, uopće mi nije jasno zašto bi netko kome je vjera postala najvažnija u životu izabrao supruga/suprugu među "onima vani", što bi rekao Pavao. Što ga zapravo privuče takvoj osobi? Zar samo puka tjelesna privlačnost koja rezultira zaljubljenošću? Ili još gore - razne ovozemaljske kalkulacije? Kakva je to bliskost moguća među ljudima posve različitih svjetonazora? S čovjekom ili ženom koji/koja uopće ne razumije najdublje težnje tvoga srca?

Nikad to neću shvatiti, i zapravo uopće ne žalim posebno one vjernike koji stupaju u takve brakove (iz kakvog god razloga) i poslije se tuže da imaju problema u braku. Neka strpljivo nose križ kojeg su sami sebi natovarili ne leđa. Isto tako ne razumijem kako netko može živjeti "u lijepom braku" s ateistom. S čovjekom/ženom nad kojim/kojom zapravo treba plakati svaki dan, kao i nad svakim čovjekom koji ne poznaje Boga i živi daleko od njega.

Čuo sam teoriju da je to čak plemenito, stupiti u brak s ateistom, jer tako radimo na spasenju tog čovjeka/žene. Svima koji su toliko 'plemeniti' izažavam najdublje žaljenje što Crkva zabranjuje poligamiju/poliandriju. Zamisli koliko dobra bi mogli učiniti, koliko ljudi preobratiti. Eh, ta Crkva, baš je zadrta. A samo je jedno potrebno - ljubav. Uistinu je čudno da su to Beatlesi i 'djeca cvijeća' tako jasno shvaćali, a Crkva nikako da shvati, unatoč tome što postoji već 2000 godina.

Jest, ciničan sam, ali ne mogu si pomoći. Više zapravo razočaran nad nerazboritošću i nerazmnošću mnogih kršćana. Dobro kaže Psalmist: Čovjek koji nerazumno živi sličan je stoci koja ugiba. (Ps 49,13) Pa optužite i mene i njega za grubost, hladnoću i 'neljubav'.

Iskreno ja sam istinski početak obraćenja doživjela nakon rođenja naše kćerkice. Moj muž ne ide mojim putem obraćenja, tradicionalista je u vjeri i ide redovito na nedjeljne svete mise, ispovijeda se i pričešćuje. Molimo zajedno, uvijek ja predvodim molitvu. I žarka želja moga srca jest da nalikujemo nazaretskoj obitelji, ni s čim manjim se neću zadovoljiti. Bog jedini poznaje naša srca, On nas vodi k sebi, te nam pomaže da kroz sitne događaje u našem životu spoznajemo koliko smo o Njemu ovisni. Moj muž i ja zajedno rastemo, on kao muž i muškarac a ja kao supruga i žena. Dao Bog da tako bude uvijek te da u nama jednog dana doista prepoznam tu ženu i tog muškarca iz nazaretskog doma.